- 1 -              Revd 3268/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3268/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. D. T., OIB … i 2. mlt. D. T., OIB … , oboje iz R., oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici R. K., OIB: … iz R., koju zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženika D. T., OIB … iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., radi uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-176/2023-2 od 7. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-77/2020-25 od 11. siječnja 2023., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-176/2023-2 od 7. travnja 2023. zbog pravnog pitanja navedenog u prijedlogu te je uz navedeno pitanje istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje koje se štiti odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

2. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona. 

 

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeće pitanje:

 

              „Jesu li sudovi prilikom određivanja obveze uzdržavanja obvezni primjenjivati Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta na način da za razdoblje za koje se određuje obveza uzdržavanja primjenjuju Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koja se odnosi upravo na razdoblje za koje se donosi odluka?

 

5. Tuženik u odnosu na gore navedeno pitanje nije jasno naznačio razloge zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, pa je slijedom navedenog odlučeno u skladu s odredbom čl. 389.a st. 3. ZPP te je riješeno kao u izreci odluke.

 

6. Tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s obzirom na to da prilikom obrazlaganja navedene povrede osporava ocjenu dokaza u pobijanoj odluci. Slijedom navedenog, odlučeno je u skladu s odredbom čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u izreci odluke.

 

Zagreb, 6. ožujka 2024.