Psp-8/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. ud. P. iz S., , OIB:… , zastupana po

pun. V. F.., odvj. u , protiv tuženika T. d.o.o. Split, R.

B, OIB: …, zastupana po zz A. T. iz S., R.

, a ovaj po pun. S. B., odvj. u Splitu, radi smetanja posjeda,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2022., u izočnosti stranaka, objavljene istog dana,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici vrati oduzeti posjed zapadnog dijela dvorišta zemljišta čest. zgr. K.O. kat oznake tik uz kuću

u širini od 0,5 m koje vlasništvo posjed tužiteljice u cijeloj dužini graniči sa čest. zem. i ZU K. O. Stobreč kat oznake …. Stobreč za koje

nekretnine je poništena parcelacija pravomoćnom drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda u Zagrebu pod posl. br.: Usž-3072/16-2 od 5. rujna 2018. i uspostavljeno stanje upisa čest. zem. K.O. S. kat oznake

K.O. Stobreč vlasništvo grada Splita i čest. zem. K.O. S. kat

oznake K.O. S. vlasništvo tuženika kakvo je bilo prije 20. kolovoza 2012. na način da tuženik makne postavljenu željeznu žičanu matu sa vlasništva posjeda tužiteljice sve u roku od osam (8) dana pod prijetnjom ovrhe, te se zabranjuje svako takovo ili slično uznemiravanje vlasništva posjeda dvorišta tužiteljice, pod prijetnjom novčane kazne."

II.Dužna je tužiteljica u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznos od 2.600,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi zaprimljenoj 14. 7. 2020. tužiteljica navodi da je suvlasnica i suposjednica dvorišta uz kuću čest. zgr. K.O. S kat. oznake

K.O Stobreč. Iz prerisa Područnog ureda za katastar Split i zapisnika ovog suda od 23. veljače 2007. pod brojem Z-2242/06, da je identificirana predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja stojnu kuću anagrafske oznake I i pripadajuće dvorište sa sjeverne strane kuće te dio zemljišta sa zapadne strane kuće širine cca 0,5 m te balkon s južne strane u podrumu objekta. U ime tuženika i njegovog zakonskog zastupnika J. L. da je 25. 6. 2020. na zemljištu kat. oznake K.O. Stobreč, vlasništvo grada Splita, postavljao željeznu žičanu matu kojom su ograđivali i postavili istu ogradu na način da su ušli u vlasništvo i posjed dvorišta čest. zgr. KO Stobreč i to uz sami zid te čestice na zapadnoj strani kuće na kojoj je okućnica dvorišta u širini cca 0,5 m, o čemu govore fotografije o postavljenoj žičanoj mati koju su istu protupravno postavili. Tužiteljica da je zbog ovoga postupanja pozvala komunalnog redara jer se radi o ograđivanju gradskog zemljišta na kojem je tuženik protupravno izvodio građevinske radove. Povodom te prijave, komunalni redar da je izišao na uviđaj 1. 7. 2020. i ustanovio da se radi o zadiranju u vlasništvo gradske imovine i privatno vlasništvo, tj. predmetnu nekretninu, o čemu je obavijestio službu pravnih poslova zaštite i zastupanja Grada Splita, budući je grad Split zbog protupravnog zastupanja tuženika već podigao tužbu protiv tuženika pod brojem P-606/20. Da je tuženik protupravno postupao i ometao vlasništvo i posjed dvorišta tužiteljice, govori činjenica da je devastirao i čest. zem. u vlasništvu grada Splita te posjekao sva stabla i devastirao okoliš te je bacao iskidano granje tik uz sam prozor stana u prizemlju tužiteljice, s obzirom da vlasništvo i posjed tužiteljice graniči s navedenom česticom grada Splita svega 0,5m te je zbog navedenog komunalno redarstvo moralo uklonit granje. Tom prilikom komunalni redar da je morao intervenirati o čemu govori službena bilješka i dopis od 12. 6. 2019. te odgovor od 26. 6. 2016. koji je poslan na nadležno postupanje službi pravnih poslova grada Splita koja je nakon toga podigla tužbu protiv tuženika. Kako je tuženik protupravno ušao u posjed dvorišta tužiteljice i stavio željeznu žičanu matu u svrhu ograde s time da je povrijedio posjed tužiteljice, zbog čega ona pozivom na odredbu čl. 22. , 32. , 38. i 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi predmetnu tužbu zbog smetanja posjeda te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da vrati tužiteljici oduzeti posjed zapadnog dijela dvorišta čest. zgr. KO S. kat. ozn. KO S. tik uz kuću u

širini od 0,5 m koji posjed u cijeloj dužini graniči s čest. zem. KO S. u vlasništvu grada Splita na način da makne postavljenu željeznu žičanu matu s "vlasništva posjeda tužiteljice."

Podneskom od 9. 9. 2020. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove presude.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti. Osporava navode tužbe da bi on postavio željeznu matu na nekretnini koja je u vlasništvu i posjedu tužiteljice. Ističe da je on vlasnik čest. zem. ZU kat ozn. .

Između te nekretnine i nekretnine tužiteljice da se nalazi čest zem. ZU KO Stobreč, koja je u isključivom vlasništvu i posjedu Grada Splita. Kako ta

nekretnina sa sjeverne strane ima pristup javnom putu a s južne strane morskoj obali, tuženik da je vodeći se privatnim, a potom i javnim interesom sklopio s gradom ugovor o uređenju međusobnih prava i obveza u vezi izgradnje armirano betonskog stepeništa na kat zgr. kojom se obvezao sagraditi o svom trošku armirano betonske stepenice kojima bi sebi ali i ostalim građanima, osigurao lakši pristup od javnog puta do morske obale. Kako je namjeravao započeti s građevinskom radovima, da je postavio željeznu žičanu matu manjim dijelom na nekretnini grada Splita označenoj kao čest zem 96/10 , te većim dijelom na nekretninu u njegovom vlasništvu, i to iz sigurnosnih razloga, s obzirom da je obveza izvođača radova da osigura i ogradi gradilište radi sigurnosti prolaznika i sprječavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište. Tuženik naglašava da njegova nekretnina ne granični neposredno s nekretninom tužiteljice, da se između njih nalazi nekretnina u vlasništvu grada Splita s čije se istočne strane nalazi nekretnina u vlasništvu tužitelja. Kuća tužiteljice sagrađena na predmetnoj parceli da zauzima skoro čitavu tu česticu zemljišta, a njen zapadni dio da se nalazi odmah do nekretnine u vlasništvu grad Splita, tj. da sam zapadni zid kuće predstavlja granicu između tih nekretnina. Tuženik naglašava da je žičanu matu postavio isključivo u okviru nekretninu u vlasništvu grada Splita, a granice te nekretnine da su mu dobro poznate s obzirom da je već ranije vodio parnični postupak zbog nekretnine u vlasništvu Grada Splita radi smetanja posjeda također protiv tužiteljice (Psp.40/16). Osporavaju se navodi tužbe u dijelu u kojem se navodi da je isti već ranije protupravno postupao i ometao vlasništvo i posjed predmetne čestice u vlasništvu tužiteljice kada je devastirao česticu u vlasništvu grada Splita, na način da je s iste posjekao sva stabla i nabacao iskidano granje uz sam prostor u prizemlju kuće, zbog čega je interveniralo komunalno red. Tuženik da je tada imao sklopljen ugovore s gradom Splitom te je čistio česticu kako bi izgradio stepenište, te nikada nije obavljao nikakve radnje u bez njegove prethodne suglasnosti.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz ZK knjiga za čest zgr 5 ZU K.O. S., izvoda iz posjedovnog lista za kat čst K.O Stobreč,

fotografija predmetnih nekretnina, službene bilješke Odsjeka za redarstvo grada Splita od 13. rujna 2019., zapisnika ovog suda Z-2242/06 od 23. veljače 2007., uvjerenja Državne geodetske uprave Područni ured SPit Klasa …

od 20. 11. 2012., kopije katastarskog plana područnog ureda Split od 20. 11. 2012., prijepisa posjedovnog lista broj za kat čest od 20. 11. 2012., dopisa službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima grada Splita …. od 26.

