REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3 43000

Bjelovar

Poslovni broj: 12: Pr-80/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz B., I. D. 21, OIB …, zastupane po punomoćniku P. K., protiv tuženika O. bolnice B., M. 8, B., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., M. 8b, radi isplate, nakon održane I zaključene, javne glavne rasprave 26. siječnja 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 3. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. sa sjedištem u B., M. 8, OIB: …, da tužiteljici M. V. iz B., I. D. 21, OIB …, na ime razlike plaće isplatiti bruto iznos od 590,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

-na iznos od 11,87 kuna od 15.09.2015. godine -na iznos od 37,31 kuna od 15.12.2015. godine -na iznos od 34,07 kuna od 15.01.2016. godine -na iznos od 55,97 kuna od 15.02.2016. godine -na iznos od 18,66 kuna od 15.03.2016. godine -na iznos od 34,07 kuna od 15.04.2016. godine -na iznos od 37,31 kuna od 15.05.2016. godine -na iznos od 17,89 kuna od 15.07.2016. godine -na iznos od 18,74 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 7,60 kuna od 15.11.2015. godine -na

iznos od 9,80 kuna od 15.03.2016. godine -na

iznos od 5,91 kuna od 15.04.2016. godine

-na iznos od 18,54 kuna od 15.05.2016. godine -na

iznos od 1,88 kuna od 15.07.2016. godine -na iznos

od 7,58 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 29,82 kuna od 15.09.2016. godine -na

iznos od 84,80 kuna od 15.09.2015. godine -na iznos

od 77,44 kuna od 15.01.2016. godine

-na iznos od 81,28 kuna od 15.08.2016. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. sa sjedištem u B., M. 8, OIB: …, da tužiteljici M. V. iz B., I. D. 21, OIB …, na ime razlike naknade plaće isplatiti bruto iznos od 47,52

kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

-na iznos od 31,68 kuna od 15.10.2016. godine

-na iznos od 15,84 kuna od 15.11.2016. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. sa sjedištem u B., M. 8, OIB: …, da tužiteljici M. V. iz B., I. D. 21, OIB …, na ime razlike naknade plaće isplatiti neto iznos od 36,73 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

-na iznos od 9,85 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos od 19,71 kuna od 15.12.2016. godine

-na iznos od 7,17 kuna od 15.01.2017. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč. I. i II. izreke presude.

V. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. da tužiteljici M. V. iz B.,

I. D. 21, OIB …, naknaditi parnični trošak u iznosu od 825,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 3. veljače 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M. V. kao radnik podnijela je ovome sudu preporučenim putem poštom 15. srpnja 2020., a zaprimljena kod suda dana 17. srpnja 2020., protiv tuženika

Opće bolnice Bjelovar, kao poslodavca tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu spremačice, sve do odlaska u mirovinu dana 31. prosinca 2016., a rad zbog prirode posla bio je organiziran između ostalog i u smjenama, prekovremeno, vikendima-subotom i nedjeljom, blagdanom i to u utuženom razdoblju od 15. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016. Ističe da je plaća tužiteljice, odnosno da su uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 88/13, 143/13, 96/15 dalje: KU), Dodatak KU (Narodne novine 29/18) te Temeljnim kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, dalje: TKU).

2. Odredbama čl. 49 i 55 KU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji bi se trebali isplaćivati tužiteljici, a koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne plaće koji bi se trebali isplaćivati tužiteljici, a koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata rada. Prema navedenim odredbama tužiteljici pripada osnovna plaća i ona uvećanja na koje je u tom satu ostvarila pravo.

3. Tužiteljica nadalje navodi da je u utuženom razdoblju od 15. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016., radila u otežanim uvjetima rada te da joj prema odredbi čl. 94 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 dalje u tekstu ZR-a)pripada pravo na povećanu plaću, dodatak na otežane uvjete rada tužiteljici nije plaćen i to na sve sate rada koje je odradila, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u posebnim uvjetima rada.

