REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-3370/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S KA

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja GRAD Z., OIB ..., Z., protiv tuženika V. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2293/16 od 7. svibnja 2021., 4. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2293/16 od 7. svibnja 2021. u točkama I./ i III./ izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-2072/15 od 21. prosinca 2015. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 40.811,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2014. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.136,81 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2015. do isplate (točka I./ izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 760,00 kn (točka III./ izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude da je predmet ovoga spora zahtjev za isplatu zakupnine koji tužitelj potražuje od tuženika za korištenje poslovnog prostora na adresi u Z., Ilica 80, u prizemlju zgrade upisane u zk.ul. 194, k.o. Grad Z., kao posebno zk. tijelo A-II uknjiženo kao društveno vlasništvo. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog očevida utvrdio da je tuženik u posjedu dijela poslovnog prostora površine 52,45 m2, slijedom čega je zaključio da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika isplatu iznosa od 40.811,48 kn na ime zakupnine koju je obračunao sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) održao na snazi platni nalog za dosuđeni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenim sukladno odredbi čl. 183. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv točke I./ i III./ izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da je pobijana presuda zahvaćena pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 519. – 549. Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o zakupu, premda iz provedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu. Tužiteljeva tražbina proizlazi iz vlasničkopravnog, a ne obveznopravnog odnosa. Navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio dokaze na str. 49. – 86. spisa iz kojih je vidljivo da je tuženik u posjedu 21,89 m2 sporne nekretnine temeljem ugovora o zakupu sa zakupodavcem V. L., niti je uzeo u obzir Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 6. kolovoza 2012. koji je pravni temeljem korištenja poslovnog prostora. Iz čl. 2. i 3. tog ugovora proizlazi da tuženik u ime i za račun društva J. d.o.o. vrši prodaju robe, dakle, da je tuženik samo pomoćnik u posjedovanju koji ne izvršava nikakvu svoju vlast već izvršava organizaciju i prodaju robe u spornom prostoru isključivo u tuđu korist, slijedom čega tuženik ne može biti pasivno legitimiran u ovom sporu. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama niti je iz obrazloženja pobijane presude jasno koje odredbe materijalnog prava je primijenio odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a je propisano da će u obrazloženju presude sud izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je predmet ovoga spora zahtjev za isplatu zakupnine, premda je u podnesku od 13. lipnja 2016. u kojem je tužitelj iznio činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva navedeno da se tužiteljeva tražbina odnosi na naknadu za bespravno korištenje poslovnog prostora. Dakle, tužiteljev zahtjev ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa – ugovora o zakupu, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, već se radi o zahtjevu predmnijevanog vlasnika za isplatu koristi koje je (nepošten) posjednik imao od stvari za vrijeme svog posjedovanja pa je o osnovanosti tog zahtjeva trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP).

9. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a je propisano da nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za sve vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

10. Stoga je prvostupanjski sud, ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, trebao ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za isplatu naknade za bespravno korištenje tuđe stvari, a osobito ispitati je li tuženik nepošten posjednik u smislu citirane odredbe zakona koji je imao koristi od stvari (poslovnog prostora) za vrijeme svog posjedovanja, sve imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka istaknuo da je u posjedu bio na temelju pravnog posla sklopljenog s trećom osobom.

11. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ispitati odlučne činjenice, to pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dosudu naknade za bespravno korištenje tuže stvari, a osobito ocijeniti tuženikove prigovore kojima upire da stvar nije posjedovao bez pravne osnove, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Nakon što utvrdi odlučne činjenice ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud će donijeti na zakonu osnovanu i pravilnu presudu.

Zagreb, 4. veljače 2022.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak, v.r.