Poslovni broj: 15 UsI-3193/21-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. P., OIB …, iz .,

zastupanog po opunomoćenici K. Š., odvjetnici u Z., . protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne

službe za drugostupanjski postupak, OIB …. Zagreb, Gruška 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. M. M., OIB …., iz

P. V. P., S. a. d., zastupane po opunomoćenici

G. Š., odvjetnici u Z., radi promjene katastarskog upisa,

nakon javne i usmene rasprave zaključene 27. siječnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika zamjenika opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 4. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP-II-932-07/21-07/…, Urbroj: 541-11/3-21-… od 9. kolovoza 2021. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 6.250,00 (šest tisuća dvjesto pedeset) kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. listopada 2021. godine protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP-II-932-07/21-07/…, Urbroj: 541-11/3-21-… od 9. kolovoza 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega ističe kako tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u postupku koji je prethodio ovom sporu, podnositelji zahtjeva D. M. i dr. po punomoćniku da su obavijestili prvostupanjsko tijelo da odustaju od zahtjeva za upis vlasnika u posjedovni list za k.č. …, …, …, …, .., …., …, …, …,

…, … i … sve k.o. B., odnosno za čestice u odnosu na koje postoji neusklađenost u površini u podacima zemljišne knjige i u podacima katastarskog operata, koji da nije dostavljen ostalim strankama na očitovanje, što da je u suprotnosti s odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku. Pored toga, da su povrijeđena i pravila o dostavi, jer dostava da je izvršena osobama za koje je upravno tijelo imalo podatak da su umrle i da ne mogu biti stranke u postupku, čime da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja i drugih upisanih posjednika za koje dostava nije mogla biti uredna. Tuženik da se poziva na odredbu čl. 97. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, no njezin sadržaj da ne tumači u cijelosti jer ignorira dio u kojem se navodi da se upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove, da se postupak za provođenje promjena pokreće na zahtjev stranke, kojem se zahtjevu prilaže odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili po službenoj dužnosti kada nadležni katastarski ured zaprimi obavijest o promjeni nositelja prava na zemljištu od zemljišnoknjižnog suda ili drugog tijela javne vlasti. S obzirom da se zahtjev pokreće na zahtjev stranaka, a podnositelj zahtjeva D. M. P. da je preminuo, pa da je jasno kako on ne može imati svojstvo stranke u ovom postupku. Iz obrazloženja osporenog rješenja da proizlazi kako je stav tuženika da okolnost smrti dotičnog nije od utjecaja na rješavanje stvari, pozivajući se na odredbu čl. 39. ZUP-a, koju tužitelj citira i u svezi s kojom navodi kako je odluka o obustavi ili nastavku postupka u ovisnosti od toga radi li se o upravnoj stvari koja je vezana isključivo na osobu stranke koja je zahtjev podnijela ili o takvoj čije rješenje može imati posljedice i na prava nasljednika umrle stranke. U slučaju kad se može imati posljedice na prava nasljednika, a što i je u konkretnom slučaju, nadležno tijelo da je dužno obustaviti postupak, te zatražiti izjavu od nasljednika o tomu zahtijevaju li nastavak postupka, nakon čega će u ovisnosti dane izjave, započeti postupak obustaviti ili nastaviti. Sama činjenica smrti podnositelja zahtjeva u tijeku postupka da je dostatna za zaključak kako se postupak pokrenut u ovoj upravnoj stvari treba obustaviti, a ne kako to tumači tuženik u obrazloženju rješenja. Dakle, sam postupak promjene podataka u katastarskom operatu za k.o. B. da nema deklaratorni značaj, odnosno ne priznaje se neko pravo na osnovi samog zakona kada se ispune određene pretpostavke, kojim se samo utvrđuje, deklarira postojanje nekog prava, već da se po zahtjevu stranke konstituira novo drugačije pravo posjeda, a na što upire i tuženik svom rješenju gdje posebno naglašava kako pitanje utvrđenja stanja u zemljišnoj knjizi nije pitanje koje je u nadležnosti ovog upravnog tijela već suda. Sve navedeno tim više jer se radi o pravu koje bi u konkretnom slučaju moglo biti predmetom ostavinske mase umrlog, a njegovim nasljednicima da je ovakvim postupanjem povrijeđeno pravo. Polazeći od činjenice da upravni postupak započinje podnošenjem zahtjeva (15. travnja 2019.) i koji se okončava donošenjem upravnog akta, za aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva i kasnija ovlaštenja za nastavak postupka nakon smrti stranke postupak da je potrebno obustaviti tj. prekinuti jer da je zahtjev prvotno podnio D. M. P. koji da je tijekom postupka umro (5. ožujka 2020.), te da se postupak ne može nastaviti jer da se radi o upravnoj stvari koja je vezana uz osobu koja je podnijela zahtjev i jedini zakoniti način da je bio postupak prekinuti, a tek kad upravno tijelo prihvati procesnu legitimaciju nasljednika dotičnog može se nastaviti postupak, dok obrazloženje na koje se poziva tuženik nema zakonsku podlogu za ovakav akt. Potom tužitelj citira odredbu čl. 52. st. 3. ZUP-a, te napominje kako je u postupku došlo do povrede naznačene odredbe, naime u konkretnom slučaju da se ne radi o bezuvjetnom upisu, pa da je jasno kako je pretpostavka za provođenje takvih upisa podudarnost katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka o identitetu nekretnine, uključujući površinu, oblik i namjenu, no u konkretnom slučaju da se ne mogu promijeniti podaci u katastarskom operatu jer zemljišnoknjižno stanje ne odgovara katastarskom stanju pa da bi se mogla izvršiti promjena ovlaštenika i vršiti usklađenja. Ujedno, uvidom u katastarski operat i dostavljene zk. izvatke za nekretnine koje su predmet zahtjeva da je jasno kako ne odgovara namjena katastarskih čestica, niti površine pojedinih čestica pa da bi se mogla izvršiti zatražena izmjena ovlaštenika i to čest. zgr. … u katastru stoji zgrada, dok je u zk. navedena kuća, za kat. čest. … je razlika u površini jer u katastru stoji 366 m2, dok je u zk. pov 487 m2, razlike u namjeni, kulturi postoje u odnosu na kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. … k.o. B.. Zatim razlika u podacima u katastarskom operatu u odnosu na čest. zem. upisane u zk.ul. … k.o. B. s obzirom na namjenu i to kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. … kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest, …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest., kat. čest. …, kat. čest. …, kat. čest. … u katastru stoji … m2 maslinjak,