4. Navodi da prekovremeni rad tužiteljice predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koje ne ulaze blagdani, da tuženik u obračunu plaća nema prikazan mjesečni fond radnih sari te je stoga i krivo obračunavao i prekovremene sate i isplatu istih. Tvrdi da tuženik nije evidentirao pa ni isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima kada je u radnom tjednu od ponedjeljka bio blagdan ili neki drugi neradni dan, sukladno zakonu, te u tim mjesecima postoji razlika u plaći tužiteljice. Smatra da se razlika postoji usporedbom stvarno odrađenih sati s redovnim mjesečnim fondom radnih sati i to u mjesecima u kojima je blagdan bio u radnom tjednu (od ponedjeljka do petka). Navodi da je odradila blagdan koji je bio u dane od ponedjeljka do petka da ima pravo na osnovnu plaću, uvećanu za naknadu za rad na blagdan, a ukoliko tako stvarno odrađeni broj sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni broj radnih sati, ima pravo i na naknadu za prekovremene sate, koje joj tuženik nije isplatio. Dakle, tuženik nije tužiteljici u isplaćivao naknadu za cijeli prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan bi tijekom radnog tjedna sukladno čl. 58. st. 9. KU 88/13, čl. 51. st. 9.-11. KU i čl. 49. st. 9.-11. KU 29/18, a u skladu sa odredbama zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH.

5. Kako je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao prekovremeni rad i pogrešno isplaćivao naknadu za redovni rad izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i da joj nije isplaćivao dodatak na plaću za otežane uvjete rada za sve sate koje je tužiteljica stvarno odradila, to je tuženik posljedično tome pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor te naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća.

6. Isto tako, tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za stvarno odrađene sate rada i u prekovremenom radu, a sukladno čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, dodatkom KU i čl. 55. KU 29/18, ukoliko je tužiteljica sve sate rada kao i prekovremeni rad, odradila u otežanim uvjetima rada.

7. Nadalje, tužiteljica ističe da joj je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu za godišnji odmor, a koje joj pravo pripada prema čl. 81. ZR/14, čl. 59. TKU/12 i čl. 58 TKU/17), kao i naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, da je najmanje mjesečno za utuženo razdoblje oštećena bruto oko 100,00 kn.

8. Tužiteljica u tužbi ističe da nije u mogućnosti postaviti određeni zahtjev za isplatom bruto iznosa razlike plaće sve dok se od tuženika ne pribavi ta dokumentacija i dok se ne provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje te je tužbeni zahtjev postavila sukladno čl. 186. b ZPP-a. No, odmah nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je podneskom zaprimljenim kod suda od 2. studenog 2021., postavila određeni zahtjev radi isplate bruto iznosa od 590,54 kn, bruto iznosa od 47,52 kn i neto iznosa od 36,73

kn, odnosno ukupno 674,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kao u tom podnesku i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (list 148-149).

9. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, priznaje da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu u utuženom razdoblju do odlaska u mirovinu dana 31. prosinca 2016., radila je na radnom mjestu spremačice. Tuženik ne spori činjenicu da su KU 143/13, Dodatkom KU 96/15 i KU 29/18 uređena prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće, no spori činjenicu da pri određenim uvećanjima plaće za razdoblje od 15. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016., nije poštivao odredbe KU i drugih propisa na pripadajuća prava tužiteljice.

10. Tuženik ističe da navodi tužbe za isplatu razlike plaće za razdoblje od 15. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016., a što je predmetom tužbe i tužbenog zahtjeva za prekovremeni rad na ime neplaćenih dodataka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada pa tako i u prekovremenom radu, i isplatu razlike plaće za pogrešno obračunatu i isplaćenu naknadu za godišnji odmor i naknadu za vrijeme privremene odsutnosti s posla, nisu osnovani.

11. Navodi da je obračun plaće za prekovremeni rad reguliran odredbama čl. 47. i čl. 53. st. 5 KU 143/13 i čl. 45., čl. 51. st. 5 KU 29/18., da je tuženik pravilno obračunavao i isplaćivao tužiteljici naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, da je pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time pravilno obračunao i isplatio naknade za godišnji odmor te naknadu plaće za vrijeme bolovanja te da tužiteljica nije u utuženom razdoblju radila u otežanim uvjetima rada. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

12. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u Ugovor o radu od 31. ožujka 1996. (list 5-6), obračuni plaća (list 7, 49-66), evidencija o radnom vremenu (list 13-48), izračun razlike plaće (list 78-79), u rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove BBŽ (list 93-97).

13. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po knjigovodstvenom vještaku I. Š. koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 2. rujna 2021. (list 107-124) te očitovanje od 8. listopada 2021. (list 140-145).

14. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

16. Predmet tužbenog zahtjev je isplata razlike plaće za razdoblje od15. srpnja 2015.

do 31. prosinca 2016., naknada za dodatak za prekovremeni rad ostvaren blagdanima i neradnim danima u radnom tjednu, naknada za neplaćene dodatke za posebne uvjete rada, za sve odrađene sate rada i za prekovremeni rad i isplatu razlike plaće za pogrešno obračunatu i isplaćenu naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene spriječenosti za rad, koji se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća.