6. 2019., dopisa upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesno samoupravu Odsjeka sa redarstvo grada Splita Klasa 363-04/19-01/1480 od 12. 6. 2019., skice V. projekt d.o.o. i Meja d.o.o Split iz veljače 2012., Zk izvatka za čst zem ZU K.O. S., zk izvatka za čest zme ZU KO Stobreč,

kopije kata. plana od 8. 6. 2012., ugovora zaključenog između grada Splita i Translacija d.o.o. od 9. 11. 2016., rješenja ovog suda Psp-40/16, izjave suglasnosti grada Splita Klasa : … od 15. travnja 2016., presude Visokog upravnog suda RH U Sž-3072/16 od 5. rujna 2018., presude Upravnog suda u Splitu USL Gr-170/17 od 22. siječnja 2018., zapisnika upravnog suda u Splitu USl. Gr- 170/17 od 22. siječnja 2018., izjave Zore Stipinović od 3. svibnja 2019., potvrde o primitku od 4. 5. 2019., požurnica od 17. 8. 2020., računa od 15. 9. 2020., dopisa ODO Splitu od 19. 10. 2020., dopisa predsjednice OSS 9 SIU 640-2021 od 19. 3. 2021., potvrde o primitku od 7. 4. 2021., žalbe tužiteljice Upravnom sudu u Splitu u predmetu USlKat-59/20 od 7. 4. 2021., rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu SS Omiš broj PP 3991-2021 od 26. 4. 2021., potvrde II Policijske postaje od 19. 6. 2019., pregledom spisa ovog suda P-606/20 i K-1127/2020, i saslušanjem parničnih stranaka.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je tužiteljica suvlasnica čest. zgr. ZU , kat. čest. K.O. S. za 3/12 dijela,

- kako je predmetna čest. zgr. K.O. Stobreč, kako proizlazi iz zapisnika ovog suda Z.224/06 od 23. 2. 2007, identificirana kao stojna kuća anagr. oznake Ivankova 9 te pripadajuće dvorište sa sjeverne strane kuće, kao i dio zemljišta sa zapadne strane kuće širine cca 0,5 m, te balkon s južne strane u podrumu objekta, te da se radi o zgradi površine 120m2 i dvoru površine 57m2,

- kako je tuženik vlasnik čest. zem. ZU K.O. Stobreč za cijelo,

- kako se između naprijed navedenih nekretnina stranaka nalazi čest. zem. ZU u vlasništvu grada Splita,

- kako je tuženik s gradom Splitom 9. 11. 2016. zaključio Ugovor o uređenju međusobnih prava i obveza u vezi izgradnje armirano betonskog stepeništa na kat čest. zem. ( čest zem 96/10) prema kojemu se

tuženik kao investitor obvezao o svom trošku realizirati izgradnju armirano betonskog stepeništa na navedenoj čestici,

- kako je grad Split 15. 4. 2016. dao suglasnost za uređenje čestice 1924/20 koja se nalazi u njegovom vlasništvu tuženiku T. d.o.o., a odobrenje obuhvaća podšišavanje stabala uz nadzor Trgovačkog društva P. i nasade d.o.o., čupanje korova te uklanjanje starog poljskog WC-

a,

- kako je pravomoćnim rješenjem ovog suda Psp-40/18 od 28. 2. 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice L. S. protiv tuženika

Translacija d.o.o. radi smetanja posjeda, kojim je tužiteljica tražila utvrđenje činjenice da je 11. 2. 2016. tuženik neovlašteno ušao u posjed čest. zem. i čest. zgr. K.O. Stobreč te devastirao navedene nekretnine,

iskopao suhozid, oštetio betonske ploče kojima je pokrivena kućica tužiteljice, iskopao kameni masiv na kojem je bio izgrađen suhozid, iskopao živicu i smokvu staru preko 40 godina, te voćku visine 11m, te iskopanu zemlju i kamene dijelove nagurao u samu među. Također, odbijen je i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da tuženik navedene nekretnine vrati u prvobitno stanje, te umjesto razrušenog i iskopanog masiva stavi suhozid, odnosno čestice u stanje prije 11. 2. 2016., kao i u dijelu kojim se zabranjuje tuženiku da ubuduće čini slično smetanje posjeda,

- kako je pred ovim sudom postupak po tužbi tužitelja grada Splita protiv tuženika T. d.o.o. radi nepaćanja, a tužbenim zahtjevom se traži

da tuženik u roku 15 dana s čest. zem. i ukloni sa sjevernog

dijela nekretnine znak "privatni parking", te bespravno izgrađeno stepenište, građevinski materijal i opremu, te da tu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari preda tužitelju,

- kako je komunalni redar grada Splita J. Š. 13. 9. 2019. sastavio službenu bilješku u kojoj navodi da je 12. 9. 2019. odrađeno čišćenje javne gradske površine od strane djelatnika parkova i nasada, te da je predmet poslan na nadležno rješavanje službi pravnih poslova, zaštite i zastupanja u dijelu uzurpacije javne gradske površine,

- kako je, prema izvješću Odsjeka za redarstvo grada Splita od 28. 6. 2019. (strana 26 spisa) očevidom od 4. 6. 2019. utvrđeno da je tuženik izveo radove na uređenu čestice u vlasništvu grada Splita prema odobrenju

službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima grada Splita, koje je prema tvrdnji L. S., sina tužiteljice, sudski poništeno. Prilikom

očevida utvrđeno je da je tuženik po završetku radova nabacio grane stabala po gradskoj površini te zatvorio prozor susjednoj kući u vlasništvu obitelji S.,

- kako je naprijed navedena zabilješka od 12. 6. 2019. potpisana od strane J. Š., komunalnog redara,

- kako je presudom Visokog upravnog suda RH Usž-3072/16-2 od 5. rujna 2018. poništena presuda Upravnog suda u Splitu od 20. travnja 2016. i rješenje Državne geodetske uprave , Klasa: … od 11.

12. 2013. i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje,

- kako je naprijed navedenim osporenim presudama Visokog upravnog suda RH odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice L. S. za proglašenje

ništavim rješenje Državne geodetske uprave od 11. 12. 2013., podredno rješenje Područnog ureda za katastar od 23. 1. 2013. i rješenje tijela od 20.

8. 2012., te je odbijen tužbe i zahtjev kojim je traženo da se naloži prvostupanjskom upravnom tijelu u katastarskom operatu za KO Općine S., za čest. zem. , kat čest i čest. zem. , kat čest.

, KO Stobreč uspostava stanje kako je bilo prije 20. 8. 2019.,

Također obijen je tužbeni zahtjev za proglašenje ništetnim kupoprodajnog ugovora u svezi prodaje dijela čest. zem. KO Stobreč između grada

Splita i kupca A. B. od 21. 4. 2004.,

- kako je presudom Upravnog suda u Splitu Uslgr- 170/17 od 22. 1. 2018. naloženo gradu Splitu, Službi za imovinsko pravne poslove , izgradnju i geodeziju da u roku od 30 dana od dana primitka ove presude donese rješenje o prijedlogu tužiteljice L. S. za oglašavanje ništavom suglasnosti izdane dopisom tog tijela Klasa … od 15. travnja 2016.,

- kako je pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Splitu SS Omiš PP- 3991/2021-7 A. T., zz tuženika proglašen krivim što je 21. 4.

2021. narušavao javni red i mir na način što je fizički nasrnuo na tužiteljicu L. S., te na nju vikao i galamio, te joj prijetio ubojstvom, pritom

da je ušao u njen stan te da je pokušao udariti L. S., sina

tužiteljice, koji ga je izgurao iz prostora, te je zz tuženika izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 dana,

- kako je pred ovim sudom u tijeku kazneni postupak K-1227/20 protiv okrivljenog A. T. da se 22. 9. 2020. vodeći sa sobom lovačkog

psa bez brnjice i produženog povodca, bez razloga i povoda zaletio prema tužiteljici L. S. i njenom sinu, prijeteći im da će ih polomiti i ubiti.

Sva naprijed navedena utvrđenja proizlazi iz dokaza koje su stranke priložile u sudski spis, odnosno pregledom spisa koje je na zahtjev stranaka sud pribavio. U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li 25. 6. 2020. tuženik na čest. zem. postavljao željeznu žičanu matu na način da je ušao u vlasništvo i posjed čest. zgr. KO Stobreč, tik uz kuću u širini od 0,5 m, te s tim u vezi je li dužan vratiti nekretnine i u stanje kako je bilo prije 20. 8. 2019.

Odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Odredbom čl. 21.st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

Odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Odredbom čl. 24. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štitit suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg supsojeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Naš pravni sustav štiti svaki posjed, neovisno o tome radi li se o neposrednom ili posrednom posjedniku, posjedniku koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja (viciozni posjednik), ali je ta posjedovna zaštita ograničena sukladno čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na rok od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja, odnosno na rok od godinu dana od učinjenog smetanja.

Posjed se u pravnoj teoriji definira kao pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima u društvu glede određene stvari. Posjed je činjenica da je određena stvar podvrgnuta razmjerno trajnoj vlasti određene osobe, njezinoj privatnoj vlasti, koja je neposredna i djeluje apsolutno. Riječ je o vlasti koja faktično postoji, pri čemu nije odlučeno ima li ta njezina vlast ikakav pravni temelj za to svoje postojanje, ili ga nema. Postoji li glede stvari nečiji posjed ili ne, ovisi o tome je li glede te stvari uspostavljeno stanje koje se u odnosnom društvu vidi, osjeća i ocjenjuje kao stanje nečije faktične vlasti. Kako je posjed socijalna činjenica, to se njegovo postojanje ili nepostojanje prosuđuje prema shvaćanju koje u društvu vlada o tome je li u nekoj situaciji postoji ili ne postoji nečija faktična vlast (usp. N. G. i dr., Stvarno pravo, Informator, 1998.).

U konkretnom slučaju, s obzirom na činjenične navode tužbe i podneska od 9.

9. 2020. kojim se uređuje tužbeni zahtjev, trebalo je raspraviti i utvrditi je li 25. 6. 2020. tuženik počinio smetanje posjeda na način da je prilikom postavljanja željezne žičane mate radi ograđivanja kat. čest. ušao u posjed tužiteljice na način da je žičane mate postavio na čest. zgr. ZU KO Stobreč.

Na okolnost uredovanja komunalnog redara na dan 25. 6. 2020. sudu nije dostavljen niti jedan dokaz. Uredovanja komunalnog redara grada Splita J. Š. dokumentirana su službenim zabilješkama od 13. 9. 2019. i 12. 6. 2019.,

no nema dokaza o uredovanju istog komunalnog redara, čije je saslušanje predloženo, na dan počinjenja smetanja posjeda naveden u tužbi.

Sud je na okolnost posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja istog saslušao parnične stranke.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da na nekretnini oznake čest. zgr. ZU , anagrafske oznake živi 50 godina u prizemlju stambene zgrade, koja je

sa zapadne strane udaljena od nekretnine s kojom graniči pola metra, cijelom dužinom, ograđeno zidom. Tuženik da je stavio matu, odnosno hrđavu žicu u 6. ili 7. mjesecu 2020. pred kraj jednog od ta dva mjeseca, nakon čega je podnijela predmetnu tužbu. Ta hrđava žica da je postavljena duž zapadne strane nekretnine na njenom zemljištu, i ne zna čemu služi. Zapadni zid da je dugačak 12 m, te traži skidanje tih mata, jer će se ruzina uhvatiti za zid. Tužiteljici je predočena skica Meje d.o.o. iz veljače 2012. sa strane 27 spisa, na kojoj su prikazane predmetne nekretnine, te je ista olovkom i fluorescentnim flomasterom označila postavljene mate uz zid koji dijeli dvije nekretnine, i to prema čest. zem. 1923, odnosno čest. zg. 5 KO

. Dakle, tvrdi da je tuženik 3 željezne "mate" položio na njenoj nekretnini. Nakon toga, tvrdi da je tuženik doveo psa ispod njenog prozora, koji na udaljenosti od pola metra svakodnevno vrši nuždu. Nakon toga da se javila komunalnom redaru, a tuženik da joj je prijetio cijeli 6 i 7. mjesec 2020., da ju je tukao i govorio joj kako će ju zazidati. Komunalnom redaru da se obratila radi uklanjanja mata i psa, nakon čega je podnijela predmetnu tužbu i predložila da se komunalni redar sasluša.

