REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj Pr-307/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz P., R., OIB:xxxxxxxx, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u P., protiv tuženika P. d.o.o. P., S.s.1, OIB:xxxxxxxx, kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 13. prosinca 2021. u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja I. B., odvjetničke vježbenice u P. te punomoćnika tuženika P. P., odvjetnika u P., 4. veljače 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radniku D. D. od 2. kolovoza 2019., kojom se tužitelju D. D. otkazuje Ugovor o radu zaključen 29. prosinca 2017. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja D. D. kod tuženika P. d.o.o. P. nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja navedene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i da mu naknadi sve neisplaćene bruto mjesečne plaće u visini sukladno odredbama Ugovora o radu počevši od dana otkaza 2. kolovoza 2019. pa do ponovnog vraćanja na posao zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos bruto plaće teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, točnije od 15.og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i da mu u navedenom vremenu od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovor o radu pa do vraćanja na posao prizna i sva pripadajuća prava iz radnog odnosa, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosim koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju D. D., OIB:xxxxxxxx da tuženiku P. d.o.o. P., OIB:xxxxxxx, naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 2.500,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog 29. prosinca 2017. te da je tuženik 2. kolovoza 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu tužitelju u kojoj tuženik, u kratkom i nejasnom obrazloženju, navodi da je tužitelj kao radnik počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, izvan radnog vremena dok je bio na bolovanju, a sve to na temelju očitovanja drugog radnika tuženika vozača P. K. i njegove prijave podnesene voditelju sustava kvalitete. Protiv predmetne Odluke o otkazu tužitelj je podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, o kojem se tuženik nije očitovao. Navodi da je netočan navod tuženika iz pobijane odluke o otkazu da bi tužitelj kao radnik "izazivao fizički sukob uz verbalne prijetnje" te nije jasan zaključak tuženika o tome kako bi eventualno tužitelj kršio radne obveze, ako se navodni događaj dogodio izvan radnog mjesta i izvan radnog vremena. Stoga tužitelj ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 116. Zakona o radu s obzirom da tužitelj nije teško povrijedio obveze radnog iz radnog odnosa kao niti da nastavak radnog odnosa nije moguć. Ističe da sve i da je postojala kakva povreda ista nije osobito teške prirode te se u tom smislu poziva na odredbu članka 119. Zakona o radu kojom je predviđena zakonska procedura prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika i to obveza poslodavca da prethodno pisano upozori radnika na kršenje radne obveze te omogućavanje radniku iznošenja obrane, a što je tuženik kao poslodavac propustio u konkretnom slučaju učiniti, a povrh toga niti je u pobijanoj odluci obrazložio zbog čega smatra da to nije bilo opravdano učiniti. Tužitelj ističe da je tuženik kao poslodavac propustio postupiti sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu kojom je propisana obveza savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu. I u obrazloženju pobijane odluke navedeno je da je radničko vijeće dostavilo svoje očitovanje 1. kolovoza 2019. u kojem ukazuje na problem nedostatka komunikacije između poslodavca i radnika, iz čega proizlazi da nije jasan stav radničkog vijeća vezano za namjeru poslodavca o davanju izvanrednog otkaza pa se zaključuje da je poslodavac trebao dati dodatne informacije radničkom vijeću i zatražiti dodatno očitovanje. Navodi da savjetovanje s radničkim vijećem treba predstavljati dvostranu komunikaciju, a ne jednostrano slanje obavijesti.

1.1. Tužitelj je na raspravi održanoj 16. lipnja 2020. ispravio tužbeni zahtjev u pogledu imena tužitelja te konačno predlaže da sud utvrdi da je predmeta odluka o otkazu nedopuštena, da tužitelja vrati na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja pobijane odluke o otkazu te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa koja mu pripadaju, uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi trošak ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i to osobito navode iz tužbe kojima se tvrdi da nije ispoštovana zakonom propisana procedura otkazivanja kao i da odluka o otkazu nije zakonita. Tuženik ističe da je tužitelj počinio povredu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć time što je 24. srpnja 2019. došao na autobusnu stanicu, upućivao verbalne prijetnje zaposleniku tuženika P. K. koji je tada bio na svom radnom mjestu obavljajući poslove vozača autobusa i nalazio se u autobusu u kojem je bilo putnika, a pred kojima je tužitelj verbalno prijetio P. K. pozivajući ga na fizički sukob. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik ističe da je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane s obzirom da je isti 29. srpnja 2019. pozvan da pristupi u prostorije poslodavca radi iznošenja obrane. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitana je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava, Očitovanje Radničkog vijeća od 30. srpnja 2019., specijalistički nalaz od 24. lipnja 2019., preslik članka Glasa Istre, dopis specijaliste zaštite na radu, putni nalozi, Ugovor o radu, Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnostima otkaza, Opomena rukovoditelja prometa i tehnike, pritužba na rad vozača od 10. lipnja 2019., Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 10. travnja 2019., dopis rukovoditelja prometa i tehnike od 10. travnja 2019., prijava etičkom povjerenstvu od 3. travnja 2019. s prilogom ispisa poziva, Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 20. rujna 2018., dopis rukovoditelja prometa i tehnike od 18. rujna 2018., pritužba na rad vozača od 17. rujna 2018., Kolektivni ugovor za radnike tuženika od 6. lipnja 2019. (koji je priložen spisu i nalazi se iza spisa), iskaz tužitelja, iskaz zakonskog zastupnika tuženika I. Š., iskazi svjedoka P. K., I. B., S. V., D. R. i G. L., spis ODO Pula posl.br. K-DO-890/19 i spis ovog suda posl.br. K-92/2020 (preslike kojih spisa prileže ovom spisu), preslušane su CD snimke razgovora između tužitelja i svjedoka, pregledane su snimke video nadzora iz dva autobusa od 24. srpnja 2019. te druga dokumentacija priležeća spisu.

3.1. Pri tom se napominje da sud nije cijenio iskaz svjedoka G. L. niti sadržaj snimki razgovora sa svjedocima koje je tužitelj snimao i dostavio u spis, smatrajući da navedeni dokazi nisu bili potrebni za utvrđivanje spornih činjenica i donošenje odluke u ovom predmetu, a pored toga njihova vjerodostojnost ozbiljno je dovedena u pitanje.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uzimajući u obzir činjenične navode stranaka i sadržaj njihovih iskaza, utvrđeno je da među strankama nisu sporne sljedeće relevantne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2017. (list 39 spisa),

- da je tužitelj u razdoblju od rujna 2018. do lipnja 2019. dobio tri opomene tuženika pred otkaz (20. rujna 2018., 10. travnja 2019. i 26. lipnja 2019.) i jedno upozorenje rukovoditelja prometa i tehnike D. R. od 10. lipnja 2019.,

- da je tužitelj 24. srpnja 2019., za vrijeme bolovanja, došao na autobusni kolodvor i sudjelovao u verbalnom okršaju s kolegom vozačem P. K.,

- da se tuženik dopisom od 29. srpnja 2019. obratio Radničkom vijeću tuženika i zatražio savjetovanje u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelja te da se o navedenom radničko vijeće očitovalo dopisom od 30. srpnja 2019.,

- da je tajnica zakonskog zastupnika tuženika telefonski kontaktirala tužitelja pozvavši ga da dođe razgovarati s direktorom 29. srpnja 2019. kojem se pozivu tužitelj nije odazvao,

- da je tuženik kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu 2. kolovoza 2019. kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku (list 6-8 spisa) o kojem se tuženik nije očitovao te da je tužitelj potom podnio ovu tužbu.

6. Između stranaka je sporno je li zakonito provedena procedura otkazivanja s obzirom na prigovore tužitelja o neadekvatno provedenom postupku savjetovanja tuženika s radničkim vijećem te o propustu omogućavanja tužitelja na iznošenje obrane. Povrh svega sporno je predstavlja li događaj od 24. srpnja 2019. koji se zbio između tužitelja i zaposlenika tuženika P. K. povredu radne obveze koja opravdava (izvanredni) otkaz, s obzirom na navode tužitelja da je u to vrijeme bio na bolovanju, a ne na radu. Valja se osvrnuti i na navode tužitelja o diskriminaciji i mobbingu za koje navodi da je trpio na poslu i o eventualnom utjecaju navedenog na donošenje pobijane odluke o otkazu.

7. Uvidom u Odluku tuženika od 2. kolovoza 2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 11-13 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelju otkazan izvanrednim otkazom Ugovor o radu broj 2706/2017 sklopljen 29. prosinca 2017. na neodređeno vrijeme, iz razloga što je počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć te je sukladno odredbi članka 116. stavka 1. Zakona o radu utvrđeno da radnik nema pravo na otkazni rok niti na otpremninu. Iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi da je tužitelj dobio izvanredni otkaz jer je 24. srpnja 2019. dok je bio na bolovanju pristupio na autobusni kolodvor pred autobus kojeg je vozio vozač P. K. izazivajući ga na fizički sukob uz verbalne prijetnje, što je utvrđeno iz očitovanja vozača P. K.. Navedeno je da se ovakvo ponašanje tužitelja prema radnicima tuženika ponavlja te da je vozač P. K. predmetni događaj prijavio tuženikovim službama i to Etičkom povjerenstvu, Voditelju sustavu kvalitete i Voditelj zaštite na radu. Tuženik smatra da je tužitelj time povrijedio radne obveze propisane odredbom članka 128. Kolektivnog ugovora za radnike P. d.o.o. P. kojom je propisano da je radnik dužan u svom radu pridržavati se općih radnih obveza iz članka 127. Kolektivnog ugovora, a u kojem je propisano da su se radnici dužni ponašati pristojno, korektno i susretljivo. Odredbom članka 128. Kolektivnog ugovora predviđeno je da kršenje radnih obveza predstavlja otkazni razlog i to osobito u slučaju nedopuštenog ponašanja radnika ili kršenja radne discipline te ako radnik neprimjereno obavlja svoje dužnosti iz ugovora o radu. Tuženik zaključuje da se tužitelj ponašao nedopušteno u smislu citirane odredbe te poslodavcu, kao društvo koji pruža usluge javnog prijevoza građanima, nije prihvatljivo da se njegov radnik ponaša na opisani način zbog čega smatra da nastavak radnog odnosa više nije moguć. Navedeno je da je poslodavac 29. srpnja 2019. izvijestio radničko vijeće o namjeravanoj odluci s pozivom na očitovanje, što je radničko vijeće učinilo dopisom od 1. kolovoza 2019. iz kojeg tuženik nije mogao iščitati jasan stav radničkog vijeća. Navedeno je i da je poslodavac omogućio radniku iznošenje obrane, jer je radnik pozvan da 29. srpnja 2019. pristupi u prostorije poslodavca radi iznošenja obrane pisano ili usmeno na zapisnik, međutim radnik se nije odazvao. Tuženik smatra da se tužitelj u predmetnom događaju ponašao nedopušteno te da zbog tog ponašanja, ali i dosadašnjih upozorenja i to tri opomene pred otkaz koje je dobio kao i zbog opomene koju je dobio od strane rukovoditelja prometa i tehnike, nastavka radnog odnosa nije moguć jer je očito da navedene opomene nisu imale učinka na radnikovo ponašanje, zbog čega je došlo do gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja kao radnika.

8. Iz Očitovanja Radničkog vijeća tuženika od 30. srpnja 2019. proizlazi da je radničko vijeće, pregledom dostavljene dokumentacije, zaključilo da postoji određeni problem te da je poslodavac prema radniku poduzimao određene korake, izricao disciplinske mjere, ali da o navedenom radničko vijeće prije nije bilo upoznato te da ne može zaključiti da bi se odvijalo uznemiravanje radnika, ali se navedena mogućnost ne može niti odbaciti. Vezano za sporni događaj od 24. srpnja 2019., radničko vijeće navodi da se radnik D. D. u trenutku događaja nalazio na bolovanju, da nije došlo do fizičkog nego do verbalnog obračuna, što proizlazi iz izjava koje su dane i priložene dokumentaciji. Konačno radničko vijeće zaključuje da nije ovlašteno donijeti odluku o otkazu, ali da u postupku savjetovanja ima obvezu skrenuti poslodavcu pozornost na neke činjenice koje bi eventualno mogle dovesti do osporavanja namjeravane odluke o otkazu.

9. Nije sporno da je tuženik tužitelju, prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, izrekao tri opomene pred otkaz te da je jednu opomenu tužitelj dobio i od neposredno nadređenog D. R., rukovoditelja prometa i tehnike.

9.1. Uvidom u opomenu od 20. rujna 2018. (list 48 spisa) utvrđeno je da je tužitelju izrečeno upozorenje jer je 16. rujna 2018. nesmotrenom vožnjom oštetio dva autobusa tuženika u prostoru garaže za autobuse prilikom parkiranja jednog autobusa unazad udarivši drugi autobus koji je bio u garaži nepropisno parkiran, a čime je počinjena šteta na oba autobusa u iznosu od otprilike 20.000,00 kuna, zbog čega je tužitelj bio u obvezi platiti, sukladno članku 119. Kolektivnog ugovora, iznos od 500,00 kuna.

9.2. Drugu opomenu tužitelj je dobio 10. travnja 2019. (list 48 spisa) te je uvidom u istu utvrđeno da je 2. travnja 2019. prekršio radne obveze iz Kolektivnog ugovora na način da je glavnom prometniku S. V. uputio 23 telefonska poziva i 6 vulgarnih poruka, ispis kojih je predan i policiji, a zbog čega se glavni prometnik obratio etičkom povjerenstvu.

9.3. Iz upozorenja D. R. od 10. lipnja 2019. (list 42 spisa) proizlazi da je tužitelj 8. lipnja 2019. iz osobnih razloga odbio voziti tehnički ispravan autobus, nakon čega mu je dežurni prometnik za vožnju dao drugi autobus kojim je u konačnici tužitelj odradio svoju smjenu, međutim da je takvim ponašanjem odbio poštivati raspored rada, smjena i autobusa utvrđen organizacijom rada tuženika počinivši povredu radnih obveza iz članaka 127. i 128. Kolektivnog ugovora.

9.4. Četvrtu opomenu pred otkaz tužitelj je dobio 26. lipnja 2019. (list 40 spisa) zbog povrede odredaba članka 119. Kolektivnog ugovora, time što je javnom glasilu G. I. 22. lipnja 2019. dao intervju rekavši da kao vozač kod tuženika vozi neispravne autobuse i da je mobbingiran jer ukazuje na neispranosti, čime je prouzročio štetu iznošenjem i prenošenjem neistinitih podataka o radu i poslovanju poslodavca.

9.4.1. Vezano za sadržaj predmetne četvrte opomene, uvidom u članak Glasa Istre od 22. lipnja 2019. utvrđeno je da je isti naslovljen: "Vozač P. D. D. navodi da je na facebooku upozorio na tehničke nedostatke autobusa pa mu kolega vozač, direktorov čovjek, prijetio da će morati otići iz firme" te da se u članku navodi da je tužitelj na svom facebook profilu objavio tri snimke iz autobusa iz kojih proizlazi da su autobusi tuženika tehnički neispravni, u konačnici i opasni za vozača i putnike, da mu je kolega prijetio da se ispriča zbog toga tuženiku jer da će u suprotnom otići iz "firme", zbog čega ga je tužitelj prijavio policiji, da su ga na poslu počeli mobbingirati nakon povratka s duljeg bolovanja na kojem je bio zbog djeteta na način da su mu davali tehnički neispravne autobuse dok ispravni stoje u garaži, da su ga time željeli otjerati jer da su na isti način već otjerali neke ljude.

10. Tužitelj D. D. u svom iskazu u bitnome navodi da se prvi put zaposlio kod tuženika u studenom 2016. te da je godinu dana bio zaposlen na određeno vrijeme, a nakon toga sklopio je ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača autobusa. Navodi da je prije otkazivanja ugovora o radu imao problema na poslu, da je dobio četiri pisane opomene pred otkaz u roku od godine dana, da su njegovi problemi s poslodavcem počeli zbog duljeg bolovanja radi djeteta, a praksa poslodavca je da se radnici prilikom vraćanja s duljeg bolovanja kažnjavaju na način da se raspoređuju voziti linije na kojima se prima manja plaća pa je on po povratku s bolovanja premješten voziti liniju za J., što znači i do 2.000,00 kuna manju plaću, ali je to uredno odrađivao. Nakon toga krenuli su novi problemi jer je na svom facebook profilu objavio da P. vozi putnike u neispravnim autobusima, bez klime i bez prozora gdje temperatura doseže i do 40°, da curi ulje iz kočnica, da se vrata autobusa otvaraju u vožnji, dok istovremeno ispravni autobusi stoje u garaži, a kasnije je to sve objavljeno i u G. I., zbog čega je dobio opomenu pred otkaz. Navodi da je o tim problemima ukazivao posebno u putnim nalozima te da se obratio i inspektora zaštite na radu kog tuženika, gospodinu S., za kojeg misli da nije nikada došao pregledat autobuse. Nije se obraćao posebnoj tehničkoj inspekciji niti vanjskoj inspekciji zaštite na radu. Navodi da je direktoru i prije objavljivanja u medijima ukazivao na neispravnosti u autobusima, međutim ništa po tom pitanju nije poduzeto. Koliko mu je poznato, u međuvremenu se situacija sa stanjem autobusa popravila i misli da sada imaju gotovo sve nove autobuse. Nakon tih objava kolega vozač P. K. mu je prijetio, rekavši da on stoji iza direktora i poručivši mu da obriše te objave s facebooka sutradan do 9,00 sati jer da će u suprotnom otići iz firme, čak mu je i fizički prijetio. Zbog toga je bio na razgovoru s direktorom, ima snimljene snimke i razgovora s direktorom i s P., iz kojih se čuje da mu P. prijeti zbog tih objava. Prije ovog slučaja nije poznavao niti bio u kontaktu ili sukobu niti s direktorom niti s P.. Otišao je na bolovanje zbog K. prijetnji. Direktoru je u razgovoru rekao da je pod stresom zbog lošeg stanja autobusa te šikaniranja i mobingiranja od strane glavnog prometnika, a ne da nije u stanju voziti, ali da je zbog toga direktor poslao na liječnički pregled kod psihijatra, na kojem je utvrđeno da je s njim sve u redu. Pretpostavlja da mu je direktor na taj način htio oduzeti vozačku dozvolu. Tuženik ga je izluđivao kroz to razdoblje od godinu dana prije otkazivanja prvo zbog bolovanju, glavni prometnik ga je optužio da je bio lažno na bolovanju i da njegovom djetetu nije bilo ništa, na što navodi da je poludio jer to nije istina, zbog čega mu je uputio dvije proste poruke. Kasnije se na to nadovezala objava s neispravnim autobusima i onda su počela zlostavljanja i maltretiranja od strane P. K. zbog čega je otvorio bolovanje jer to više nije mogao trpjeti, da bi u konačnici dobio otkaz. Tuženik je tražio kontrolu njegova bolovanja na kojem je bio zbog stresa i utvrđeno je da je bolovanje opravdano. U vrijeme spornog događaja 24. srpnja 2019. bio je na bolovanju zbog prijetnji i maltretiranja koje je proživljavao u firmi od strane P. K., zbog čega ga je prijavio i policiji i sve je to psihički na njega jako loše utjecalo, odlazio je kod psihijatra, ali nije uzimao lijekove. Spornog dana došao je na autobusni kolodvor podići paket te mu je u jednom trenutku nepozvan pristupio P. K., počeo ga pred putnicima vrijeđati i pokazivati mu proste stvari, izazivajući ga, a potom ga je prijavio policiji rekavši da mu je tužitelj prijetio da će ga ubiti. Navodi da u svim autobusima postoji videonadzor pa se to može vidjeti, ako to tuženik želi dostaviti. Nije došlo do tuče niti ga je on izazivao na tuču, već je dapače P. K. njemu prvi prišao i počeo ga izazivati i vrijeđati pa kada mu je rekao neka dođe da to konačno riješe, onda je P. K. otišao u autobus i prijavio ga policiji. Inače Kasalo kada ga vidi iz autobusa u gradu uvijek mu pokazuje ružne i proste poruke rukama pred ljudima i to bi se moglo vidjeti jer postoji nadzor u autobusu. Iako više ne radi kod tuženika, P. K. ga i dalje maltretira, naziva ga telefonom, prijeti, tako da ga je još dva puta prijavio policiji i državnom odvjetništvu nakon otkaza. Navodi da se protiv njega vodi jedan postupak po privatnoj tužbi P. K. radi nekog sramoćenja te da se drugi kazneni postupci ili prekršajni zbog ovog događaja ili nekog drugog događaja ne vode. Misli da P. K. ima beneficije kod tuženika jer uvijek vozi iste linije, njega se ne mijenja, sam mu je rekao da on čuva direktoru leđa, a došao je i do informacija da je direktor njegovom sinu kum, kada je P. K. slučajno udario autobus u garaži nije dobio opomenu, a on sam je. Navodi da nema niti jednu prijavu od radnika niti od putnika da bi se ponašao neprofesionalno te da nije ni u kakvom sukobu niti s prometnikom niti s bilo kojim radnim kolegom, a niti s direktorom. Ističe da ga tuženik nije pisano pozvao na iznošenje obrane nego ga je nazvala tajnica direktora i pozvala da dođe kod direktora na razgovor, ali nije spominjala obranu, što je odbio, poučen već jednim razgovorom s direktorom kojom prilikom mu je direktor rekao da se nađe privatno s K..

10.1. Tužitelj je ponovno saslušan 13. prosinca 2021., nakon što su pregledane snimke video nadzora iz autobusa, uzimajući u obzir da je njegov prvotni iskaz nije sukladan sadržaju video snimke i cijeneći činjenicu da je u pripremno podnesku od tužitelj predmetni događaj opisao drugačije. Ponovno saslušan tužitelj mijenja svoj iskaz navodeći da je toga dana došao na kolodvor kako bi podigao paket iz Z., lijek za majku, da je pristupio P. K., koji je upravljao autobusom, na način kako se to vidi na snimci, kako bi mu sasuo u facu sve što mu ide, psovao mu sve živo, jer mu je par dana prije toga prijetio, maltretirao ga, a to se sve dogodilo dok još nije bio na bolovanju za vrijeme radnog vremena na kolodvoru. I toga dana 24. srpnja 2019. ga je vidio dok je s djetetom šetao po gradu, a on je upravljao autobusom i pred djetetom mu je pokazivao prostote i to čini stalno kada se sretnu. Navodi da je zbog toga bio izvan sebe, pukao je, izgubio živce, ne sjeća se točno što mu je rekao, ali otprilike da izađe van da to riješe, na što je on njemu ponovno pokazivao prostote i nastavio vozit, a potom se obratio policiji rekavši da mu je prijetio da ću ga ubiti.

11. Zakonski zastupnik tuženika I. Š. u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od početka 2001. do danas na radnom mjestu direktora, nema stalni ugovor o radu već reizbor svake 4 godine pa zaključuje da ne bi bio biran da ne obavlja svoj posao kako treba. Poznaje tužitelja i P. K. kao radnike tuženika. Poznato mu je sve oko razloga otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Misli da je za sporni događaj saznao isti dan jer je Perica to najprije prijavio glavnom prometniku S. V., koji je pozvao voditelja sustava kvalitete E. M. i o tome su sačinili zapisnik te potom upoznali rukovoditelja prometa i tehnike D. R., koji je onda izvijestio njega. U ranijem razdoblju tužiteljevog radnog odnosa od 2016. pa do prve opomene s njim nije bilo problema, nisu se žalili na njega putnici. Od devetog mjeseca 2018. pa do otkazivanja ugovora o radu s tužiteljem su konstantno imali probleme koji su se periodički ponavljali. U svojoj karijeri nije nikada imao ovakav slučaj te može reći da su, nakon svega što se izdešavalo s tužiteljem, zaključili da takav radnik njima u poduzeću ne treba jer remeti radnu atmosferu, zbog čega su i donijeli odluku o otkazu. Nije razlog samo ovaj štetni događaj koji se dogodio 24.07.2019., to je bila kap koja je prelila čašu. Odluci o otkazu prethodilo je niz pisanih upozorenja na propuste u radu i na mogućnost otkazivanja, ali te opomene očito na tužitelja nisu djelovale. Prvu opomenu dobio je 20. rujna 2018. jer je svojim autobusom udario drugi autobus u garaži zbog čega je nastala materijalna šteta na autobusu od 30.000,00 kuna za što mu je po kolektivnom ugovoru naplaćeno 500,00 kuna i dozvoljeno mu je da to plati u dvije rate, jer je kod davanja obrane za to molio. Druga opomena išla je 10. travnja 2019. zbog toga što je vršio pritisak na glavnog prometnika Sinišu Vrhovca žaleći se da je prometnik napravio loš raspored vožnje i autobusa, tvrdeći da se neki vozači gotive dok se drugima ne ide na ruku, zvao ga je 23 puta telefonom, slao mu više sms poruka, agresivnih i prostih. Tom prilikom tužitelj se nije niti javio da iznese svoju obranu niti se javio etičkom povjerenstvu niti je bilo što poduzeo. Treću internu opomenu dobio je 10. lipnja 2019. od rukovoditelj prometa i tehnike jer je odbio voziti autobus tvrdeći da je neispravan iako je naša stručna služba utvrdila suprotno. Odgovorno tvrdi da P. ne pušta van tehnički neispravna vozila i da se o tome vodi briga i nisu točni navodi tužitelja da se putnici voze u neispravnim autobusima. Sljedeća opomena bila je 26. lipnja 2019. jer je tužitelj na društvenim mrežama i u G. I. iznosio neistinite tvrdnje o stanju voznog parka kod tuženika što prema kolektivnom ugovoru tuženika predstavlja težu povredu radne obaveze. Nakon toga tužitelj je tuženika prijavio inspektoratu rada zbog više povreda iz radnog odnosa međutim, inspektor rada je utvrdio da tuženik nije počinio nikakvu povredu te nije sankcioniran. Potom se zbio događaj od 24. srpnja 2019. te navodi da iskaz tužitelja, kojeg je upravo čuo, nije istinit. S obzirom da je K. toga dana vozio autobus za V., a tužitelj tvrdi da je čekao paket iz autobusa koji dolazi iz Z., znajući raspored na kolodvoru jasno je da oni nikako nisu mogli biti jedan blizu drugoga, već su se nalazili na suprotnim smjerovima, što znači da je tvrdnja radnika K. točna kada je naveo da je tužitelj taj koji je trčao za njegovim autobusom, jer se K. kretao autobusom u potpuno drugom pravcu, dok je tužitelj svoj paket mogao čekati na drugoj strani kolodvora. Zbog čega smatra da su, iako nije nazočio predmetnom događaju, tvrdnje Kasala istinite. Zaključio je da je K. spornog dana postupao prisebno po tome što je on nastavio vožnju i nije se zaustavljao, cijeli taj radni dan je odradio do kraja. Po tome je zaključio da je ostao priseban unatoč sukobu. K. nije u posebnom statusu kod tuženika niti itko od vozača ima poseban status. O tjednom rasporedu ovisi tko će voziti koji autobus i koju liniju, a to zavisi i od broja ljudi i potreba posla. Točno je da tužitelj nije pisanim putem pozvan na davanje obrane, već ga je zvala njegova tajnica na razgovor u kojem je tužitelj najprije rekao da će doći, a onda se predomislio rekavši da mu je odvjetnik savjetovao da ne dolazi. Ne kontaktira s tužiteljem osobno pa mu se nije osobno ni obraćao vezano za obranu prije davanja otkaza. Kada je tajnica zvala tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu, zvala ga je po njegovom naputku upravo radi davanja obrane. Tuženik se obratio radničkom vijeću prema proceduri, oni su mogli napisati što god su htjeli. Nakon ovog posljednjeg incidenta, a imajući u vidu sve prethodne opomene pred otkaz ugovora o radu, kao direktor smatrao je da nastavak radnog odnosa s tužiteljem više nije moguć jer on škodi radnoj atmosferi i zato mu je dan izvanredni otkaz. Kada je tužitelj bio kod njega na razgovoru povodom one opomene u travnju 2019., tužitelj mu je sam rekao da se ne osjeća dobro da vozi autobus, na što je nazvao glavnog prometnika da ga skine s linije dok se ne utvrdi je li sposoban za vožnju ili ne. Smatra da je morao tako postupiti jer je tužitelj sam rekao da se ne osjeća dobro, a takvu osobu ne može pustiti da vozi autobus pun ljudi i zato je poslan na liječnički pregled, a ne kako bi mu se uzela vozačka dozvola. U firmi imaju 20 tisuća sati godišnje bolovanja i tuženik kao poslodavac ima pravo tražiti ispitivanje određenih bolovanja, što i čini, i to ne samo tužitelju već i ostalim radnicima. Preispitivano je bolovanje tužitelju, u pravilu se dobije odgovor da je bolovanje opravdano, a tu nije bilo nikakve zle namjere. Ne sjeća se da je tužitelj bio kod njega i tražio pomoć oko sukoba s djelatnikom K. i do njega kao čelnika nisu došle informacije da je tužitelj na putnim nalozima pisao o problemima s K.. Nije točno da K. njega štiti, nitko ga ne štiti jer mu ne treba zaštitnik. Bilo je i drugih radnika koji su dobivali izvanredni otkaz i drugih vozača koji su udarili autobus i svi bi dobili opomene kao i tužitelj, a misli da čak i K. ima jednu opomenu pred otkaz, ali ne zna zbog čega. Svi su autobusi pod videonadzorom. Snimke se čuvaju 15 do 20 dana pa se brišu i ponovno se snima. Nije mi poznato jesu li izdvojene snimke sukoba tužitelja i K.. Autobusi imaju samo videonadzor bez zvučnog tona jer su tako sindikalisti tražili. Nakon davanja otkaza tužitelj je u prosincu 2019. ponovno samoinicijativno napao K. dok je bio na svom radnom mjestu. Nikada nije davao naredbe K. ili ovom drugom djelatniku L. da poduzima nešto protiv tužitelja ili bilo koga drugog sa svrhom uspjeha u sporu.

12. Iz iskaza svjedoka P. K. proizlazi da je zaposlen kod tuženika za stalno na radnom mjestu vozača autobusa, da tužitelja poznaje kao kolegu jer radi kod tuženika kao vozač autobusa. Navodi da ne zna da je tužitelj dobio otkaz te da je između njega i tužitelja došlo do prošle godine, u ljetno vrijeme, kada je vozio redovnu liniju i kretao s glavnog autobusnog kolodvora u P., prije no što je došao na rampu da se uključi na prometnicu, na jednom se s njegove strane autobusa stvorio tužitelj, počeo je na njega vikati, psovati, prijetiti da će ga ubiti, zadaviti, da neka izađe van da ga sredi, pljuvao ga je i govorio svakakve ružne stvari, bio je udaljen od autobusa cca 1 metar i to je dovikivao s prozora, a ne s ulaza za putnike. Polako se nastavio kretati autobusom prema rampi i nije odgovarao na njegove uvrede, a tužitelj je za njim trčao sve do rampe i vikao, a kada se rampa otvorila otišao je dalje voziti svoju liniju. Tužitelj ga je dočekao s uvredama u samom kružnom toku, a onda je trčao sve do rampe po pločniku. Dobro je čuo što mu je tužitelj govorio, unatoč buci autobusa i prometa, prozor mu je bio otvoren, a zbog tog događaja nije otišao na bolovanje jer ima obveza i mora raditi. Tužitelj je tada bio na bolovanju i nije radio, a kada mu je smjena završila taj incident prijavio je nadređenom E. M.. Ne zna je li tuženik vodio nekakav postupak protiv tužitelja zbog toga, ne zabada nos gdje mu nije mjesto. Sljedeći dan je policiji prijavio tužitelja i dobio je obavijest od ODO Pula da su podigli optužnicu protiv tužitelja zbog prijetnje, ali još ga nisu zvali da svjedoči. Ovom događaju nije prethodio nekakav drugi sukob ili događaj između njega i tužitelja, znali su porazgovarati oko posla, tužitelj se žalio da nije zadovoljan s poslom, a on mu je rekao da je možda vrijeme da potraži drugi posao. Svjedok upitan kako onda objašnjava ponašanje tužitelja, naveo je da ne ga na razumije jer ga on nije nikada ničim izazvao ili uvrijedio. Pretpostavlja da ga je tužitelj toga dana na kolodvor došao tražiti, jer mu je M. E. naknadno rekao da se tužitelj raspitivao o njemu i da ga traži. Navodi da nije u prijateljskim ili obiteljskim vezama s direktorom tuženika. Ne zna kakav je tužitelj bio prije ovog događaja niti jesu li drugi kolege imali s njim problema, jer to ne prati. Misli da postoje snimke ovog događaja, u to vrijeme njegov autobus je bio pun putnika, a događaj je mogao vidjeti i kolega L. koji je vozio autobus jer se sve to dogodilo u kružnom toku na autobusnom kolodvoru.

13. Iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi da je svjedok zaposlen kod tuženika na radnom mjestu automehaničara u radioni, a uz to je i predsjednik radničkog vijeća tuženika. Poznaje tužitelja kao kolegu, a prije predmetnog štetnog događaja nije ga poznavao. Radničko vijeće je od poslodavca dobilo pisanu zamolbu da se očituju o namjeravanom otkazu tužitelju, što su učinili dopisom od 30. srpnja 2019. Mimo tog dopisa više se vodila usmena komunikacija, a manje pisana pa je razgovarao i s tužiteljem i s poslodavcem o tom događaju. Njihove tvrdnje bile su potpuno suprotne, a kako nitko drugi događaju nije nazočio, nisu se mogli prikloniti ni jednoj strani zbog čega je radničko vijeće dalo takvo mišljenje. Predlagali su poslodavcu blažu sankciju, opomenu pred otkaz ili preraspoređivanje na drugo radno mjesto, međutim drugih slobodnih radnih mjesta nije bilo, a poslodavac nije prihvaćao opomenu jer je tužitelj već imao tri ili četiri opomene pred otkaz za koje on kao predsjednik radničkog vijeća nije znao sve do otkazivanja, ali ih je dobio na uvid, poslodavac nije htio popustiti. Prije ovog događaja nije mu se nikada nitko žalio na tužitelja, niti kolege, niti putnici, niti je poslodavac tražio da se provede nekakav interni postupak kojim bi se upozorilo tužitelja na propuste u radu. Tužitelj mu se mjesec dana prije ovog štetnog događaja obratio za pomoć, žalio se na poslodavca i na neposredno nadređene, na uvjete rada, na stanje autobusa koje je vozio, ti njegovi navodi su ispitani, neki su bili opravdani, ali sve to skupa nije bilo tako strašno jer su autobusi bili stariji i tu se ništa nije moglo napraviti. Stari vozni park je zamijenjen prije godinu dana i misli da je to bilo nakon što je tužitelj dao otkaz. Sve to na što se tužitelj njemu žalio, bilo je usmeno, nigdje nije pisano evidentirao. Tužitelj mu je pokazao snimke iz autobusa, kao i snimke razgovora s direktorom, R. i P., no to nije pisano evidentirao, to su oni razgovarali. Radničkom vijeću se inače ne dostavlja opomena pred otkaz koju poslodavac izrekne nekom radniku.

14. Iz iskaza svjedoka S. V. proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu glavnog prometnika već 6 godina. Osim njega postoje još tri prometnika koji pokrivaju radno vrijeme od 5 ujutro do 22 navečer. Poznaje tužitelja kao kolegu koji je radio na radnom mjestu vozača autobusa, poznato mu je da je dobio otkaz, ali ne zna točan razlog. Čuo je da je ljeti prošle godine tužitelj imao sukob s P. K., ali ne zna detalje. Poznato mu je da je tužitelj dobio više opomena zbog neprimjerenog ponašanja. Njemu su se žalili drugi prometnici i vozači na tužiteljevo neprimjereno ponašanje i to da je u remizi, mjestu gdje se na autobusnom kolodvoru ostavljaju autobusi i odakle se kreće na posao, znao raditi sklekove. Jednom je prilikom, dok je poslovođa Š. D. razgovarao s vanjskim suradnikom, tužitelj oko njega optrčavao, pokazivao mišiće i ljubio ih te pjevao pjesmicu "leteći medvjedići". Tužitelj mu se žalio govoreći da nije zadovoljan svojim statusom u firmi, tvrdeći da se prema njemu ne ponaša jednako kao prema drugim radnicima, što je on osporio. Navodi da je zbog tih njegovih prigovora napravio izvješće i statistiku za cijelu godinu kako bi se utvrdilo kada je radio, koliko je radio, na kojim linijama, koje smjene, koje je autobuse vozio, koliko vikenda te je u konačnici utvrđeno da je otprilike 50%-50% radio pod jednakim uvjetima kao i ostali radnici, kada se gledaju radni dani bez tužiteljevih dana godišnjeg odmora i bolovanja. To je sve predano direktoru jer se tužitelj žalio na njegovu organizaciju. Tužitelj mu je u jednom navratu, uputio više telefonskih poziva i poslao poruke prijetećeg i vulgarnog sadržaja, što ga je jako uznemirilo, to je predočio direktoru na uvid i prijavio ga Etičkom povjerenstvu zbog toga i zbog agresivnog ponašanja u njegovom uredu. S direktorom je išao u policiju potvrditi što se desilo. Poznato mu je da su tužitelja prometnici opominjali jer je davao službene interne telefonske brojeve djelatnika putnicima koji bi nazivali zbog svakakvih stvari, iako je bio opomenut da te brojeve telefona ne smije davati putnicima i to je činio više puta, jer zbog jedne greške nitko ne bi reagirao. Tužitelj je vozio i autobuse s klimom i bez klime, danas u P. nema više autobusa bez klime. Ne postoje najgore linije, svakom vozaču se neka linija ne sviđa, a on tjedno radi plan vožnje, određuje koji će autobus voziti tko na kojoj liniji, određuje raspored vozača, a ako se slučajno dogodi kvar nekog autobusa ili neki drugi razlog onda ga prometnik zamijeni. U raspored imaju uvid svi pa tako i direktor. Navodi da nije istina da je tužitelja optužio da je bio lažno na bolovanju. Ponavlja da se tužitelj došao njemu žaliti navodeći da se prema njemu jednako ne postupa kao prema drugima, što nije točno, jer se svi vrte u krug i ne mogu jedni te isti ljudi voziti uvijek iste linije i iste autobuse, ne može se svakome udovoljiti zato se i rade stalne rotacije. Zaključuje da tijekom njegova rada kod tuženika ovakvog radnika kao što je tužitelj nije bilo.

15. Iz iskaza svjedoka D. R. proizlazi da je zaposlenik tuženika od 1996. na radnom mjestu rukovoditelja prometa i tehnike, a tužitelja poznaje kao radnika tuženika te mu je bio jedan od nadređenih. Poznato mu je da je tužitelj dobio otkaz, ali ne zna točno zbog kojeg razloga jer je uključujući i ovaj incident već imao tri opomene pred otkaz i jednu koju mu je sam dao, stoga je očito da tužitelj nije bio jako dobar i uzorit radnik, uzimajući u obzir da je kod tuženika zaposleno 124 radnika i normalno je da i drugi radnici dobiju opomenu, godišnje budu opomenuta jedan do dva radnika, ali tužitelj je jedini radnik koji je imao tako puno opomena. Vezano za sporni događaj, navodi da mu je poznato da je tužitelj imao verbalni sukob s drugim vozačem, no to nije osobno vidio već ima saznanja iz pisanih izvještaja koje je dobio od svojih prometnika. Nakon ovog posljednjeg incidenta njegov je zaključak bio da je tužitelj prevršio svaku granicu i osobno je direktoru predložio da mu se da otkaz, tim više što je prethodno u više navrata opomenut. U samom postupku otkazivanja nije sudjelovao tako da ne zna je li tužitelj dao obranu prije otkaza, ali mu je poznato da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem prije otkazivanja i da su oni dali negativno mišljenje na prijedlog otkaza. Tužitelj je prvu opomenu dobio krajem 2018. jer je oštetio dva autobusa na remizi (garaži), drugu opomenu je dobio jer se neprimjereno ponašao prema glavnom prometniku, nazivao ga je i slao poruke neprimjerenog sadržaja, treću opomenu je dobio zato što je odbio voziti dodijeljeni mu autobus, četvrtu je dobio zato što je u Glasu Istre iznosio neistine o P., točnije o tehničkoj neispravnosti vozila i peta je bila ovaj sporni incident. Apsolutno su netočne tvrdnje tužitelja koje je iznosio u G. I. da se voze putnici u tehnički neispravnim vozilima. Ovakvog radnika kao što je tužitelj s ovako puno opomena tuženik nije nikada imao. Pravilo tuženika je da kada vozač ošteti autobus u prometu onda ne mora snositi štetu, sankcioniraju se samo oni vozači koji oštete autobus u samoj garaži. Tužitelj je oštetio dva autobusa, time napravio štetu od cca 30.000,00 kuna i platio je kaznu od 500,00 kuna. Nedavno se slično dogodilo i taj je radnik kažnjen s 500,00 kuna, dakle takve stvari se dešavaju. Još uvijek ima autobusa u P. koje je vozio tužitelj, a tuženik je dobio 12 novih autobusa u šestom mjesecu prošle godine. Novi autobusi nabavljeni su sredstvima EU nakon duge procedure.

15.1. Iskaz svjedoka D. R. je vjerodostojan, međutim iz njegova iskaza sud nije utvrđivao relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu, s obzirom da svjedok nema neposrednih saznanja niti o predmetnom incidentu niti o proceduri otkazivanja, a niti o drugim relevantnim činjenicama, već u iskazu iznosi saznanja koja su do njega došla usmenom i pisanom predajom od osoba (koja imaju neposredna saznanja) koje su kao svjedoci saslušani u ovom predmetu, a čiji su iskazi u nastavku detaljno analizirani i posebno cijenjeni.

16. Iskazi tužitelja D. D. i svjedoka P. K., koji su jedini sudjelovali i nazočili predmetnom incidentu 24. srpnja 2019. su isprva suprotni i proturječni, međutim naknadnim saslušanjem tužitelja i pregledom dviju snimki videonadzora iz autobusa, zapravo su razriješene bitne sporne okolnosti predmetnog događaja.

16.1. Reprodukcijom video snimke nadzorne kamere iz autobusa vozača G. L. (list 110 spisa) utvrđeno je da je taj autobus s glavne ceste skretao i ulazio u autobusni kolodvor u kojem se trenutku u daljini, gledajući iz njegova pravca kretanja, uočava muška osoba s bijelom majicom koja dolazeći s desne strane pristupa autobusu koji se nalazio u kružnom toku. U nastavku snimke utvrđeno je da predmetni autobus skreće lijevo pa nastavak predmetnog događaja tom nadzornom kamerom nije zabilježen.

16.2. Pregledom video snimke nadzorne kamere iz autobusa zaustavljenog u kružnom toku kojeg je vozio P. K., utvrđeno je da se dijelom vidi lice P. K. koji se nalazi za upravljačem toga autobusa, a da se muška osoba koja je pristupala autobusu ne vidi na snimci, već se vidi odraz njegova tijela u staklu, međutim zaključuje se, da vozač razgovara s osobom koja mu je prišla i čiji je odraz vidljiv, prilično kratko, nakon čega vozač P. K. kreće s vožnjom. Utvrđeno je da su u autobusu uočeni putnici te da vozač P. K. tom prilikom nije izašao iz autobusa.

16.3. Nakon reprodukcije snimki video nadzora tužitelj je u svom drugom iskazu potvrdio da je on osoba odjevena u bijelu majicu koja se vidi na snimkama i koja je pristupila autobusu koji se nalazio u kružnom toku, a kojim je upravljao P. K., čime je promijenio svoj prijašnji iskaz te je u konačnici time razriješena sporna činjenica o tome tko je kome prvi pristupio odnosno tko je inicirao predmetni susret. Predmetne snimke nisu tonske, stoga se reprodukcijom istih nije mogao utvrditi sadržaj njihova razgovora odnosno verbalnog okršaja, međutim o navedenom su iskazivali sami sudionici. Svjedok P. K. u svom je iskazu naveo da mu je tužitelj prvi prišao dok je on bio u autobusu, da ga je vrijeđao, prijetio mu, pozivao na fizički okršaj, na što on nije reagirao već je nastavio voziti, a tužitelj za njim trčati i vikati. S druge strane, tužitelj nije dosljedan u opisu predmetnog događaja i to niti u pogledu okolnosti iniciranja susreta, a niti vezano za sadržaj razgovora. Tužitelj je prvotno iskazao da mu je Perica Kasalo prvi prišao vrijeđajući ga, potom je u podnesku od 13. listopada 2020. naveo da je on sam prvi prišao P. K. kako bi riješio situaciju između njih, da bi ponovno saslušan na ročištu 13. prosinca 2021. rekao da je pristupio P. K. jer je "pukao i izgubio živce", jer mu je htio "sasuti u facu sve što ga ide" te mu je rekao "neka izađe van da to riješe", navodeći da ga je P. K. izazvao toga jutra kada mu je iz autobusa pred djetetom pokazivao proste geste.

16.4. Analizirajući iskaze tužitelja D. D. i svjedoka P. K. i dovodeći ih u korelaciju sa sadržajem snimki video nadzora, ovaj je sud utvrdio da je spornog dana 24. srpnja 2019. tužitelj prišao P. K., isprovociran i uzrujan zbog njegovog ponašanja od toga jutra, s ciljem verbalne, ali i fizičke konfrontacije pozivajući ga na sukob do kojeg, međutim, nije došlo. Tužitelj nije obrazložio razlog promjene svoga iskaza, već svoj prvi iskaz pokušava opravdati upirući na nekorektno ponašanje svjedoka P. K. prema njemu pri svakom njihovom susretu (pokazivanje prostih gesti), posebno ističući da je toga dana njegovo ponašanje eskaliralo jer je bio u društvu djeteta. Promjena iskaza tužitelja vezano za bitne okolnosti načina i razloga iniciranja susreta te sadržaja verbalnog okršaja, ukazuje na nevjerodostojnost njegova iskaza u tom dijelu, a u kojem je dijelu iskaz svjedoka P. K. vjerodostojan, jer je uvjerljiv i konzistentan te sukladan snimkama video nadzora, a u konačnici i drugom iskazu tužitelja.

16.5. Međutim, preostali dio iskaza svjedoka P. K. i to dio u kojem svjedok iskazuje o svom ranijem odnosu s tužiteljem te dio u kojem navodi da mu nije poznat razlog zbog kojeg mu je tužitelj spornog dana pristupio i da nije znao da je tužitelj dobio otkaz, nije vjerodostojan, proturječan je i suprotan drugim provedenim dokazima. Osim što životno nije vjerojatno ni logično da bi se tužitelj htio verbalno pa i fizički obračunati s kolegom bez ikakvog razloga, takav navod svjedoka P. K. nije vjerodostojan jer je protivan sadržaju usmene kaznene prijave koju je svjedok podnio protiv tužitelja policiji 25. srpnja 2019., nakon spornog incidenta, a koja prileži ovosudnom spisu posl.br.K-92/20 (preslik kojeg je priložen ovome spisu), a iz koje proizlazi da je svjedok naveo da je mjesec dana prije predmetnog incidenta razgovarao s tužiteljem kako bi ga zamolio da promijeni svoje ponašanje jer stvara nemir u poduzeću, nakon kojeg je razgovora zbog stresa tužitelj otišao na bolovanje i prijavio ga policiji za prijetnju, za što on smatra da je kod tužitelja izazvalo ljutnju i zbog čega mu je pristupio 24. srpnja 2019. Da je između tužitelja i svjedoka postojao raniji konflikt, u svom je iskazu potvrdio i svjedok I. B. koji je naveo da mu se tužitelj obratio sa snimkama razgovora kojeg je vodio s K., a sud iskaz svjedoka I. B. smatra vjerodostojnim, uvjerljivim, životno logičnim, svjedok je iskazivao nepristrano i nije motiviran uspjehom niti jedne strane u ovom postupku. Osim toga, iskaz svjedoka Igora Brezničkog u odnosu na navedeno sukladan je iskazu tužitelja. U dijelu u kojem tužitelj iskazuje o ponašanju P. K. prema njemu (pokazivanje prostota), ali i o sukobu koji se desio među njima nakon što je tužitelj objavio na svom facebook profilu snimke iz autobusa i dao intervju za G. I., iskaz tužitelja je vjerodostojan jer je tužitelj o navedenom iskazivao vrlo uvjerljivo, sadržajno iscrpno, a prilikom davanja iskaza o navedenom djelovao je uznemireno. Sud, nadalje, smatra da nije vjerojatno da svjedok Perica Kasalo nije upoznat s činjenicom da je tužitelj dobio otkaz i takav navod svjedoka ocjenjuje nevjerodostojnim, posebno uzimajući u obzir da je tijekom iznošenja svoga iskaza svjedok pokušavao stvoriti dojam nezainteresiranosti o situaciji tužitelja na poslu, a utvrđeno je suprotno i to da se, iako tužitelju nije nadređen, našao pozvan upozoravati ga na ponašanje, stoga sud zaključuje da svjedok P. K. u ovom predmetu nije iskazivao vjerodostojno o svom ranijem odnosu s tužiteljem želeći time otkloniti tvrdnje tužitelja o mobbingu za koji ga tužitelj optužuje.

17. U tom smislu, bitno je osvrnuti se na navode tužitelja o izloženosti diskriminaciji i mobbingu i eventualnoj korelaciji navedenog s radnom atmosferom koja je prethodila predmetnom incidentu, ali i značaju opomena pred otkaz koje je tužitelj dobio od tuženika.

17.1. Naime, tužitelj svoje postupke pokušava opravdati ukazujući na diskriminirajuće i mobbingirajuće ponašanje kolega (P. K.), nadređenih (S. V.) i samog direktora prema njemu te inzistira na navodu da je otkaz posljedica toga što je ukazivao na neispravnost autobusa i diskriminatornu organizaciju poslova kod tuženika za koju navodi da pogoduje određenim radnicima. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da kod tuženika kao poslodavca postoje problematični čak i neprihvatljivi odnosi, kao i neprikladne reakcije poslodavca na tužiteljevo ukazivanje na nepravilnosti u radu (bilo ono opravdano ili ne). Navedeno proizlazi iz utvrđenja o ponašanju P. K. prema tužitelju, ali i iz činjenice da I. Š., kao direktor tuženika, nije bio upoznat s opaskama i primjedbama tužitelja iznesenih u putnim nalozima o neispravnosti autobusa niti je na njih reagirao, što zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu i sam navodi. Uvidom u dostavljene putne naloge (list 34, 36 i 37 spisa) i dopis upućen F. S., specijalistu za zaštitu na radu zaposlenom kod tuženika, utvrđeno je da je tužitelj iznosio primjedbe i opaske te ukazivao na određene neispravnosti autobusa. Navedeno proizlazi i iz iskaza I. Š. u kojem navodi da je tužitelj tuženika prijavio inspekciji rada, međutim uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru tuženika vezano za primjenu zakona i propisa iz područja radnih odnosa klasa: 116-02/19-01/79, urbroj:443-13- 10-03-03/2-19-11 od 18. srpnja 2019., pregledom radno pravne dokumentacije, utvrđeno je da ne postoje povrede propisa od strane tuženika kao poslodavca te da niti poslodavac, a niti druga osoba ovlaštena od poslodavca kao niti Etičko povjerenstvo poslodavca nisu nikada zaprimili pritužbu radnika D. D. vezanu za zaštitu dostojanstva na radu. Nadalje, iz iskaza svjedoka S. V. utvrđeno je da mu je direktor I. Š., zbog primjedbi tužitelja, naložio izraditi godišnje statističko izvješće o organizaciji poslova iz kojeg je proizašlo da tužitelj nije diskriminiran u organizaciji rada u odnosu na druge radnike, a rezultate toga izvješća tužitelj nije osporio niti je osporio vjerodostojnost iskaza S. V. i I. Š. u tom dijelu, koje sud smatra vjerodostojnima, jer su uvjerljivi i sukladni dostavljenoj dokumentaciji.

