Poslovni broj: Usž-3778/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Senke Orlić- Zaninović članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. l. d.o.o., Z., zastupanim po punomoćnicima S. P., G. G.,
V. V., M. K., A. I. i S. F. M., odvjetnicima iz R., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda S., Ispostave u Š., radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-21/21 od 14. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-21/21 od 14. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-362-02/19-02/1269, urbroj: 443-02-03-23/22- 20-32 od 2. prosinca 2020. kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje izvršnog rješenja tuženika klasa: UP/I-362-02/19-02/1269, urbroj: 443-02-03-23/22-20-9 od 28. veljače 2020. izricanjem 2. novčane kazne odgovornoj osobi pravne osobe.
2. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi u bitnom da nije jasno iz presude koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio u čemu vidi povredu odredaba postupka. Ističe da je predložio za određivanje odgodnog učinka tužbe zbog čega nalazi da rješenje o uklanjanju nije izvršno pa je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio pogrešno. Također smatra da pitanje zakonitosti rješenja o uklanjanju predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Ukazuje na povredu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku od strane prvostupanjskog upravnog tijela. Pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što je kao odgovorna osoba pravne osobe određena jedna osoba, a u sudskom registru trgovačkog suda kao osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja su upisane dvije osobe. Također ukazuje i na članak 6. Naputka koji je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste po punomoćniku.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povreda pravila postupka. Prvostupanjski sud je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) kojom je propisano što sve mora sadržavati obrazloženje presude, pored ostalog, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio te kako ih je ocijenio, kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o sporu. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, nije došlo do postupovne povrede zbog neprovođenja predloženog dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, budući prema odredbi članka 33. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, ali je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio pravilno ocijenivši da je provođenje predloženog dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja na okolnost pobijanja pravilnosti rješenja koje se izvršava, nepotrebno.
6. Prema ocjeni ovoga Suda osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitim rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 114. stavak 1. i 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18.) te članka 14.c (tablica 2.) Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj 46/20. i 80/20.), kao mjerodavnim materijalnim propisima za premetnu upravnu stvar, budući je u postupku neprijeporno utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno izvršnom rješenju kojim mu je naređeno uklanjanje predmetne građevine detaljno opisane tim rješenjem, sagrađene bez odgovarajućeg odobrenja nadležnog tijela za gradnju, da je tužitelju već izrečena prva novčana kazna zbog neizvršenja rješenja o uklanjanju, slijedom čega su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje izricanjem druge novčane kazne sukladno navedenom Naputku.
7. Neosnovan je prigovor tužitelja vezan za izvršnost rješenja o uklanjanju budući iz spisa predmeta ne proizlazi da je tuženik pravilno utvrdio da je rješenje o uklanjanju od 28. veljače 2020. postalo izvršno 24. ožujka 2020. jer je tužitelj rješenje primio 6. ožujka 2020., a što potvrđuje dostavnica u spisu. Dakle rješenje o uklanjanju je sukladno odredbi članka 133. stavak 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) postalo izvršno danom dostave stranci i protekom paricijskog roka za dobrovoljno izvršenje, a kontrolnim inspekcijskim nadzorom 11. studenoga 2020., o čemu je sačinjen i zapisnik, utvrđeno je da tužitelj ni nakon izricanja prve novčane kazne nije uklonio građevine kako mu je to naloženo rješenjem o uklanjanju. Stoga je građevinski inspektor bio ovlašten izreći drugu propisanu novčanu kaznu kojom se obveznik izvršenja prisiljava na izvršenje.
8. Nije osnovan niti prigovor povrede pravila postupka, točnije odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisan način utvrđivanja činjenica u upravnom postupku provođenjem očevida. Inspekcijski nadzor koji nadležni građevinski inspektor provodi u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji ne predstavlja očevid u smislu navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku već se radi o načinu na koji građevinski inspektor utvrđuje povredu propisa koje je prema zakonu ovlašten nadzirati, a u konkretnom slučaju se radi o kontrolnom inspekcijskom nadzoru izvršenja rješenja kojim je naloženo uklanjanje nezakonito izgrađene građevine.
9. Nadalje, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni članka 6. Naputka budući tužitelj nije ispunio uvjete propisane tom odredbom koja određuje kako građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu te da je obustavio daljnje građenje. Nije sporno da tužitelj nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, pa ovaj prigovor nije osnovan. Pri tome pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da se u ovom sporu kojim je određena novčana kazna radi izvršenja rješenja o uklanjanju ne mogu isticati prigovori koji se odnose na osnovanost obveze, konkretno zakonitost rješenja o uklanjanju, koje prigovore stranka može iznositi samo u sporu protiv te odluke, a niti se radi o prethodnom pitanju u smislu članka 45. Zakona o upravnim sporovima kako to pogrešno smatra žalitelj.
10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nema zapreke da se novčana kazna, kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izricanjem iste odgovornoj osobi, izrekne samo jednog od više odgovornih osoba za zastupanje te pravne osobe, obzirom se u konkretnom slučaju radi o solidarnoj obvezi, pa niti ovaj prigovor nije pravno odlučan za predmetnu stvar.
11. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe po punomoćniku.
12. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda to je trebalo temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v. r.