pašnjak, dok je u zk. pov … m2 vrt. U odnosu na kat. čest. … k.o. B. postoji razlika u namjeni katastarske čestice i u površini jer u katastru stoji 194 m2 oranica, dok je u zk. pov … m2 vrt, a koja veća razlika u kvadraturi je nastala 1884. kada su se proširivali seoski putevi u lokalne ceste, kat. čest…. u katastru stoji 24 m2 dvorište, dok je u zk. pov 48 m2, kat. čest. … u katastru stoji 2806 m2, dok je u zk. pov … m2 vrt, kat. čest. …. da postoji velika razlika u kvadraturi jer u katastru stoji 4071 m2, dok je u zk. pov 8141 m2. Nadalje, tuženik u obrazloženju da tumači razliku rješavanja zk. stanja i izmjena u katastarskom operatu, te upućuje tužitelja da pitanja vlasništva ne rješava u ovom postupku, pogrešno interpretirajući navode žalbe jer da je tužitelj prvenstveno koncentriran upravo na ovaj upravni postupak i njegovu zakonitost. Osim toga, prvostupanjskim rješenjem da nije provedeno usklađenje već da su izmijenjeni podaci u katastarskom operatu, iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti kao i što podaci iz katastara i zemljišnih knjiga, posebice površina i namjena predmetnih nekretnina ne odgovaraju u odnosu na niz pobrojanih nekretnina, da nije provjeren ni stvarni način uporabe pa da bi se isti mogao mijenjati ili površina, a posebice imajući u vidu čl. 95 i 96. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine br.112/18). Navedeno da treba sagledati u korelaciji sa činjenicom da je katastar nekretnina službena evidencija koja se vodi o podacima koji se odnose na čestice zemljine površine, zgradama i drugim građevinama koje trajno leže na zemljinoj površini ili ispod nje (čl. 21. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina), te da je obavljanje poslova vezanih uz vođenje i održavanje katastra nekretnina, a što podrazumijeva svako postupanje koje je poduzeto s ciljem i svrhom da se osigura točnost i ispravnost podataka koji čine sadržaj evidencije DGU-a i u nadležnosti je DGU tj. njezinih ustrojstvenih evidencija. Uvidom u katastarski operat i dostavljene zk. izvatke za nekretnine koje su predmet zahtjeva da je razvidno kako ne odgovaraju niti namjene katastarskih čestica, a niti površine pojedinih čestica, pa da bi se mogla izvršiti zatražena izmjena ovlaštenika, dok osporenim rješenjem da se mijenja namjena, svrha i kultura nekretnina, a koja da ni nije istovjetna stvarnom stanju na terenu, što znači da u provedenom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, te da nisu utvrđene bitne i relevantne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, što da je u suprotnosti s odredbama čl. 8., 9. i 47. st. 1. ZUP-a. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom je navela kako osporava tužbene navode jer tuženik da je zakonito postupio kada je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i trećih osoba kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsko rješenje. Naime, odredbe Zakona o upravnom postupku, kao i odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina koji je stupio na snagu 22. prosinca 2018. da su omogućile zakonito i pravilno postupanje kako prvostupanjskog tako i drugostupanjskog tijela u okončanom upravnom postupku, a kako je to koncizno prezentirano i razjašnjeno od strane tuženika u obrazloženju osporenog rješenja. Predmetna tužba u pretežnom dijelu da sadrži parafraziranje zakonskih odredbi koje nisu primjenjive u konkretnoj upravnoj stvari ili se pogrešno tumače od strane tužitelja. Zainteresirana osoba da je iskoristila svoje zakonsko pravo prijedlogom radi izmjene upisa imena posjednika temeljem izvornih zk. listova, a koja da je zk. suvlasnik nekretnina za koje se tražila promjena, koje pravo da je iskoristila prijedlogom radi izmjene upisa imena posjednika temeljem izvornih zk. listova, to stoga što posjedovno stanje ne odražava stvarno zk. stanje, što posjedovni list nije dokaz vlasništva za razliku od zemljišno knjižnog izvatka, a upis prethodno upisanih posjednika u katastarski operat da nije izvršen na niti jednom valjanom pravnom osnovu, što da je sve razvidno iz povijesti posjedovanja istih nekretnina. Prijedlogom zainteresirane osobe u ponovljenom upravnom postupku, a koji je usklađen s uputom drugostupanjskog tijela navedenim u obrazloženju ranijeg poništavajućeg rješenja, da je podnesen prijedlog za izmjenom imena posjednika onako kao to nalažu odredbe materijalnog i postupovnog prava koje reguliraju ovu upravnu stvar. Prijedlogom zainteresirane osobe, potpuno suprotno tužbenim navodima, predloženo je izvršenje promjene upisa posjednika na onim nekretninama koje su identičnih površina kako u zemljišnoj knjizi, tako i u katastarskom operatu, a za one koje se moraju prethodno izvršiti usklađenja površina, odnosno nova mjerenja površina, prijedlog je povučen. Sve što se u tužbi navodi samo da su opetovani žalbeni navodi iz prethodnih upravnih postupaka koje drugostupanjsko tijelo nije ocijenilo osnovanim. Dakle, u upravnom postupku prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su postupali sukladno odredbama upravnog postupka i materijalnih propisa koji reguliraju ovu upravnu stvar. Jedina je stvar s kojom tužitelj ne prestaje, da jest presizanje u tuđe vlasništvo, konkretno u suvlasništvo svih upisanih suvlasnika na nekretninama u k.o. B., iako da je isti suvlasnik istih nekretnina jedino u dijelu u kojem je upisan u zemljišnim knjigama, a što su dokazali svi vođeni sudski parnični postupci koje su pokretali tužitelj i njegova braća, u kojima nije dokazano da bi na bilo koji način tužitelj polagao vlasnička prava za cijelo na nekretninama koje su nesporno suvlasništvo svih upisanih suvlasnika u zemljišnim knjigama, pa i ovdje zainteresirane osobe. Upravo je predmetna sudska odluka bila pravni temelj da zainteresirana osoba predloži nastavak upravnog postupka pred prvostupanjskim tijelom, a koji upravni postupak je bio u prekidu 15 godina upravo zbog neosnovane tužbe tužitelja koji je postupak pokrenuo tada pred Općinskim sudom u Z., u kojem nije uspio sa svojom tužbom, te je tužbu naposljetku povukao, čime da je de facto priznao suvlasništvo i zainteresirane osobe kao upisanog zk. suvlasnika, pa da ova tužba ostaje nejasna i bespredmetna, uslijed čega je zainteresirana osoba predložila tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4.S obzirom da je sud rješenjem poslovni broj: UsI-3193/21-4 od 4. studenog 2021. pored D. M. M., pozvao i D. M. P. da se u ovaj spor

uključi u svojstvu zainteresirane osobe, no kako je nedvojbeno utvrđeno da je dotični umro još tijekom trajanja upravnog postupka, odnosno dana 5. ožujka 2020., sud je raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2022. citirano rješenje u odnosu na D. M. P. stavio izvan snage, nakon čega je jedina preostala zainteresirana osoba u ovom sporu D. M. M..

5.U sporu je održana rasprava 27. siječnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja i opunomoćenica zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

6.Na navedenoj raspravi zamjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i da je u tužbi detaljno precizirano iz kojih sve razloga tužitelj smatra zbog čega je osporeno rješenje tuženika nezakonito, iz kojih razloga da se i predlaže poništenje tog rješenja, pa s obzirom da tužitelj u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno popisao je trošak u iznosu od 6.250,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

7.Na istoj raspravi, opunomoćenica zainteresirane osobe navela je kako u cijelosti ostaje pri svim navodima iz odgovora na tužbu te je dodatno istaknula kako je za izmjenu upisa u posjedovnom listu, a na temelju zemljišnoknjižnog izvatka dostatno da samo jedan od suvlasnika podnese zahtjev za upisom u posjedovni list, u kojem slučaju da je nadležni katastarski ured dužan upisati sve suvlasnike bez obzira ukoliko neki od podnositelja zahtjeva umre tijekom upravnog postupka, kao što je to bilo u konkretnom slučaju. Zaključno, izjavila je i kako su tužbeni navodi gotovo identični žalbenim navodima tužitelja iz žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja, a koje da je pravilno otklonio tuženik u osporenom rješenju, zbog čega da je to rješenje pravilno i zakonito. S obzirom da ni zainteresirana osoba u ovom sporu nije imala nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno popisala je trošak u iznosu od 6.250,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tužitelju naknaditi trošak spora zainteresiranoj osobi u naznačenom iznosu.

8.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

9.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12.Naime, prvostupanjskim rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., Klasa: UP/I-932-07/19-03/…, Urbroj: 541-24-02/2-20-… od 2. prosinca 2012. godine, točkom 1. promijenjeni su podaci u katastarskom operatu katastarske općine B. i to: u posjedovnom listu br. …, …, .., …, …, …, …, … i … inih korisnika za ine k.č., neke upisane u više posjedovnih listova u dijelovima određenim površinom, a sve kako je to iskazano u izreci rješenja pod a) dosadašnje stanje, tako da se sada u posjedovni list br. …, …, …, …, …, … i … upisuju ini su/vlasnici tih inih katastarskih čestica, a sve kako je to iskazano u izreci rješenja pod b) novo stanje, točkom 2. postupak se obustavlja za upis vlasnika u posjedovni list za k.č. br. …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, ... i … sve k.o. B., dok je točkom 3. odbijen zahtjev za upis vlasnika u posjedovni list za k.č.br. …, …, .., … i čest. zgr. … sve k.o. B., koje rješenje je doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je prethodno rješenje prvostupanjskog tijela od 2. kolovoza 2019. poništeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-932-07/19-07/…, URBROJ: 541-03-02-01/3-… od 7. rujna 2020. te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, te je rješenje doneseno na temelju odredbe članka 160. stavka 1. točke 8., u svezi s odredbom članka 97. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/18).

13.Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP-II- 932-07/21-07/…, Urbroj: 541-11/3-21-… od 9. kolovoza 2021. godine, odbijene su žalbe između ostalih i tužitelja iz ovog spora izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da su u konkretnoj upravnoj stvari ispunjene sve pretpostavke za provođenje predmetnih promjena kakve u vidu ima odredba članka 97. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

14.Među strankama spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za provođenjem promjena u katastarskom operatu katastarske općine B. i to u posjedovnom listu br. …, …, …, …, …, …, …, … i … na način kako je iskazano u izreci prvostupanjskog rješenja pod a) dosadašnje stanje, tako da se u posjedovni list br. …, …, …, …, …, … i … upisuju promjene na način kako je to iskazano u izreci istog rješenja pod b) novo stanje, u svezi s čim je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li tijekom postupka počinjene procesne povrede na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika tijela u cijelosti.

