Poslovni broj: Usž-2057/20-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Z., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. G. d.o.o., V. L. (Općina C.), radi uklanjanja otpada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsIgr-392/2019-10 od 23. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsIgr- 392/2019-10 od 23. prosinca 2019.
II Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.
1. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363- 01/18-01/230, urbroj: 2198/1-07/2-19-11 od 10. srpnja 2019.
2. Odbija se žalba zainteresirane osobe B. G. d.o.o. izjavljena protiv rješenja Grada Z., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeka komunalnog redarstva, klasa: UP/I-363-04/18-01/712, urbroj: 2198/01-9/4-18-1 od 30. kolovoza 2018.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/18-01/230, urbroj: 2198/1-07/2-19-11 od 10. srpnja 2019., kojim se, povodom žalbe zainteresirane osobe B. G. d.o.o., poništava rješenje komunalnog redara od 30. kolovoza 2018. Potonjim prvostupanjskim rješenjem naređuje se zainteresiranoj osobi, kao vlasniku nekretnina č. z. 3645/1, 3685/2, 3685/3, 3685/4, 3685/8, 3685/11, 3685/12 i 4147/3 k.o. C., koje se nalaze na lokaciji divljeg odlagališta ZD_12 P. – b. k. J., na kojima je nepropisno odbačen otpad procijenjene količine 17.748,64 m[3] , da u roku od 6 mjeseci od zaprimanja ovog rješenja ukloni nepropisno odbačeni otpad predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada, uz upozorenje da će se, u suprotnom, uklanjanje nepropisno odloženog otpada provesti sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Konstatira da prvostupanjski sud temelji svoju odluku na činjenici kako u rješenju navedena količina otpada nije točna jer se iz dokumentacije spisa predmeta ne može utvrditi suprotno, pri čemu svoju odluku obrazlaže uzimajući u obzir navode iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 13. travnja 2017., prema kojem je zbog ogromnog prostora na kojem je odbačen otpad teško procijeniti količinu odloženog otpada. Poziva se na zakonske odredbe kojima je regulirano da isprave koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje (javna isprava), nakon čega citira odredbu članka 36. stavka 9. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13. i 73/17.), prema kojoj je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno izvješće o lokacijama i količinama odbačenog otpada, troškovima uklanjanja odbačenog otpada i provedbi mjera iz stavka 1. navedenog članka podnijeti predstavničkom tijelu te jedinice do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Temeljem navedenog izvješća predstavničko tijelo donosi odluku o provedbi posebnih mjera sprječavanja odbacivanja otpada u odnosu na lokacije na kojima je u više navrata utvrđeno nepropisno odbacivanje otpada. S tim u vezi upire na Izvješće o lokacijama i količinama otpada te troškovima uklanjanja odbačenog otpada na području Grada Z. u 2017. godini, klasa: 351-01/18-01/13, urbroj: 2198/01-1-18-7 od 1. ožujka 2018. (dalje u tekstu: Izvješće o lokacijama i količinama otpada), koje smatra javnom ispravom u smislu članka 230. Zakona o parničnom postupku i članka 60. Zakona o općem upravnom postupku, jer ga je izdalo izvršno tijelo tužitelja u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Navedeno Izvješće sadrži podatke o procijenjenoj količini otpada na lokaciji divljeg odlagališta koje je predmet ovog postupka. Komunalni redar nije sam procijenio količinu otpada već je uzeo podatke iz navedenog Izvješća te je izračunao da bi udio otpada koji bi bio odložen na nekretnine u vlasništvu zainteresirane osobe u odnosu na ukupnu površinu divljeg odlagališta iznosio 17.748,64 m[3] . Ukazuje da službenici tužitelja zaduženi za zaštitu okoliša zajedno s komunalnim redarima te policijskim službenicima provode godišnje nadzore temeljem kojih se donosi izvješće o lokacijama i količinama odbačenog otpada. Nadalje, ističe kako Zakon o održivom gospodarenju otpadom propisuje da se rješenjem kojeg donosi komunalni redar određuje procijenjena količina otpada, jer se stvarna količina otpada zasigurno ne može odrediti. Stvarna količina otpada biti će poznata tek kada se navedena lokacija očisti i preda osobi ovlaštenoj za gospodarenje tom vrstom otpada. Svrha donošenja rješenja komunalnog redara temeljem članka 36. Zakona o održivom gospodarenju otpadom je provedba obveze iz članka 28. toga Zakona po kojem je tužitelj obvezan osigurati sprječavanje odbacivanja otpada na način suprotan zakonu te ukloniti tako odbačen otpad. Navedenu obvezu jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom, a izrada Elaborata zaštite okoliša putem ovlaštene osobe iziskuje velike troškove koje bi trebao nadoknaditi tužitelj, što je u suprotnosti s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti. Stoga je donošenjem osporene presude prvostupanjski sud povrijedio pravila sudskog postupka vezano uz utvrđenje činjenica i dokazivanja, a u vezi s tim i pogrešno utvrdio činjenično stanje vezano uz procijenjenu količinu otpada, radi čega tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbu tužitelja u cijelosti.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom sporu izveo pogrešan zaključak, a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno odredbe članka 36. stavka 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.
