Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-3222/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d. o. o. iz Z., OIB:…. zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. i P. j.t. d. iz Z., protiv tuženika I. H. iz Z. OIB:…..zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i O. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 120 Povrv-5851/16-12 od 24. rujna 2019. godine, dana 03. veljače 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 120 Povrv-5851/16-12 od 24. rujna 2019. godine.
II Odbije se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv- 1944/16 od 11. ožujka 2016. godine, te je odbijen tužbeni zahtjev.
2. U točki II izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).
4. U žalbi u glavnome navodi da je pobijana presuda proturječna sama sebi, jer da se u obrazloženju te odluke navodi kako tuženik više nije niti privremeni korisnik nekretnine na koju se odnosi utužena tražbina, a da se ista presuda ujedno temelji na utvrđenju suda kako tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik te nekretnine, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
5. Nadalje ističe kako je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na podacima o prebivalištu odnosno boravištu tuženika, jer da oni ne dokazuju da isti nije ujedno bio i korisnik usluge, odnosno potrošač u utuženom razdoblju, a da sam tuženik navodi da je koristio predmetnu nekretninu tijekom određenog razdoblja, pri čemu nije specificirao o kojem razdoblju se radi, dodatno naglašavajući kako je od 2015. godine najmoprimac stana u Cerovečkoj ulici u Zagrebu.
6. Stoga da između parničnih stranaka tijekom postupka nije bila sporna činjenica da je tuženik u određenom razdoblju, pa makar i u prošlosti, bio korisnik predmetne nekretnine, u skladu s čime ga je tužitelj u svojim evidencijama i evidentirao kao korisnika utužene usluge, pa da je pogrešno utvrđenje suda kako isti nije dokazao činjenicu da je tuženik bio korisnik nekretnine u pogledu koje se usluga isporučuje.
7. Tužitelj navodi da je tuženik kao korisnik usluge bio dužan obavijestiti istoga o promjenama vezanim za status korisnika, što nije učinio, pa da je tužitelj u skladu s odredbama Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 17/13) imao pravo pokrenuti postupak protiv tuženika, a da pravo tužitelja na naplatu utužene tražbine proizlazi i iz odredaba članaka 4., 10. i 348. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
8. Stoga predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
9. Odgovor na žalbu nije podnesen.
10. Žalba nije osnovana.
11. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 751,29 kuna na ime neplaćene usluge vodoopskrbe i odvodnje za objekt na adresi u Z., za razdoblje od 15. veljače do 15. srpnja 2015. godine, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti pa do isplate.
12. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj za navedene usluge ispostavljao račune na ime tuženika, ali da isti nije imao prebivalište niti boravište na adresi u Z., ….pa utvrđuje neosnovanim pozivanje tužitelja na odredbe članka 9. stavak 3. i 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 10/06, 12/06 i 13/07) iz kojih proizlazi dužnost tuženika da obavijesti tužitelja o svim promjenama vezanim za status korisnika.
13. Pri tome utvrđuje da se utužena tražbina temelji na podacima iz računa i izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koji su jednostrana evidencija zaduženja koja ne odgovara stvarnom stanju.
14. Stoga utvrđuje da tužitelj nije u skladu s odredbama članaka 219. i 221.a ZPP- a dokazao da je tuženik vlasnik ili korisnik gornje nekretnine, odnosno da bi tuženik bio korisnik kojem je vlasnik ugovorom prenio obvezu plaćanja utužene obveze, slijedom čega utvrđuje da tuženik nije u obvezi platiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu.
15. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, u nastavku teksta: ZKG), te odredbu članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.
16. Odluku o parničnim troškovima (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih postupovnih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.
18. Naime, neosnovane su tvrdnje tužitelja da je pobijana presuda proturječna sama sebi, a to stoga jer iz obrazloženja te odluke, protivno žalbenim navodima, ne proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženik više nije niti privremeni korisnik nekretnine na koju se odnosi utužena tražbina (objekt u Z.), već se ista temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik te nekretnine.
19. Iz sadržaja spisa proizlazi da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja koji se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno da vrijednost osporenog dijela platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-1944/16 od 11. ožujka 2016. godine ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (članak 460. ZPP-a), pa se pobijana presuda u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
20. Stoga su nedopušteni svi oni žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik u utuženom razdoblju nije bio vlasnik niti korisnik usluge za koju tužitelj u ovom postupku od istoga potražuje naknadu.
21. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, koje se kako je navedeno ne može preispitivati u žalbenom postupku, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u smislu odredbe članka 20. stavak 3. ZKG-a ukinuo spomenuti platni nalog i odbio tužbeni zahtjev, jer je prema toj odredbi ZKG-a obveznik plaćanja cijene komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, a iz činjeničnih utvrđenje suda prvog stupnja proizlazi da tuženik nije imao status vlasnika ili korisnika navedene nekretnine u utuženom vremenskom razdoblju.
22. Iz navedenih razloga za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.
23. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
24. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
25. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti nije uspio sa žalbom.
U Rijeci, 03. veljače 2022. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