15.Odredbom članka 97. stavkom 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/18) propisano je promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode se u katastru zemljišta na temelju obavijesti koju čini rješenje zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova ili pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar odnosno ureda G. Z. donesenog u upravnom postupku.

Stavkom 2. da ako se, postupajući prema obavijesti zemljišnoknjižnog odjela općinskog suda, utvrdi da pravni prednici upisani u neki posjedovni list odgovaraju pravnim prednicima upisanim u zemljišnu knjigu, promjene glede nositelja prava na zemljištu provest će se na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela općinskog suda u neupravnom postupku.

Stavkom 3. da upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provodi se u katastru zemljišta na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar odnosno ureda G. Z. donesenog u upravnom postupku kada stranka

podnese zahtjev kojem je priložena odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili ako se, postupajući prema obavijesti zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova, utvrdi da pravni prednici upisani u neki posjedovni list ne odgovaraju pravnim prednicima upisanim u zemljišnu knjigu.

Stavkom 4. da odgovarajućom ispravom iz stavka 3. ovoga članka smatra se izvadak iz zemljišne knjige.

Stavkom 5. da uz upis ovlaštenika, u posjedovnom se listu označuje i vrsta ovlaštenja (koncesija, plodouživanje, zakup i sl.).

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbama između ostalih i tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za provođenje predmetnih promjena u katastarskom operatu kakve u vidu ima mjerodavna naprijed citirana odredba članka 97. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Sud nalazi potrebnim prije svega za kazati kako je prvostupanjsko rješenje donijeto u ponovljenom postupku nakon što je prethodno rješenje prvostupanjskog tijela od 2. kolovoza 2019. poništeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-932-07/19- 07/…, URBROJ: 541-03-02-01/3-… od 7. rujna 2020. te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, te sud zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo u cijelosti postupilo sukladnu uputi tuženika iz naznačenog akta s obzirom da je ono bilo dužno u ponovljenom postupku otkloniti nedostatke glede neusklađenosti zemljišnoknjižnog stanja i podataka u katastru za neke od predmetnih katastarskih čestica, a koji nedostaci su priječili provedbu promjene u katastru zemljišta na temelju zemljišnoknjižnog izvatka koji u tom slučaju ne predstavlja odgovarajuću ispravu za upis.

18.U tom smislu, imajući u vidu da su katastarske čestice individualizirane, odnosno identificirane brojem, pripadnošću katastarskoj općini, površinom, kulturom i drugim, to pak znači da je u ponovljenom postupku bilo neophodno utvrditi je li stanje istih u katastru i zemljišnoj knjizi odgovarajuće, odnosno utvrditi jesu li površina, oblik i način uporabe čestica u granicama dozvoljenih odstupanja ili odstupanja koja po svojoj naravi nisu od utjecaja u postupku upisa vlasnika u katastarski operat, to pak stoga što u slučajevima kada stanje katastarskih čestica u katastru i zemljišnoj knjizi nije odgovarajuće je potrebno izraditi geodetski elaborat, dok se zemljišnoknjižni izvadak smatra odgovarajućom ispravom za upis vlasnika u posjedovni list samo kada se identifikacijom može utvrditi da se radi o istoj čestici.

19.Nadalje, s obzirom da je zainteresirana osoba iz ovog spora podneskom od 10. studenog 2020. odustala od dijela zahtjeva koji se odnosi na katastarske čestice za koje je potrebno usklađenje elaboratom, nedvojbeno je da su predmet promjena koje su utvrđene prvostupanjskim rješenjem bile isključivo čestice za koje je utvrđena podudarnost istih u katastru u odnosu na zemljišnu knjigu, odnosno samo one za koje je utvrđena usklađenost na način kako to u vidu ima odredba čl. 93. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina.