17. Tužiteljica tvrdi da u utuženom razdoblju od 15. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016., obračuni plaće ne sadržavju prikaz mjesečnog fonda radnih sati pa su stoga prekovremeni sari rada krivo obračunati i isplaćeni za rad u mjesecima kada je u radnom tjednu od ponedjeljka do petka bio blagdan ili praznike u tim mjesecima postoji razlika u plaći tužiteljice.

18. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim podatak o radnom mjestu obračuni plaće i evidencije radnog vremena za tužiteljice dostavljeni su po tuženiku pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna, jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika O. bolnice B., a vjerodostojnost iste tužiteljica nije osporavao pa je ista nesporna za obje stranke.

19. Između stranaka bilo je sporno da li su tužitelju svi dodaci koji su predmetom ove parnice isplaćeni sukladno važećim propisima, a bila je i sporna visina tužbenog zahtjeva.

20. Tužiteljica činjeničnim navodima tijekom postupka ističe da je tuženik tužiteljici dodatke na plaću s osnova posebnih uvjeta rada obračunavao na osnovnu plaću koja je bila isplaćena za redovni rad u redovnom radnom vremenu, dok joj taj dodatak nije obračunat ni isplaćen na prekovremene sate rada.

21. Odredbom čl. 1 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (Narodne novine 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11,130/11) regulirani su svi dani u Republici Hrvatskoj koji se smatraju neradnim danima.

22. Obzirom na navedeno, osnovano tužiteljica ukazuje da mjesečni fond sati nije isto što i mjesečni fond radnih sati, jer je razlika u mjesecima u kojima je neradni dan sukladno čl. 1 citiranog Zakona tijekom radnog tjedna tj. od ponedjeljka do petka.

23. U razdoblju od 15. srpnja 2015. pa do 31. prosinca 2016. isplaćene plaće s osnova, rada, prekovremenog rada, rada blagdanom, praznikom (neradnim danom), naknadama plaće za godišnji odmor, blagdane, bolovanje po mjesecima prikazani su u tabeli 1. Na osnovnu plaću obračunatu za redovni rad tuženik je tužiteljici obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i to: od plaće za srpanj 2015. godine do plaće za rujan 2015. 7%, od plaće za listopad 2015. do plaće za prosinac 2016., 11%

Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/2015, NN br. 143/2013) u članku 3, navedeno je da "U Tabeli radnih mjesta II., III. i IV vrste, u točki 10. brojka: "7" zamjenjuje se brojkom: "11", sa primjenom od mjeseca listopada 2015. dodatak za posebne uvjete rada povećan je sa 7% na 11%, što je i razvidno iz obračuna dostavljenog po tuženiku (list 78-79).

24. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa,

radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima (Zaključak 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015.

25. Dodaci iz čl. 51 KU za zdravstvo (NN 143/13) stavka 1. i 8. ovoga članka međusobno se ne isključuju. Sastavni dio KU za zdravstvo je i popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak na uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada. Dodaci na temelju posebnih uvjeta rada iz čl. 57. KU (NN 143/13) za zdravstvo ne mogu se na temelju toga istog članka kumulirati. Tužiteljici tuženik na sate prekovremenog rada nije obračunavao dodatak za posebne uvjete rada.

26. Odredbom čl. 57 KU 143/13 navedeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Postotak povećanja osnovne plaće povećati će se radnicima na koji su navedeni u popisu radnih mjesta zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. U popisu radnih mjesta II, III i IV vrste pod točkom 10 navedena su ostala radna mjesta i poslovi s postotkom dodatka od 7%. Dodatkom I (NN 96/2015.) KU (NN br. 143/2013) u članku 3 , navedeno je da "U Tabeli radnih mjesta II., III. i IV vrste u točki 10. brojka: "7" zamjenjuje se brojkom: "11". Navedeni dodatak od 11% tuženik je primjenjivao od 01. listopada 2015. sukladno čl. 10. Dodatka Kolektivnog ugovora na osnovnu plaću za redovan rad.

27. Nadalje odredbom čl. 57 KU 143/13 navedeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Postotak povećanja osnovne plaće uvećati će se radnicima na koji su navedeni u popisu radnih mjesta zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. U popisu radnih mjesta II, III i IV vrste pod točkom 10 navedena su ostala radna mjesta s postotkom dodatka od 11%.