6. Citiranom zakonskom odredbom propisano je da radi provedbe mjera za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku, odnosno posjedniku nekretnine, ako vlasnik nije poznat, na kojem je nepropisno odložen otpad uklanjanje tog otpada, odnosno osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru).
7. Sukladno stavku 4. navedene zakonske odredbe, rješenjem iz stavka 3. ovoga članka određuje se: lokacija odbačenog otpada, procijenjena količina otpada, obveznik uklanjanja otpada, te obveza uklanjanja otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada u roku koji ne može biti duži od šest mjeseca od dana zaprimanja rješenja.
8. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjskim rješenjem naloženo zainteresiranoj osobi uklanjanje nepropisno odbačenog otpada procijenjene količine 17.748,64 m[3] . Procijenjena količina otpada utvrđena je imajući u vidu podatke iz Izvješća o lokacijama i količinama otpada od 1. ožujka 2018., prema kojem ukupno procijenjena količina otpada na lokaciji predmetnog divljeg odlagališta iznosi 30.250 m[3] , pa se, uvažavajući razmjernu površinu u odnosu na ukupnu površinu divljeg odlagališta, udio otpada odloženog na nekretnine u vlasništvu zainteresirane osobe procjenjuje na 17.748,64 m[3] .
9. Tuženik je, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, poništio navedeno prvostupanjsko rješenje, pored ostalog, uz obrazloženje da količina otpada navedena u prvostupanjskom rješenju nije točna, a koje razloge je prihvatio pravilnim i prvostupanjski sud, imajući u vidu zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 13. travnja 2017. i 20. travnja 2018., u kojima se navodi da je zbog ogromnog prostora teško (nemoguće) procijeniti stvarnu količinu odbačenog otpada kojim je zauzeta cjelokupna površina bivšeg kamenoloma te da bi stvarnu količinu otpada bilo moguće odrediti jedino izradom Elaborata zaštite okoliša putem ovlaštene osobe.
10. Ovaj Sud, međutim, takvo stajalište prvostupanjskog suda smatra pogrešnim, jer iz odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom jasno proizlazi da komunalni redar prvostupanjskim rješenjem treba odrediti procijenjenu, a ne stvarnu količinu otpada, na koju okolnost osnovano ukazuje i tužitelj u žalbi pozivajući se na Izvješće o lokacijama i količinama otpada od 1. ožujka 2018., koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, a niti je naveo razloge zbog kojih to nije učinio, iako se radi o pravno relevantnom dokazu za zakonito rješenje ove stvari.
11. Navedeno Izvješće, naime, doneseno je temeljem članka 36. stavka 9. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, te je iz istog razvidna procijenjena količina otpada odbačenog na lokaciji divljeg odlagališta P. – b. k. J., a unutar koje lokacije se nalaze i predmetne nekretnine u vlasništvu zainteresirane osobe, slijedom čega Sud nalazi osnovanim prigovore tužitelja iz žalbe da je osporenom presudom, zbog neuvažavanja navedenog dokaza, povrijeđen zakon na njegovu štetu.
12. S obzirom da je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na pogrešnom stajalištu u vezi procijenjene količine otpada, a imajući u vidu da su, prema podacima sveza spisa, za uklanjanje nepropisno odbačenog otpada ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti, to je valjalo žalbu tužitelja usvojiti, poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te odbiti žalbu zainteresirane osobe protiv rješenja komunalnog redara.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
