Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-493/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB:..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. K., dipl. iur., V., protiv tuženika A. o. d.d., OIB:..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica K. I., odvjetnica u O. d. G. & P. d.o.o. iz Z., Pisarnica V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-12/2020-14 od 24. ožujka 2021., 4. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-12/2020-14 od 24. ožujka 2021. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„Tuženik A. o. d.d., iz Z., OIB:..., je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 21.321,27 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019., zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana podnošenja tužbe, 27. siječnja 2020., do isplate, te da tuženik nadoknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe na račun Državnog proračuna broj: HR1210010051863000160, model : 26, poziv na broj : 5908-19-19-05092546458.“
2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba je osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete navodeći da se 19. prosinca 2005. dogodila prometna nesreća u mjestu B. u kojoj je poginuo osiguranik tužitelja I. M., a koji je u prometnoj nesreći sudjelovao kao suvozač u osobnom vozilu. Zbog smrti svog osiguranika je tužitelj udovici umrlog osiguranika N. M. priznao pravo na obiteljsku mirovinu s isplatom od 19. prosinca 2005. Isplata obiteljske mirovine predstavlja štetu za tužitelja te je tužitelj već u nekoliko navrata tražio isplatu te štete od tuženika koji je tužitelju namirivao štetu. Tužitelj je nadalje naveo da je N. M. isplaćivao obiteljsku mirovinu i u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019. te joj je isplatio iznos od 30.458, 97 kn što tužitelj umanjuje za 30% koliko iznosi doprinos nastanku štetnog događaja njegovog osiguranika te tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika traži naknadu štete u iznosu od 21.321,27 kn.
6.1. Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da je nesporno samo to da je u predmetnoj prometnoj nesreći kao putnik smrtno stradao I. M., kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu, dok ostale okolnosti u vezi dinamike prometne nesreće i odgovornosti nisu utvrdive na temelju tog zapisnika pa niti to kod koje osiguravajuće kuće je bilo osigurano vozilo u kojem je smrtno stradao I. M.. Stoga je tuženik osporio bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog događaja i svoju obvezu da tužitelju naknadi štetu.
7. Prvostupanjski sud je uvidom u presudu toga suda poslovni broj P-177/06-52 od 2. studenog 2007. i uvidom u presudu Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž- 332708-2 od 4. prosinca 2008. utvrdio je da je prometna nezgoda koja je temelj odštetne odgovornosti tuženika bila 19. prosinca 2005. te da je u navedenoj prometnoj nezgodi smrtno stradao I. M. kao putnik na mjestu suvozača u mjestu B., a u kojoj je sudjelovao osobni automobile marke N. D. reg. oznake ..., kojim je upravljao M. B. iz V.. Prvostupanjski sud utvrđuje da je navedenim presudama utvrđen i doprinos pokojnog u iznosu od 30%. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik već izvršio uplatu iznosa temeljem odštetnog zahtjeva od 22. studenog 2011., zatim tuženik je izvršio uplatu iznosa od 18.332,72 kune na ime naknade štete za razdoblje do 30. rujna 2011., dok je temeljem odštetnog zahtjeva od 17. siječnja 2014., tuženik izvršio uplatu iznosa od 6.607,83 kune na ime naknade štete za razdoblje od 1. listopada 2011., do 31. kolovoza 2013. za razdoblje od 1. rujna 2013. do 30. travnja 2015., utuženi je iznos od 10.892,20 kuna presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-309/2015 koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-3578/2016 a za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2016., utužen je iznos od 12.234,93 kune presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 4134/2018 od 16. rujna 2019. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je potpuno neosnovan prigovor tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost, a koja je već utvrđena brojnim presudama.
7.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj dokazao da je N. M. isplatio utuženi iznos pa je stoga pobijanom presudom tužiteljev tužbeni zahtjev usvojen temeljem članka 161. stavak 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16).
8. Međutim, tuženik osnovano žalbom ukazuje da nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je potpuno neosnovan prigovor tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost, jer je odgovornost već utvrđena brojnim presudama.
8.1. Navedene presude na koje se poziva prvostupanjski sud su priložene spisu i iz njih proizlazi da je izrekom presude tuženiku samo nalagano da tužitelju plati određeni iznos novca. Izrekama tih presuda nije odlučivano ni o postojanju odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj niti o omjeru doprinosa pok. I. M. nastanku štetnog događaja. O tim pitanjima je u postupcima u kojima su donijete navedene presude sud odlučivao kao o prethodnim pitanjima od čijeg je rješenja zavisila odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji je bio upravljen na nalaganje tuženiku da tužitelju naknadi štetu na način da mu plati određeni iznos novca. No, stavovi parničnog suda o prethodnim pitanjima o kojima se ne odlučuje presudom, odnosno izrekom presude, ne mogu sami za sebe postati pravomoćni. Oni mogu postati pravomoćni jedino ako se o njima odluči u obliku samostalne presude kojom bi u izreci bilo, primjerice u odnosu na predmetni slučaj, utvrđeno da je tuženik odgovoran za naknadu štete i da je utvrđeno u kojem omjeru je odgovoran budući da je vjerojatno da je pok. I. M. doprinio nastanku štetnog događaja. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud, nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio svoju odgovornost za nastanak štete, nije radi utvrđivanja odgovornosti tuženika mogao koristiti stavove drugih sudova o toj odgovornosti jer ti stavovi predstavljaju stavove o prethodnim pitanjima o kojima nije odlučeno izrekom presude već je trebao utvrditi činjenično stanje u vezi nastale štete tj. da li je vozilo kojim je upravljao M. B. bilo osigurano kod tuženika u vrijeme štetnog događaja te da li je pok. I. M. doprinio nastanku štetnog događaja. Kako to nije učinjeno, činjenično stanje se za sada ne može smatrati potpuno utvrđenim te je zbog tog razloga pobijana presuda ukinuta temeljem članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud utvrditi činjenice na koje je gore ukazano i donijeti će novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Koprivnica, 4. veljače 2022.
Sudac
Veljko Kučeković v.r.
