Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: K-855/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., OIB ..., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-619/2019-24 od 28. kolovoza 2019., nakon javne rasprave održane 1. veljače 2022., u prisutnosti zamjenika Općinske državne odvjetnice u Osijeku Željka Ivanušića, optuženog V. B., branitelja optuženika odvjetnika J.J. iz Đ. i oštećenog V. O., dana 3. veljače 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.– dalje ZKP/08.)
optuženi V. B., zvani "V.", OIB ..., sin I. i J. rođene B., rođen ... u V., s prebivalištem u Ž., državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju ekonomist, zaposlen kao djelatna vojna osoba u Ministarstvu RH s mjesečnim primanjima od oko 7.000,00 kuna, neoženjen, bez djece, posjeduje VŠS, bez imovine, satnik, odlikovan Redom Hrvatskog pletera, nekažnjavan, neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
I. da bi
dana 9. srpnja 2019. u popodnevnim satima, u A., u uredu broj 174/5 kampa, kao satnik Oružanih snaga Republike Hrvatske u vojnoj misiji, u nakani zastrašivanja pukovnika ošt. V. O., nezadovoljan pisanim izvješćem koje je isti dostavio nadređenima vezano za obavljanje njihovih službenih zadaća u A., ošt. V. O., pukovniku Hrvatske vojske koji je sukladno međunarodnom sporazumu između saveza i Republike Hrvatske imenovan voditeljem međunarodnog tima za savjetovanje časnika i dočasnika A. oružanih snaga, te je operativno u zapovjednoj strukturi neposredno podređen zapovjednoj strukturi, uputio riječi: "Neće vam pomoći ni B., ni B., kad dođete u Hrvatsku mrtvi ste pukovniče V. O.", te dodao kako ne zna tko je on i što je radio do prije nekoliko godina i da će ga zapamtiti budući će još deset godina biti u sustavu, a potom istoga dana tijekom večeri u restoranu navedenog kampa, u istoj nakani, ošt. V. O. rekao da će ga zapamtiti jer ne zna što je radio prije nekoliko godina, koje riječi su izazvale uznemirenost i strah oštećenog za vlastiti život, te život i sigurnost njegove obitelji,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njenim radom
II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-619/2019-24 od 28. kolovoza 2019. optužen je V. B. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. koje je počinjeno na štetu oštećenog V. O..
2. Na raspravi održanoj 1. veljače 2022. državni odvjetnik je izmijenio optužnicu na način da je optuženiku stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., odnosno u činjeničnom dijelu dodano je svojstvo službene osobe oštećenom V. O., slijedom čega je i zakonski opis i pravna kvalifikacija prilagođena tom kvalifikatornom obilježju, kako je opisano u izreci presude.
3. Na raspravi održanoj 22. rujna 2021. optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., dok se na raspravi održanoj 1. veljače 2022. nakon izmjene optužbe očitovao da se ne smatra krivim ni za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11. po izmijenjenoj optužnici.
4. U dokaznom postupku ispitani su oštećeni V. O. i svjedoci M. A., D. P., I. T., N. K. i D. K., dok je uz suglasnost stranaka, odnosno na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., pročitan iskaz svjedokinje J. S. koja je zamolbeno ispitana kao svjedok kod suca istrage Županijskog suda u Splitu. Nadalje su u dokaznom postupku pročitani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenog V. B. u Pukovniji vojne policije, Odsjeku kriminalističke VP temeljem članka 208.a ZKP/08 sa DVD snimkom ispitivanja od 18. srpnja 2019. (list 37-39 spisa), zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora u O. i Ž. od 18. srpnja 2019. (list 42-53 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog V. B. u ODO Osijek sa DVD snimkom ispitivanja od 19. srpnja 2019. (list 59-62 spisa), izjava satnika V. B. zapovjedniku 10. H. od 10. srpnja 2019. sa kronologijom događaja za vremensko razdoblje od 8. do 10. srpnja 2019. (list 64-73 spisa), dokumentacija o mail korespondenciji, ustroju i organizacijskoj strukturi savjetničkog tima centra i izvješća vojnim strukturama predana od pukovnika V. O. (list 112-138 spisa), dokumentacija dostavljena uz podnesak Pukovnije Vojne policije, Odjela kriminalističke VP, Odsjeka kriminalističke VP Đ. od 25. siječnja 2021. sa lista 183- 233 (dnevna operativna izvješća od 10. i 11. srpnja 2019., zapisnik sa sastanka po pitanju kršenja vojne stege od 10. srpnja 2019., ispis poruka elektroničke pošte oštećenog V. O., prijepis ostale dokumentacije prikupljene u istražnom postupku Vojne policije povodom prijave oštećenika u svezi predmetnog događaja), dopis Vojnostegovnog suda od 6. prosinca 2021. (list 297-298), izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika od 31. siječnja 2022. (list 301-302) i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 31. siječnja 2022. (list 299-300). Optuženik je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.
5. Što se tiče činjenica za koje se tereti optuženik, tijekom postupka nije bilo sporno da su se u inkriminirano vrijeme optuženik, kao satnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, i oštećenik, kao pukovnik Hrvatske vojske, nalazili u A. u vojnoj misiji u kampu kontingenta i da su 9. srpnja 2019. razgovarali o pisanim izvješćima koja je oštećenik dostavio nadređenima, odnosno zapovjedništvu 10. H. (10. hrvatskog kontingenta) vezano za obavljanje njihovih službenih zadaća u A., te da se istoga dana tijekom večeri optuženik obratio oštećeniku i u restoranu kampa M.. Nije bilo sporno i da je sukladno međunarodnom sporazumu između saveza i Republike Hrvatske oštećenik tada bio voditelj međunarodnog tima za savjetovanje časnika i dočasnika A. oružanih snaga i operativno u zapovjednoj strukturi neposredno podređen zapovjednoj strukturi. Bilo je sporno je li optuženik toga dana, odnosno 9. srpnja 2019., prilikom razgovora sa oštećenikom istome izgovorio prijeteće riječi "Neće vam pomoći ni B., ni B., kad dođete u Hrvatsku mrtvi ste pukovniče V. O." i dodao kako ne zna tko je on i što je radio do prije nekoliko godina i da će ga zapamtiti budući će još deset godina biti u sustavu. Bilo je sporno i je li optuženik istog dana tijekom večeri u restoranu izgovorio, odnosno šapnuo oštećeniku da će ga zapamtiti, jer ne zna što je radio prije nekoliko godina.
6. U svojoj obrani optuženik je iskazao da je satnik u Hrvatskoj vojsci, te da je 2019. u A. bio podređen pukovniku oštećenom V. O.. Dva mjeseca nakon predmetnog događaja odlikovan je Redom Hrvatskog pletera odlukom Predsjednice Republike Hrvatske. Do 9. srpnja 2019. osobno nije imao nikakvih nesuglasica ili problema niti s oštećenikom, niti s bilo kojim drugim pripadnikom hrvatskog kontingenta u A.. Kao podređen oštećenom V. O. imao je saznanja o okolnostima koje su bile vezane za njegov odnos sa drugim pripadnicima savjetničkog tima. Prije navodne prijetnje 9. srpnja 2019. sreo je pukovnika K. u kampu koji ga je pozvao na kavu. Budući da ranije s njim nije nikada išao na kavu, bilo mu je čudno da ga zove, pa ga je pitao koji je razlog takvom njegovom pozivu i napomenuo mu da ne želi sudjelovati u razgovorima koji nisu službeni, a pukovnik K. mu je rekao da će to biti službeno i da se radi o pukovniku O.. Tog jutra 10. srpnja 2019. došao je kod pukovnika K. i on mu je prilikom razgovora o pukovniku O. iznio niz točaka o kršenju vojne stege od strane pukovnika O., te je od njega zatražio da mu navede neka svoja saznanja o takvim kršenjima vojne stege od strane pukovnika O., s obzirom da je bio podređen pukovniku O., te mu je pukovnik K. rekao i da će po tom pitanju sutradan biti održan i sastanak kontingenta sa svim članovima njihovog savjetničkog tima. Pukovnik K. mu je rekao da je pukovnika O. prijavio brigadir D. K. i da se sprema njegov povratak u RH. Ostao je zatečen, jer iako je znao da pukovnik O. ima problema u međuljudskim odnosima, nije znao da je došlo do toga da će ga poslati kući. Pitao je pukovnika K. je li pukovnik O. upoznat sa time, a pukovnik K. mu je odgovorio da nije i savjetovao ga da ništa ne govori i da ne spominje pukovniku O. o čemu je s njime pričao. Nakon tog razgovora sa pukovnikom K. on je direktno otišao kod pukovnika O. i pitao ga da popiju kavu. On mu je rekao da ne stigne popiti kavu, pa su zato samo sjeli na klupu. Tada je nastupio prijateljski prema pukovniku O. i rekao mu što ga čeka i da će sutradan biti sastanak vezano za pitanje kršenja vojne stege. Nakon što mu je to rekao, pukovnik O. se odmah promijenio i počeo mu se obraćati kao nadređeni, odnosno počeo mu se obraćati kao satniku, a ne kao prijatelju kako mu je on pristupio. Tijekom tog razgovora pukovnik O. ga je pitao gdje je bio prije toga, a on mu je rekao da je bio kod pukovnika K.. Pukovnik O. je tada počeo mijenjati gestikulacije lica i stezati čeljust, te mu je rekao "Aha, sad sam ja skužio kakav si ti". Nije mogao vjerovati što čuje i rekao je pukovniku O. da mu nije jasno na što je mislio. Pukovnik O. ga je optužio da mu je cijelo vrijeme radio iza leđa i slao e- mailove zapovjedništvu i da je s njima povezan. Pogodilo ga je to što mu je rekao pukovnik O., jer mu je pristupio prijateljski, a on ga je optužio da mu radi iza leđa, te je rekao pukovniku O. da on očito ne zna tko je on i samo se nasmijao i otišao od njega. Prilikom tog razgovora na klupi nije izrekao ni jednu rečenicu u kojoj bi bile riječi da će netko biti mrtav, niti je spominjao Hrvatsku i ni u jednom trenutku nije bio verbalno agresivan prema pukovniku O.. Nakon tog razgovora vratio se do pukovnika K. i rekao mu da ga je pukovnik O. optužio da mu radi iza leđa. Pukovnik K. mu je samo odgovorio da sada i sam može vidjeti da pukovnik O. nije normalan i da će ga poslati kući. Bez obzira na to što mu je rekao pukovnik K., znao je da će nadrljati, jer mu je pukovnik O. bio nadređen. Nakon toga ga je pukovnik K. zvao da ide s njim do brigadira K.. Otišli su skupa do K. i tamo su razgovarali o istoj temi i o sutrašnjem sastanku koji je bio zakazan. U tom trenu dok se nalazio kod K. nazvao ga je na telefon pukovnik O. i rekao mu da dođe do njega u ured. On ga je poslušao i otišao kod njega u njegov ured i tada se zapravo događa njihov drugi susret u uredu pukovnika O. nakon navodnih prijetnji, a on je tamo došao s naoružanjem. Pukovnik O. i on su bili sami u uredu, a njemu je najveći apsurd u svemu to što ga je pukovnik O. zvao u ured nedugo nakon njihovog razgovora na klupi. Pukovnik O. mu je u uredu počeo spominjati neke događaje u kontingentu od prije mjesec dana, odnosno događaj kada mu je posudio neke novce, a što je zabranjeno. Odmah je shvatio u kakvom smjeru ide taj razgovor i da to nije bio službeni razgovor kako mu je pukovnik O. najavio, jer službenom razgovoru mora biti prisutna treća osoba. Spominjao mu je tu posudbu novca, iako se nije radilo o posudbi, već o situaciji kada mu je trebala gotovina koju nije imao, pa je zamolio pukovnika O. da mu preda gotovinu, a da mu on odmah isti iznos uplati na njegov račun. Pukovnik O. je pristao da mu da gotovinu, ali nije pristao da mu odmah prebaci novce na račun, već je rekao da mu vrati gotovinu za nekoliko dana. Taj njihov razgovor u uredu završio je bez povisivanja tonova, a vrata ureda su cijelo vrijeme bila otvorena i bilo je izvan ureda dosta ljudi koji su tamo radili. Bio je jako razočaran nakon tog razgovora sa pukovnikom O. i otišao je iz ureda svojim putem. Navečer istog dana došao je u restoran na večeru i kada je ušao stao je u red. Vidio je da je pukovnik O. u restoranu i da sjedi sa J. S. i M. A.. Čim ih je vidio skupa, pomislio je da je pukovnik O. licemjeran, jer se s njima smije i druži iako je govorio da su neradnici, a izdao je i naredbu da se moraju svako jutro postrojavati samo kako bi prkosio zapovjedništvu, a što uopće nije bilo potrebno. Što se tiče tog postrojavanja, radilo se o tome da je pukovnik O. samo htio prkositi zapovjedništvu i zbog toga je napravio probleme unutar njihovog savjetničkog tima i došao u konflikt sa D. P. što je trajalo danima, a po njemu je to bila jedna vrsta mobinga prema P.. Kada je vidio pukovnika O., J. S. i A. u restoranu kako nasmijani razgovaraju, nije mogao odoljeti da komentira što je pukovnik O. o njima rekao. Stoga je prišao njihovom stolu i rekao pred njima svima: "Evo drago mi je da vas vidim tako nasmijane i samo da vam kažem da je pukovnik rekao za vas da ste neradnici". J. S. i M. A. su ostali zatečeni, dok se pukovnik O. samo kiselo nasmijao. Nakon toga se sagnuo prema pukoviku O. i samo mu šapnuo da je licemjeran i otišao je stati u red za hranu. U svim izjavama pukovnika O. nakon ovog događaja isti je svaki puta rekao nešto drugo vezano za kontekst onoga što mu je izgovorio u restoranu. Međutim, to što mu je šapnuo je bilo jako kratko i drago mu je da se toga sjeća i J. S., jer ono što je oštećenik na raspravi rekao da mu je on izgovorio, on uopće ne bi ni stigao izgovoriti u tih pola sekunde. Te iste večeri je nakon večere sreo nekoliko puta pukovnika O. pred šelterom, a sutradan ujutro sreo ga je i u uredu, te ga je i pozdravio, a on mu je isto tako odzdravio. Pretpostavlja da je pukovnik O. već tada pisao dnevno operativno izvješće o njegovim navodnim prijetnjama. U izjavama pukovnika O. vezano za predmetni događaj ima puno nelogičnosti, jer je negdje spominjao da mu je prijetio u uredu, a što kasnije nije spominjao i sl. Za navodne prijetnje saznao je doslovno sa e-maila u kojem je vidio da pukovnik O.izjavljuje da se boji za svoj život, a najviše ga je pogodilo to što je napisao i da se boji za život svoje supruge i kćeri. Zbog toga što je pročitao pozlilo mu je i otišao je povratiti u toalet. Pukovnik O. je nakon ovog svog e-maila otišao u multinacionalnu vojnu policiju u vojnom kampu što nikome nije bilo jasno, ali nakon par dana bila je jasna njegova namjera da našteti zapovjedniku K.. Nakon tog e-maila, jedan pripadnik vojne policije mu je dao informaciju što se zbiva, a potom je krenuo i njegov križni put i sramota. Razoružali su ga i poslali ga kući. Na aerodromu u Hrvatskoj ga je dočekala policija kao kriminalca. Spavao je i dvije noći u pritvoru. Nakon ispitivanja u državnom odvjetništvu bio je i pretres kod njegovih roditelja u kući u Ž. i tada je prvi puta vidio oca da plače. Najgore od svega mu je bilo vratiti se na svoje radno mjesto. Na kraju samo želi napomenuti da nije nikakve riječi prijetnje izjavio pukovniku O. niti njegovoj obitelji. On jednostavno nije ni takva osoba, u životu se nije ni potukao i nikakve verbalne ili neverbalne agresije nije bilo u njegovom razgovoru sa pukovnikom O. predmetne zgode.
6.1. Nadalje je optuženik na upit branitelja iskazao da pukovnik O. prije predmetnog događaja nije nikada o njemu iznosio negativno mišljenje već da mu je, naprotiv, davao najbolje ocjene, kako što se tiče posla, tako i što se tiče međuljudskih odnosa. Ne zna točno zašto ga pukovnik O. tereti za prijetnju, a misli da je njegov motiv bio da skrene pažnju sa sebe i sa svojih propusta i da on ispadne žrtva, jer je nakon što je saznao od njega da ide kući prijavio događaj T. B. i multinacionalnoj policiji, pa misli da je zapravo htio izazvati međunarodni incident kako bi se iza toga svega sakrio, odnosno kako bi skrenuo pažnju sa sebe i svojih propusta.
6.2. Na upit državnog odvjetnika optuženik je odgovorio da je sreo pukovnika K. večer prije predmetnog događaja, a da je pukovnik K. tada bio sa brigadirom K.. Kada su se sreli samo je zastao pukovnik K. i došao do njega i rekao mu da dođe do njega sutra razgovarati o pukovniku O.. Na sastanku kod pukovnika K. bio je i njegov dočasnik, ali taj dočasnik nije bio s njima u razgovoru, već su pukovnik K. i on bili odvojeni za stolom u hodniku kod njegovog ureda. Što se tiče obavljanja službenih razgovora, inače je pravilo da kod službenih razgovora bude prisutan zapisničar i treća osoba kao svjedok. Međutim, razgovor sa pukovnikom K. nije bio takve naravi zbog čega su njih dvojica bili sami i tu se zapravo radilo o obavještajnim stvarima, a on nije znao da je pukovnik K. već pripremio točke razgovora o pukovniku O. i da je već zakazan sastanak o kršenju vojne stege od strane pukovnika O.. Smatra da je trebao i ranije prijaviti pukovnika O., a neki generali u Hrvatskoj su mu i zamjerili što nije ranije reagirao na ponašanje pukovnika O.. Primijetio je da je pukovnik K. na raspravi rekao da je on došao kod njega plačući odmah nakon razgovora sa pukovnikom O. na klupi, ali ta kronologija nije točna, jer je on došao plačući kod pukovnika K. sutradan nakon što je pročitao e-mail u kojem ga je pukovnik O. optužio za prijetnju. Dakle, točno je da je došao plačući kod pukovnika K., samo što pukovnik K. nije iznio kronologiju događaja kakva je bila.
7. Oštećeni V. O. iskazao je da je kao pukovnik Hrvatske vojske u inkriminirano vrijeme bio u misiji u A. u 10. H., i to kao voditelj savjetničkog tima. U tom timu zamjenik mu je bio optuženi satnik V. B.. Inače ima bogato iskustvo, odnosno vojnu karijeru, pa je tako 3 godine bio u B. u M. u zapovjedništvu za operacije od 2013.- 2016. Godine 2011. i 2012. bio je u A., a bio je i 2 godine u A.i u mirovnoj misiji u B., te je završio i dvije vojne škole u Oružanim snagama F. R.. Toga dana 9. srpnja 2019. satnik B. mu je u uredu prišao i pitao ga da li može otići na kavu. Rekao je da ne može, jer radi prezentaciju za nadređenog voditelja savjetničkog tima njemačkog brigadira T. B.. Pitao je satnika B. što je tema, a on mu je odgovorio da ima više tema. Kada su izašli van, sjeli su na klupu pored objekta i satnik B. mu je rekao "govorim ti kao pukovniku i govorim ti kao čovjeku, prestani slati takva dnevna operativna izvješća kakva šalješ". Svoja je izvješća temeljio na pravilnicima i aktivnoj dokumentaciji HR oružanih snaga, a sve u vezi sa svojim bogatim iskustvom u vojnim operacijama, zbog čega je bio dobro upoznat sa aktivnom dokumentacijom koja se trebala primjenjivati u 10. H.. Upitao je satnika B. da li može znati koji je povod njihovom razgovoru i tko ga je poslao da obavi s njim taj razgovor. Satnik B. mu je na to odgovorio "V. O., mrtav si kada dođeš u Hrvatsku, neće ti pomoći ni T. B. ni brigadir B.." Radi se o njemačkom brigadiru B. i američkom brigadiru B., inače zamjeniku zapovjednika ustrojstvenog mjesta. Nakon toga satnik B. se udaljio, a on je nastavio raditi prezentaciju za brigadira B.. Poslije nekog vremena istog dana satnik B. je došao u njegov ured, a on mu je rekao da mu nije jasno što se događa, jer mu je nekih mjesec i pol dana prije ovog događaja posudio 150 dolara, a koje mu je vratio. Iznenadilo ga je ponašanje satnika B., budući da je ranije o njemu imao visoko mišljenje i uvijek su korektno surađivali, a i davao mu je visoke ocjene za njegov rad, te su i razgovarali međusobno o mogućnostima njegovog napretka u vojnoj karijeri, odnosno davao mu je određene savjete s obzirom na svoje bogato vojno iskustvo. Za vrijeme tog razgovora u uredu, satnik B. mu je rekao da će ga zapamtiti i da ne zna što je on radio unazad 3 godine i da još ima 10 godina rada u sustavu i da će ga zapamtiti, ali nije znao u kojem kontekstu je spomenuo tih 10 godina rada u sustavu kao i te 3 godine ranije. Nakon toga su se razišli, a on je otišao do svog prvo nadređenog brigadira B. i zamolio ga da napiše neovisno mišljenje o njegovom radu i radu njegovog tima i o povjerenju u timu, jer je pretpostavio da bi moglo doći do pritiska na rad tima, a vezano za prigovore protiv njegovoh dnevnih operativnih izvješća, a koje je sastavljao sve sukladno pravilnicima i drugoj aktivnoj dokumentaciji. Tijekom večere istoga dana u restoranu u kampu satnik B. mu je prišao za stolom i šapnuo mu ponavljajući da on ne zna što je radio unazad 3 godine i da će biti još 10 godina u sustavu i da će ga zapamtiti. Na to satniku B. nije ništa odgovorio, a on se odmaknuo i okrenuo prema pripadnicima 10. H., a to su bili satnica J. S., stožerni narednik M. A. i bojnik I. T. i rekao im je da ne znaju s kim sjede za stolom i da on negira njihov rad, odnosno da se ružno izražava o njihovom radu, a što on nikada nije spominjao i s njima je imao dobru i korektnu suradnju. Ne sjeća se točnih riječi koje je izrekao satnik B. navedenim članovima 10. H., budući da je od tada prošlo 2 godine, ali o tome je detaljnije iskazivao u državnom odvjetništvu. Nije komentirao te riječi koje je satnik B. uputio imenovanima, a njih troje su odmah nakon tog obraćanja satnika B. ustali sa stola i napustili restoran, dok je on ostao dovršiti svoju večeru, a satnik B. mu je ponovno prišao, donio svoj objed, sjeo preko puta njega i ponovio mu da će ga zapamtiti. Na to nije ništa rekao, već je dovršio svoj objed, ustao se i napustio restoran. Odmah nakon što je napustio restoran nazvao je zapovjednika 10. H. tadašnjeg brigadira D. K.. Brigadiru K. je ukazao na događaj iz ureda i iz restorana vezano za ponašanje satnika B. i zamolio ga da ih pozove na razgovor. Brigadir K. mu je odgovorio da sada nema vremena za to i da će ih pozvati kada bude imao vremena. Nakon toga je odlučio da napiše dopunu svog dnevnog operativnog izvješća, te je isto i učinio i proslijedio Nacionalnom operativnom dežurstvu. Drugi dan je upoznao sa svime i Posebnu vojnu policiju u zapovjedništvu za sjever. Dana 11. srpnja 2019., odnosno misli da je bilo toga dana, bio je pozvan kod brigadira K. na kojem su sastanku nazočili članovi njegovog savjetničkog tima i članovi zapovjedništva 10. H.. Na tom sastanku oni su iznosili primjedbe na njegov rad, a on se branio aktivnom dokumentacijom po kojoj je morao postupati. Iznosili su događaje za koje su smatrali da je postupao nevojnički, ali to kasnije nije utvrđeno u postupku pred Vojnim sudom, jer su svi akteri tamo iskazivali da nije bilo nevojničkog ponašanja s njegove strane. Na Vojnom sudu je osuđen za slanje jednog e-maila putem civilnog sustava, odnosno zato što je zaobišao vojni sustav slanja elektroničke pošte, odnosno komunikacije, te zato što je o predmetnom događaju prvo izvijestio njemačkog brigadira B.. Međutim, kronološki gledajući njemačkog brigadira B. nije prvoga izvijestio o događaju sa satnikom B., već je od njega samo zatražio da napiše svoje neovisno mišljenje o njegovom radu i radu njegovog tima, dok je o samom događaju prvo kontaktirao brigadira K., na način da je od njega zatražio sastanak, time da u tom telefonskom razgovoru nije spomenuo o čemu se radi, a kako mu brigadir K. odgovorio da sada nema vremena za to, cijeli događaj je iznio u dopuni svog dnevnog operativnog izvješća. Nakon sastanka kod brigadira K. nije htio potpisati zapisnik o tom sastanku, budući da je inzistirao da kao sudionici sastanka budu navedeni i ostali koji su tome prisustvovali, odnosno članovi njegovog savjetničkog tima i članovi zapovjedništva 10. H., a oni nisu u zapisniku bili navedeni kao sudionici tog sastanka. Nakon toga bio je pozvan na razgovor putem video linka sa generalom T., a koji je bio upoznat sa događanjima. Na tom razgovoru iznio je i detalje, te je 14. srpnja 2019. poslan kući. Na aerodromu u Z. mu je vojna policija oduzela medije koje je imao sa sobom, i to USB stick, mobitel i jedan CD sa fotografijama. Na tom USB sticku imao je radne materijale vezano za postupanje njegovog savjetničkog tima, a te je radne materijale pohranjivao na svoj privatni USB stick budući da nisu imali službene USB stickove u to vrijeme. Zbog toga je osuđen drugi puta na Vojnom sudu, te mu je izrečena mjera uskrate plaće u visini od 20 %, za onaj prvi postupak pred vojnim sudom. Vezano za optuženje da je zaobišao hijerarhiju prilikom obavještavanja o predmetnom događaju, izrečena mu je mjera zabrane promaknuća 3 godine. O tome nije iskazivao prilikom ispitivanja u ODO, budući da se to naknadno događalo. To su bile njegove prve stegovne mjere u karijeri.