ZZ tuženika A. T. u svom iskazu navodi da je vlasnik čest. zem 96/3

na kojoj je sagradio stambenu zgradu. Istočno od tog zemljišta da se nalazi kat čest. u vlasništvu grada Splita s kojim je 2016. zaključio ugovor, temeljem kojeg mu je grad dozvolio da uz istočnu granicu te čestice koja graniči sa zapadnim dijelom čest. zem sagradi stepenice duž cijele granice. Po stupanju u posjed čest. zem. da je na toj čestici postavio dvije žičane ograde, jednu horizontalno uz istočni rub čest. zem. preko do i dr. Ovo da je učinjeno nakon sklapanja ugovora s gradom, otkada je u posjedu čest. zem 1924/20, na kojoj je cijelo vrijeme lovački pas. Osporava navode tužiteljice da bi u lipnju ili srpnju 2020. postavio tri mate o kojima je tužiteljica govorila u svom iskazu, te da je radi toga pozvan komunalni redar i da mu je naloženo skidanje mata, niti da mu je bilo što naloženo. Tvrdi da gradi isključivo na čest. zem. i da na nekretnini tužiteljice nikada nije postavljao nikakve mate.

Sud nije saslušavao sina tužiteljice iz razloga što se radi o najbližem srodniku i osobi koja se pojavljuje kao njen punomoćnik u ovom postupku, dakle riječ je o osobi koja je direktno zainteresirana za uspjeh tužiteljice u postupku, čime je njen iskaz automatski subjektivan, posebno imajući u vidu insuficijentnost dokazne građe, odnosno dokaza i dokaznih prijedloga same tužiteljice.

L. S. dostavio je sudu izjavu u kojoj, u bitnome navodi kao i njegova majka u svom iskazu, odnosno ponavlja navode tužbe. Evidentno je da L. S., kao i sama tužiteljica, unatoč činjenici da su predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev deklarirali kao posjedovnu, činjenične navode tužbe i dokaza usmjeravaju na vlasničko-pravna pitanja i događaje s tim u vezi koji nisu vezani za događaje iz lipnja 2020., kada bi tuženik po njihovom kazivanju počinio smetanje posjeda.

Sud je saslušao i svjedoka J. Š., komunalnog redara, koji u svom iskazu navodi da je na predmetnim nekretninama uredovao 2019., dok 2020. nije uredovao na istima.

Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Prvenstveno treba navesti da je tužiteljica u predmetnom postupku imala pravnu pomoć, te da je tužbeni zahtjev kako isti glasi uredila podneskom od 9. rujna 2020., na način da tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno odredbi čl. 22. ZV-a. Tužbenim zahtjevom, u parnici za smetanje posjeda, tužitelj traži, sukladno odredbi čl. 22. ZV-a: A. utvrđenje tuženikova smetanja posjeda, B. uspostavu prethodnog posjedovnog stanja i C. zabranu takvog ili sličnog smetanja. U konkretnom slučaju izostao je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva da se utvrdi čin smetanja, no to nije razlog za odbačaj tužbe ili odbijanje tužbenog zahtjeva, budući takav zahtjev proizlazi iz narativnog dijela tužbe, o čemu se izjasnila i sudska praksa u brojnim odlukama.

Nadalje, kako je naprijed navedeno, da bi se utvrdilo pripada li tužiteljici pravo na zaštitu posjeda, potrebno je utvrditi posljednje stanje posjeda i smetanje tog posjeda. Tuženik pak može stavljati samo prigovore koji se odnose na to 1. ima li tužitelj posjed kakav se štiti, 2. je li tuženik taj tužiteljev posjed samovlasnim činom smetanja uznemirio odnosno oduzeo, 3. je li istekao prekluzivni rok na sudsku zaštitu i 4. je li uspostavljanje prijašnjeg posjedovnog stanja faktički nemoguće ili nedopušteno.

U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je 25. lipnja 2020. tuženik na nekretnini u njenom suvlasništvu čest zgr. ZU KO Stobreč tik uz kuću u širini od 0,5 m postavio tri željezne mate, te joj oduzeo posjed zapadnog dijela navedene čestice u navedenoj širini. Tuženik pak tvrdi kako je po stupanju u posjed čest. zem. na toj čestici postavio dvije žičane ograde, jednu horizontalno uz istočni rub čest. zem. preko do , i to nakon sklapanja ugovora s Gradom

Splitom 2016. Dakle, osporava navode tužiteljice da bi u lipnju ili srpnju 2020. postavio tri mate o kojima je tužiteljica govorila u svom iskazu. Za svoje tvrdnje da bi tri željezne mate bile postavljene na njenoj čest. zgr. 5 ZU 255 u lipnju ili srpnju 2020. od strane tuženika, tužiteljica nije dostavila niti jedan relevantni dokaz. Komunalni redar J. Š. uredovao je na predmetnim parcelama 2019., za što postoje dokazi u spisu. Međutim, iz njegovog iskaza proizlazi kako 2020. nije uredovao na predmetnim parcelama u razdoblju navedenom u tužbi, niti je tužiteljica priložila bilo kakav dokaz u prilog tvrdnji da bi navedeni komunalni redar u tom razdoblju uredovao, i to baš radi postavljanja željeznih mata od strane tuženika na njenoj nekretnini. Dakle, tužiteljica osim vlastitog iskaza nije ponudila niti jedan relevantni dokaz u prilog tvrdnji iznesenih u tužbi i tijekom postupka. Također, tužiteljica nije predložila geodetsko vještačenje niti očevid na licu mjesta, kako bi se identificirale predmetne čestice i utvrdilo jesu li na njenoj nekretnini postavljene željezne mate o kojima u iskazu govori. Štoviše, u svom podnesku od 23. 10. 2020. decidirano navodi kako je taj dokaz bespredmetan budući je parcelacija čest. zem. 96/1 poništena i stanje te čestice vraćeno u prvobitno stanje. Dokazi koje je tužiteljica priložila u sudski spis ne odnose se na predmet spora, odnosno činjenice o kojima bi sud trebao raspravljati u postupku posjedovne zaštite. Međutim, bez identificiranja predmeta spora i utvrđenja činjenice je li tuženik 25. lipnja 2020. postavio tri željezne mate na nekretnini tužiteljice te joj na taj način oduzeo posjed iste, tužiteljica ne može očekivati da joj sud pruži posjedovnu zaštitu. Dakle, u postupku ostvarivanja prava na posjedovnu zaštitu, kako je naprijed navedeno, potrebno je utvrditi posljednje stanje posjeda i smetanje tog posjeda, a tužiteljica u postupku nije dostavila odnosno predložila niti jedan relevantni dokaz da bi tuženik samovlasnim činom od 25. lipnja 2020. uznemirio odnosno oduzeo posjed čest. zgr. 5 ZU 255 KO Stobreč, na način da bi na toj nekretnini koja je u posjedu tužiteljice postavio tri željezne mate. Tako, nije dokazano niti vrijeme počinjenja smetanja posjeda, niti sam čin smetanja posjeda. Ono što je najbitnije jeste da tužiteljica nije predložila očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta kako bi se na nedvojben način utvrdilo jesu li na njenoj nekretnini uopće postavljene željezne mate o kojima govori.

Što se tiče dokaza koje je tužiteljica priložila, fotografija, kaznenih prijava, odluka upravnih tijela i sudova u drugim postupcima, oni nisu relevantni za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari.

Čak i za slučaj da bi predmetnom tužbom tužiteljica tražila vlasničko pravnu zaštitu, za navesti je da bi i tada samo očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske struke na nedvojben način moralo biti utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženika, odnosno da je tuženik poduzimao određene radnje, odnosno uznemiravao tužiteljicu postavljanjem željeznih mata na njenu nekretninu.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14) obistinjen trošak u iznosu od 2.000,00 kn uvećan za PDV od 500,00 kn i trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 2.600,00 kn.

U Splitu, 3. veljače 2022.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa istog. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka istog.