17.2. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije, u cilju zaštite svojih prava za koja navodi da su mu povrijeđena, podnio konkretne pisane pritužbe poslodavcu ili ovlaštenim osobama poslodavca, niti se poslužio drugim dopuštenim pravnim sredstvima u borbi protiv diskriminacije i mobbinga (pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka), nego pribjegava neprihvatljivom ponašanju pa je tako, iz iskaza S. V., dodatno utvrđeno da je jednom prilikom u njegovom uredu bio agresivan želeći ukazati da se prema njemu postupa diskriminatorno i u konačnici je dobio opomenu jer je S. V. toga dana uputio mnogobrojne pozive te iznimno uvredljive i proste sms poruke (list 47 spisa), a iako pozvan na iznošenje očitovanja o navedenom tužitelj se tom pozivu nije odazvao. Iskazujući o navedenom u ovom postupku tužitelj pokušava minorizirati ozbiljnost svog ponašanja, ne preuzimajući odgovornost i ne shvaćajući neprimjernost takvog postupanja, neovisno o pozadinskim razlozima.

17.3. Sud je, nadalje, utvrdio da nije osnovan tužiteljev navod o diskriminaciji prilikom izricanja prve opomene od 20. rujna 2018. zbog sudara autobusa u garaži. Tužitelj tvrdi da drugim radnicima i P. K. zbog iste povrede nije izrečena opomena pred otkaz. Međutim, iz iskaza D. R. i I. Š. utvrđeno je da se sudari autobusa u garaži događaju, da tužiteljev slučaj nije izoliran te da je takva povreda i sankcija za istu predviđena odredbom članka 119. Kolektivnog ugovara radnika tuženika, na koju se tuženik i pozvao. Svakako valja istaknuti da se, po stavu ovoga suda, predmetna vrsta povrede radne obveze kvalitativno u potpunosti razlikuje od povreda radnih obveza zbog kojih su tužitelju izrečene preostale opomene te da stoga predmetna opomena nije bila od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu.

17.4. U odnosu na upozorenje koje je tužitelju izrekao nadređeni D. R. 10. lipnja 2019., ističe se da navedeno nema težinu opomene pred otkaz koju inače radniku izriče poslodavac uzimajući u obzir da D. R. nije ovlaštena osoba za zastupanje poslodavca. Stoga je sud predmetnom upozorenju dao značaj primjedbe nadređenog o odnosu tužitelja prema radu i organizaciji rada. Tuženik, međutim, nije dokazao da je zahtjev tužitelja (mučnina zbog vrućine) za promjenu autobusa uzrokovao poremećaj u organizaciji rada, ali s druge strane valja naglasiti da tužitelj nije prije, ali niti nakon donošenja svih opomena poslodavcu dostavio svoje očitovanje, niti je u ovom postupku sudu dao drugačiji uvid o predmetnim događajima.

17.5. Ovaj je sud stava da ukazivanje tužitelja kao radnika poslodavcu na nepravilnosti u radu ne bi trebalo niti bi smjelo biti ni na koji način sankcionirano od strane tuženika kao poslodavca. Naime, od svakog bi se radnika trebalo očekivati čak i zahtijevati da upozorava na uočene nedostatke u poslu ili nepravilnosti u radu. Međutim, do većih problema došlo je kada je tužitelj istupio u javnost objavom na svom facebook profilu, a potom i davanjem intervjua za dnevne novine G. I., iznoseći navode na štetu svog poslodavca, zbog čega mu je izrečena opomena pred otkaz. Takav arbitrarni i svojevoljan istup tužitelja kao radnika ovaj sud ocjenjuje nekolegijalnim i neprikladnim te se nameće pitanje koja je bila namjera i cilj tužitelja postupajući na taj način, pri tom uzimajući u obzir da se tužitelj, iako je to mogao i trebao učiniti ako je zaista smatrao da je riječ o neispravnostima koje mogu ugroziti vozača i putnike, nije obratio nadležnim tijelima (inspekcija za zaštitu na radu, policiji, državnom odvjetništvu). Dakle, s obzirom da tužitelj nije, vezano za svoje javno iznesene navode na društvenoj mreži i u medijima na štetu poslodavca, pokrenuo niti jedan odgovarajući postupak pred nadležnim tijelima, ovaj je sud zaključio da se takvim postupanjem ogriješio u svoju obvezu na lojalnost i diskreciju prema tuženiku kao poslodavcu i ne može mu biti pružena zaštita predviđena odredbom članka 117. stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014 i 127/2017, u nastavku Zakon o radu).

18. Nadalje, ovaj je sud stava da je tuženik ispoštovao zakonsku obvezu savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, s obzirom da je utvrđeno da se tuženik dopisom od 29. srpnja 2019. obratio Radničkom vijeću tuženika navodeći svoju namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju, obrazlažući razlog takve odluke te dostavljajući popratnu dokumentaciju i to opomene koje je tužitelj prethodno dobio, a koje su bile od utjecaja na donošenje odluke o otkazu. Suprotno tvrdnjama tužitelja, za dopuštenost odluke o otkazu nije uvjet da se radničko vijeće suglasi s namjeravanom odlukom poslodavca, već je uvjet da se poslodavac savjetuje s radničkim vijećem, da se istom obrati tražeći očitovanje. U konkretnom slučaju radničko vijeće nije se decidirano očitovalo je li suglasno s namjeravanom odlukom poslodavca ili ne. Iz njihovog dopisa od 30. srpnja 2019. kao i iz iskaza saslušanog svjedoka I. B., predsjednika Radničkog vijeća tuženika, utvrđeno je da je radničko vijeće obavljajući razgovore pokušalo saznati što se dogodilo spornog dana i tko je odgovoran za predmetni incident, međutim poslodavac i radnik iznosili su potpuno oprečne navode, što su uostalom činili na početku dokaznog postupka i u ovom predmetu. Nije u pravu tužitelj kada navodi da je poslodavac bio u obvezi zatražiti dodatno očitovanje radničkog vijeća i obrazloženje nejasno izraženog mišljenja i dvosmislenih navoda. Pravni institut savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu ne implicira takvu obvezu poslodavca, kao niti obvezu poslodavca da uvaži primjedbe i prijedloge radničkog vijeća. Bit predmetne odredbe je da se omogući predstavnicima radnika da budu upoznati s cjelokupnim postupkom otkazivanja i razlozima donošenja odluke o otkazu te da im se omogući iznošenje primjedbi, što je u ovo slučaju i učinjeno. Tužitelj nije u pravu niti kada navodi da tuženik nije iskoristio zakonsku mogućnost održavanja sastanka s radničkim vijećem. Naime, odredbom članka 150. stavka 2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan, na zahtjev radničkog vijeća, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Međutim, iz dopisa radničkog vijeća i iskaza I. B. ne proizlazi da je radničko vijeće zatražilo održavanje sastanka. Neovisno o navedenom, bitno je istaknuti da je iz iskaza I. B. utvrđeno da se odvijala usmena komunikacija između radničkog vijeća i poslodavca te tužitelja kao radnika, stoga nije točan tužiteljev navod iz tužbe o nepostojanju komunikacije tuženika s radničkim vijećem. Upravo suprotno, iz iskaza I. B. proizlazi da se odvijala sadržajna usmena komunikacija i to usmjerena na utvrđenje okolnosti incidenta, ali i eventualne mogućnosti rješenja radnopravnog statusa tužitelja kod tuženika, s obzirom da svjedok izričito navodi da je radničko vijeće tuženiku predlagalo blažu sankciju u vidu opomene ili raspoređivanja na drugo radno mjesto. Navode svjedoka I. B. tužitelj nije osporio, a ocjena je ovog suda da je svjedok o navedenom iskazivao vjerodostojno, sadržajno i uvjerljivo. Pored navedenog, valja napomenuti da zakonom nije propisan obvezatan oblik (usmeni ili pisani) komunikacije između poslodavca i radničkog vijeća u postupku savjetovanja. S obzirom da je u ovom predmetu utvrđeno da se između tuženika kao poslodavca i radničkog vijeća odvijala i pisana i usmena komunikacija u postupku savjetovanja o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu tužitelju, sud je stava da je tuženik kao poslodavac u cijelosti ispunio svoju zakonsku obvezu propisanu odredbom članka 150. Zakona o radu.

