Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-34/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BS, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog BS podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-2/2020. od 2. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog BS te njegovog branitelja, odvjetnika Mladena Slovica,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog BS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi BS proglašen je krivim zbog četiri kaznena djela i to jednog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 153. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke pobijane presude, jednog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke presude te jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11. činjenično i pravno opisanih pod točkom III izreke presude. Za počinjena kaznena djela optuženiku su sukladno članku 51. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11. na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od četiri (4) godine, za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavak 2. KZ/11. na temelju članka154. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od pet (5) godina te na temelju članka 177. a i članka 177. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od po jedne (1) godine i šest (6) mjeseci za svako to kazneno djelo. Na temelju članka 58. stavak 1. u vezi s člankom 57. stavak 6. KZ/11. optuženiku je opozvan uvjetni dio kazne iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 7 K-1917/19. od 4. prosinca 2019. koja je postala pravomoćna 23. prosinca 2019., a kojom je optuženi BS proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset (10) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda, pa mu izrečena jedinstvena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, te se kazna zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci smatra utvrđenom. Stoga je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi BS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset (10) godina.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženom BS uračunato je vrijeme uhićenja po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 7 K-1917/2019. i to jedan dan, 10. rujna 2019. kao i vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2020. pa nadalje.

3. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom BS izričena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11. može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri (3) godine.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženi BS oslobođen je obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08. kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

5. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi BS.

6. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači te da se optuženiku za svako pojedino kazneno djelo utvrde bezuvjetne kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju te da se uz opoziv do sada izrečene uvjetne osude, za sva kaznena djela izrekne jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.

7. Optuženi BS žali se po branitelju Mladenu Slovicu, odvjetniku u Zaprešiću i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili pak da se preinači na način da se smanji kazna optuženiku.

8. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženi BS kao i njegov branitelj Mladen Slovic, odvjetnik u Zaprešiću te je u javnom dijelu sjednice nazočio optuženi BS (putem video-veze), kao i njegov odvjetnik Mladen Slovic, a sjednica je održana u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

11. Optuženik u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da provedenim DNA vještačenjem nije utvrđen kontakt optuženika i žrtve ES te nema ni tragova optuženika na tijelu žrtve, ni njegove sperme na njenim gaćicama sve u odnosu na kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11. opisano pod točkom I izreke prvostupanjske presude, dok u odnosu na kazneno djelo pod točkom II. pobijane presude nije provedeno vještačenje tragova, a žrtva RS ne zna kad se dogodilo navodno silovanje te opisuje njihov zajednički život prije i poslije navodnog kaznenog djela, čime sadržajno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08.

13. Optuženik u žalbi navodi rezultate provedenog DNA vještačenja, iz kojih proizlazi da nije bilo kontakata između optuženika i žrtve ES te nema tragova ni na tijelu žrtve, kao i da tragovi sperme na gaćicama žrtve ne odgovaraju DNA profilu optuženika koje vještačenje je u suprotnosti s iskazima žrtve, kao i što je kontradiktorno s ostalim dokazima (bez njihovog navođenja) navodeći da je iskaz žrtve neuvjerljiv i neživotan u kombinaciji s provedenim vještačenjem koje sud nije uzeo u obzir i nije objasnio kako je moguće nekoga silovati bez ijednog traga, upirući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud objasnio te okolnosti pa bez obzira što provedenim vještačenjem nije utvrđena prisutnost sperme na gaćicama oštećene ES, počinjenje tog kaznenog djela potvrđeno je drugim dokazima i to prvenstveno iskazom svjedokinje JS kao i iskazima posrednih svjedoka OS i RS te PS, kako je to prvostupanjski sud ispravno obrazložio pod točkama 20. i 21. pobijane presude.

14. Nije u pravu optuženik kada navodi da je, u odnosu na kazneno djelo pod točkom II. pobijane presude, žrtva RS nakon navodnog počinjenja kaznenog djela živjela još tri godine sa optuženikom, koji joj je plaćao troškove i brinuo se za dijete, kao i da je iskaz žrtve usmjeren na to da se riješi optuženika, a sve u cilju zasnivanja nove zajednice sa drugom osobom, jer je sud ispravno cijenio iskaz žrtve RS životno uvjerljivim i istinitim što je ispravno i obrazložio. Osim toga, iskaz žrtve potvrđen je iskazom svjedoka OS. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 12. do 12.8. pobijane presude, pozivajući se i analizirajući iskaz svjedoka OS, obrazložio razloge zbog čega je žrtva oštećenica nakon počinjenja kaznenog djela nastavila i dalje živjeti s optuženikom, koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Upirući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, optuženik u žalbi nadalje navodi upitnu vjerodostojnost iskaza žrtava ES i RS, navodeći da u njihovim iskazima nije bilo uznemirenosti kakva bi trebala postojati da je osoba bila podvrgnuta nekom nasilnom spolnom činu, kao i da njihovo emocionalno stanje ne ukazuje na neku dublju traumatiziranost. Nadalje se upušta u procjenu ličnosti žrtava sve s ciljem diskreditiranja njihovih iskaza.