7.1. Na upit državnog odvjetnika oštećenik je odgovorio da je u to vrijeme zapovjednik 10. H. bio brigadir D. K.. Hijerarhija je nalagala da u situacijama postojanja prigovora na rad zapovjednik pozove na sastanak njega i još neke sudionike, budući da je uvijek trebalo na sastanku biti i njegov prvo nadređeni, odnosno brigadir B., a ukoliko bi se radilo o prigovorima na njegov rad. Brigadira K. je obavijestio o predmetnom događaju na sastanku koji je spomenuo, a gdje su bili i ostali članovi njegovog savjetničkog tima i zapovjedništva 10. H.. Misli da je prvo izvješće sa kojim su bili nezadovoljni bilo iz druge polovice lipnja 2019. U tom periodu, pa do predmetnog događaja, nitko ga nije upozoravao na sadržaj njegovih izvješća. U tim njegovim izvješćma misli da nije spominjao satnika B., odnosno da isti nije bio naveden u izvješćima u negativnom kontekstu, a ako sam ga je i spominjao, to je uvijek bilo u pozitivnom kontekstu. U svojoj vojnoj karijeri nije imao prigovora na svoj rad, odnosno pisanje sličnih izvješća, a i ranije je sastavljao takva izvješća 2011. i 2012. godine kada je bio u A., kao i za vrijeme boravka u B. u A., a za vrijeme tog ranijeg boravka u A. imao je i pohale za svoj rad od generala D. L.. U svojim izvješćima pisao je ono što se stvarno dogodilo.
7.2. Na upit branitelja optuženika oštećenik je odgovorio da se na neki način uplašio riječi koje je izgovorio satnik B. i to prvi puta kada mu je rekao da je mrtav kada dođe u Hrvatsku, a to mu je rekao kada su bili na klupi ispred ureda. Od tog razgovora na klupi, pa do njihovog ponovnog razgovora istog dana u uredu prošlo je možda nekih sat vremena. Tijekom tih njihovih razgovora obojica su bili naoružani. Ponovno je razgovarao sa satnikom B. u uredu, budući da je od njega tražio razlog za izrečene prijetnje, odnosno želio je znati čemu ta prijetnja da će ga usmrtiti u Hrvatskoj, jer je prijetnja bila "mrtav si kada dođeš u Hrvatsku". Nakon tog razgovora u uredu, otišao je kod brigadira B., jer je pretpostavljao da je prijetnja vezana za rad njegovog savjetničkog tima. Brigadiru B. nije spomenuo prijetnje koje mu je uputio satnik B., već mu je samo rekao da osjeća pritisak na svoj rad, odnosno da pretpostavlja takav pritisak, nakon čega je brigadir B. napisao e-mail vezano za njegov rad i rad njegovog savjetničkog tima.
7.3. Nakon što je branitelj optuženika predočio oštećeniku njegov iskaz sa dokazne radnje ispitivanja u ODO u Osijeku gdje je oštećenik naveo da je o prijetnjama satnika B. istoga časa usmeno i neposredno izvijestio njemačkog brigadira B., oštećenik je iskazao da je to pogrešno uneseno u zapisnik i da on nije spominjao prijetnje brigadiru B., te da je to razvidno i iz njegovog e-maila o radu tima, u kojem se ne spominje satnik B., niti njegove prijetnje. Otišao je kod brigadira B. tek nakon drugog razgovora sa satnikom B. u uredu, a nakon prvog razgovora koji se odvijao na klupi ispred ureda otišao je dovršiti svoju prezentaciju. Shvatio je riječi satnika B. "mrtav si kada dođeš u Hrvatsku", u smislu u kojem je izgovoreno, odnosno da će mu se to dogoditi kada dođe u Hrvatsku. Druga prijetnja je bila u restoranu i tada je prijetnju shvatio ozbiljno, jer je u ranijoj prijetnji, kada su bili na klupi, satnik B. spomenuo da je mrtav kada dođe u Hrvatsku, a što je on shvatio da će to biti tek kada dođe u Hrvatsku, dok mu je u restoranu rekao da će ga zapamtiti, a što je onda shvatio ozbiljno, jer je to tada povezao sa onim što mu je rekao dok su sjedili na klupi. Nakon prvih prijetnji dok su bili ispred ureda, nije odmah reagirao na prijetnju, jer je morao dovršiti svoju prezentaciju. Istu večer je upoznao D. K. sa prijetnjama i opisao događaj u dopuni dnevnog operativnog izvješća, a sutradan je samo administrativno prijavio događaj Vojnoj policiji.
7.4. Na upit optuženika oštećenik je odgovorio da je pozvao optuženika na razgovor u ured nakon ranijeg događaja na klupi ispred ureda upravo kako bi saznao zbog čega se tako ponaša, a možda je negdje u ranijim postupanjima pogrešno navedeno da je optuženik sam došao. U uredu u razgovoru sa satnikom B. spominjao je posuđivanje novca, jer mu je htio ukazati na odnos povjerenja koji su ranije imali, a zbog čega ga je i začudilo takvo ponašanje satnika B.. Točno je da je 10. srpnja 2019. brigadir K.razoružao i njega i satnika B., a točno je i da je istoga dana brigadir K. premjestio satnika B. na drugi kraj kampa M. kako bi bio izdvojen iz njihovog zajedničkog smještajnog objekta. Točno je da je u svom dnevnom operativnom izvješću od 11. srpnja 2019. zahtijevao da se nastavi primjenjivati udaljavanje satnika B. na drugu lokaciju zbog prijetnje smrću koju mu je izgovorio. Ustrajao je na tome s obzirom da je ozbiljno shvatio prijetnje usmrćenja nakon obraćanja satnika B. u restoranu, jer je tada shvatio da bi moglo doći do izvanrednih događaja i za vrijeme njegovog boravka u kampu. Nije odmah nakon događaja u restoranu otišao u Vojnu policiju prijaviti prijetnje, budući da su u to vrijeme i satnik B. i on bili naoružani. Na neki način je podsvjesno znao kako će postupiti u slučaju neposredne opasnosti za sebe, jer je proveo i dvije godine u B. u A. gdje je bio napadnut. Sutradan je izvijestio vojnu policiju, jer je operativno bio podređen sustavu zapovijedanja, a administrativno hrvatskom sustavu zapovijedanja 10. H.. Brigadiru K. nije spominjao prijetnje u njihovom telefonskom razgovoru, već mu je rekao da ima problem sa satnikom B. i da želi da to riješe. U izjavi u ODO spominjao je M. K., jer smatra da su njegova izvješća koja su bila vezana za ponašanje M. K. bila početak nezadovoljstva Nacionalnog sastava sa njegovim izvješćima. Znao je da u kampu M. postoje dvije lokacije na kojima su bili pripadnici hrvatskog kontingenta, ali nije znao točno gdje je bio odvojen satnik B.. Večer prije njegovog odlaska u Hrvatsku, bio je pozvan na obilježavanje Dana državnosti C.G. u crnogorski kontingent, i to je možda bilo u dijelu gdje je bio taj drugi objekat, odnosno lokacija gdje su se nalazili njihovi pripadnici hrvatskog kontingenta, ali nije znao gdje je točno tamo bio smješten satnik B.. Na sastanku kod brigadira K. 11. srpnja 2019. bili su svi pripadnici njegovog savjetničkog tima, odnosno satnik B. i narednici P. i Š., dok narednik K. nije bio, već je on bio naknadno pozvan na razgovor. Tema tog sastanka bili su navodi o njegovom nevojničkom ponašanju, a koji su poslije opovrgnuti na Vojnom sudu. Njemu se prigovarala odluka o uvođenju postrojavanja tima, ali on je tu zapravo dopustio ostalima da naprave svoje prijedloge, zapovijedi i radnju, a što je sve bilo inicirano od strane dočasnika u obučnim centrima.
8. Svjedok M. A. iskazao je da mu je o okolnostima predmetnog kaznenog djela poznato samo ono čemu je svjedočio u restoranu na večeri. Tada je bio na večeri sa satnicom S. i bojnikom T.. Na večeru je došao i pukovnik O. koji im se pridružio i sjeo s njima za stol. Nakon toga došao je i satnik B., te je nešto iskomentirao, a ne sjeća se točno koje riječi je iskometirao, ali bilo je nešto u kontekstu da im bude jasno s kim sjede, a odnosilo se na pukovnika O.. Bila je to jedna neugodna situacija, sjeća se da su satnik B. i pukovnik O. nešto tiho pričali, odnosno međusobno tiho komentirali. Satnica S., bojnik T. i on su na brzinu dovršili večeru i napustili restoran, dok su satnik B. i pukovnik O. ostali u restoranu. Bilo im je neugodno u restoranu zbog komentara satnika B., a ne može se sjetiti kojim se tonom obraćao tada satnik B., odnosno je li bio prijateljski ili neprijateljski ton vezano za ono što je komentirao. Ne sjeća se je li nešto satnik B. šapnuo pukovniku O. već samo da su nešto tiho komentirali. On je bio udaljen od pukovnika O. negdje oko 1 metar i bio je najbliži pukovniku O. u restoranu. Nakon komentara satnika B. nije obraćao pažnju na njega i pukovnika O., već je samo gledao da što prije dovrši večeru i da napusti restoran. Dok je satnik B. uputio komentar koji je spomenuo, tada nije sjedio kod njih. Nije tada primijetio da bi pukovnik O. bio ustrašen ili uznemiren.
9. Svjedok D. P. iskazao je da je o predmetnom događaju bio upoznat putem telefona kada je bio u susjednoj bazi, a ne sjeća se kada je to bilo, ali sjeća se da je bilo u prijepodnevnim satima. Poruku o tome dobio je putem aplikacija Whatsup od kolega, ali ne sjeća se točno od kojeg. Nama nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom događaju.
9.1. Na upit državnog odvjetnika svjedok D. P. je naveo da je 2019. u A. bio savjetnik za minobacačku potporu na ustrojbenom mjestu zapovjedništvo Sjever u ., a nadređeni mu je bio pukovnik V. O.. U početku je imao korektan odnos sa nadređenim pukovnikom O., no, kako je vrijeme odlazilo, odnosi su se narušili, jer je pukovnik tražio da naprave nešto što nije bilo u opisu njegovog radnog mjesta, odnosno zahtijevao je određena postupanja kojima bi na neki način "utjerali kajlu" zapovjedništvu 10. H.. Kada je pukovnik O. iznio takve svoje prijedloge, tada su ispred njihovog šeltera u kampu bili satnik B., pukovnik O., K. K., N. Š. i on. Satnik B. je odmah napustio, odnosno otišao je sa tog mjesta na kojem su se nalazili kada je pukovnik O. počeo davati takve prijedloge. Konkretno, pukovnik je od njih tražio da naprave opažanje na temelju čega bi se zapovjedništvo 10. H. svakog dana postrojavalo, odnosno da u tom pravcu iznesu svoje prijedloge. On je rekao da nema smisla to pisati, jer u operacijama nisu nikada bila postrojavanja zbog sigurnosnih razloga. Postrojavanja su bila samo iznimna i to prilikom dodjele odličja ili obilježavanja blagdana, ali nikada nisu bila svakodnevna, jer bi to neprijatelj mogao iskoristiti za napade, a oni nikada nisu mogli znati tko je od lokalaca u bazi i tko bi to mogao iskoristiti.
9.2. Na upit optuženika i njegovog branitelja svjedok je odgovorio da tada pukovnik O. nije spominjao satnika B. vezano za postrojavanje i da je večer prije događaja za koji se tereti satnik B. bio kod pukovnika O. u uredu, koji ga je tamo pozvao, te mu je pukovnik O. tom prilikom pokazao na računalu dopis načelnika uprave Vojno sigurnosne obavještajne agencije koji je upućen generalu K., a u kojem je opisan događaj, odnosno incident koji je pukovnik O. imao sa dečkom iz njihovog sastava, ali mu se ne sjeća imena, te mu je pukovnik O. pokazao taj dopis kako bi ga upoznao sa time s kim je on u kontaktu i na to ga je upozorio. On je upozorio pukovnika O. da komunicira preko otvorenih komunikacijskih mreža što ne smije činiti. Nakon što je saznao za neke prijetnje koje bi satnik B. uputio pukovniku O., u situacijama kada bi susreo pukovnika O. nije primijetio da bi isti bio ustrašen ili uznemiren, a sjeća se da je pukovnik O. znao puštati i glasno glazbu, odnosno dalmatinske pjesme koje bi odzvanjale hodnikom.
10. Svjedok I. T. iskazao je da se vezano za predmetni događaj postupak vodio u A. od strane njihove vojne policije i bilo mu je smiješno što je uopće pozvan kao svjedok, odnosno ostao je iznenađen, jer o tome nije imao nikakvih saznanja. Čuo je samo da je bio u restoranu kada je navodno satnik B. prijetio pukovniku O., ali on konkretno nije tada ništa čuo, odnosno za taj slučaj je saznao tek naknadno kada je bio pozvan kao svjedok.
10.1. Na upit državnog odvjetnika svjedok je odgovorio da se sjeća s kime je sjedio u restoranu, jer je svake večeri sjedio s različitim osobama iz kontingenta, a inače je imao i normalnu komunikaciju sa pukovnikom O., ali i sa ostalim pripadnicima kontingenta. Pukovnik O.mu nije bio nadređeni, jer su pukovnik O. i njegov tim bili pod zapovijedanjem, dok je on bio pod zapovijedanjem 10. H.. U prilikama kada bi bio u restoranu nije čuo da bi satnik B. prijetio pukovniku O.. To je inače veliki restoran, bude i gužva i glasno, a samo je dolazio tamo jesti i nije obraćao pažnju na tuđe razgovore. Ne sjeća se da je nekad baš konkretno primijetio da bi satnik B. prišao pukovniku O., ali to je bio veliki restoran sa puno ljudi i normalno je bilo da su ljudi prilazili jedni drugima.
10.2. Na upit branitelja optuženika svjedok je odgovorio da se ne sjeća je li susretao pukovnika O. i zapazio njegovo psihičko stanje nakon što je saznao za navodne prijetnje satnika B. prema pukovniku O.. Vjerojatno se susretao s njime, ali se ne sjeća je li primijetio da bi bio ustrašen ili uznemiren.
11. Svjedok N. K. iskazao je da je 2019. u A. bio u sastavu 10. H., i to u svojstvu čelnika Nacionalne obavještajne skupine (NIST). Članovi te skupine radili su svoje zadaće po funkcionalnim područjima i unutar skupine bili su dobri i korektni odnosi, može reći i prijateljski. U to vrijeme upoznao je i pukovnika V. O. i bio je s njime u korektnom odnosu. Sve je bilo u redu dok se nisu pojavili neki sitni detalji vezano za rad kontingenta, odnosno pritužbe vezano za nepoštivanje pravilnika i druge dokumentacije kojom je propisano djelovanje unutar 10. H. u području operacije. Te pritužbe su zaprimali brigadir K. i operativni časnik K. T., a on je za to saznao od njih. U par navrata je bio sa pukovnikom O. na večeri. Tada nije smatrao da bi situacija o kojoj je bio izvješten mogla eskalirati. Njegova pozicija je bila specifična i ljudi nisu bili otvoreni za neke osobne razgovore, ali su određene osobe ipak poslije ukazale na loše međuljudske odnose unutar hrvatskog kontingenta. Tako je jednom prilikom slučajno naletio na satnika B., te je primijetio da nije dobre volje. Rekao mu je da dođe do njega sutradan da razgovaraju. Sutradan je došao kod njega D. P. koji mu je pokazao pismeno koje je pripremio za pukovnika O. vezano za očitovanje koji je isti od njega tražio, te ga je upoznao sa time da su mu od pukovnika O. dolazile poruke koje su bile i na osobnoj razini, odnosno koje su ga pogodile, na način da su bile za njega uznemiravajućeg sadržaja, odnosno odnosilo se na neke gramatičke pogreške u obraćanju D. P. u svojim izvješćima, a što je sve uznemirilo osobno i D. P.. Saslušao je D. P. i rekao mu da mora poštivati hijerarhijsku strukturu i postupiti onako kako mu je naložio nadređeni pukovnik O., te mu je savjetovao da pokuša razgovorom riješiti nejasnoće, odnosno njihov odnos. Nakon što je P. otišao, kod njega je došao i V. B. i s njim je razgovarao o tome zbog čega je bio loše volje kada ga je noć prije susreo. On mu je rekao da postoje određene nesuglasnosti unutar njihovog savjetničkog tima vezano za izvješća koja je sastavljao pukovnik O. i dostavljao brigadiru K.. S obzirom da je bio upoznat sa ranijim korektnim odnosima između pukovnika O. i satnika B. koji mu je bio zamjenik, rekao je satniku B. da ode do pukovnika O. i da dogovori s njime kavu, odnosno da ga pozove da svi trojica odu u kafić i da to sve raščlane i da izglade stvari vezano za nesuglasice koje su se pojavile unutar njihovog savjetničkog tima. V. je otišao popričati sa pukovnikom O. u dobroj namjeri vezano za ono za što ga je i poslao kod njega, te se nakon nekih pola sata ponovno vratio, te je vidio da je V. rastresen, plakao je i rekao mu "pukovniče, ja sam gotov". Rekao mu je da ga je pukovnik O. optužio za prijetnju. Ostao je zatečen, odnosno u šoku zbog toga što mu je rekao satnik B., i to zato što ga je on poslao da razgovara sa pukovnikom O., a poslao ga je samo iz razloga da svoje interne odnose riješe sami i da se ne iznosi "prljavi veš" pred ostale međunarodne sastavnice. Nije znao kako će to sve završiti, a kasnije je saznao da je pukovnik O. podnio i kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, odnosno izvan njihovog sustava. Ne može potvrditi da li je bilo prijetnji ili ne, jer su njih dvojica bili sami, samo može svjedočiti o stanju satnika B. u kojem je kod njega došao nakon razgovora sa pukovnikom O.. Rekao je V. da se smiri i da će o tome izvijestit brigadira K.. Navečer istog dana bio je vani, a s njime je bio i brigadir K. i misli da je u to vrijeme brigadir K. zaprimio telefonski poziv od pukovnika O.. Bio je tada udaljen nekih pola metra od brigadira K. kada je telefonirao i to je bio kratak telefonski razgovor, te mu je brigadir K. rekao da mu je pukovnik O. spomenuo samo da treba žurno s njime obaviti razgovor ili se naći s njime i da je to prebačeno za sutradan. Misli da je sutradan obavljen sastanak između pukovnika O. i brigadira K., a on tome sastanku nije prisustvovao. Tog istog dana saznali su da je pukovnik O. događaj prijavio vojnoj policiji, te su brigadir K. i on dobili informaciju da je pukovnik O. kod B. davao prijavu za događaj prijetnje. Nakon tog saznanja brigadir K. i on su došli u bazu gdje se nalazila vojna policija i tamo su zatekli pukovnika O., a brigadir K. je preuzeo slučaj od B., odnosno od vojne policije i to kao zapovjednik 10. H., te je slučaj i prepušten njima kako bi ga interno riješili. Bio je zatečen cijelim tim stanjem i nije mu bilo drago da B. jednog hrvatskog časnika, dočasnika, satnika ili vojnika vežu, stavljaju u pritvor i na taj način rade štetu i pritisak ugledu i oružanim snagama RH, tj. hrvatskom kontingentu i to bez utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno što je točno istina, jer ni u njihovom sastavu nisu tada imali dokaze. Bilo mu je nezamislivo da se takav jedan hrvatski vojnik stavlja u zatvor u tu situaciju. Koliko mu je poznato, bilo je još pritužbi na rad djelatnika od strane pukovnika O., ali on o tome direktno nije dobivao izvješća. Poznato mu je i da je dio tih izvješća bio poslan i u Z. u Zapovjedno operativno središte pa su stoga i tamo u zapovjedništvu imali načelan uvid u trenutne probleme i međuljudske odnose unutar 10. H., pa su tako bili upoznati sa određenim prigovorima na rad K. T. i natporučnika M. K.. To je sve onda otišlo u smjeru da je pukovnik O. bio pozvan na razgovor pred povjerenstvom, te je i vojna policija obavila razgovor s njim i sa satnikom B., a na koncu je odlučeno sa razine ZOS-a i glavnog stožera da pukovnik O. i satnik B. napuste vojnu misiju, odnosno da budu povučeni, a zbog nerazjašnjenih odnosa koji se i danas utvrđuju u ovom postupku. Prije nego što je pukovnik O. otišao kući, odnosno čekao let za K., bio je dužan upoznati ga sa time da ne smije nikakve službene dokumente, odnosno klasificiranu dokumentaciju imati uz sebe zbog sigurnosnih razloga. Priopćio mu je to prije nego što je otišao, ali mu je on okrenuo leđa, pa ga je onda samo pozdravio i otišao. Nakon tri dana otišao je kući i satnik B., a oni su u A. privodili misiju kraju. U to vrijeme imali su i situaciju sa pogibijom J. B. u K. o čemu se pisalo. Kod svih je ostala određena gorčina zbog cijele situacije vezano za prijavu prijetnje, odnosno zato što se to nije moglo na određeni časnički i ljudski način riješiti. Uvažavajući sve odnose i godine iskustva pukovnika O., pa i međunarodnog, nije mu bilo jasno koji je bio povod njegovom postupanju i to i dan danas ne može dokučiti. Sa pukovnikom O. nije imao nesuglasica, ali sve što se događalo bilo mu je čudno i nezamislivo.
11.1. Na upit državnog odvjetnika svjedok je odgovorio da kada je spomenuo da je znao zajedno biti u društvu u restoranu sa pukovnikom O., to je bilo prije ovog događaja i tada su općenito pričali. Nije bio u istom timu sa satnikom B. i pukovnikom O. zbog čega je i poslao satnika B. da razgovara sa pukovnikom O., jer je satnik B. bio zamjenik pukovniku O.. Noć prije pozvao je satnika B. na razgovor zato što je vidio da je loše volje, dok D. P. nije pozvao, nego je D. P. došao sam kod njega. Pretpostavlja da su osjetili takvu potrebu zato što se nisu mogli obratiti svom nadređenom pukovniku, a svi su tamo zapravo bili dio iste strukture, odnosno djelovali su pod hrvatskom zastavom i pod hrvatskim imenom, zbog čega je osjećao dužnost da sasluša ljude. D. P. je bio nezadovoljan zbog očitovanja koje je morao pisati po nalogu pukovnika O. vezano za njegov rad unutar kampa, te je bio pogođen i zbog načina prikazivanja njegovog rada od strane pukovnika O., gdje ga se prikazalo kao da od njega nema ništa, da je nepismen i sl., a što bi svakog časnika u hrvatskoj vojsci pogodilo i na račun toga mu se i došao potužiti. Kada se satnik B. kod njega vratio nakon razgovora sa pukovnikom O., on mu je rekao da se smiri i da će to riješiti zapovjednik 10. H.. Kada je satnik B. prije razgovora sa pukovnikom O. bio kod njega nije bio ljutit prema pukovniku O., a još se i dvoumio da li da uopće ide s njim razgovarati, ali mu je on rekao da proba dogovoriti kavu kako bi riješili nesuglasice i otišao je u dobroj namjeri. Koliko mu je poznato, satnik B. nije imao osobne nesuglasice sa pukovnikom O., već se radilo o nesuglasicama unutar njihovog tima.
11.2. Na upit optuženika i branitelja svjedok je odgovorio da je bio upoznat sa korektnim odnosom između optuženika i pukovnika O. i da je optuženik kao njegov zamjenik preuzeo veliki dio posla, da je bio izrazito profesionalan i vrednovan u timu, išao je i na konferencije zajedno s pukovnikom u K., dobro mu je išao i engleski jezik i do predmetnog događaja bili su korektni i profesionalni odnosi unutar savjetničkog tima i koliko mu je poznato nije bilo nikakvih trzavica između optuženika i pukovnika O.. Taj dan kada je optuženik došao kod njega nakon što ga je poslao da dobronamjerno obavi razgovor sa pukovnikom O., rekao mu je da je gotovo i da će ga pukovnik O. optužiti za prijetnju, a on je sutradan saznao detalje prijave. Kasnije je bilo govora o tome da su bile i optužbe vezano za slanje određenih mailova njima od strane sada bivšeg tima odnosno da se nastojalo prikazati da su im određene osobe iz savjetničkog tima pukovnika O. doušnici i to je onda otišlo jako daleko s takvim pričama. Ne može se izjasniti o tome je li pukovnik O.nakon navodnih prijetnji bio ustrašen, ali je stekao dojam da je i pukovnik O. ostao zatečen svime što se poslije događalo. Niti jednom nije primio pritužbe na rad optuženika od bilo koga. O ranijim narušenim međuljudskim odnosima koji bi bili povezani sa postupanjima pukovnika O. ne može iskazivati, jer se radi o postupanjima unutar V., ali može potvrditi da su postojale indicije za to. Misli da je nastao problem jer je pukovnik O., a nakon što je izvijestio brigadira K., otišao prijaviti događaj pripadnicima vojne policije. Sjeća se da je večer prije ovog događaja, a što je već spomenuo, sreo optuženika koji mu je rekao da nije dobre volje, pa mu je on rekao da dođe sutra kod njega da popričaju. Optuženik je upravo na njegov nagovor koji je bio prijateljski, časnički i ljudski otišao razgovarati sa pukovnikom O. kako bi izgladili stvar da ne nanose štetu hrvatskoj vojsci i hrvatskom kontingentu, odnosno da ne dozvole da dođe do toga da drugi pripadnici misije likuju zbog njihovih odnosa. U profesionalnom smislu, kada je ta cijela priča eskalirala, do njega je došla i informacija da je pukovnik O. slao e- mailove određenim visokim vojnim dužnosnicima u Hrvatskoj, a što je njemu bilo nezamislivo.
