REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 41-P-8826/19-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz K., OIB … zastupanog po K. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika R. A. d.d. iz ., OIB …, zastupanog po B. B., odvjetniku iz O. d. Š. i p.d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2022. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice B. B. B. i punomoćnice tuženika odvjetnice M. Đ. B., a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 03. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB …. tužitelju M. A., ……… K., OIB … isplatiti na ime razlike zbog promjene kamatne stope iznos od 4.191,68 kn sa pripadajućim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015.g. do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku na svaki pojedini iznos i to:

– na iznos od 26,35 kn počev od dana 01.12.2007. godine pa do isplate – na iznos od 26,21 kn počev od dana 01.01.2008. godine pa do isplate – na iznos od 26,69 kn počev od dana 01.02.2008. godine pa do isplate – na iznos od 26,95 kn počev od dana 01.03.2008. godine pa do isplate – na iznos od 27,40 kn počev od dana 01.04.2008. godine pa do isplate – na iznos od 26,72 kn počev od dana 01.05.2008. godine pa do isplate

– na iznos od 42,00 kn počev od dana 01.06.2008. godine pa do isplate

– na iznos od 42,52 kn počev od dana 01.07.2008. godine pa do isplate – na iznos od 41,76 kn počev od dana 01.08.2008. godine pa do isplate

– na iznos od 41,79 kn počev od dana 01.09.2008. godine pa do isplate – na iznos od 42,25 kn počev od dana 01.10.2008. godine pa do isplate – na iznos od 45,69 kn počev od dana 01.11.2008. godine pa do isplate – na iznos od 43,38 kn počev od dana 01.12.2008. godine pa do isplate – na iznos od 46,31 kn počev od dana 01.01.2009. godine pa do isplate – na iznos od 46,76 kn počev od dana 01.02.2009. godine pa do isplate – na iznos od 46,97 kn počev od dana 01.03.2009. godine pa do isplate – na iznos od 63,63 kn počev od dana 01.04.2009. godine pa do isplate – na iznos od 63,77 kn počev od dana 01.05.2009. godine pa do isplate – na iznos od 62,60 kn počev od dana 01.06.2009. godine pa do isplate – na iznos od 61,73 kn počev od dana 01.07.2009. godine pa do isplate – na iznos od 61,96 kn počev od dana 01.08.2009. godine pa do isplate – na iznos od 62,42 kn počev od dana 01.09.2009. godine pa do isplate – na iznos od 62,38 kn počev od dana 01.10.2009. godine pa do isplate – na iznos od 61,92 kn počev od dana 01.11.2009. godine pa do isplate – na iznos od 62,78 kn počev od dana 01.12.2009. godine pa do isplate – na iznos od 63,48 kn počev od dana 01.01.2010. godine pa do isplate – na iznos od 64,47 kn počev od dana 01.02.2010. godine pa do isplate – na iznos od 64,24 kn počev od dana 01.03.2010. godine pa do isplate – na iznos od 65,58 kn počev od dana 01.04.2010. godine pa do isplate – na iznos od 65,32 kn počev od dana 01.05.2010. godine pa do isplate – na iznos od 65,82 kn počev od dana 01.06.2010. godine pa do isplate – na iznos od 70,11 kn počev od dana 01.07.2010. godine pa do isplate – na iznos od 69,22 kn počev od dana 01.08.2010. godine pa do isplate – na iznos od 71,92 kn počev od dana 01.09.2010. godine pa do isplate – na iznos od 70,99 kn počev od dana 01.10.2010. godine pa do isplate – na iznos od 69,49 kn počev od dana 01.11.2010. godine pa do isplate – na iznos od 72,65 kn počev od dana 01.12.2010. godine pa do isplate – na iznos od 76,67 kn počev od dana 01.01.2011. godine pa do isplate – na iznos od 73,83 kn počev od dana 01.02.2011. godine pa do isplate – na iznos od 74,83 kn počev od dana 01.03.2011. godine pa do isplate – na iznos od 73,56 kn počev od dana 01.04.2011. godine pa do isplate – na iznos od 73,78 kn počev od dana 01.05.2011. godine pa do isplate – na iznos od 79,17 kn počev od dana 01.06.2011. godine pa do isplate – na iznos od 79,70 kn počev od dana 01.07.2011. godine pa do isplate – na iznos od 80,10 kn počev od dana 01.08.2011. godine pa do isplate – na iznos od 77,90 kn počev od dana 01.09.2011. godine pa do isplate – na iznos od 75,49 kn počev od dana 01.10.2011. godine pa do isplate – na iznos od 65,08 kn počev od dana 01.11.2011. godine pa do isplate – na iznos od 64,92 kn počev od dana 01.12.2011. godine pa do isplate – na iznos od 65,91 kn počev od dana 01.01.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,78 kn počev od dana 01.02.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,90 kn počev od dana 01.03.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,30 kn počev od dana 01.04.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,70 kn počev od dana 01.05.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,98 kn počev od dana 01.06.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,51 kn počev od dana 01.07.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,63 kn počev od dana 01.08.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,29 kn počev od dana 01.09.2012. godine pa do isplate – na iznos od 65,53 kn počev od dana 01.10.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,33 kn počev od dana 01.11.2012. godine pa do isplate

