Poslovni broj Gž-95/2022

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja R. U. S. d.o.o., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. B. J., odvjetnica iz R., protiv tuženika J. F. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-206/21-6, od 29. rujna 2021., 4. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-206/21-6, od 29. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Ž. K., poslovni broj Ovrv- 132/20, od 11. studenog 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 792,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni ovršni trošak u iznosu od 262,50 kuna sa zateznim kamatama od 29. rujna 2021. do isplate, dok je sa preostalim dijelom zatraženog ovršnog troška tužitelj odbijen kao neosnovanim. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna sa zateznim kamatama počev od 29. rujna 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kuna.

3. U žalbi u bitnom upire na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnima činjenicama, te da istu stoga nije moguće valjano pravno ispitati. Također osporava zaključak prvostupanjskog suda da utužena usluga čišćenja, iako je izvršena na stubištu i zajedničkim dijelovima zgrade, ne služi za potrebe domaćinstva. Smatra da je prigovor zastare, istaknut tijekom postupka, u cijelosti osnovan, jer da u primjenu dolazi odredba čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO), koja propisuje jednogodišnji rok zastare, a ne odredba čl. 226. ZOO-a, koju primjenjuje sud u pobijanoj presudi, a koja propisuje trogodišnji rok zastare (za povremene tražbine). Pobija i odluku o troškovima postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 792,00 kuna sa pripadajućim 28, za razdoblje od rujna 2017. do kolovoza 2020. godine.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju ističe tuženik u svojoj žalbi, jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni, te je presudu moguće pravno ispitati, a nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 467. ZPP- a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Tijekom postupka, kao i sada u žalbenoj fazi odlučivanja, tuženik ustraje na prigovoru zastare predmetnog potraživanja temeljem odredbe čl. 232. st. 1. ZOO-a.

8. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud utvrđuje da se predmetna usluga čišćenja, prema dostavljenom Ugovoru o trajnom obavljanju usluga održavanja čistoće od 9. veljače 2006., koji je zaključen između tužitelja i suvlasnika predmetne zgrade, zastupanih po zajedničkom upravitelju B. V., te pripadajućem Aneksu 1. i Aneksu 2. Ugovora o trajnom obavljanju usluga održavanja čistoće, odnosi na stubište zgrade (zajednički dijelovi i uređaji zgrade), a ne za potrebe domaćinstva tuženika, te da stoga u primjenu ne dolazi odredba čl. 232. st. 1. ZOO-a, već odredba čl. 226. st. 1. ZOO-a koja se odnosi na povremena potraživanja i propisuje trogodišnji rok zastare.

9. Prema tome, utvrđujući da je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo 16. rujna 2017., a da je prijedlog za ovrhu (tužba) u ovoj pravnoj stvari podnesen 11. rujna 2020., prvostupanjski sud zaključuje da potraživanje tužitelja nije u zastari.

10. Slijedom iznijetog, a budući da tuženik kao jedan od stanara predmetne zgrade nije tijekom postupka dokazao da je predmetnu uslugu čišćenja stubišta platio tužitelju, prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je sadržajnom primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a, a pozivom na odredbu čl. 9. ZOO-a, odlučio kao u točki I. izreke.

11. S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, prvostupanjski sud je priznao tužitelju na ime ovršnog troška naknadu za sastav ovršnog prijedloga sa PDV-om, te javnobilježničku nagradu sa PDV-om u sveukupnom iznosu od 262,50 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, a na ime parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a jednokratnu nagradu propisanu Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, dalje Tarifa), što uz uvećanje za trošak PDV-a i sudsku pristojbu na presudu iznosi ukupno 725,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je otklonio istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 226. ZOO-a.

13. Naime, kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da se tražbina tužitelja ne odnosi na izvršene isporuke i usluge kućanstva, već je riječ o troškovima čišćenja stubišta, kao zajedničkog dijela stambene zgrade, tada ti troškovi, i prema ocjeni ovog suda, nisu obuhvaćeni zastarnim rokom iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a, a kako to tvrdi tuženik, već je riječ o tražbini koja zastarijeva u roku od tri godine temeljem odredbe čl. 226. ZOO-a, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

14. Odluka o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke pravilna je i zakonita, kako to osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a, u svezi sa relevantnim odredbama Tarife), pa je i tom dijelu žalba tuženika neosnovano podnesena.

15. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 4. veljače 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.