28. Sukladno čl. 36. KU (NN 143/13), naknada plaće se obračunava kako je navedeno:

"Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije".

29. Stoga, tužiteljici uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan i praznik pripada i naknada za rad na blagdan i praznik i naknada za prekovremene sate, ako stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati.

30. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužiteljici, kojoj nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

31. Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada, za svaki odrađeni sat rada,

jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada prekovremene sate rada, jer tužiteljica i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

32. Niti jednom odredbom nisu isključeni dodaci za rad u prekovremenom radnom vremenu. Osim toga, a kako je prethodno već gore i navedeno, tužiteljica niti ne spori činjenicu da su joj dodaci za posebne uvjete rada, obračunati su i isplaćeni za redovni rad, međutim ne i za prekovremeni rad. Isto tako, odredbom čl. 94. ZR-a/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada te za prekovremeni rad, a koji se ne isključuju.

33. Odredbom čl. 81 ZR-a/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad); odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

34. Stoga, po ocjeni suda tužiteljici pripadaju naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje prema prosječnoj plaći koja joj je trebala biti isplaćena da su joj pravilno obračunati utuženi dodaci za posebne uvjete rada i na prekovremene sate rada a ne samo na redovne sate rada.

35. Iz obračuna plaća za tužiteljice vidljivo je da je tuženik tužiteljici obračunavao dodatak za posebne uvjete rada samo na redovan rad (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni, vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec),

već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

36. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. ZR-a/14 važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

37. Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda

RH broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

38. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13.12.2018., Županijski sud u Rijeci Gž R- 427/2018 od 18.9.2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8.4.2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9.5.2019.

39. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9.12.2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

40. Radi utvrđivanja visine potraživanja, tuženik je dostavio obračun (list 88), koji tužiteljica nije prihvatila, pa je izveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. Š., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 2. rujna 2021. (list 107-124), očitovanje vještaka od 8. listopada 2021. (list 140-145).

41. Iz pisanog nalaza vještaka proizlazi da u razdoblju od 15. srpnja 2015 do 31. prosinca 2016., ukupan fond sati bez određenih sati rada na blagdan koji pada u radne dane kroz tjedan od ponedjeljka do petka iznosi za 2015. godinu 960 sata (952+8) a za 2016., 2072 sati (2016+56), što ukupno iznosi 3032 sata (2968+64). Po mjesecima sati su navedeni u tabeli 2. (list 121 spisa).

42. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenja odradila u dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs za razdoblje od 15. srpnja do 31. prosinca 2016. koji padaju u radne dane tijekom tjedna (od ponedjeljka do petka), a koji sati predstavljaju radni dan 48 sati, a u dane od ponedjeljka do petka je odradila je odradila 32 sata. Od ta 32 sata 8 sati se odnosi na Uskrsni ponedjeljak za koji je tuženik obračunao prekovremeni rad i to: u mjesecu kolovozu 2015. blagdan je bio 05. kolovoz. -srijeda

-, tužiteljica je radila redovno radno vrijeme i plaćen joj je rad na blagdan 8 sati, u prosincu 2015., blagdan je bio 25. prosinca - petak i 26. prosinca - subota. Tužiteljica je radila 25. prosinca - petak od 7 – 15 sati i plaćen joj je rad na blagdan. Dana 26. prosinca - subota, tužiteljica je radila od 7-15 sati u redovnom radnom vremenu i plaćen joj je rad na blagdan subotom – ukupno 16 sati rada na blagdan. U ožujku 2016. tužiteljica je radila 28. ožujka na Uskrsni ponedjeljak i za taj dan je obračunata plaća za prekovremeni rad na blagdan – ukupno 8 sati. U lipnju 2016., dana 22. lipnja - srijeda, tužiteljica je radila u vremenu od 7 – 15 sati i tuženik je obračunao redovan rad na blagdan – 8 sati. Dana 25. lipnja 2016. – subota, tužiteljica je radila 8 sati na blagdan u redovnom radnom vremenu i obračunata je plaća za 8 sati rada na blagdan subotom ukupno 16 sati.

43. Nadalje, prema nalazu vještaka tužiteljici za prekovremeni rad pripada naknada u utuženom razdoblja i to za kolovoz 2015. u iznosu od 84,80 kn, za prosinac 2015. u iznosu od 77,44 kn, za lipanj 2016. u iznosu 81,28 kn, u ukupnom iznosu od 243,52 kn.