12. Svjedok D. K. iskazao je da je u trenutku predmetnog događaja bio zapovjednik 10. H. u kampu M. i nadređen kolegama satniku B. i pukovniku O.. Sam događaj bio je neželjen, nelagodan i neočekivan. U samom kontingentu poduzeli su određene radnje i prema satniku B. i prema pukovniku O. radi utvrđivanja činjenica, budući da jedan takav događaj utječe na sigurnost kontingenta. Osobno je bio iznenađen cijelom tom situacijom. Ne može se točno sjetiti datuma, ali negdje oko 9. ili 10. srpnja 2019. sjeća se da ga je u jutarnjim satima kod dolaska na radno mjesto dočekao e-mail od pukovnika O. vezano za neku situaciju koja se nije odnosila na ovaj događaj. Nakon nekih sat i pol vremena kasnije stigao je novi e-mail u kojem je pukovnik O. izvijestio da mu je satnik B. prijetio ubojstvom. Pomno je pročitao taj e- mail, te je nazvao satnika B. da vidi što je bilo. B. je došao u zapovjedništvo i djelovao mu je uznemireno i uplašeno, odnosno nije mu djelovao bijesno na način da bi prijetio ili ostvario neke prijetnje. B. mu je rekao da nije prijetio pukovniku O., a on mu je naložio da o tome napiše izjavu. Kasnije su ga zvali iz vojne policije i izvijestili da pukovnik O.piše prijavu za prijetnju od strane satnika B.. Dolaskom u postaju policije, međunarodni policajci su mu rekli da su iznenađeni prijavom događaja njima, s obzirom da se radi o događaju unutar nacionalnog kontingenta, te su mu rekli da preuzme slučaj, što je i učinio. Stoga je zvao njihovu vojnu policiju koja je isto tamo bila u kampu i naložio je da se i satnik B. i pukovnik O. razoružaju i fizički odvoje jedan od drugoga sve kako bi se proveo postupak radi utvrđivanja činjeničnog stanja. O tome je izvijestio i Z., jer se radilo o prijavi kaznenog djela, odnosno o izvanrednom događaju zbog čega su morali izvijestiti Z.. Nakon toga je sukladno proceduri formirao povjerenstvo, a sam postupak je osobno vodio. Tijekom utvrđivanja činjeničnog stanja ispitao je i satnika B. i pukovnika O., te su i jedan i drugi imali svoju priču, zbog čega je bio dužan ispitati sve one koji su sudjelovali u događaju, odnosno koji su utjecali na događaj. U korist optužbe bili su navedeni satnica S. i stožerni narednik M. A.. Misli da se radilo o njima, jer sada nakon proteka vremena od dvije godine može govoriti samo po sjećanju. Tako se sjeća da je ispitao satnicu S. i stožernog narednika M. A. i da su mu isti rekli da su bili nazočni na večeri gdje su međusobno pričali satnik B. i pukovnik O., ali da oni nisu ništa čuli o čemu se pričalo. Naložio im je da o tome napišu svoje izjave i formirao je cijeli spis vezano za izvide koji su bili poduzeti. U razgovoru sa pukovnikom O. on mu je rekao da se događaj dogodio dan prije i da mu je satnik B. prijetio ubojstvom. Na njegovo pitanje da li je itko tome bio nazočan i da li ima nekih indicija da se to doista i dogodilo, pukovnik O. mu je rekao da nema, ali da je točno da mu je satnik B. prijetio. Budući da nije bilo dokaza, a radilo se s jedne strane o prijavi jednog pukovnika, dok je s druge strane bio satnik koji je tvrdio da su optužbe lažne, nije mogao donijeti odluku. Dodatno je zvao vojnu policiju i njima zapovjedio provođenje postupka ispitivanja s obzirom da je to i bilo u okviru njihovog posla, te je smatrao da unutar svoje profesije imaju i posebnu vještinu prilikom ispitivanja svjedoka odnosno sudionika događaja kojima bi mogli utvrditi stvarno stanje stvari. Vojna policija je i provela takav postupak, te su ga izvijestili da ni oni nisu mogli ništa dokazano utvrditi, odnosno da nisu mogli utvrditi je li bilo prijetnje smrću ili nije. Tijekom ispitivanja, odnosno postupka kojeg je sam provodio kao zapovjednik, nastojao je biti objektivan. Neke stvari su mu bile nelogične i imao je neki određeni subjektivni stav, ali ga nije htio iznositi, jer na to nema pravo, niti ga želi iznijeti u ovom svom iskazu, jer je dužan biti objektivan. Nakon provedenog ispitivanja s njegove strane i sa strane vojne policije, odnosno nakon što se nije moglo utvrditi stvarno stanje, bio je u izravnom kontaktu sa generalom T., s obzirom da je postojala opasnost da oba časnika, odnosno i satnik B. i pukovnik O., budu duže vrijeme u kampu bez oružja. Stoga je načelnik glavnog stožera nakon savjetovanja sa njim donio odluku da se oni otpuste iz misije i vrate kući, te su ih zamijenila dva druga časnika. Odluka načelnika glavnog stožera bila je donesena i iz razloga jer je i samom stožeru cijela situacija bila iznenađenje, odnosno jer je bilo neugodno po hrvatski kontingent da se takav jedan događaj prijavljuje međunarodnoj policiji. Oba časnika su vraćena kući različitim letovima radi njihove sigurnosti i bili su ispraćeni s njegove strane. Kada su došli novi časnici u kamp stanje se stabiliziralo. Osobno mu je bilo žao što su pukovnik O. i satnik B. otišli, jer nije imao loše mišljenje ni o jednom ni o drugom, odnosno imao je visoko mišljenje o pukovniku O., dok u odnosu na satnika B. ne može svjedočiti o njegovom radu zato što su generacijski različiti i nije s njime dolazio u doticaj na način da bi ga mogao procijeniti, jer se o radi o premladom časniku.
12.1. Na upit optuženika i branitelja svjedok je odgovorio da se sukladno vojnim pravilima izvanredni događaji prijavljuju odmah zapovjedništvu. Koliko se sjeća, obavijest o predmetnom događaju je dobio dan nakon što se dogodio. Kao što je rekao, to jutro kada je došao na radno mjesto bio je obaviješten da je stigao e-mail od pukovnika O., a radilo se o e-mailu koji je bio nevezan za ovu situaciju, a slijedeći e-mail u kojem se izvijestilo o prijetnjama uslijedio je kasnije. Pukovnik O. je mogao izravno doći k njemu prijaviti prijetnju odmah nakon tog događaja, jer su bili udaljeni oko 200-300 metara zračne linije, ali možda je smatrao da može sam nešto pokušati riješiti. Prilikom obavljanja razgovora sa pukovnikom O., on je dao svoj iskaz vezano za prijetnju ubojstvom na način da je iznosio da je prijetnja stvarna. Ne može reći je li mu djelovao uplašeno, odnosno misli da se pukovnik O., a s obzirom na njegovo bogato vojno iskustvo, nije toga bojao. Za vrijeme njegovog zapovijedanja satnik B. mu nije djelovao agresivno, niti je imao pritužbe da bi on postupao prema nekome na taj način, odnosno da bi imao huligansko ili agresivno ponašanje. Uvijek je nastojao stabilizirati odnos u kontingentu razgovorom, tj. imao je takav pristup. Tako je nekoliko razgovora obavio nevezano za ovaj događaj i ranije i sa pukovnikom O. i sa satnikom B. kao i sa ostalim pripadnicima, i nije bilo situacije da je morao poduzimati neke ozbiljnije mjere osim razgovora. Do tada nije ni optuženiku ni oštećeniku izricao nikakve stegovne mjere. Koliko se sjeća, večer prije nego što je dobio e-mail od pukovnika O. u kojem ga je izvijestio o prijetnjama, isti ga je nazvao na telefon i rekao mu da ima problem sa satnikom B., ali mu nije spominjao prijetnju. On je i želio obaviti razgovor sa pukovnikom O. zbog stvari koje su bile nevezane za ovaj događaj, a pukovnik mu je rekao da ne može sutradan ujutro razgovarati sa njime, nego tek popodne, ali se onda toga dana u jutarnjim satima dogodio onaj e-mail koji je spomenuo. Htio je razgovarati sa pukovnikom O., jer je imao naznake o određenim lošim međuljudskim odnosima u njegovom timu, pa je htio da to pokušaju riješiti, a to se ticalo svih članova njegovog savjetničkog tima. Kronologija događaja bila je onakva kakvu je i opisao, odnosno da ga je navečer nazvao pukovnik O., sutradan ujutro je dobio jedan e-mail, pa onda drugi e-mail, a u popodnevnim satima istog dana trebao je održati sastanak sa pukovnikom zato što su telefonski razgovarali, i to o situaciji vezano za narušene međuljudske odnose unutar savjetničkog tima pukovnika O., ali se tema tog sastanka promijenila s obzirom na saznanje o prijetnjama.
12.2. Na upit državnog odvjetnika svjedok je odgovorio da je prvi puta saznao za prijetnje kada je pročitao e-mail od pukovnika O. u kojem je isti o tome izvijestio, a nakon toga je razgovarao telefonski sa satnikom B. i misli da su ga nakon razgovora sa satnikom B. istog dana nazvali iz vojne policije i izvijestili da pukovnik O. podnosi prijavu. Prije odlaska u vojnu misiju, odnosno obuku za istu, nije poznavao pukovnika O. ni satnika B.. Za vrijeme misije uspostavio je dobre odnose sa pukovnikom O., sviđao mu se i kao osoba i volio je s njime razgovarati. On je bio dužan dostavljati zapovjedništvu dnevna operativna izvješća o svom savjetničkom timu, dok je unutar zapovjedništva imao druge zadatke nevezano za njihov kontingent. Dio članova njihovog zapovjedništva bio je nezadovoljan pukovnikom O., pa se tako i njegov operativac K. T. žalio na postupanje pukovnika O. prema njemu, ali je on smatrao da zbog toga ne treba pokretati nikakve stegovne postupke, već da se sve može riješiti razgovorom. Tijekom ispitivanja koje je provodio radi utvrđivanja činjenica vezano za predmetnu prijetnju, otkrio je neke stvari koje nisu išle u prilog pukovniku O.. Volio bi da je imao priliku sa pukovnikom O. i popričati o tome svemu i vjeruje da se na taj način moglo nešto riješiti i da bi pukovnik O.ostao u kampu do kraja vojne misije. Naložio je da se i pukovnik O.i satnik B. razoružaju, jer je procijenio da bi to bilo sukladno situaciji, odnosno satnik B. mu je djelovao uplašenije od pukovnika O., a htio je spriječiti i da dođe do nekog novog incidenta između njih zbog međusobnih svađa u kojem bi bio rizik da uz sebe imaju oružje.
13. Svjedokinja J.S., a koja je uz suglasnost stranaka zamolbeno ispitana kod suca istrage Županijskog suda u Splitu (članak 428. ZKP/08.), iskazala je da se dobro sjeća događaja od 9. srpnja 2019. kada su se u kampu M. njen kolega M. A., stožerni narednik, i ona uputili na redovnu večeru, te su sjedili u restorau tijekom večere u društvu sa pukovnikom V. O.. Tada je prišao njihovom stolu optuženi V. B. koji se, dok je stajao na nogama, malo prignuo rekao nešto slično ovome: „ on (misleći na V. O.) govori o vama (misleći na nju i kolegu A.) da ništa ne radite.“. Možda nije sasvim svaka riječ onako kako je B. rekao, ali je smisao toga bio takav. Nakon toga, oni mu nisu ništa odgovorili, a ni pukovnik O., te se optuženi B.prignuo i nešto šapnuo pukovniku O. na uho i nakon toga je otišao, a ovaj mu nije apsolutno ništa odgovorio. Za vrijeme večere pukovnik V. O. se nalazio točno nasuprot nje, na udaljenosti oko 1 m, odnosno širine stola. Kada je B. rekao da ništa ne rade, to je možda rekao malo povišenim tonom, ali nije zvučao nimalo nervozno niti prijeteći. Napominje da B. i O. nisu uopće razgovarali tom prigodom, već se B. prignuo i nešto šapnuo na uho O., jako kratko, te se potom udaljio od njih, a oni su i dalje nastavili njihov razgovor u istom tonu kao i prije tog događaja. Napominje da nije uopće čula što je B. šapnuo O. na uho niti je O. njima rekao što mu je šapnuo. Te prigode kod pukovnika O. nije primijetila nikakvu uznemirenost, niti da se uplašio tijekom cijele večere, a ni kasnije poslije toga. Što se tiče cijelog tog događaja nije primijetila ništa neobično osim onog što je rekla, a njen je dojam da je riječ o povrijeđenom egu kod nekih od sudionika ovog događaja ili pak o nepoštivanju starijeg po činu.
14. Nadalje, iz izjave optuženika zapovjedniku 10. H. D. K. (list 64-73) proizlazi da je ta izjava dostavljena zapovjedniku dan nakon predmetnog događaja, odnosno 10. srpnja 2019., a u toj izjavi optuženik iznosi svoju kronologiju događaja od 8. do 10. srpnja 2019., počevši od poziva pukovnika K. 8. srpnja 2019. u večernjim satima da dođe na razgovor kod njega, nakon čega opisuje razgovor sa pukovnikom K. i kasniji razgovor sa pukovnikom O., odnosno oštećenikom na klupi pored ureda, zatim opisuje zaticanje pukovnika O. kod njemačkog brigadira T. B., poziv od pukovnika O. da dođe kod njega u ured, razgovor između njih dvojice u uredu, okolnosti večere u restoranu istog dana, slanje e-maila pukovnika O. 10. srpnja 2019., te odlazak pukovnika O. u multinacionalnu vojnu policiju.
15. Iz dokumentacije o ustroju i organizacijskoj strukturi savjetničkog tima centra na ustrojbenom mjestu proizlazi da je oštećeni pukovnik V. O. bio čelnik savjetničkog tima, a da su mu podređeni bili optuženi satnik V. B., stožerni narednik K.K., stožerni narednik N. Š. i nadnarednik D. P..