20.U odnosu pak na nedvojbenu činjenicu i to da je D. M. P. kao jedan o podnositelja zahtjeva umro tijelom upravnog postupka, i po stajalištu ovog suda takva okolnost nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to pak stoga što je odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano da ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka, pa imajući u vidu narav konkretne upravne stvari potpuno je jasno da postupak nije bilo potrebno prekidati s obzirom da je tijekom čitavog postupka bio egzistentan zahtjev podnositeljice D. M. M.,

zainteresirane osobe u ovom sporu, a sve to tim prije što je predmet upravnog postupka bio upis suvlasničkih dijelova, s čim u vezi je za kazati kako je potrebno odlučiti o nekretnini, odnosno katastarskoj čestici u cijelosti, pa kako suvlasnički dijelovi čine jedno cijelo, to pak znači da je bilo neophodno upisati i preostale suvlasnike s njihovim suvlasničkim omjerima umjesto do sada upisanih korisnika u posjedovni list, uslijed čega su upisane osobe koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao (su)vlasnici jer u jednom posjedovnom listu ne mogu biti upisana dva stanja za idealne dijelove nekretnine, s tim da se suvlasništvo izraženo idealnim dijelom odnosi na cijelu nepodijeljenu katastarsku česticu, dok s druge strane posjed je isključivo faktično stanje koje se može odnositi na cijelu česticu ili na točno fizički određeni dio iste, kod kojeg stanja stvari je neprijeporno kako su tužitelj kao i svi drugi ovlaštenici upisani u posjedovni list sukladno zemljišnoknjižnom stanju.

21.S prethodnim u vezi za nadodati je kako se osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela ne mijenja pravo vlasništva, pa ukoliko tužitelj smatra spornim pitanje vlasništva, odnosno suvlasništva, takva pitanja je moguće rješavati isključivo pred mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti, u konkretnom slučaju pred Općinskim sudom u Z., dok pitanje vlasništva nije, niti može biti predmet upravnog postupka, pa tako niti predmet ovog spora, a ujedno za kazati je i kako dosadašnji prethodni upis u posjedovni list ne može biti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22.Stoga, kod nedvojbenog stanja stvari i to da je dostatno da samo jedan od suvlasnika podnese zahtjev za upis vlasnika, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, ostali suvlasnici se upisuju bez obzira jesu li podnijeli zahtjeve i bez obzira radi li se o preminulim osobama, koji uslijed toga ne trebaju niti davati suglasnost na takav upis, dok ukoliko u konačnici dođe do bilo kakve promjene zemljišnoknjižnog stanja na način da neka druga stranka ishodi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i bude upisana kao vlasnik, odnosno suvlasnik, takva stranka ima na dispoziciji podnijeti zahtjev da se ta promjena evidentira i u katastarskom operatu uz prilaganje novog zemljišnoknjižnog izvatka, uslijed čega je potpuno jasno da se osporenim aktom isključivo vrši upis vlasnika u posjedovni list na način da se usklađuje upis vlasnika u katastarskom operatu s upisom vlasnika u zemljišnoj knjizi, upravo na način kako je to i navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja pod novo stanje, a to pak s obzirom da su za predmetne čestice usklađeni podaci zemljišne knjige i katastra.

23.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe da su u provedenom postupku počinjene postupovne povrede na njegovu štetu, odnosno da on nije imao mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje predmetne upravne stvari, za kazati je kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je prethodno rješenje prvostupanjskog tijela od 2. kolovoza 2019. poništeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-932-07/19-07/…, URBROJ: 541-03-02-01/3-… od 7. rujna 2020. te je predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak, što pak nedvojbeno znači da je tužitelj imao mogućnost u ponovljenom postupku izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za rješavanje konkretne upravne stvari, s tim da sud primjećuje kako je tužitelj aktivno sudjelovao u upravnom postupku jer je u odnosu na oba prvostupanjska rješenja izjavljivao žalbe, dok je u odnosu na osporeno rješenje tuženika pokrenuo predmetni spor, dakle koristio je sve pravne lijekove u kojima je imao mogućnost osporavati zakonitost konkretnih akata te isticati sve prigovore koje smatra pravno relevantnima, kod kojeg stanja stvari sud ne nalazi niti da je došlo do bilo kakvih postupovnih povreda koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, niti da je došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakve u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), pa tako niti onih koje tužitelj problematizira u tužbi.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljeve tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 3. siječnja 2022. i pristup na ročište 27. siječnja 2022. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. t. 2. i st. 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42.) ukupno iznosi 6.250,00 kn, koji iznos sud nalazi opravdanim i koji je stoga obistinjen, pa je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 4. veljače 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja K. Š., odvjetnici u Z., uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 27. siječnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenici zainteresirane osobe G. Š., odvjetnici u Z.,

uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.