44. Prema nalazu vještaka uvećanje osnovne plaće u bruto iznosu po osnovi pripadajućeg dodatka na plaću za posebne uvjete rada za svaki efektivno odrađen sat rada tužiteljice (redovni i prekovremeni), u razdoblju od 15. srpnja 2015. pa do 31. prosinca 2016., uz primjenu čl. 57. KU 143/13 i čl. 55. KU 29/18 iznosi 265,89 kuna i po mjesecima je naveden u tabeli 3 nalaza i tabeli 7 mišljenja ( list 123). Nadalje iz nalaza i mišljenja proizlazi da naknadu za visinu neisplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u prethodna tri mjeseca, a u koju tuženik nije uračunao prekovremeni rad uzimajući u obzir sva primanja koja se tužiteljici isplaćuju kao naknada za rad, a koji prethode mjesecu u kojem je tužiteljica koristila godišnji odmor, a tuženik nije tužiteljici obračunao i isplatio po osnovi rada pod točkom 1-5 izreke ovog rješenja, za svaki mjesec utuženog razdoblja od 15. srpnja 2015. - 31. prosinca 2016.

u bruto iznosu. Nadalje, naknada neisplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u prethodna tri mjeseca, a u koju tuženik nije uračunao prekovremeni rad uzimajući u obzir sva primanja koja se tužiteljici isplaćuju kao naknada za rad, a koji prethode mjesecu u kojem je tužiteljica koristila godišnji odmor, a tuženik nije tužiteljici obračunao i isplatio po osnovi rada pod točkom 1-5 izreke ovog rješenja, za svaki mjesec utuženog razdoblja od 15. srpnja 2015. - 31. prosinca 2016. u bruto iznosu iznosi 81,13 kuna. Po mjesecima je navedena u tabeli 5 i u tabeli 8 prikazani su datumima isplate plaće (list 123-124). Ukupno isplaćena naknada za godišnji odmor iznosi 11.916,49 kuna, obračunata naknada iznosi 11.997,62 kuna te razlika iznosi 81,13 kuna.

45. Očitujući se na pisani nalaz, tužiteljica je predložila da se sačini dopuna nalaza, način da se sačini obračun predlaže dopunu istog na način da se stalni sudski vještak pisano očituje o razlici plaće s osnova neplaćenog dodatka za posebne uvjete rada obračunatog na sve sate rada koje je tužiteljica ostvarila u mjesecu srpnju 2015., vrednujući podatke o plaćama tužiteljice, kao i razlici plaće utvrđenoj u nalazu i mišljenju vještaka u ovome predmetu, da se stalni sudski vještak pisano očituje o razlici naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za one mjesece za koje je prema evidencijama tuženika tužiteljica bila na bolovanju u utuženom razdoblju.

47. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 8. listopada 2021., (list 141-145)., kojem stranke nisu prigovarale, a koji nalaz i dopunu prihvaća i ovaj sud kao stručan i objektivan jer je sačinjen temeljem dokumentacije dostavljene po tuženiku, kao stručan i objektivan. Iz zaključnog mišljenja dopune nalaza vještaka proizlazi da u mjesecu srpnju 2015. godine tužiteljica je od 15. srpnja do 31. srpnja bila na godišnjem odmoru te u tom periodu nije radila prekovremeno za koje sate bi se trebalo obračunati posebne uvjete rada, budući da su posebni uvjeti rada obračunati za redovno radno vrijeme, a i utuženo je za

