REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-2303/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja T. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., protiv tuženika A. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o. u Z., radi isplate iznosa od 5.220,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žabi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3902/2018 od 12. ožujka 2021., 4. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3902/2018 od 12. ožujka 2021. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 5.220,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa i da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 14.740,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na odredbi čl. 1063. i čl. 1064. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) jer je u postupku utvrdio da je motorno vozilo registarskih oznaka KC-... oštećeno u štetnom događaju na županijskoj cesti broj 2076 naletom divljači (srne) koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu, a da je vozačica J. Đ. neposredno prije naleta upravljala motornim vozilom naletnom brzinom od 40-50 km/h, dok bi vozilo uspjela zaustaviti pri svim brzinama manjim od 27 km/h (utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka I. J.). S obzirom na to da je tužitelj na temelju police kasko osiguranja platio popravak oštećenja na motornom vozilu u ukupnom iznosu od 5.220,19 kn (iznos od 3.200,00 kn je plaćen 17. siječnja 2013., a iznos od 2.020,19 kn je plaćen 21. siječnja 2013.), to je prvostupanjski sud zaključio da su takvom isplatom na tužitelja po samom zakonu prešla sva osiguranikova prava do visine isplaćenog iznosa prema L. savezu K. županije, kao osobi odgovornoj za štetu u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a. Stoga je obvezao tuženika kod kojeg je lovački savez bio osiguran od odgovornosti za štetu u trenutku štetnog događaja na isplatu tog iznosa zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja do isplate (čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a). Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 155. i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv točke II. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači i tužitelja obveže na naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a trebao ocijeniti tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj nije u skladu s odredbom čl. 488. i čl. 461.a ZPP-a odmah u tužbi iznio sve činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP- a, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP- a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Predmetni spor je spor male vrijednosti u kojem se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U prvostupanjskom postupku i pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju sama sa sobom niti s razlozima o odlučnim činjenicama, dok su razlozi o odlučnim činjenicama koji su navedeni u obrazloženju presude jasni i u skladu sa sadržajem provedenih dokaza.

9. Predmet ovoga spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 5.220,19 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je na temelju police kasko osiguranja platio radi popravka oštećenja nastalih na motornom vozilu registarskih oznaka KC-... u štetnom događaju od 15. prosinca 2012. naletom divljači (srne).

10. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju odredbe čl. 1064. – 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač (srna) na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda (čl. 1066. st. 1. ZOO-a). Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 4. Zakon o lovstvu – „Narodne novine" broj: 140/05, 75/09 i 153/09), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

11. S obzirom na to da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je nalet divljači (srne) isključivi uzrok štetne na motornom vozilu osiguranom po polici kasko osiguranja kod tužitelja i da je tužitelj platio popravak oštećenja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je takvom isplatom došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe čl. 963. ZPP-a, pa je pravilno obvezao tuženika na naknadu tog iznosa tužitelju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno određenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a), pogrešno smatrajući da tužitelj nije pravovremeno i u skladu s odredbom čl. 461.a ZPP-a predložio izvođenje dokaza radi dokazivanja odlučnih činjenica.

13. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2018. je zauzeto pravno shvaćanje da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj može iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica na pripremnom ročištu jer tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije bio dužan iznositi činjenice i predlagati dokaze, a pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela je sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20) obvezno za sva drugostupanjska vijeća, odnosno suce pojedince toga suda.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku S. Š. K. iz Z. na temelju kojeg je izdano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-303/2015 od 13. studenog 2015. Povodom ovršenikovog prigovora, prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Povrv- 6277/2015 od 20. svibnja 2016. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu je ukinuo provedene radnje (točka 1. Izreke), te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka 2. izreke). Tužitelj je u podnesku od 18. studenog 2016. izložio činjeničnu osnovu tužbe i predložio provođenje dokaza radi dokazivanja odlučnih činjenica, a na rezultatima kojih je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku. Kako je predmetni podnesak dostavljen u spis pri održavanja prvog pripremnog ročišta od 6. prosinca 2016., to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je uzeo u obzir činjenice i dokaze iz tog podneska.

15. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske odluke.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti razlozi zbog kojih se presuda pobija.

Zagreb, 4. veljače 2022.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak