Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž Ovr-55/2021-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1.-E.&S. b. d.d. R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. S., R. R., G. Z. u V., 2.-L. H. iz V., OIB: ..., 3.-J. V. iz V., OIB: ... i 4.-Ž. V. iz O., OIB: ..., svi od 2.-4. zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. V. i P. V. P. u Č., protiv ovršenice M. O. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. F. i B. P. V. u V., radi namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbama 2., 3. i 4. ovrhovoditelja i ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-650/2019-13 od 24. prosinca 2020., 3. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe 2., 3. i 4. ovrhovoditelja i ovršenice kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-650/2019-13 od 24. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke naloženo je ovršenici da 2.-4- ovrhovoditeljima naknadi trošak u iznosu od 30.3750,00 kn.
2. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog (zahtjev) 2., 3. i 4. ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.875,00 kn.
3. Točkom III. izreke odbačen je kao nedopušten prijedlog 2., 3. i 4. ovrhovoditelja za osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini ovršenice.
4. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli 2.-4. ovrhovoditelji i ovršenica.
5. Ovrhovoditelji pobijaju rješenje u točkama II. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 - dalje OZ) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i ovrhovoditeljima dosudi daljnji trošak postupak te prihvati njihov prijedlog za osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini ovršenice.
6. Ovršenica pobija rješenje u točki I. izreke iz svih žalbenih razloga odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu ukine.
7. Ovrhovoditelji su odgovorili na žalbu ovršenice, sve žalbene razloge smatraju neosnovanima te predlažu da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrdi.
8. Ovršenica na žalbu ovrhovoditelja nije odgovorila.
9. Žalbe nisu osnovane.
10. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je rješenjem tog suda broj Ovr-650/2019-2 od 2. prosinca 2019. u točki I. izreke obustavljena ovrha na nekretnini ovršenice kč.br. ...., upisana u zk. ul. ..., k.o. V., koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi broj Ovro-378/05 od 10. svibnja 2005. i Ovro-66/05 od 6. ožujka 2006. i ukinute sve provedene radnje, da je točkom II. izreke istoga rješenja određeno brisanje zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, sve iz razloga jer predmetna nekretnina na drugoj javnoj dražbi nije prodana, dok je u točkama III., IV., V., VI. i VII. prihvaćen prijedlog ovrhovoditelja za zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršenice radi naplate novčane tražbine 2.-4. ovrhovoditelja na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovro-66/05 od 6. ožujka 2006., te u točki VIII. izreke te je 2.-4. ovrhovoditeljima (predlagateljima osiguranja) odmjeren trošak (postupka osiguranja) u iznosu od 6.250,00 kn sa zateznom kamatom.
11. Dalje je utvrdio da je povodom žalbe ovršenice protiv citiranog rješenja u točkama III., IV., V. i VI. izreke rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr- 110/2020-2 od 20. svibnja 2020., citirano rješenje u pobijanom dijelu preinačeno na način da je prijedlog za osiguranje uknjižbom založnog prava odbijen kao neosnovan.
12. Dalje je utvrdio da su ovrhovoditelji podneskom od 5. lipnja 2020. pravovremeno zatražili naknadu daljnjeg ovršnog troška te isto tako da su ovrhovoditelji u podnesku od 17. prosinca 2020. ponovno predložili da sud donese rješenje o zasnivanju založnog prava na nekretnini ovršenice sukladno njihovom ranijem prijedlogu i rješenju suda od 2. prosinca 2019.
13. Odlučujući o naknadi troškova ovršnog postupka prvostupanjski sud je zaključio da 2.-4. ovrhovoditelji imaju pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je ovrhovoditeljima priznao trošak sastava podneska od 24. travnja 2017. u iznosu od 312,50 kn, primjenom Tbr. 11. toč. 8. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa), troškove zastupanje na ročištu za procjenu nekretnine, za prvu i drugu javnu dražbu i na ročištu od 5. listopada 2018. za svako po 6.250,00 kn (sve zajedno s PDV-om) što ukupno iznosi 25.312,50 kn, te po osnovi nagrade za zastupanje više osoba (20%) daljnji iznos od 5.062,50 kn ili ukupno 30.375,00 kn.
14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava podneska od 10. listopada 2017. i za sastav prijedloga za zasnivanje založnog prava odbio je kao neosnovan.
15. Odlučujući o ponovnom prijedlogu ovrhovoditelja za zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršnice, sud je isti odbacio uz obrazloženje da je o prijedlogu pravomoćno odlučeno citiranim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, kojim je prijedlog za osiguranje odbijen kao neosnovan.
16. Ovrhovoditelji u žalbi, osporavajući rješenje u točkama II. i III. izreke u bitnom navode da je sud njihov prijedlog za zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršenice trebao prihvatiti, smatrajući da je stajalište Županijskog suda u Šibeniku iz citiranog rješenja o neosnovanosti prijedloga za zasnivanje založnog prava, pogrešno, a sukladno tome da je sud pogrešno odlučio i o naknadi troškova postupka kada je odbio zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga za zasnivanje založnog prava.
17. Ovršenica u žalbi, pobijajući točku I. izreke rješenja u bitnom navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno koju je vrijednost predmeta spora (visinu novčane tražbine) sud uzeo kao mjerodavnu za odlučivanje o naknadi troškova postupka, a uz to da sud u obrazloženju nije naveo odgovarajuće odredbe Tarife temeljem kojih je dosuđen trošak postupka. Pretpostavljaju da bi kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti iznos od 60.355,00 Eur.