prekovremene sate. Iz evidencije o radnom vremenu vidljivo je da u mjesecu srpnju 2015. je tužiteljica radila od 01. srpnja do 13. srpnja 2015., a od 14. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., tužiteljica je bila na godišnjem odmoru, što je ukupno 112 sati godišnjeg odmora u mjesecu srpnju kako je i obračunato na obračunu isplaćene plaće- obrazac IP1 za mjesec srpanj. Budući da je utuženi period od 15. srpnja 2015. nije moglo biti obračunate razlike posebnih uvjeta jer je tužiteljica bila na godišnjem odmoru i to 104 sata od 15. srpnja do 31. srpnja (tabela 1 i 2 nalaza i mišljenja od 20. svibnja2021., list 111,114). Vezano za razliku plaće kada je tužiteljica bila na bolovanju u nalazu i mišljenju nije niti obračunata razlika bolovanja. Nadalje, iz očitovanja vještaka proizlazi da je tužiteljica je bila na bolovanju u razdoblju od 05. rujna 2016. godine do 12. prosinca 2016. i to: do 42 dana na teret poslodavca je bila do 16. listopada 2016., a od 17. listopada 2016. do 12. prosinca 2016. bila je na bolovanju na teret HZZO. Za vrijeme bolovanja za 42 dana sukladno KU plaća se obračunava u visini 85% prosjeka plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Za bolovanje preko 42 sata obračunava se 70% prosječno ostvarene plaće isplaćene šest mjeseci prije početka korištenja bolovanja i obračunava se i isplaćuje u neto iznosu. Kod izračuna prosjeka uzimaju se ostvareni sati rada, a koji je obračun razlike bolovanja do 42 sata koja se isplaćuje i obračunava u bruto iznosu (tabela br. 9, list 145), iz koje je razvidno da kada se isplaćenoj bruto plaći doda razlika plaće za posebne uvjete rada na prekovremene sate, razlika plaće godišnjeg odmora i razlika plaće za rad na blagdan kao prekovremeni rad, a koje razlike se predmet tužbe, da razlika manje obračunate naknade za bolovanje do 42 dana za mjesec rujan 2016., iznosi 31,68 kn i za mjesec listopad 15,84 kn, a što ukupno iznosi 47,52 kn. Razlika plaće obračunate za bolovanje preko 42 sata koje je isplaćeno u neto iznosu i na teret HZZO, iznosi kako je navedeno i obračunato u slijedećoj tabeli. Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za mjesec listopad preko 42 dana, isplaćena je manje u iznosu od 9,85 kn, za mjesec studeni 19,71 kn i za mjesec prosinac manje 7,17 kn, a što ukupno manje isplaćena naknada plaće za vrijeme privremene

nesposobnosti za rad preko 42 dana iznosi 36,73 kn neto, a sve je navedeno u tabeli 9 (list 145). Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad do 42 sata u bruto iznosu manje je isplaćena u iznosu od 47,52 kn.

48. Dakle, na temelju nalaza i dopune nalaza vještaka za utuženo razdoblje od 15. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016., proizlazi da tužiteljici za ukupno pripada iznos od 674,74 kn i to na ime razlike plaće bruto iznos od 590,54 kn, na ime razlike naknade plaće bruto iznos 47,52 kn i razlike naknade plaće neto iznos od 36,73 kn pa je radi isplate toga iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti te bruto iznose bruto, a koji su pobliže označeni pod toč. I., II, i neto iznos kako je navedeno pod toč. III. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. kao od slijedećeg dana od dospijeća isplate plaće, u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate jer je između stranaka nije bilo sporan datum dospijeća jer tuženik bio tužiteljici dužan plaću (zajedno s pripadajućim dodacima) isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, temeljem čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 41/08, 125/11, 78/15).

49. Tužiteljici ne pripada u skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 77/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju pa

je u tom dijelu na bruto iznose toč. I i II izreke valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a kako je presuđeno pod toč. IV. izreke presude (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).

50. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tužiteljica u odnosu na osnov je uspjela u cijelosti, a u odnosu na visinu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, jer je odbijen bio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate, porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak povodom kojeg dijela zahtijeva nisu nastali posebni troškovi.

51. Tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos 1.500,00 kn. U ovom predmetu radi se o stupnjevitoj tužbi te je tužiteljica nakon dostavljenog nalaza i mišljenja i dopune vještaka naznačila vrijednost predmeta spora podneskom od 2. studenog 2021., u skladu s odredbama članka 35. st. 1. ZPP i čl. 186 b. st. 3. ZPP-a,

na način da potražuje isplatu 674,79 kn pa iz tih razloga vrijednost predmeta spora nije 10.001,00 kn, već novčani iznos koji potražuje nakon nalaza i dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka.

52. Parnični troškovi tužiteljici su priznati u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn (tbr. 7. toč. 8), troška PDV-a, u iznosu od 125,00 kn, troškovi predujma za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 200,00 kn, u ukupnom iznosu od 825,00 kn.

Neosnovano tužiteljica zahtjeva troškove za svaku pojedinu parničnu radnju obzirom da je prema tbr. 7. toč. 8 Taarife propisano da Za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. ove Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2 do 7 istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od –50 bodova.

53. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora prema postavljenom zahtjevu koji se potražuje nakon dostavljenog dopune nalaza i mišljenja vještaka.

54. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bjelovaru 3. veljače 2022.

Sudac

Gordana Malvić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri

istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog

bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog

povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).

Broj zapisa: eb305-9d25f

Kontrolni broj: 08319-aebb7-909c0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA MALVIĆ, L=BJELOVAR, O=OPĆINSKI SUD U BJELOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Bjelovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.