Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž-3316/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. D. G., sina D., iz Z., rođenog ..., a umrlog ..., odlučujući o žalbi Lj. G. iz Z., OIB: … i nasljednice S. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici L. K., odvjetnici u Z., protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-6981/2016-32 od 17. lipnja 2021., dana 4. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se žalba Lj. G. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-6981/2016-32 od 17. lipnja 2021. kao nedopuštena.

II Odbija se kao neosnovana žalba nasljednice S. G. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-6981/2016-32 od 17. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. D. G. utvrđena je njegova ostavinska imovina i proglašena njegova nasljednica S. G., kći ostavitelja, temeljem zakona (točka I i II izreke) te je zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu naloženo uknjižba prava vlasništva na ostavinskim nekretninama na ime utvrđene nasljednice nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (točka III izreke). Ujedno je utvrđena i vrijednost ostavinske imovine u iznosu od 281.000,00 kn (točka IV izreke).

2. Rješenje o nasljeđivanju pobija Lj. G., bivša supruga ostavitelja, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja isto ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Nasljednica S. G. pobija prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsko rješenje ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbe Lj. i S. G., sin ostavitelja D. G. navodi da, s obzirom da se kao zakonski nasljednik iza smrti svog oca D. G. odrekao svog dijela nasljeđivanja, nema nikakvog osnova da se na žalbe Lj. i S. G. očituje.

5. Žalba Lj. G. nije dopuštena dok žalba S. G. nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 179. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/03, 127/13, 33/15 i 14/19 u daljnjem tekstu ZN) strankom u ostavinskom postupku smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Žaliteljica Lj. G., bivša supruga ostavitelja nema, u smislu odredbe čl. 179. ZN, svojstvo stranke u ovoj pravnoj stvari jer prema sadržaju njezinih navoda istaknutih tijekom postupka ista može biti samo njegov vjerovnik temeljem bračne stečevine. Dakle ista u ovom ostavinskom postupku nije niti nasljednik niti zapisovnik a niti joj pripada bilo kakvo pravo iz ostavinske imovine ostavitelja. Jedino pravo koje ZN priznaje ostaviteljevim vjerovnicima vezano za njegovu ostavinsku imovinu je pravo vjerovnika određeno čl. 140. ZN, koje daje pravo ostaviteljevim vjerovnicima da zahtijevaju da se ostavina izdvoji od imovine nasljednika ako učine vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoje potraživanje, koji zahtjev je Lj. G. i postavila a kojem se nasljednica S. G. nije protivila i koji je sud prvog stupnja i prihvatio pa pobijanim rješenjem o nasljeđivanju nisu obuhvaćene nekretnine za koje ista tvrdi da predstavljaju njenu bračnu stečevinu budući je po njenom zahtjevu sud iste izdvojio i utvrdio da ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja te iste nisu obuhvaćene pobijanim rješenjem. Stoga kako žaliteljica Lj. G. nije stranka u ovom postupku nije bila niti ovlaštena za podnošenje žalbe protiv pobijanog rješenja o nasljeđivanju, pa je njezina žalba nedopuštena.

7. Pošavši od utvrđenja da je ostavitelj u času smrti bio vlasnik predmetne imovine, da se tijekom vođenja ovog ostavinskog postupka zakonski nasljednik D. G. odrekao u svoje ime nasljedstva iza svog pok. oca slijedom čega isti, sukladno odredbi čl. 130. st. 4. ZN, nije nasljednik ostavitelja, da nasljednica S. G., kćer ostavitelja, tijekom postupka, iako uredno pozvana nije dala niti dostavila svoju nasljedničku izjavu slijedom čega ista, u smislu odredbe čl. 219. st. 3. ZN, želi biti nasljednikom ostavitelja, da ostavitelj nije ostavio oporuku s time da Ugovor o pravu korištenja i pravu doživotnog življenja u obiteljskoj kući u Z., od 22. studenog 2012. ne predstavlja oporuku ostavitelja, da između nasljednica Lj. G. i S. G. nije sporno koje nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu Lj. G. i pok. ostavitelja te da iste kao takve ne predstavljaju njegovu ostavinsku imovinu te da je jedina zakonska nasljednica iza ostavitelja S. G. sud prvog stupnja, pozvavši se na odredbe čl. 9., čl. 217. st. 3., čl. 219. st. 3 i čl. 220. st. 2. ZN utvrdio je da ostavinsku imovinu ostavitelja čine pokretnine i nekretnina pobliže određene u izreci rješenja vrijednosti 281.000,00 kn te temeljem zakona proglasio nasljednicu S. G.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

9. Suprotno žalbenim navodima nasljednice S. G. nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe sami sebi ni stanju spisa, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Suprotno žalbenim navodima utvrđenje suda prvog stupnja o opsegu ostavinske imovine iako se između ostavitelja i njegove bivše supruge vodi spor radi utvrđenja bračne stečevine, koji je zbog smrti ostavitelja, u prekidu nije proturječno već upravo logično i pravilno s obzirom da u ovom ostavinskom postupku jedina zakonska nasljednica ne osporava traženje bivše ostaviteljeve supruge na izdvajanje dijela imovine ostavitelja s naslova njene bračne stečevine koja posljedično tome ne predstavlja ostavinsku imovinu, a kako je to sud prvog stupnja pravilno utvrdio.