18. Osim toga ukazuju da ovrhovoditelji predmetnu novčanu tražbinu temelje na ništetnom ugovoru o zajmu od 27. prosinca 2001. koji je solemniziran po javnom bilježniku pod brojem OU-573/01 od 28. prosinca 2001. iz razloga jer da su stranke ugovorile pozajmljivanje strane valute u RH, što je u to vrijeme bilo nedopušteno te ukazuje da se kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem P-819/19 vodi parnični postupak po njezinoj tužbi poriv ovdje ovrhovoditelja kao tuženika radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora o zajmu. Zaključno smatra da sud nije mogao budući se radi o ništetnom ugovoru troškove postupka obračunati na temelju visine novčane tražbine koja je predmet tog ugovora.
19. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a (čl. 354. u vezi čl. 365. st. 2.), ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka, pri čemu ovršenica neosnovano u žalbi sadržajno ističe postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, sud se u rješenju pozvao na odgovarajuće odredbe Tarife na temelju kojih je dosudio trošak postupka te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
20. Suprotno žalbenim navodima stranaka činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
21. U odnosu na naknadu troškova postupka treba reći da iz stanja u spisu te obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u točkama I. i II. izreke odlučio o naknadi troškova ovršnog postupka, radi naplate novčane tražbine 2.-4. ovrhovoditelja na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovro-66/05 od 6. ožujka 2006. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 467.917,00 kn, koji iznos predstavlja mjerodavnu vrijednost predmeta spora za obračun troškova postupka. Pobijanim rješenjem nije odlučivano o naknadi troškova postupka radi prodaje iste nekretnine na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovro- 378/05 od 10. svibnja 2005., jer je u tom postupku jedini ovrhovoditelj E. & S. b. d.d. R., a navedeni ovršni postupci su spojeni jer je predmet prodaje ista nekretnina ovršenice.
22. Ovrhovoditelji imaju pravo na naknadu troškova ovršnog postupka, u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a jer je citirano rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i proveden postupak prodaje predmetne nekretnine.
23. Prema stanju u spisu i zahtjevu 2.-4- ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška postupka proizlazi da su ovrhovoditelji zatražili naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora od 467.917,00 kn, za što im prema Tbr. 11. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč 1. Tarife pripada nagrada za poduzete radnje u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za PDV od 25% (1.250,00 kn) ili ukupno po radnji 6.250,00 kn.
24. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava u točki I. izreke pobijanog rješenja ovrhovoditeljima dosudio trošak postupka u iznosu od 30.375,00 kn i to za poduzete radnje pobliže navedene u obrazloženju pobijanog rješenja.
25. Zahtjev 2.-4- ovrhovoditelja za trošak sastava podneska od 10. listopada 2017. u iznosu od 312,50 kn pravilno je odbijen kao neosnovan, a isto tako pravilno je odbijen i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava prijedloga za osiguranje s obzirom da je sud pravilno pobijanim rješenjem u točki III. izreke prijedlog za osiguranje odbacio kao nedopušten.
26. U odnosu na žalbene navode ovršenice, a vezano uz mjerodavnu vrijednost predmeta spora radi obračuna troškova postupka te tvrdnji da je citirani ugovor o zajmu ništetan (ništav) pravni posao jer da u vrijeme sklapanja tog ugovora nije bilo dopušteno pozajmljivanje strane valute u RH treba odgovoriti da nisu osnovani, jer je predmetna ovrha radi naplate novčane tražbine 2.-4. ovrhovoditelja određena na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovro-66/05 od 6. ožujka 2006., a prema stanju u spisu, ovršenica u žalbi protiv rješenja o ovrsi, žalbeni navod o ništetnosti ovršne isprave nije niti isticala.
27. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem u točki III. izreke pravilno odbacio (novi) prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenice kao protivnice osiguranja. Naime, prema stanju u spisu ovrhovoditelji (predlagatelji osiguranja) novi prijedlog za osiguranje temelje na činjenično i pravno identičnoj osnovi kao i u ranijem prijedlogu za osiguranje, tražeći da se predloženo osiguranje odredi na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovro-66/05 od 6. ožujka 2006.
28. Već je istaknuto da je ranije doneseno rješenje prvostupanjskog suda broj Ovr-650/19 od 2. prosinca 2019. povodom žalbe ovršenice u točkama III., IV., V. i VI. izreke preinačeno i odbijen prijedlog za osiguranje uknjižbom založenog prava na nekretnini ovršenice, u vezi čega je u citiranom rješenju Županijskog suda u Šibeniku istaknuto pravno shvaćanje da je prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u predmetu broj Ovro-66/05 podnesen 16. ožujka 2014., te je drugostupanjski sud primjenom tada mjerodavnih odredbi OZ-a zaključio da istima nije bila predviđena mogućnost da se u situaciji kada nekretnina nije prodana ni na drugoj javnoj dražbi u korist ovrhovoditelja može zasnovati založno pravo radi osiguranja novčane tražbine na istoj nekretnini.
29. U takvim okolnostima, a budući da 2.-4. ovrhovoditelji i novi prijedlog za osiguranje temelje na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te na pravomoćnom rješenju o ovrsi broj Ovro-66/05 od 6. ožujka 2006., treba zaključiti da ovrhovoditelji nisu mogli o istoj stvari podnijeti novi prijedlog za osiguranje u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a pa je stoga prvostupanjski sud u primjeni te zakonske odredbe pravilno postupio kada je odbacio novi prijedlog za osiguranje.
30. Okolnost da ovrhovoditelji smatraju da je opisano pravno shvaćanje Županijskog suda u Šibeniku, pogrešno, ni u kom slučaju ne ukazuje na dopuštenost novog prijedloga za osiguranje, već su ovrhovoditelji imali mogućnost protiv citirane drugostupanjske odluke podnijeli odgovarajući izvanredni pravni lijek.
31. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a.
U Rijeci 3. veljače 2022.
Sudac
Duško Abramović