16. Iz dnevnog operativnog izvješća oštećenog V. O. zapovjedniku 10. H. od 9. srpnja 2019. (list 128-130) proizlazi da je oštećenik izvijestio zapovjednika o zadaćama savjetničkog tima prethodnog dana 8. srpnja 2019., zatim o zadaćama toga dana (9. srpnja 2019.) i o narednim zadaćama od 10. do 11. srpnja 2019., dok je u rubrici „ostalo“ naveo nestegovno ponašanje natporučnika M. K. kada je istoga zatekao u trgovačkom objektu kampa M. u majici kratkih rukava i crnim sportskim gaćicama i sa kratkom vojnom obućom i ukazao na relevantnu dokumentaciju i dokumentaciju 10. H., odnosno pravila koja je navedeni natporučnik prekršio. U istom izvješću oštećenik je ukazao i na potrebu ažuriranja i prilagodbe mjera preveniranja nevojničkih ponašanja povodom saznanja o događaju „B. party“ koji je održan 6. srpnja 2019. i „after party“ koji je uslijedio nakon toga, a na kojem je intervenirala i vojna policija, te da je bilo neprimjerenog ophođenja od strane zatečenih prema pripadnicima vojne policije, pa je oštećenik zatražio od zapovjednika 10. H. da provjeri je li među sudionicima tog after partija bilo i pripadnika 10. H. i jesu li se nevojnički ponašali prema pripadnicima vojne policije kampa M..
17. Iz e-maila koji je njemački brigadir T. B. poslao zapovjedniku 10. H. D. K. (list 131) proizlazi da je taj e-mail poslan 9. srpnja 2019., odnosno u vrijeme inkriminiranog događaja, i to u 16,13 sati, a u tom e-mailu njemački brigadir T. B. obaviještava zapovjednika 10. H. D. K. da je čuo da postoje nemiri unutar 10. H. vezano za pukovnika O. i da može reći da pukovnik O. radi izvrstan posao kao voditelj savjetničkog tima i da ima njegovo potpuno povjerenje. Isti mail poslan je na obavijest članovima savjetničkog tima, i to oštećeniku, optuženiku, stožernom naredniku N. Š., stožernom naredniku K.K., nadnaredniku D. P., te članovima zapovjedništva pukovniku N. K., bojniku K. T., časniku M. M., kao i američkom brigadiru A. B..
18. Iz dopisa oštećenog V. O. zapovjedniku 10. H.D. K. od 25. lipnja 2019. (list 132- 136) proizlazi da u tom dopisu oštećenik zahtijeva pokretanje stegovnog postupka protiv natporučnika M. K. i obaviještava zapovjednika o nevojničkom i neprofesionalnom odnosu M. K. prema njemu, kao starijem po činu, na druženju kod pripadnika nizozemskog kontingenta 24. lipnja 2019.
19. Iz dokumentacije prikupljene u istražnom postupku Pukovnije Vojne policije Glavnog stožera OS RH u M. S. u A. povodom prijave oštećenika u svezi predmetnog događaja (list 184-233) proizlazi da je Vojna policija 10. srpnja 2019. u kampu M. u službenim prostorijama 10. H. obavila obavijesni razgovor sa optuženim V. B., 11. srpnja 2019. sa satnicom J. S., nadnarednikom D. P., bojnikom I. T., stožerim narednikom M. A. i stožernim narednikom N. Š., a 12. srpnja 2019. sa oštećenim pukovnikom V. O., o čemu su sastavljene službene zabilješke.
19.1. Među dokumentacijom koju je dostavila Pukovnija Vojne policije nalaze se i bilješke zapovjednika 10. H. D. K. od 10. srpnja 2019. o službenim razgovorima sa nadnarednikom D. P. i sa stožernim narednikom N. Š. (zapisnik vodio bojnik K. T., a službenim razgovorima kao svjedok nazočio časnik M. M.).
20. Iz ispisa poruka elektroničke pošte oštećenog V. O. od 13. lipnja do 9. srpnja 2019., odnosno prije predmetnih događaja, proizlazi da se 13. lipnja 2019. oštećenik obratio zapovjedniku 10. H. D. K. sa zamolbom da omogući službeni razgovor optuženom V. B., te ga je izvijestio o obvezama koje njih dvojica imaju u razdoblju od 14. do 16. lipnja 2019., među kojima je bio i njihov zajednički posjet kampu S.. U e- mailu od 27. lipnja 2019. oštećenik se obraća zapovjedniku 10. H. brigadiru D. K.sa zamolbom da ga izuzme iz aktivnosti Povjerenstva 10. H. zbog zahtijevnosti njegove temeljne zadaće na poziciji voditelja savjetničkog tima, te obaviještava da je to prezentirao i njemačkom brigadiru T. B. koji mu je rekao da je odgovoran neposredno njemu i da će podržati njegov zahtjev za povlačenje iz povjerenstva.
20.1. U e-mail porukama od 28. lipnja 2019. i 2. srpnja 2019. oštećenik se obraća bojniku K. T., članu zapovjedništva, vezano za komunikacijske pakete koji se koriste za službenu komunikaciju i moli da se za komunikaciju koristi komunikacijski paket i da se u svaku dostavnu naredbu e-mail komunikacije pod „Cc...“ uvrsti optuženik. 20.2. U e-mail porukama od 7. srpnja 2019. oštećenik se obraća M. P., info manageru u TAAC-N CJ3/5/7, sa zamolbom da mu pronađe TAAC-N-SOP-ove koji reguliraju problematiku postrojavanja i politiku odijevanja unutar Campa M., dok se u kasnijoj e-mail poruci od istog dana obraća nadnaredniku D. P. sa zamolbom da ga usmjeri pisanim putem na druga područja gdje bi se mogao raspitati o postrojavanju i politici odijevanja. Nadnarednik D. P. odgovara oštećeniku e-mailom od 9. srpnja 2019. u 9,23 sati da nije uspio naći ništa vezano za jutarnja postrojavanja, jer nisu nigdje predviđena. U e-mailu od 9. srpnja 2019. u 11,36 sati oštećenik se ponovno obraća nadnaredniku D. P. vezano za tematiku postrojavanja, a o tome obaviještava i optuženika, te traži od D. P. da navede nazive SOP-ova koje je proučio vezano za postrojavanje i da prikupi informacije o prigodnim postrojavanjima 10. H. sa zahtjevom da u komunikaciji koristi isključivo hrvatski književni jezik bez dijakritičkih znakova i da točno navede nazive proučene dokumentacije.
21. Vezano za predmet postrojavanja, među dokumentacijom koju je dostavila Pukovnija Vojne policije nalazi se i izvješće nadnarednika D. P. upućeno oštećeniku (list 204-206) u kojem nadnarednik D. P. navodi oštećeniku da ne zna zašto je to zaslužio, da je prešutio dosta toga i da se ne želi miješati, a sve vezano za događaj od 6. srpnja 2019. kada je oštećenik tražio da se napiše par riječi o postrojavanju, a on oštećeniku na to odgovorio da ne voli prepucavanja između sastavnica i da se osjeća indirektno uvučen u prepucavanja, nakon čega mu je oštećenik rekao da je slobodan do kraja misije. Nakon ovog izvješća, oštećenik se obraća nadnaredniku D. P. zahtjevom da navede dokumentaciju u kojoj se vidi njegovo involviranje u tzv. prepucavanje i napominje da je on osobno pripadnicima 10. H. ukazivao na propuste u dokumentaciji koju su dostavljali i da su oni priznali da su pogriješili, te predlaže nadnaredniku D.P. da više ne ide na TAA aktivnosti do završetka misije i traži od njega dopunu izvješća na hrvatskom književnom jeziku bez kolokvijalizama koja je ranije navodio u svojim izvješćima.
22. U dnevnom operativnom izvješću od 10. srpnja 2019. (list 226-230) oštećenik informira zapovjednika 10. H. o prijetnjama smrću koje mu je izrekao optuženik, te opisuje razgovor sa optuženikom ispred ureda i njihov kasniji razgovor u uredu kada je pozvao optuženika na službeni razgovor i tražio od njega da potvrdi da mu je on posudio 150 dolara, kao i prijetnje tijekom večere kada mu je optuženik šapnuo na uho da će ga zapamtiti, te navodi da je o prijetnjama upoznao i njemačkog brigadira T. B. kojeg je zamolio da se obrati sa svojim osobnim stavom o njegovom radu zapovjedniku 10. H. i drugim strukturama, te ukazuje zapovjedniku 10. H. da mu nije jasno tko je inicirao iznenadno agresivno angažiranje optuženika i da se nada da će službeni razgovor na koji ga je pozvao zapovjednik 10. H. biti vođen časnički, vojnički korektno i profesionalno.
23. U dnevnom operativnom izvješću od 11. srpnja 2019. (list 231-232) oštećenik moli i zahtijeva od zapovjednika 10. H. da se njegova usmena zapovijed o udaljavanju optuženika na drugu lokaciju nastavi primijenjivati do kraja njegovog boravka u misiji u A..
24. Iz izvatka iz kaznene evidencije na ime optuženika od 31. siječnja 2022. proizlazi da je optuženik neosuđivan, dok iz potvrde iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 31. siječnja 2022. proizlazi da je optuženik prekršajno nekažnjavan. 25. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, te ih komparirajući sa obranom optuženog V. B. koji od početka poriče da bi prijetio oštećeniku, sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik izgovorio inkriminirajuće prijeteće riječi oštećeniku, odnosno da bi se ponašao onako kako je oštećenik prikazao i kako je opisano u činjeničnom dijelu optužbe. Sve okolnosti u kojima se događaj odvio, odnosno nestabilni međuljudski odnosi između oštećenika i pojedinih članova njegovog savjetničkog tima, kao i zapovjedništva, a koji su očito nastali zbog nezadovoljstva sa izvješćima koja je oštećenik dostavljao, pogotovo nacionalnoj strani, te okolnost da je oštećenik očito bio svjestan da njegova izvješća nisu dobrodošla i motiviran da opravda svoj rad i način vođenja savjetničkog tima, dozvoljavaju u većoj mjeri mogućnost da su se predmetni razgovori između optuženika i oštećenika odvili u kontekstu koji je opisao optuženik, bez agresivnosti i verbalnih prijetnji, odnosno da se optuženik spletom okolnosti našao kao posrednik između oštećenika s jedne strane i zapovjedništva 10. H. s druge strane, bez nekog svog osobnog interesa za rješavanje problema unutar nacionalnog kontingenta, a samim time i bez motiva da agresivno nastupi prema oštećeniku, odnosno da mu prijeti.
26. Naime, nije bilo sporno da su 9. srpnja 2019. optuženik i oštećenik u tri navrata razgovarali, i to prvo ispred ureda u kampu M. na klupi, zatim kasnije istog dana u uredu oštećenika koji je razgovor inicirao oštećenik, te tijekom večere u restoranu kada je optuženik prišao oštećeniku i nešto mu šapnuo. Njihovim razgovorima na klupi i kasnije u uredu nitko treći nije prisustvovao, dok tijekom večere prisutni satnica J. S., stožerni narednik M. A.i bojnik I.T. nisu čuli što je optuženik šapnuo oštećeniku. Stoga nije bilo neposrednih dokaza koji bi potkrijepili iskaz oštećenika ili obranu optuženika, zbog čega je za ocjenu vjerodostojnosti tih proturječnih, odnosno međusobno suprotstavljenih dokaza bilo nužno razmotriti okolnosti u kojima su se odvili predmetni događaji.
27. Ispitani svjedoci M. A., D. P., I. T., J. S., N. K. i D. K. su po ocjeni suda iskreno iskazivali. Naime, oni su bili detaljni i u bitnome međusobno suglasni u svojim iskazima, a većinom su opisivali okolnosti koje nisu ni bile sporne, odnosno koje se mogu isčitati i iz iskaza oštećenika i obrane optuženika, kao i iz dnevnih operativnih izvješća i e-mail komunikacije oštećenika. Iz svih tih personalnih i materijalnih dokaza mogu se izvesti zaključci o ličnosti optuženika u vojničkom, odnosno profesionalnom smislu, o tome kakav je bio njegov odnos sa oštećenikom do predmetnog događaja, kakav je bio odnos između oštećenika i drugih članova njegovog savjetničkog tima, kao i sa zapovjedništvom 10. H., kakvo je bilo ponašanje, odnosno reakcija oštećenika nakon svakog pojedinog inkriminiranog razgovora sa optuženikom i kakvu bi eventualno korist, odnosno interes imali optuženik i oštećenik da su se ponašali inkriminirane zgode onako kako jedan drugome pripisuju.
28. Optuženik je bio zamjenik oštećenika u njihovom savjetničkom timu i podređen oštećeniku po hijerarhiji, odnosno činu. Optuženik je rekao da osobno nije imao nikakvih nesuglasica ili problema sa oštećenikom i da oštećenik o njemu nije nikada iznosio negativno mišljenje, već da mu je, naprotiv, davao najbolje ocjene što se tiče posla, ali i međuljudskih odnosa. Oštećenik je ovo potvrdio u svom iskazu, odnosno rekao da je o optuženiku uvijek imao visoko mišljenje i da su korektno surađivali, te da mu je davao visoke ocjene za njegov rad i savjete radi napredovanja u vojnoj karijeri. Ovo je potvrdio i svjedok pukovnik N. K. koji je spomenuo u svom iskazu da je bio upoznat sa korektnim odnosom između optuženika i oštećenika i da je optuženik bio izrazito profesionalan i vrednovan u timu i da je išao zajedno sa oštećenikom na konferencije u K. I svjedok D. K., zapovjednik 10. H., je rekao da nije nikada imao pritužbi na optuženika. Ovakav korektan i profesionalan odnos između optuženika i oštećenika proizlazi i iz materijalne dokumentacije (točke 20. do 20.2.), pa je tako oštećenik vodio optuženika u zajednički posjet drugim kampovima, tražio od člana zapovjedništva bojnika K. T.da se optuženik uključi u e-mail prepisku vezano za predmet komunikacijskih paketa, uključivao optuženika u e-mail komunikaciju sa ostalim članovima savjetničkog tima, što sve govori o tome da se oštećenik u svom radu oslanjao na optuženika i imao u njega povjerenje, a da mu je sa svoje strane optuženik bio lojalan.
28.1. Iz navedenog se može zaključiti da je optuženik odgovorno izvršavao svoje radne zadatke i da je bio profesionalan i korektan prema oštećeniku, kao i drugim pripadnicima kontingenta. Na ovo posebno ukazuje činjenica da je dobivao visoke ocjene za rad od oštećenika kao osobe sa dugogodišnjom respektabilnom vojnom karijerom koji je, a sudeći prema izvješćima zapovjedniku 10. H. i e-mail komunikaciji, od podređenih djelatnika očito zahtijevao rad, disciplinu i poštivanje pravila, a posebno starijeg po činu, što govori o tome da se optuženik ponašao upravo tako kako je oštećenik tražio od podređenih. Uzimajući u obzir navedeno, te da je oštećenik u svom iskazu ukazao na odnos povjerenja sa optuženikom, odnosno da između njih nije bilo nikakvih problema, očito je da su se optuženik i oštećenik međusobno poštivali, kako osobno, tako i profesionalno, te da konkretno između njih dvojice nije bilo nesuglasica ili nekih drugih pokazatelja narušenih odnosa prije predmetnog događaja.
29. S druge strane, iz izvedenih dokaza proizlazi da su u inkriminirano vrijeme postojale nesuglasice između oštećenika i drugih članova njegovog savjetničkog tima, kao i zapovjedništva 10. H.. Naime, iz iskaza svjedoka D. P., N. K., D. K., kao i iz obrane optuženika, proizlazi da je bilo prigovora zapovjedništvu 10. H. na ponašanje oštećenika prema pojedinim podređenim djelatnicima, kao i prema članovima zapovjedništva. Svjedok D. P. je naveo da je oštećenik od njega, kao i ostalih članova savjetničkog tima, tražio njihova opažanja o svakodnevnom postrojavanju zapovjedništva 10. H. s čime se on nije slagao, te da ga je oštećenik pozvao kod sebe u ured i upozorio ga s kime je on u kontaktu, odnosno da je o njegovom izvješću o nevojničkom ponašanju drugog djelatnika upoznat i general K.. Ovime je očito oštećenik htio dati do znanja D. P. što ga očekuje u slučaju neslaganja s nadređenim. Ovo neslaganje oko svakodnevnog postrojavanja proizlazi i iz e-mail komunikacije oštećenika sa D. P. (točka 20.2.), a u kojoj je oštećenik ukazao D. P. na neknjiževno i nepravilno pisano informiranje o onome što mu je naloženo da obavi (prikupljanje dokumentacije o postrojavanju). Neslaganje oko postrojavanja proizlazi i iz izvješća koje je nadnarednik D. P. dostavio oštećeniku (točka 21.), kao i iz iskaza svjedoka pukovnika N. K. koji je naveo da je predmetnog dana 9. srpnja 2019. došao kod njega D. P., i to prije nego što je došao optuženik, i da ga je upoznao sa time da su mu dolazile poruke od oštećenika koje su bile na osobnoj razini. N. K. je naveo da je oštećenik iznosio pritužbe i na rad člana zapovjedništva bojnika K. T., kao i natporučnika M. K., što u odnosu na M. K. proizlazi i iz izvješća oštećenika zapovjedništvu (točke 16. i 18.), kao i da je te pritužbe oštećenik slao i u Z. u Zapovjedno operativno središte. Zapovjednik 10. H. brigadir D. K. je također naveo da je dio članova zapovjedništva bio nezadovoljan oštećenikom, odnosno da se operativac K. T. žalio na postupanje oštećenika prema njemu, te je naveo da je htio razgovarati sa oštećenikom, jer je imao naznake o lošim međuljudskim odnosima.
29.1. Optuženik je u svojoj obrani također spomenuo da je oštećenik imao problema u međuljudskim odnosima i da mu je pukovnik N. K., a kod kojeg je bio prije razgovora sa oštećenikom, rekao da će sutradan biti održan sastanak kontingenta sa svim članovima njihovog savjetničkog tima vezano za kršenje vojne stege od strane oštećenika. Taj sastanak spomenuo je i svjedok brigadir D. K., odnosno naveo je da je trebao toga dana kada je zaprimio e-mail od oštećenika u kojima ga je izvijestio o prijetnjama održati sastanak sa oštećenikom vezano za narušene međuljudske odnose unutar savjetničkog tima, a što se ticalo svih članova savjetničkog tima. Oštećenik je u svom iskazu također naveo da je sutradan bio sastanak na kojem je tema bila njegovo nevojničko ponašanje.
29.2. Iz navedenog proizlazi da je postojalo nezadovoljstvo ponašanjem oštećenika unutar njegovog savjetničkog tima, ali i unutar zapovjedništva (prigovori od strane operativca K. T.), a sve vezano za pritužbe i zahtjeve koje je oštećenik iznosio u svojim dnevnim operativnim izvješćima i e-mail komunikaciji. Da je oštećenik bio toga svjestan proizlazi iz njegovog iskaza, kao i iskaza svjedoka D. P. i obrane optuženika vezano za postrojavanje. Naime, oštećenik je spomenuo da misli da je prvo izvješće sa kojim su bili nezadovoljni članovi njegovog savjetničkog tima i zapovjedništva 10. H. bilo iz druge polovice lipnja 2019., odnosno izvješće koje je bilo vezano za ponašanje natporučnika M. K.. Svjedok D. P. je naveo da je oštećenik zahtijevao određena postupanja kojima bi „utjerali kajlu“ zapovjedništvu, odnosno da je radi toga tražio od članova savjetničkog tima da daju svoja opažanja o uvođenju svakodnevnog postrojavanja zapovjedništva. Optuženik je također naveo da je oštećenik što se tiče postrojavanja samo htio prkositi zapovjedništvu. Prema tome, očito je da je oštećenik prije predmenog događaja imao zamjerki prema zapovjedništvu 10. H., odnosno da su na toj relaciji nacionalog kontingenta, za razliku od odnosa koji je oštećenik imao unutar zapovjedne strukture sa svojim nadređenim njemačkim brigadirom T.B., postojali određeni problemi u suradnji, a sa čime optuženik konkretno nije imao veze.
30. Što se tiče samog predmetnog događaja, a počevši od analize prvog razgovora između optuženika i oštećenika na klupi ispred ureda, oštećenik tvrdi da ga je optuženik 9. srpnja 2019. pozvao na kavu i da mu je rekao kada su sjeli na klupu pored objekta: "govorim ti kao pukovniku i govorim ti kao čovjeku, prestani slati takva dnevna operativna izvješća kakva šalješ", a nakon što ga je on upitao tko ga je poslao da obavi s njim taj razgovor da mu je optuženik odgovorio "V. O., mrtav si kada dođeš u Hrvatsku, neće ti pomoći ni T.B. ni brigadir B." i da se nakon toga udaljio. Optuženik ovo poriče u svojoj obrani i tvrdi da je nakon razgovora sa pukovnikom K. koji ga je izvijestio o sastanku na kojem će tema biti kršenje vojne stege od strane oštećenika direktno otišao kod oštećenika i pitao ga da popiju kavu, a da mu je on rekao da ne stigne popiti kavu, pa da su zato samo sjeli na klupu i da je nastupio prijateljski prema oštećeniku i rekao mu što ga čeka i da će sutradan biti sastanak vezano za pitanje kršenja vojne stege, a nakon čega se oštećenik promijenio i počeo mu se obraćati kao nadređeni i pitao gdje je bio prije toga, a da mu je on rekao da je bio kod pukovnika K. i da ga je nakon toga oštećenik optužio da mu radi iza leđa i da je povezan sa zapovjedništvom.
30.1. Svjedok pukovnik N. K. potvrdio je da je optuženik bio kod njega i da ga je on poslao da razgovara sa oštećenikom, odnosno da pozove oštećenika na kavu kako bi izgladili stvari vezano za nesuglasice unutar savjetničkog tima kako se ne bi nanosila šteta hrvatskom kontingentu i kako bi se spriječilo da drugi pripadnici misije likuju zbog njihovih odnosa. Također je rekao da je optuženik otišao kod oštećenika u dobroj namjeri. I svjedok brigadir D. K. je u svom iskazu više puta ponovio da je imao pristup da razgovorom riješava narušene odnose i da je htio obaviti razgovor i sa oštećenikom, jer je smatrao da se ne trebaju pokretati stegovni postupci, već da se sve može riješiti razgovorom. Iz ovoga se može zaključiti da je zapovjedništvo bilo sklono probleme u međuljudskim odnosima unutar nacionalnog kontingenta rješavati mirnim putem i razgovorom. S obzirom da je pukovnik N. K. predložio optuženiku da pozove oštećenika na kavu da svi trojica razgovaraju, a oštećenik je u svom iskazu potvrdio da ga je optuženik pozvao na kavu kada je došao u ured i rekao mu da ima više tema, očito je optuženik došao s namjerom da duže razgovara uz kavu sa oštećenikom, odnosno da je poslan iz tog razloga kod oštećenika.
31. Ako bi se uzelo da je optuženik rekao oštećeniku kada su sjeli na klupu „prestani slati takva dnevna operativna izvješća kakva šalješ" i "V. O., mrtav si kada dođeš u Hrvatsku, neće ti pomoći ni T. B. ni brigadir B.“ i odmah se udaljio nakon toga, a kako to tvrdi oštećenik, to bi značilo da je optuženik morao doći u ljutitom i afektivnom stanju i odmah verbalno napasti oštećenika. Međutim, takav nastup se uopće ne uklapa u način na koji je optuženik pristupio oštećeniku, jer je nesporno da je optuženik pozvao oštećenika prvo na kavu i rekao mu da ima više tema, čime je zapravo pokazao svoju namjeru da razgovaraju. Pored toga, postavlja se pitanje zašto bi optuženik bio tako verbalno agresivan prema oštećeniku, jer je nesporno da njih dvojica nisu imali nikakvih problema u svom odnosu i da se optuženik nije spominjao u izvješćima oštećenika u negativnom smislu, već samo u pozitivnom, što znači da optuženik uopće nije bio ugrožen, pa u takvoj situaciji nedostaje njegov osobni interes da prijeti optuženiku, tim više bi na taj način ugrozio svoju vojnu karijeru do koje mu je očito bilo stalo s obzirom na njegov raniji angažman u timu koji je kod ocjenjivanja rada pohvaljen i od strane oštećenika, time da i osobni profil optuženika ukazuje da se ne radi o osobi koja bi bila agresivna, posebno prema starijem po činu. Pored toga, nelogično je i da bi pukovnik N. K. ili drugi članovi zapovjedništva poslali optuženika da prijeti oštećeniku, a na što je aludirao oštećenik u svom izvjeću od 10. srpnja 2019. (točka 22.), jer je iz iskaza N. K. i D. K. očito da su probleme nastojali riješiti mirnim putem i razgovorom, a, uostalom, nije im bilo ni potrebno takvo postupanje, jer su bili u poziciji da pokrenu stegovni postupak protiv oštećenika, kao i drugih pripadnika kontingenta, pa nema smisla da bi slali nekoga da prijeti, pogotovo u situaciji kada je već bio zakazan sastanak sa članovima savjetničkog tima radi njihovih međuljudskih odnosa, već je vjerojatnije da im je interes bio da se mirnim putem riješe problemi prije poduzimanja nekih težih mjera.
31.1. Iz navedenih razloga može se vjerovati optuženiku da je došao u dobroj namjeri razgovarati sa oštećenikom kako je to tvrdio u svojoj obrani, a na što je više puta ukazao u svom iskazu i pokovnik N. K.. Na ovaj zaključak upućuje i ponašanje oštećenika nakon razgovora sa optuženikom, jer je oštećenik nastavio raditi prezentaciju za njemačkog brigadira T. B., a nakon sat vremena je nazvao optuženika da dođe kod njega u ured kada se događa njihov drugi susret istog dana. Ovakvo ponašanje oštećenika neposredno nakon razgovora sa optuženikom na klupi nije svojstveno osobi kojoj je upućena ozbiljna prijetnja usmrćenjem i koja je inače u radu reagirala na svako neprimjereno i neprofesionalno postupanje, s obzirom da je normalno nastavio sa svojim radom i ubrzo zvao optuženika da ponovno dođe kod njega u ured na službeni razgovor, tim više što je znao da je optuženik naoružan.