10. Posljedično navedenom neosnovane su i tvrdnje žaliteljice S. G. da je sud bio dužan sukladno odredbi čl. 222. st. 1. i 2. odnosno čl. 224. st. 1. ZN prekinuti postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja naprijed navedenog parničnog postupka radi utvrđenja bračne stečevine. Naime sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke u parnicu ako su među strankama sporne činjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo, a u konkretnom slučaju nije sporno koja imovina treba biti u smislu odredbe čl. 140. ZN izuzeta jer predstavlja bračnu stečevinu bivše supruge ostavitelja jer je sud po zahtjevu bivše supruge kojem zahtjevu se jedina zakonska nasljednica nije protivila istu i izdvojio.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi da je sud trebao tijekom postupka utvrditi, provodeći dokaze koje je nasljednica S. G. predlagala, visinu dugova ostavitelja pa da je uslijed odbijanja tih dokaza činjenično stanje ostalo nepotpuno odnosno netočno utvrđeno što je utjecalo na zakonitost pobijanog rješenja. To iz razloga jer sud u ostavinskoj raspravi i ne utvrđuje postojanje i visinu ostaviteljevih dugova osim kada je riječ o izračunavanju nužnog dijela, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, iz kojeg razloga nije dužan niti u rješenju o nasljeđivanju utvrđivati ostaviteljeve dugove jer je rješenje o nasljeđivanju deklaratorna a ne konstitutivna sudska odluka.

12. Odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove je odgovornost koja je nastala po sili zakona (čl. 139. st. 1. i 3. ZN) pa stoga ne postoji niti obveza vjerovnika da prijavi svoje potraživanje u ostavinskom postupku niti dužnost ostavinskog suda da ispituje i utvrđuje osnovanost i visinu ostaviteljevih dugova. Predmet nasljeđivanja je sva ostaviteljeva imovina bez obzira na dugove i njihovu visinu i neovisno o postojanju dugova, pa se ostaviteljevi dugovi i ne smatraju sastavnim dijelom ostavine, oni ne terete ostavinu nego osobno nasljednike.

13. Za utvrđenje o imovini koju je ostavitelj imao u svom vlasništvu u trenutku smrti, a koja se utvrđuje temeljem podataka iz zemljišnih knjiga i drugih javnih upisnika, temeljem kojih je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju istu i utvrđivao, sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima, a koji se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene predmetne situacije a sve vezano za eventualna daljnja utvrđenja o postojanju i visini dugova ostavitelja i kao takva neodlučna za donošenje rješenja o nasljeđivanju, nisu dovedeni u sumnju.

14. Kako je sud prvog stupnja odlučne okolnosti za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari utvrdio i to koju je imovinu u trenutku smrti u vlasništvu imao ostavitelj s obzirom da u smislu odredbe čl. 129. st. 1. i 2. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, da ostavitelj nije ostavio oporuku te utvrdio tko je zakonski nasljednik iza istog nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

15. Sukladno odredbi čl. 220. st. 8. ZN, sud u ostavinskom postupku neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga ali nasljednik koji ju želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome. U pozivu za ostavinsku raspravu sud prvog stupnja je, što nasljednica S. G. svojom žalbom niti ne osporava, upozorio istu da može do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu od odricanju od nasljedstva te da će se u suprotnom smatrati da želi biti nasljednica. Kako žaliteljica S. G. tijekom postupka nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva iza svog pok. oca te kako je ista (s obzirom da se sin ostavitelja odrekao nasljeđivanja iza pok. oca) jedina zakonska nasljednica iza ostavitelja, za koju se s obzirom na naprijed navedeno, u smislu čl. 217. st. 3. ZN smatra da želi biti nasljednicom, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 9., čl. 217. st. 3., čl. 219. st. 3 i čl. 220. st. 2. ZN sud prvog stupnja utvrdio je ostavinsku imovinu ostavitelja te temeljem zakona proglasio nasljednicu S. G. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe nasljednice S. G., jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZN.

16. I za svoje utvrđenje o vrijednosti ostavinske imovine sud prvog stupnja dao je logične i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja koje žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

17. Kako je slijedom iznesenog pravilno sud prvog stupnja činjenično stanje utvrdio na temelju javnih isprava u trenutku donošenja pobijanog rješenja te pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u vezi čl. 175. st. 2 ZN odbiti žalbu S. G. i potvrditi prvostupanjsko rješenje te temeljem čl. 380. st. 1. ZPP odbaciti žalbu Lj. G.

U Zagrebu 4. veljače 2022.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.