19. Također, utvrđeno da je tuženik omogućio tužitelju kao radniku iznošenje obrane. Iako navedeno tužitelj osporava, zapravo se iskaz tužitelja i iskaz zakonskog zastupnika tuženika I. Š., u tom dijelu ne razlikuju. Oboje navode da je tajnica I. Š., po njegovom naputku, telefonski kontaktirala tužitelja i pozvala ga da dođe na razgovor s direktorom I. Š.. Tužitelj dodatno navodi da tajnica u tom razgovoru nije napomenula da je riječ o pozivu na iznošenje obrane te da je poučen ranijim lošim iskustvom tijeka razgovora s direktorom, odlučio da na takav razgovor neće pristupiti. S druge strane, I. Š. naveo je da je tužitelj isprva rekao da će se odazvati, ali da je naknadno nakon konzultacije s odvjetnikom odlučio da neće doći.

19.1. Naime, Zakonom o radu nije propisana obvezna pisana forma pozivanja radnika na iznošenje obrane kao niti sadržaj toga poziva i rok za iznošenje obrane, a navedeno je i logično s obzirom da je rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu kratak što zahtijeva brzu i neposrednu komunikaciju. Navod tužitelja da tajnica I. Š. nije u razgovoru spomenula da je riječ o iznošenju obrane zbog čega očito tužitelj smatra da mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane, ovaj sud smatra nevjerodostojnim, nelogičnim i isključivo usmjerenim na postizanje uspjeha u ovom predmetu. Naime, uzimajući u obzir da nije sporno da je tajnica direktora nakon predmetnog događaja telefonski kontaktirala tužitelja pozivajući ga na razgovor s direktorom te posebno cijeneći utvrđenje ovoga suda da je i predsjednik radničkog vijeća I. B. razgovarao s tužiteljem o predmetnom događaju i to iz razloga jer je pokrenuta procedura otkazivanja o čemu je dakle tužitelj imao saznanja, sud smatra da tužitelju nije bilo nepoznato iz kojeg je razloga pozvan na razgovor. Intencija zakonske odredbe o iznošenju obrane jest da se, u situaciji u kojoj je to za očekivati, omogući radniku iznošenje obrane, odnosno svoje verzije određenog događaja koji predstavlja razlog za pokretanje procedure izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, u cilju omogućavanja radniku da iznese neke eventualno drugačije činjenice koje bi mogle (ako postoje) odvratiti poslodavca od donošenja odluke o otkazu. Stav je ovoga suda da je tuženik postupio ispravno pozvavši tužitelja na iznošenje obrane, s obzirom da je riječ o specifičnoj situaciji odnosno incidentu između dvoje kolega kojemu nije nitko drugi nazočio pa je za očekivati od tuženika da u takvim okolnostima omogući radniku iznošenje obrane. U odnosu na opravdanje tužitelja da se nije htio odazvati razgovoru s direktorom jer je imao ranije loše iskustvo s obzirom da ga je u prethodnom razgovoru direktor uputio da se obrati P. K. i razgovora s njim, ovaj sud smatra da navedeno i može biti vjerodostojno, međutim ne utječe na stav ovoga suda o tome da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane. Razlog zbog kojeg tužitelj navedeno nije iskoristio nije od utjecaja na utvrđenje da je poslodavac ispunio svoju zakonom propisanu obvezu. Naime, tužitelja ništa nije sprječavalo da, znajući da ga je tuženik pozvao na razgovor kojem se odlučio neodazvati i znajući da je pokrenuta procedura otkazivanja njegova ugovora o radu, svoju obranu iznese pisanim putem dostavivši svoje očitovanje ili da inzistira da obranu iznese usmeno i pred predsjednikom radničkog vijeća. Međutim navedeno tužitelj nije učinio, stoga je sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, utvrdio da je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 119. stavka 2. Zakona o radu omogućivši tužitelju iznošenje obrane.

20. Dakle, slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik pravilno i zakonito proveo proceduru otkazivanja ugovora o radu tužitelja izvanrednim otkazom sukladno odredbama članka 116. stavka 2., članka 119. stavka 2. i članka 150. Zakona o radu.

21. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

21.1. Nakon ocjene provedenih dokaza i na temelju utvrđenih činjenica, sud je stava da je tužitelj svojim postupanjem 24. srpnja 2019. počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Osim što se na neprihvatljiv način ponašao pred putnicima, uzimajući u obzir da je tada bio zaposlen kod tuženika neovisno o činjenici što je toga dana bio na bolovanju, svojim je ponašanjem ometao kolegu na radu niti ne uzimajući u obzir moguće posljedice sukoba kojeg je izazvao. Tužitelj se opravdava ponašanjem P. K. prema njemu ranije toga jutra, ali i inače, međutim ne shvaća ozbiljnost svog postupanja i ne uviđa da nije primjereno na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena izazivati sukobe, a pri tom posebno zanemarujući činjenicu da radno mjesto vozača autobusa u prometu podrazumijeva odgovornost za sigurnost velikog broja ljudi. Činjenica da je tužitelj toga dana bio na bolovanju i to, prema navodima tužitelja, zbog mobbinga kojeg doživljava na poslu upravo od strane kolege P. K., nimalo ne opravdava ponašanje tužitelja. Naime, nameće se pitanje kako je tužitelj uopće bio u stanju dok je na bolovanju zbog mobbinga pristupiti na radno mjesto kolegi s kojim je u sukobu, a s ciljem da navedeni sukob nastavi i produbi, kada zbog istog razloga očito nije bio u mogućnosti obavljati svoj posao. Takvo postupanje tužitelja je neozbiljno i neprofesionalno te prema odredbama članka 127. i 128. Kolektivnog ugovora za radnike P.-a d.o.o. predstavlja tešku povredu radnih obveza. Naime, odredbom članka 128. Kolektivnog ugovora propisano je da, između ostalog, nedopušteno ponašanje radnika i remećenje rada i mira na radnom mjestu, predstavlja kršenje radne obveze i otkazni razlog. Stoga tužitelj nije u pravu kada navodi da uopće nije mogao kršiti radne obveze jer je toga dana bio na bolovanju, a ne na radu. Upravo suprotno, iako na bolovanju tužitelj je svojim postupanjem i to samoinicijativnim dolaskom na svoje uobičajeno radno mjesto, prilaskom kolegi P. K. za vrijeme njegovog radnog vremena dok je izvršavao radne obveze pred putnicima te vezano za ranije sukobe na poslu izazivanjem verbalni sukob s pozivom na fizički obračun, opetovano remetio rad i mir, uzimajući u obzir da se i ranije na sličan neprihvatljiv način ponašao prema kolegi S. V. zbog čega mu je već bila izrečena opomena pred otkaz.

21.2. Iz navedenog se zaključuje da izrečene opomene pred otkaz na tužitelja očito nisu djelovale na odgovarajući način, s obzirom da je ponovno prouzročio incident i time pokazao upornost u neprihvatljivom i konfliktnom ponašanju, neovisno o razlozima kojima takvo svoje ponašanje pokušava opravdati. Utvrđeno je da je između stranaka odnos povjerenja, lojalnosti i poštovanja, koji bi se u radnom odnosu trebao podrazumijevati, krajnje narušen te je uzimajući sve navedeno u obzir, sud ocijenio da postupanje tužitelja 24. srpnja 2019. predstavlja činjenicu koja opravdava odluku tuženika o izvanrednom otkazu, zbog kojeg, uz uvažavanje svih već obrazloženih okolnosti, radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć.

22. Slijedom navedenog, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o radu, odbio i odlučio kao u izreci ove presude.

23. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19), s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u ovoj parnici. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak što s PDV-om ukupno iznosi 2.500,00 kuna (Tbr.7.t.2. i Tbr. 42. Tarife Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15).

23.1. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova na ime sudskih pristojbi s obzirom da taj dio zahtjeva nije određen, a k tome je utvrđeno da u odnosu na tuženika još nije dospjela obveza plaćanja ijedne sudske pristojbe u ovom predmetu.

23.2. Posljedično navedenoj odluci o trošku koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška u cijelosti.

. Ističe se da je sud, sukladno odredbama članka 328. ZPP-a, odredio rok od 15 (petnaest) dana za ispunjenje novčane tražbine naknade troška ovoga postupka.

U Puli, 4. veljače 2022.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.