32. Što se tiče njihovog razgovora u drugom navratu istog dana, i to u uredu oštećenika, oštećenik je naveo u svom iskazu da je pozvao optuženika, jer mu je htio ukazati na odnos povjerenja koji su imali i da mu je stoga rekao da mu nije jasno što se događa, jer mu je nekih mjesec i pol dana prije tog događaja posudio 150 dolara, a koje mu je optuženik vratio, a da mu je optuženik rekao da će ga zapamtiti i da ne zna što je on radio unazad 3 godine i da još ima 10 godina rada u sustavu i da će ga zapamtiti. Optuženik je poricao da bi izrekao ove riječi i opisao da mu je oštećenik u uredu počeo spominjati neke događaje u kontingentu od prije mjesec dana, odnosno događaj kada mu je posudio neke novce, a što je zabranjeno i da je on odmah shvatio u kakvom smjeru ide taj razgovor, odnosno da to nije bio službeni razgovor kako mu je oštećenik najavio. Optuženik je objasnio u svom iskazu da se nije radilo o posudbi novca, već da mu je trebala gotovina, a da je oštećeniku htio odmah isti iznos novca uplatiti na račun, no, da mu je oštećenik rekao da mu vrati gotovinu za nekoliko dana.
32.1. Prilikom iskazivanja oštećenik je prvo rekao da je druga prijetnja bila u uredu kada mu je optuženik rekao da će ga zapamtiti i da ne zna što je on radio unazad 3 godine i da još ima 10 godina rada u sustavu i da će ga zapamtiti, dok je kasnije u svom iskazu drugačije rekao, odnosno naveo da je prva prijetnja koju mu je optuženik izgovorio bila na klupi kod ureda („mrtav si kada dođeš u Hrvatsku“), a druga prijetnja tijekom večere u restoranu i da je tek tada shvatio prijetnju ozbiljno, jer mu je optuženik tamo rekao da će ga zapamtiti. Oštećenik u svom dnevno operativnom izvješću od 10. srpnja 2019., a u kojem je izvijestio zapovjedništvo o prijetnjama (list 226-230), nije spomenuo da je ova prijetnja (da će ga zapamtiti) izrečena u drugom navratu, već da mu je optuženik to izrekao u prvom razgovoru kada su sjeli na klupu ispred ureda. Oštećenik, dakle, različito interpretira događaj, odnosno prvo navodi da je druga prijetnja bila u uredu, a nakon toga da je druga prijetnja bila tijekom večere u restoranu, dok je u izvješću napisao da mu je optuženik rekao da će ga zapamtiti već prilikom njihovog prvog razgovora na klupi, što dovodi u pitanje istinitost njegovog iskaza. S obzirom da je oštećenik rekao da je prijetnju shvatio ozbiljno tek u restoranu kada mu je optuženik rekao da će ga zapamtiti, to znači da ranije nije shvatio ozbiljno njegove prijetnje, a samim time i da ranije prilikom razgovora na klupi i drugog razgovora u uredu nije bilo takvih prijetećih riječi (da će ga zapamtiti). Pored toga, oštećenik je naveo da je pozvao optuženika na drugi razgovor u ured kako bi mu ukazao na njihov odnos povjerenja koji su ranije imali i da mu je u tom kontekstu spomenuo da mu je posudio novac, pa da je želio znati zašto mu je optuženik prijetio. Međutim, ova namjera spominjanja posudbe novca samo da ukaže optuženiku na odnos povjerenja koji su imali ne proizlazi iz izvješća oštećenika zapovjedniku 10. H. od 10. srpnja 2019. o prijetnjama, jer je tamo oštećenik izričito spominjao posudbu novca u kontekstu kršenja vojne stege od strane optuženika, te je naveo i članak akta u kojem je propisan takav stegovni prijestup, čime je očito htio ishoditi kažnjavanje optuženika, a što se zapravo poklapa sa obranom optuženika, jer je optuženik rekao da je znao u kojem smjeru ide oštećenik kada mu je spomenuo posudbu novca.
32.2. Opisana nedosljednost oštećenika prilikom iskazivanja, kao i odstupanja od onoga što je napisao u izvješću, govore u prilog obrani optuženika da je oštećenik promijenio ponašanje nakon što mu je on spomenuo da ga je poslao pukovnik K. i da će biti održan sastanak vezano za pitanje njegovog kršenja vojne, te da ga je onda oštećenik optužio da mu radi iza leđa, da šalje e-mailove zapovjedništvu i da je s njima povezan, a koje je optužbe spomenuo i svjedok N. K.. Ovo bi mogao biti i razlog zbog kojeg je oštećenik ubrzo pozvao optuženika na ponovni razgovor u njegovom uredu, jer je moguće da je htio optuženiku dati do znanja što ga čeka zbog suradnje sa zapovjedništvom (prijava zbog posudbe novca), a koja je situacija slična onoj sa D. P. (točke 9.2. i 21.). Ovakav slijed događaja može objasniti i način postupanja oštećenika odmah nakon razgovora sa optuženikom u uredu, jer je on nakon tog razgovora otišao kod njemačkog brigadira T. B. koji mu je bio nadređen u zapovjednoj strukturi i zatražio od njega da napiše mišljenje o njegovom radu, što je ovaj i učinio i poslao mišljenje, odnosno pohvale na rad oštećenika putem e-maila zapovjedništu, kao i članovima savjetničkog tima (točka 17.), dok oštećenik uopće nije spomenuo njemačkom brigadiru prijetnje, niti su prijetnje spomenute u tom e- mailu, već mu je samo rekao da osjeća pritisak na svoj rad, a logično bi bilo da je oštećenik tada o prijetnjama izvijestio svog nadređenog njemačkog brigadira T. B. kada je već bio kod njega, posebno jer je s njim bio u bliskim odnosima, a i više puta je spomenuo da je bio pod zapovjednom strukturom. Također je nejasno zašto je oštećenik napisao u svom dnevno operativnom izvješću od 10. srpnja 2019. zapovjedniku 10. H. D. K. da je o prijetnjama upoznao brigadira T.B. ako to ne odgovara istini, odnosno zašto im je to htio dati do znanja.
33. Što se tiče trećeg susreta optuženika i oštećenika tijekom večere u restoranu, bilo je nesporno da je optuženik komentirao pred J. S., M. A., I. T. i oštećenikom da je oštećenik rekao za njih da su neradnici i da je nakon toga nešto šapnuo na uho oštećeniku. Oštećenik kaže da mu je optuženik šapnuo da on (oštećenik) ne zna šta je on (optuženik) radio unazad tri godine i da će biti još deset godina u sustavu i da će ga zapamtiti. Optuženik s druge strane tvrdi da je samo šapnuo oštećeniku da je licemjer, jer je odmah kod ulaska u restoran kada je vidio oštećenika da sjedi sa J. S. i M. A. pomislio da je oštećenik licemjeran, jer se s njima smije i druži, iako je govorio da su neradnici. S obzirom da je svjedokinja J. S. rekla da je optuženik šapnuo nešto oštećeniku jako kratko, a nitko od prisutnih nije primijetio da bi oštećenik nakon toga bio ustrašen ili uznemiren, a što bi bilo očekivano, jer je oštećenik u svom iskazu naveo da je shvatio ozbiljno prijetnju tek u restoranu kada mu je optuženik rekao da će ga zapamtiti, te uzimajući u obzir da je oštećenik ostao za stolom i nakon što je optuženik sjeo s njima, takve okolnosti govore u prilog obrani optuženika da je samo rekao oštećeniku da je licemjer. Pored toga, oštećenik ni nakon ovoga ne odlazi prijaviti prijetnju, niti bilo koga o tome obaviještava. Nesporno je da je nakon večere nazvao zapovjednika D. K. i rekao mu da ima problem sa optuženikom, no, nije mu spominjao prijetnje. Oštećenik tvrdi da mu je zapovjednik D. K. rekao da nema vremena za razgovor i da će ga pozvati kada bude imao vremena. Međutim, zapovjednik D. K. je rekao u svom iskazu da je želio obaviti razgovor sa oštećenikom, ali da mu je oštećenik rekao da ne može sutradan ujutro razgovarati, nego tek popodne, što opet dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika.
34. Oštećenik je obavijestio zapovjedništvo o prijetnjama tek sutradan ujutro u svom drugom e-mailu u dopuni dnevnog operativnog izvješća, a nakon toga je otišao prijaviti događaj međunarodnoj policiji, iako je imao zakazan sastanak u zapovjedništvu istog dana, a koji je sastanak spomenuo i u svom izvješću (točka 22.). Ovaj postupak oštećenik opravdava time što je bio podređen zapovjednoj strukturi. Međutim, svjedok D. K. je rekao da se takvi izvanredni događaji unutar kontingenta prema vojnim pravilima prijavljuju zapovjedništvu, a to proizlazi i iz postupanja međunarodne policije po prijavi oštećenika, jer su oni odmah prepustili slučaj zapovjedniku brigadiru D. K., time da je brigadir K. rekao i da su tamo bili iznenađeni prijavom događaja njima. Oštećenik je i osuđen na Vojnom sudu zbog zaobilaženja hijerarhije kod obavještavanja o predmetnom događaju. Stoga se postavlja pitanje zašto je oštećenik prijavio događaj međunarodnoj policiji, odnosno što je time htio postići, jer je sigurno kao poznavatelj aktivne i nacionalne dokumentacije bio upoznat sa procedurom kod takvih izvanrednih događaja, a takav postupak bi se mogao s obzirom na sve iznesene okolnosti narušenih i napetih odnosa sa zapovjedništvom i članovima savjetničkog tima objasniti motivom da se izazove međunarodni incident prije održavanja sastanka na kojem je trebalo biti riječi o izvješćima oštećenika, odnosno njegovom kršenju vojne stege, kako je to zaključio i optuženik.
35. Prema tome, kada se uzmu u obzir sve opisane okolnosti koje proizlaze iz izvedenih dokaza, odnosno da optuženik nije imao problema sa oštećenikom i da su oni do predmetnog događaja uredno funkcionirali, zbog čega nedostaje motiv kod optuženika da prijeti oštećeniku, zatim da je optuženika poslao pukovnik N. K. da razgovara sa oštećenikom vezano za njegova izvješća i narušene međuljudske odnose prije održavanja sastanka sa svim članovima savjetničkog tima i da je veća vjerojatnost da je to bilo u dobroj namjeri, odnosno u namjeri za razgovorom radi mirnog rješavanja situacije, nego u namjeri da se zastraši i uznemiri oštećenik, te da je s obzirom na nestabilne odnose unutar nacionalnog kontingenta moguće da je oštećenik zamjerio optuženiku u kojeg je imao povjerenje što je uopće razgovarao o njegovim izvješćima sa pukovnikom K. i da ga je zbog toga, odnosno zato što je smatrao da se optuženik priklonio suprotnoj strani, a ne zbog prijetnji, ubrzo pozvao u svoj ured kako bi ga opomenuo zbog posuđivanja novca i dao mu do znanja da se radi o kršenju vojne stege i što ga zbog toga čeka, a sve zbog njegove suradnje sa zapovjedništvom, te uzimajući u obzir da je oštećenik prijavio prijetnju međunarodnoj policiji što je svima bilo neobjašnjivo, a i suprotno vojničkim pravilima, i da se sve to odvijalo pred sastanak koji je trebao biti održan vezano za kršenje vojne stege od strane oštećenika, može se uzeti da je oštećenik bio motiviran da se prije održavanja sastanka o njegovom kršenju vojne stege zaštiti impliciranjem zapovjedništvu da su poslali optuženika da mu prijeti.
35.1. Kada se sve navedeno poveže i sa okolnostima da je oštećenik prijetnju spomenuo tek sutradan u svom drugom e-mailu zapovjedniku i to kako bi svi to pročitali, iako je isti dan mogao o tome izvijestiti i njemačkog brigadira T. B. kod kojeg je bio, spomenuti J.S. i M. A. sa kojima je sjedio na večeri ili izvijestiti zapovjednika D. K. kada ga je nazvao, a što nije učinio, te da nitko nije primijetio da bi oštećenik bio uznemiren ili ustrašen, pa ni J. S. i M. A. za večerom kada je optuženik po svom iskazu trebao ozbiljno shvatiti prijetnju, jasno je da nema dokaza koji bi nedvojbeno i izvan svake razumne sumnje potvrdili iskaz oštećenika da mu je optuženik izgovorio inkriminirane prijeteće riječi.
36. Prema tome, kako se analizom dokaza došlo do zaključka da su se sporni razgovori između optuženika i oštećenika predmetne zgode doista mogli odvijati u kontekstu kako je to opisao optuženik u svojoj obrani, utvrđeno je da nema dokaza da bi optuženik inkriminirane zgode ozbiljno prijetio usmrćenjem oštećeniku kako se tereti predmetnom optužbom. Budući da se u kaznenom postupku mora na nedvojben i pouzdan način dokazati da je optuženik počinio djelo na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret, a da u konkretnom slučaju nije bilo dokaza za takvo utvrđenje, sud je optuženika oslobodio optužbe.
37. S obzirom da je optuženi V. B. oslobođen optužbe, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda, kako to nalaže odredba članka 149. stavak 1. ZKP/08.
38. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
Osijek, 3. veljače 2022.
Sutkinja
Ivana Špigel, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj K-DO-619/2019.
2. Optuženi V. B.
3. Branitelji optuženika, odvjetnik J. J. iz Đ.
4. Oštećeni V. O.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Ljiljana Stolla