15.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pozvao na iskaze žrtava ES i RS i obrazložio zašto njihove iskaze smatra vjerodostojnima, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Njihovi iskazi su potkrijepljeni i drugim provedenim dokazima, a prvenstveno iskazima ostalih svjedoka.

15.2. Suprotno daljnjim žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud utvrdio i sve okolnosti koje se odnose na kaznena djela pod točkom III. pobijane presude i to kako nasilja u obitelji tako i povrede djetetovih prava, koja su počinjena u stjecaju. Naime, iskazi žrtava izvanbračne supruge RS (a ne B kako navodi branitelj optuženika u žalbi) i djeteta TS su životno uvjerljivi i potvrđeni iskazom svjedoka OS, koji je u odnosu na kazneno djelo na štetu djeteta neposredno svjedočio i umiješao se kako bi spriječio optuženika u protupravnom ponašanju prema djetetu TS kojemu je uz fizičko zlostavljanje, optuženik grubo povrijedio i prava, jer je pred njim fizički i verbalno zlostavljao njegovu majku. Sud je detaljno obrazložio iskaz djeteta TS, koje je neposredno svjedočilo određenim događanjima, dok nije od značaja činjenica što dijete sada ne boravi kod majke, nego kod oca, a koji nije optuženik, jer sposobnost majke da se brine o djeci ne opravdava optuženika u pravcu činjenja kaznenih djela. Također nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženika, da nitko pet godina ne bi trpio nekoga ako je s njim nezadovoljan, pa tako ni žrtva, jer je u tom pravcu iskazivao svjedok OS, a što je sud obrazložio pod točkom 12.8. presude, kao i sama žrtva RS, navodeći da zbog optuženikovih prijetnji nije smjela otići od njega, a na njegovu molbu mu se vratila, nakon što su se razdvojili. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

16. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona na koju upire i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo silovanja. U činjeničnom opisu pobijane presude opisane su sve okolnosti koje čine bitna obilježja kaznenog djela silovanja pa u tom pravcu nije dovedena u pitanje osnovanost ove inkriminacije, jer je kazneno djelo počinjeno uporabom sile te je sa oštećenicom bez njezinog pristanka izvršen spolni odnošaj pa i bez obzira na činjenicu što vještačenjem nije u oralnom, vaginalnom i rektalnom brisu oštećenice potvrđena prisutnost sperme optuženika, kao ni na njezinim gaćicama, jer je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 20. naveo da i bez ejakulacije može doći do nasilnog spolnog odnosa. S obzirom na navedeno nije ostvarena tzv. posredna povreda kaznenog zakona.

17. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi zbog odluke o kazni ističe da su izrečene pojedinačne kazne preblage, kao i da je preblaga jedinstvena kazna zatvora, jer nisu pronađene olakotne okolnosti na strani optuženika dok nisu dovoljno cijenjene utvrđene otegotne okolnosti. Ujedno, nije u pravu ni optuženik kada u žalbi ističe da je kazna previsoka te da nije u obzir uzet optuženikov problem s alkoholom kao i sklonost žrtava alkoholu koje bi "svojim načinom života doprinijele lošim završecima".

17.1. Naime, ispravno je prvostupanjski sud određujući vrstu i mjeru kazne, koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir sve okolnosti, koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela te nije utvrdio olakotne okolnosti, a kao otegotne cijenjene su mu visoki stupanj kriminalne volje, dulje vrijeme inkriminacije u odnosu na kaznena djela iz točke III. pobijane presude te činjenica što dijete žrtva boluje od epilepsije. Također mu je kao otegotno cijenjena dosadašnja višestruka osuđivanost, a radi se o specijalnom povratniku, jer je već bio osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenog djela silovanja. Ispravno je prvostupanjski sud optuženiku opozvao i uvjetni dio kazne iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 7K-1917/19., koja presuda je postala pravomoćna 23. prosinca 2019. i kojom je optuženik zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. i drugih KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda pa mu izrečena jedinstvena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te mu se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci smatra utvrđenom, a što je ispravno obrazloženo kao točkom 28. pobijane presude. Ispravno je prvostupanjski sud cijeneći sve otegotne okolnosti, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud odmjerio kazne za svako pojedino djelo te primijenivši odredbe o stjecaju iz članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Tako odmjerena kazna zatvora primjerena je okolnostima konkretnog slučaja kao i ličnosti optuženika. Stoga će se tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, u cijelosti izraziti adekvatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na počinitelja da ubuduće na čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora će se ispuniti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije. Osim toga, suprotno žalbenim navodima optuženika, kada ističe da nije dovoljno cijenjen njegov problem s alkoholom, prvostupanjski sud je osnovano, zbog provedenog psihijatrijskog vještačenja i preporuke vještaka za izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti od alkoholu izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od alkohola, na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11.

18. Uzimajući u obzir sve prethodno izneseno, nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika, zbog odluke o kazni kada navodi da je kazna preblaga, kao ni optuženika koji smatra da je kazna prestroga.

19. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, što drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 3. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.