REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-4994/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA B., B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. B. V., odvjetnik u S., protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja isprave, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-152/2019 od 15. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 152/2019 od 15. listopada 2020. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Tuženik Republika Hrvatska dužan je izdati tužitelju Općini B. ispravu na temelju koje će se Općina B. upisati kao vlasnik na nekretninama koje su nerazvrstane ceste i javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Općine B., a koju ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda“.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-152/2019 od 15. listopada 2020. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Općina B. vlasnik je nekretnina koje su nerazvrstana cesta i javno dobro u općoj uporabi označenih kao: čest. zem. ..., ..., sve Z.U. ... k.o. B. i uknjižene u zemljišnim knjigama kao PUT, koje nekretnine su u naravi nerazvrstana cesta i javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze i u vlasništvu su Općine B.“, kao i rješenje u dijelu točke 2. izreke kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 38.970,00 kn (tridesetosamtisućadevetstosedamdeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama, te u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Splitu odlučio je prihvatiti tužbeni zahtjev koji glasi: „ Općina B. vlasnik je nekretnina koje su nerazvrstana cesta i javno dobro u općoj uporabi označenih kao: čest. zem. ..., ..., sve Z.U. ... k.o. B. i uknjižene u zemljišnim knjigama kao „PUT“, koje nekretnine su u naravi nerazvrstana cesta i javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze i u vlasništvu su Općine B., pa je tuženik Republika Hrvatska dužan izdati tužitelju Općini B. ispravu na temelju koje će se Općina B. upisati kao vlasnik na rečenim nekretninama koje nekretnine su nerazvrstane ceste i javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Općine B., a koju ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ Rješenjem je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe u odnosu na čest.zem...., Z.U. ..., k.o. B.. (točka 1. izreke) i naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 38.970,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja presude do isplate, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.875,00 kn (točka 2. izreke).

2. Tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje predstavljaju nerazvrstane ceste, u zemljišnim knjigama označene kao „PUT“. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj vlasnik tih nekretnina na osnovi čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) te odredaba čl. 98. st. 1. i čl. 131. st. 1. i 6. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19).

3. Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev (presuda i dio točke 2. rješenja) iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud odbaci tužbu, odnosno ukine pobijanu odluku uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženica ustraje na prigovoru apsolutne nenadležnosti suda za odlučivanje u parničnom postupku, kao i na tvrdnji da tuženica tužitelju ne treba izdavati ispravu na temelju koje će se tužitelj uknjižiti kao vlasnik, jer se vlasništvo stječe originarno na temelju zakona. Nerazvrstane ceste su javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. Uz navedeno, nisu označene površine nekretnina, što je prvostupanjski sud propustio ispitati. Zaključno, tuženica ističe da će katastarski postupak otkloniti sve prepreke uknjižbi nerazvrstanih cesta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a umjesto da je tužitelj proveo takav postupak, stranke su opet na početku.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženičinu žalbu.

5. Tuženičina žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tuženica u žalbi u bitnome dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude isticanjem ovih odlučnih navoda: sud nije nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, sporna je površina nekretnina koja nije označena, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje isprave nije osnovan s obzirom na to da je riječ o stjecanju vlasništva na temelju zakona. Ovaj sud njegove tvrdnje djelomično cijeni osnovanima, što je u konačnici bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude iz razloga koji se nastavno obrazlažu.

8. Prije svega, u odnosu na prigovor apsolutne nenadležnosti, ponavlja se da je u ovom postupku prvostupanjski sud rješenjem P-439/2014 od 21. veljače 2018. odbacio tužbu prihvaćanjem tuženičinog prigovora sudske nenadležnosti, ali je ovaj sud to rješenje ukinuo (Pž-2297/2018 od 21. ožujka 2019.) i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz obrazloženje da se o tužbenom zahtjevu odlučuje u parnici, pozivom na odredbu čl. 131. Zakona o cestama. U bitnome, zaključeno je da se postupak provedbe upisa u upravnom postupku odnosi na nerazvrstane ceste koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, odnosno koje nisu upisane u zemljišnim knjigama. U ovom slučaju, prema podacima iz katastra i zemljišnih knjiga vidljivo je da su sporne nekretnine upisane (i u katastru i u zemljišnim knjigama) kao put, s upisom prava vlasništva tuženice. Pritom je naglašeno i to da nije sporno da se radi o nerazvrstanim cestama što i tuženica potvrđuje, te da se u ovom postupku ne radi o upisu podataka u zemljišnim knjigama, nego o vlasničkom sporu.

9. Tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama na kojima je u zemljišnim knjigama upisano tuženičino pravo vlasništvo, i to na temelju rješenja Općinskog suda u Supetru broj Z-175/11 od 4. siječnja 2013. Uz zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, tužitelj od tuženice zahtijeva izdavanje isprave podobne za upis tog prava u zemljišnim knjigama, što će u protivnom zamijeniti sudska presuda.

10. U pogledu identifikacije predmetnih nekretnina, nije sporno da su one upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Supetru, u z.k.ul. .... k.o. B., označene kao „PUT“. Te su nekretnine obuhvaćene i evidencijom katastra još od osnutka posjedovnog lista i evidentirane kao put. Dakle, nekretnine su evidentirane kako u katastru, tako i u zemljišnoj knjizi kod nadležnog suda. Sudski vještak je u ovoj parnici dodatno otklonio svaku dvojbu u pogledu identifikacije predmetnih nekretnina, pa nije sporno da je riječ o različitim asfaltiranim ili neasfaltiranim putevima na području Općine B. (osim za čest. zem. ... koja predstavlja pomorsko dobro i u tom je dijelu tužba povučena).

11. Odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o cestama propisana je definicija nerazvrstane ceste kao ceste koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, i to posebice: ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste („Narodne novine“ broj: 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10), ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do građevina, kao i druge ceste na području naselja i gradova.

12. Odredbom čl. 131. Zakona o cestama propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona (28. srpnja 2011.) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a nisu razvrstane kao javne ceste, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.). Nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze (st. 6.).

13. U konkretnom slučaju, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je riječ o nerazvrstanim cestama u smislu čl. 98. st. 1. Zakona o cestama, te o javnom dobru u općoj uporabi, jer je takav zaključak utemeljen na sadržaju izvedenih dokaza. Sporne nekretnine treba tretirati u kontekstu čl. 98. st. 1. Zakona o cestama kao druge ceste na području naselja i gradova, a koje su na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o cestama postale nerazvrstane ceste. Jednako tako, iz provedenih dokaza proizlazi da su sporne nekretnine bile u uporabi kao nerazvrstane ceste i prije 1. siječnja 1997., što potvrđuje i isprava o povijesti promjena na katastarskim česticama (str. 95. spisa). Dakle, one su sukladno čl. 131. st. 6. tog Zakona javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Sve to upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su predmetne nekretnine, koje su prije 1. siječnja 1997. bile u uporabi kao nerazvrstane ceste, tužiteljevo vlasništvo, i to na temelju samog zakona. Tuženica u žalbi zapravo niti ne dovodi u pitanje ove odlučne činjenice da je riječ o nerazvrstanim cestama koje su se koristile i koriste se za promet vozila po bilo kojoj osnovi, bile su i jesu pristupačne većem broju korisnika i nisu razvrstane kao javne ceste. Na osnovi iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva tih nekretnina (čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) na temelju zakona, citiranih odredaba Zakona o cestama.

14. Međutim, prvostupanjski sud je propustio jednu odlučnu okolnost od koje ovisi pravilnost i zakonitost presude donesene u parnici u kojoj se raspravlja o knjižnim pravima, što pobijanu presudu čini nepravilnom (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), na što tuženica u žalbi upućuje, jednako kao i tijekom postupka.

15. Važeći Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19) kao i prethodni („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) izričito propisuju da se zemljišne knjige temelje na podacima katastarskog operata, odnosno katastarske izmjere (čl. 10. st. 1. ZZK/19). U odredbi čl. 11. ZZK/19 propisano je da oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastarskom operatu, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, adresa katastarske čestice, način uporabe, kao i zgrade koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (st. 1.). Ako se razlikuju podaci o broju čestice u zemljišnoj knjizi i katastru, zemljišnoknjižni sud upisat će novi broj katastarske čestice na temelju podataka prijavnog lista koji je pregledalo i potvrdilo tijelo nadležno za katastar (st. 2.). Odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi (st. 3.). Ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi (st. 5.). Jednako rješenje sadržavao je i ranije važeći ZZK/96 u odredbi čl. 10. st. 2.

16. Iz navedenog slijedi da odluka suda iz ove parnice koja se tiče knjižnih prava, mora sadržavati oznake i podatke katastarskih čestica o njihovom broju i površini, o katastarskoj čestici u kojoj se oni nalaze, sukladno podacima iz zemljišne knjige. Uspoređujući sadržaj tužbenog zahtjeva o kojem je prvostupanjski sud odlučio, proizlazi da ne sadrži podatke o površini čestica, mada su ti podaci vidljivi iz isprava u spisu i kao takvi čine obavezni sadržaj odluke o knjižnim pravima. Prvostupanjski sud je to propustio uočiti i time počinio povredu, koja je u konačnici rezultirala nepravilnom (i sukladno ZZK-u neprovedivom) odlukom.

17. Iz tog je razloga pobijana presuda u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje prava vlasništva ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP-a) koji će u nastavku uzeti u obzir navedenu uputu, u tom pravcu u ponovljenom postupku poduzeti odgovarajuće radnje te nakon ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donijeti pravilnu i zakonitu odluku, jednako kao i o troškovima postupka.

18. U dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje isprave radi upisa tužiteljevog prava vlasništva, presuda nije pravilna ti zakonita već na osnovi same činjenice što je temelj tužbenog zahtjeva stjecanje prava vlasništva po zakonu.

19. Naime, riječ je o izvornom stjecanju prava vlasništva, a ne o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i, s tim u vezi, upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. Tužitelj je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 130.ZV-a), ali ne i tražiti od tuženika izdavanje (tabularne) isprave za upis stečenog prava vlasništva. Dakle, zahtjev za izdavanje tabularne isprave (kojeg će u slučaju da tuženik tako ne postupi zamijeniti presuda) po svojoj je prirodi obvezno- pravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa među strankama, čega u slučaju stjecanja prava vlasništva na temelju zakona nema. To je pravno shvaćanje izraženo i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev x 434/2013, Rev-2550/2011, Rev-59/2011, Rev-1993/2018, Rev 2786/2016).

20. Slijedom navedenog presuda je u tom dijelu preinačena odbijanjem takvog tužbenog zahtjeva (čl. 373. ZPP-a).

Zagreb, 3. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić