REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 3/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. M., radi izvršenja preostale kazne zatvora u trajanju šest mjeseci i pet dana, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje, posredovanja i prometa opojnim drogama iz čl. 300. st. 1. Krivičnog zakonika Crne Gore, odlučujući o žalbi izručenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, od 30. prosinca 2021., broj Kv II-289/2021-5, u sjednici održanoj 3. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se žalba izručenika D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom je rješenjem, na temelju čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. - dalje: ZOMPO), utvrđeno postojanje pretpostavki za izručenje pravosudnim tijelima Republike Crne Gore, izručenika D. M., radi izdržavanja neizdržanog dijela kazne zatvora u trajanju šest mjeseci i pet dana. Naime, presudom Višeg suda u Bijelom Polju, broj K-7/2018 od 12. ožujka 2018., koja je postala pravomoćna 15. lipnja 2018. (list 65 spisa), D. M. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje, posredovanja i prometa opojnim drogama iz čl. 300. st. 1. Krivičnog zakonika Crne Gore.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik D. M., putem braniteljice M. A., odvjetnice iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog

I Kž 3/2022-4

činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o sankciji, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i odluku vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08., koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, niti je u pravu kada tvrdi da „u presudi“ (premda se radi o rješenju) nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je utvrdio postojanje svih zakonskih pretpostavki za izručenje nadležnim pravosudnim tijelima Republike Crne Gore, izručenika D. M., radi izdržavanja ne izdržanog dijela kazne zatvora u trajanju šest mjeseci i pet dana. Kao što je to već navedeno, izručenik je pravomoćnom presudom Višeg suda u Bijelom Polju osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci. U ovu kaznu mu je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 18. listopada 2017. do 12. ožujka 2018. (list 66 spisa). Na ročištu pred sucem istrage, izručenik nije pristao na postupak pojednostavljenog izručenja niti se odrekao načela specijalnosti, ali je jasno iskazao kako mu je poznato da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci zbog predmetnog kaznenog djela „... s tim da je ostatak kazne za odsluženje šest mjeseci i pet dana ...“ (list 21 spisa).

7. Prema odredbi čl. 7. st. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju ("Narodne novine" broj 6/2011.) dopustiti će se izručenje radi izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora, ako ostatak koji se treba izvršiti iznosi najmanje četiri mjeseca.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nepostojanje razloga iz čl. 35. ZOMPO- a, zbog kojih se izručenje neće dopustiti. Naime, kazneno djelo zbog kojeg se traži izručenje sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela po domaćem zakonu, odnosno, sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 190. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), zastara izvršenja kazne po domaćem zakonu nije nastupila, izručenik nije državljanin Republike Hrvatske i nije na teritoriju Republike Hrvatske počinio kazneno djelo na štetu njezinih državljana, niti se protiv njega, za isto kazneno djelo u Republici Hrvatskoj, vodi kazneni postupak.

9. S obzirom na izloženo, razvidno je da žalitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ni kada olako tvrdi kako "… nisu ispunjene pretpostavke za izručenje …", odnosno kako nisu "… navedeni razlozi o odlučnim činjenicama …". Žalitelj nije u pravu niti kada se, bez ikakvog obrazloženja, paušalno žali zbog navodne „... povrede kaznenog zakona i zbog odluke o sankciji ...“. Sud prvog stupnja je, doduše potpuno nepotrebno, dio obrazloženja pozicionirao i u izreku rješenja, ali time nisu ostvarene povrede na koje upire žalitelj.

I Kž 3/2022-4

10. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st.

4. ZKP/08., koja se u smislu čl. 81. ZOMPO-a primjenjuje u ovom postupku, nije utvrđeno ni počinjenje povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 3. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.