Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-514/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr-5331/2018-27 od 28. veljače 2020., 3. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr-5331/2018-27 od 28. veljače 2020. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos od 2.467,14 kn bruto s kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 287,56 kn od dana 16. siječnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 260,08 kn od dana 16. veljače 2014. godine do isplate,

-na iznos od 59,11 kn od dana 16. svibnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 135,92 kn od dana 16. lipnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 284,80 kn od dana 16. srpnja 2014. godine do isplate,

-na iznos od 284,80 kn od dana 16. rujna 2014. godine do isplate,

-na iznos od 172,61 kn od dana 16. listopada 2014. godine do isplate,

-na iznos od 146,30 kn od dana 16. siječnja 2015. godine do isplate,

-na iznos od 136,52 kn od dana 16. veljače 2015. godine do isplate,

-na iznos od 136,52 kn od dana 16. svibnja 2015. godine do isplate,

-na iznos od 153,87 kn od dana 16. lipnja 2015. godine do isplate,

-na iznos od 295,04 kn od dana 16. srpnja 2015. godine do isplate,

-na iznos od 114,01 kn od dana 16. rujna 2015. godine do isplate,

i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke za iznos od 4.277,50 kn s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos od 1.666,77 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (preko iznosa od 2.467,14 kn do iznosa od 4.133,91 kn), i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke za iznos od 1.785,00 kn s kamatama (preko iznosa od 4.277,50 kn do iznosa od 6.062,50 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.666,77 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 97,95 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate,

-na iznos od 143,64 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,

-na iznos od 45,52 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,

-na iznos od 3,00 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

-na iznos od 131,16 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

-na iznos od 27,82 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

-na iznos od 2,52 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate,

-na iznos od 140,44 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

-na iznos od 35,11 kn od dana 16. svibnja 2017. godine do isplate,

-na iznos od 134,36 kn od dana 16. lipnja 2017. godine do isplate,

-na iznos od 140,44 kn od dana 16. srpnja 2017. godine do isplate,

-na iznos od 51,77 kn od dana 16. rujna 2017. godine do isplate,

-na iznos od 18,31 kn od dana 16. listopada 2017. godine do isplate,

-na iznos od 146,12 kn od dana 16. prosinca 2017. godine do isplate,

-na iznos od 229,62 kn od dana 16. siječnja 2018. godine do isplate,

-na iznos od 38,27 kn od dana 16. travnja 2018. godine do isplate,

-na iznos od 140,36 kn od dana 16. lipnja 2018. godine do isplate,

-na iznos od 140,36 kn od dana 16. studenog 2018. godine do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.785,00 kn s kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 4.133,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude. Točkom II. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2020. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn odbijen kao neosnovan.

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće u iznosu od 4.133,91 kn bruto s kamatama na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka i naknade razlike plaće za godišnji odmor, u vremenskom razdoblju prosinac 2013. – listopad 2018.

6. Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, na koji se sukladno odredbi iz čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje odredba čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14), a prema kojoj odredbi presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

7. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

8. Ocjenom provedenih dokaza, prihvaćajući nalaz i mišljenje angažiranog vještaka T. d.o.o. u varijanti da prekovremeni rad predstavlja razliku odrađenih sati i mjesečnog fonda radnih sati u koji se računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, odnosno bez primjene Zaključka broj 153. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, a pozivom na odredbe iz čl. 36. st. 2., čl. 47. st. 1., čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13), odnosno čl. 34. st. 2., čl. 45. st. 1., čl. 49. i čl. 50. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18), čl. 83. st. 3. i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13), odnosno čl. 91. st. 3. i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17), te čl. 1. i čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11), sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljici s osnove prekovremenog rada isplaćeno manje 3.678,23 kn bruto, a na ime naknade plaće za godišnji odmor da je manje isplaćeno 600,88 kn bruto.

9. Ukoliko je prekovremeni rad potrebno utvrditi kao razliku odrađenih sati mjesečnog fonda radnih sati primjenom Zaključka broj 153. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, utvrđuje da prema nalazu angažiranog financijskog vještaka razlika obračuna plaća za prekovremeni rad i naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. studenoga 2015. iznosi ukupno 2.467,14 kn bruto, i to iznos od 2.088,58 kn bruto na ime dodatka za prekovremeni rad, a iznos od 378,56 kn bruto na ime naknade plaće za godišnji odmor.

10. Sud prvog stupnja prihvaća varijantu nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj nije primijenjen Zaključak broj 153. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, te kako je tužiteljica na ročištu održanom 4. veljače 2020. povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje za siječanj 2019., odlučuje kao u točki I. izreke citirane presude.

11. I u ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija subota i nedjelja, a ne i blagdan, koji eventualno pada u tjednu, pri čemu se poziva na Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.

12. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih rješenja, pa tako u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr 630/2017, Revr 676/2013, Revr 793/2013, Revr 1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

13. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u razdoblju od 21. prosinca 2015.

14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo prihvatiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u odnosu na zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za prekovremeni rad i godišnji odmor u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. studenoga 2015., u ukupnom iznosu od 2.467,14 kn od čega na ime dodatka za prekovremeni rad u iznosu od 2.088,58 kn bruto, a na ime naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 378,56 kn bruto, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

15. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

16. Tužiteljica je u konačnici u postupku uspjela u omjeru od 60% (od zatraženog iznosa od 4.133,91 kn uspjela je iznosom od 2.467,40 kn), pa joj je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, od pravilno odmjerenog potpunog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 4.062,50 kn s PDV-om dosuđeno 60% od toga iznosa ili 2.437,50 kn, te cjelokupni trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn kao neophodan, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 4.437,50 kn. Pri tome je za navesti da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljici ne bi pripadao trošak sastava podneska od 5. prosinca 2018., budući da se tim podneskom punomoćnik tužiteljice očitovao na odgovor na tužbu tuženika, te mu je navedeni trošak pravilno dosuđen primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

17. Tuženik je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 40%, pa mu je od troška pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn priznato 40% od tog iznosa, ili 160,00 kn, a za koji iznos je umanjen trošak tužiteljice, tako da u konačnici tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu od 4.277,50 kn, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 1.785,00 kn s kamatama (do iznosa od 6.062,50 kn) zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak sudskih pristojbi odgovora na tužbu i presudu, trošak pristupa na ročišta 19. ožujka i 25. svibnja 2019., te 4. veljače 2020., svaki po 20,00 kn (zatražena cijena tramvajske karte), budući da spisu ne prileže dokazi da bi tuženik imao te troškove, kao ni trošak pristupa vještaka na ročište, budući da vještak nije pozvan na ročište, niti je u tu svrhu tuženik platio ikakav predujam.

19. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

20. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I. i II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 3. veljače 2022.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić