Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-1284/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š., OIB: …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u P., protiv tuženika Z. G., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-583/2019-23 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-583/2019-23 od 16. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 15. prosinca 2016. godine između tužitelja F. Š., OIB … iz P. i tuženika Z. G., OIB … iz Z., ovjeren po javnoj bilježnici G. V. iz P., dana 15.12.2016. pod brojem OV-4705/2016.

II. Nalaže se tuženiku Z. G., OIB … iz Z., da tužitelju F. Š., OIB … iz P. naknadi parnični trošak u iznosu od 4.800,00 kn (slovima:četiritisućeosamstokuna) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude.“

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2016., potvrđen po javnom bilježniku G. V. u P. 15. prosinca 2016. pod brojem OV-4705/2016, kojim se u toč. II. tuženik (davatelj uzdržavanja) obvezao tužitelju (primatelj uzdržavanja) doživotno ga uzdržavati na način da će se prema njemu primjereno ponašati, osigurati mu dostatnu i zdravu prehranu primjerenu njegovoj životnoj dobi, pomagati mu u obradi vinograda, u slučaju bolesti pružati mu liječničku njegu i snositi troškove liječenja te ga odvoziti liječniku po potrebi, a da se toč. I. ugovora tužitelj obvezao ostaviti tuženiku nekretnine upisane u zk. ul. 184 k.o. P. i posjedovni list broj 618 k.o. P. i opremu potrebnu za obradu vinograda i preradu grožđa,

te analizom i ocjenom iskaza svjedoka Š. J., D. G. i A. K. i iskaza stranaka na temelju kojih utvrđuje:

- da tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa nije osigurao tužitelju hranu, nije mu pružao liječničku njegu niti snosio troškove liječenja;

- da su stranke tijekom 2017. i 2018. obrađivale vinograd u vlasništvu tužitelja na način da je tužitelj za sebe obrađivao gornji dio vinograda, a tuženik za sebe donji dio vinograda i da tuženik nije pomagao tužitelju u obradi njegovog dijela vinograda;

- da tuženik nakon berbe 2018. s tužiteljem nije kontaktirao ni na koji način;

- da je između stranaka došlo do nesuglasica radi povrata pozajmice koju je tužitelj dao tuženiku i da je tužitelj prijavio tuženika policiji 2019. zbog prijetnji, te da je tužitelj pozvao tuženika 11. srpnja 2019. radi sporazumnog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju,

prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije ispunjavao obveze preuzete toč. II. ugovora o doživotnom uzdržavanju, time da od berbe 2018. s tužiteljem ne kontaktira, a to što tužitelj nije tražio (izričito zahtijevao) pomoć u vinogradu, u kući ili oko liječenja ne znači da tuženik tu obvezu nije imao. Tuženikova tvrdnja da je spreman ispunjavati preuzete obveze i da je odradio sve što je tužitelj tražio ne dovodi do drugačijeg zaključka jer tuženik nije dokazao (niti to tvrdi) da je tužitelj odbijao ispunjenje ugovorne obveze od njegove strane pa da bi se odgovornost za neispunjenje ugovorne obveze mogla pripisati tužitelju.

6. Na temelju činjeničnog stanja navedenog pod toč. 5. ovog obrazloženja i pozivom na čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je definiran ugovor o doživotnom uzdržavanju, te na čl. 583. st. 3. ZOO-a koji propisuje da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, prvostupanjski sud nalazi ispunjenim zakonsku pretpostavku za raskid ugovora po tom osnovu pa je toč. I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev.

7. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni, pa je radi toga i činjenično stanje pogrešno/nepotpuno utvrđeno. To iz razloga što sud nije cijenio da je tuženik bio spreman, odnosno da je i nadalje spreman izvršavati svoju obvezu, a koju je izvršavao u mjeri u kojoj je bilo potrebno, u kojoj se to od njega tražilo i u kojoj je to mogao obzirom ga je tužitelj onemogućavao u izvršavanju ugovornih obveza. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je on svoje obveze izvršavao sve dok tužitelj bez opravdanog razloga nije počeo odbijati primitak ispunjenja. Svjedoci J. Š. i D. G. su potvrdili da je on pomagao tužitelju u obradi vinograda, a J. Š. je potvrdio da ga je vozio liječniku, dok D. G. i A. K. nemaju korisnih saznanja o odnosima stranaka. Ukoliko je jedna ugovorna strana skrivila neizvršavanje ugovorne obveze druge strane, ista nema pravo na raskid ugovora jer bi na taj način sud pružio pravnu zaštitu onoj strani koja je skrivljenim ponašanjem uzrokovala nepodnošljiv odnos i time zlouporabila prava iz ugovornog odnosa. U prilog žalbenih navoda ukazuje na sudsku praksu (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-961/01 od 12. lipnja 2002., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1148/10 od 16. studenog 2010.) iz koje proizlazi da je krivnja za poremećenost odnosa pravno odlučna činjenica za osnovanost zahtjeva za raskid ugovora, te s tim u vezi zaključno ističe da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije utvrđivao krivnju za poremećenost odnosa i da je u vezi toga činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a to je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava iz čl. 583. st. 2. ZOO-a.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka na koje ukazuje tuženik. U obrazloženju presude navedeni su jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza obzirom je sve provedene dokaze prvostupanjski sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu kao pravilnim prihvaća i ovaj sud i isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik nije ispunjavao ugovorne obveze iz toč. II. ugovora o doživotnom uzdržavanju jer tužitelju nije osigurao hranu, niti mu je pružao liječničku njegu i snosio troškove liječenja, a nije mu pomagao niti u obradi dijela vinograda koji je po podjeli obrade pripao tužitelju. Obzirom je tuženik prestao kontaktirati s tužiteljem nakon berbe 2018., a da je tuženik i prijetio tužitelju (da će ga pojesti mrak) radi čega su intervenirali djelatnici policije, time da iako tuženik osporava da bi prijetio tužitelju potvrđuje da su tim povodom intervenirali djelatnici policije, pa se niti ponašanje tuženika ne može okarakterizirati primjerenim ponašanjem prema tužitelju na koje se obvezao toč. II. ugovora o doživotnom uzdržavanju.

11. Žalbene tvrdnje kojima tuženik ističe da je ugovorne obveze djelomično ispunjavao i da ih je i nadalje spreman ispunjavati, kao i da to potvrđuje u svojem iskazu svjedok J. Š., valja istaći da taj svjedok nema neposrednih saznanja o činjenici da je tuženik vozio tužitelja liječniku obzirom mu je o tome „tuženik govorio“, a vezano uz pomoć u vinogradu svjedok je istakao da je njega osobno angažirao tuženik za pomoć u berbi grožđa, ali nije opisao koje radove u vinogradu i kada je obavljao tuženik, sve uzimajući u obzir da je dio vinograda tuženik obrađivao za sebe. Nasuprot tome svjedoci D. G. i A. K. imali su neposrednih saznanja da je tužitelj sam obrađivao vinograd, a da je poslove po kući obavljala tužiteljeva supruga, odnosno A. K..

12. Daljnji žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je za djelomično neispunjavanje obveza krivnja na strani tužitelja, predstavljaju nove činjenice koje tuženik nije ovlašten isticati u žalbi primjenom čl. 352. st. 1. ZPP-a. Međutim, valja istači da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je tužitelj onemogućavao (sprječavao) tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza, te da bi na taj način (svojom krivnjom) doveo do narušenosti međusobnog odnosa. Poremećenost odnosa između stranaka, prema tvrdnjama tužitelja koje potvrđuje svjedok D. G., uzrokovana je time što tuženik nije vratio tužitelju pozajmljeni novac, a tražio je daljnju pozajmicu, pa je nakon što je daljnju pozajmicu tužitelj uvjetovao ovjeravanjem isprave kod javnog bilježnika tuženik prestao kontaktirati s tužiteljem. Obzirom na navedeno nije primjenjiva niti sudska praksa na koju se poziva tuženik jer činjenično stanje u konkretnom slučaju nije identično onom koje je utvrđeno u priloženoj sudskoj praksi.

13. Kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 583. st. 3. ZOO, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

14. U žalbi kojom pobija odluku o troškovima postupka tuženik sadržajno ne iznosi žalbene razloge. Obzirom drugostupanjski sud u ovom postupku ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio toč. II. izreke presude.

U Varaždinu 3. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek, v.r.