– na iznos od 66,72 kn počev od dana 01.12.2012. godine pa do isplate – na iznos od 66,45 kn počev od dana 01.01.2013. godine pa do isplate – na iznos od 64,93 kn počev od dana 01.02.2013. godine pa do isplate – na iznos od 66,22 kn počev od dana 01.03.2013. godine pa do isplate – na iznos od 66,33 kn počev od dana 01.04.2013. godine pa do isplate – na iznos od 65,83 kn počev od dana 01.05.2013. godine pa do isplate – na iznos od 64,26 kn počev od dana 01.06.2013. godine pa do isplate – na iznos od 64,22 kn počev od dana 01.07.2013. godine pa do isplate – na iznos od 64,60 kn počev od dana 01.08.2013. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 01.07.2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.661,3,1 CHF prema srednjem tečaju HNB s ugovorenim rokom otplate od 84 mjeseca godina. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,50 % godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja. Kako je tužitelj zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose, to isti, smatrajući da su korištene nepoštene ugovorne odredbe i pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13, konačno postavljenim zahtjevom potražuje ukupan iznos od 4.191,68 kn koji se odnosi na razliku između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, sve sa zateznom kamatom na pojedine iznose, te sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi, ističe prigovor zastare te smatra da se utvrđenja iz predmeta "P." ne mogu primijeniti u ovoj sporu. Ističe da je tužitelj bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope koju je ugovorio svjesno i slobodno te nikada nije tražio raskid ugovora. Ističe da je tuženik s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi, kao i da je tužitelj bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope, koja je za njega bila prihvatljiva. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 01.07.2006. (list 6), prijepis knjigovodstvene kartice (list 53), nalaz i mišljenje vještaka D. d.o.o. D. P. (list 102).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

5. Nesporna je činjenica da je dana 01.07.2006. sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,50% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom.

6. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. -H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Z. b. d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene

odredbe

o

kojima

se

nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.

7. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

8. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

9. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, sve kako to traži tužitelj.

10. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.

11. U tom smislu sud nalazi nepotrebnim provoditi personalne dokaze, odnosno saslušavati sudionike predmetnog ugovornog odnosa, slijedom čega je taj dokazni prijedlog odbio sukladno odredbi čl. 10. i 220. u svezi sa čl. 311. st. 2. ZPP-a.

12. Naime, ovdje valja ukazati da je Ustavni sud Republike Hrvatske 10. lipnja 2020. donio odluku broj U-III-2233/19 kojom je odbio tužbu R. banke vezano za reviziju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj Rev-3142/18. R. b. tražila je da se ukine odluka Vrhovnoga suda po reviziji Rev-3142/18. Tom revizijom Vrhovni sud RH je odlučio: 1. Da se kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak ne moraju izvoditi dokazi, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak, 2. Da nema zastare potraživanja za preplaćene anuitete u pojedinačnim postupcima koji su pokrenuti na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak. Ustavni sud je naveo: „Ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude, i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.“ Ustavni sud je dakle tom presudom dodatno potvrdio stav Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude, o čemu je u konkretnom slučaju i u ovom predmetu riječ.

13. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku D. d.o.o., D. P. sa zadatkom utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu od 01.07.2006. ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru. Iz nalaza proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 4.191,68 s iznosima i datumima dospijeća upravo kako je to tužitelj i precizirao u svom konačno postavljenom zahtjevu.

14. Nakon tako obrazloženog nalaza, stranke istom nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, pri čemu smatra da je zadatak vještaku određen upravo sukladno utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda RH u parnici P., za koja je sud vezan, kako je to ranije obrazloženo, pri čemu se ne radi o ugovaranju fiksne kamatne stope već o jedinom obračunu koji je moguće izvršiti imajući u vidu da je promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom.

15. Slijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev na isplatu bio po visini identičan nalazu vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki I izreke.

16. Pritom valja istaknuti da je sud dopustio preinaku tužbe kako je to tužitelj zatražio u svom podnesku od 15.06.2021. godine. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupnu razliku s osnove promjene kamatne stope. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

17. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je bilo prijeporno je li postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

18. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

19. Pri tome valja posebno istaći da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).

20. Slijedom navedenog dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kao je to navedeno u toč. I izreke.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114 ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste tužitelju pripadaju od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata (odnosno kako tužitelj to traži od prvog dana svakog idućeg mjeseca), s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

22. Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

23. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7/1) - 100 bodova, sastav podnesaka od 09.01.2020. i 15.06.2021. (Tbr. 8/1) - po 100 bodova i zastupanje na ročištima 03.05.2021. i 13.01.2022. (Tbr. 9/1) - po 100 bodova, ukupno 500 bodova odnosno 5.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 1.250,00 kn, trošak vještačenja od 1.500,00 kn i pristojbe na tužbu i presudu od po 400,00 kn, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 8.550,00 kn, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 03.09.2020. i 05.10.2021. kojima se očituje na navode tuženika i iznosi svoje viđenje predmetne pravne problematike jer sud smatra da isti nisu nužni za vođenje ove parnice, pogotovo imajući u vidu da se, nakon nesporne visine samog zahtjeva, zapravo radi o pravnom pitanju o kojem dodatna očitovanja nisu potrebna.

24. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 03. veljače 2022. godine

Sudac: Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rj. o pristojbi na tužbu - 400,00 kn i presudu - 400,00 kn

2. tuženiku po punomoćniku

Broj zapisa: eb305-9a881

Kontrolni broj: 08642-3c94b-f1562

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA POŽAR, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.