REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 7/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N., zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.),odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 8. srpnja 2019. broj K-Us- 11/18., u sjednici održanoj 3. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe USKOK-a i opt. D. N. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci opt. D. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela davanja mita iz čl. 348. st. 1. KZ/97. i na temelju iste odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Primjenom čl. 56. KZ/11. (ispravno - čl. 67.KZ/97.) izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11. (ispravno - čl. 63. st. 1. KZ/97.) u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku se u kaznu zatvora ima uračunati oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom na dan 7. svibnja 2013.
1.1. Na temelju čl. 78. st. 1. KZ/11. (ispravno - čl. 82. st. 1. KZ/97.) u vezi s čl. 557. i 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17) utvrđeno je da je optuženik kaznenim djelom ostvario imovinsku korist u iznosu 1.500,00 kn koji iznos postaje imovina Republika Hrvatske
I Kž-Us 7/2020-7
te mu je naloženo da Republici Hrvatskoj u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude isplati iznos od 1.500,00 kn.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08.-17 naloženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1.000,00 kn, troškove branitelja po službenoj dužnosti 1.500,00 kn, vještaka za procjenu vrijednosti vozila 800,00 kn, financijskog vještaka 5.388,80 kn te naknadu za pristup vještaka na raspravu 160,00 kn dok će o ostalim troškovima biti donijeto posebno rješenje.
2. Protiv presude žalbu su podnijeli:
- USKOK zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku „izrekne stroža kaznenopravna sankcija“;
- optuženik putem branitelja D. S.-R., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o oduzimanju imovinske koristi i kaznenoj sankciji. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, podredno da se ukine i predmet „vrati na ponono odlučivanje sudu prvog stupnja“, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.
2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08.-17 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, optuženika i branitelja.
5. Žalbe USKOK-a i optuženika nisu osnovane.
6. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08.-17. Smatra da je izreka presude proturječna i nerazumljiva, a povezano s tim da postoji i proturječje obrazloženja i izreke presude jer se „... kao pogodovana osoba ... navodi S. M. ... dokle se ... kao osoba koja je navodno posredovala pri takvom činjenju iskazuje M. M. na kojeg nije uopće glasio uvoz tog vozila.“ Prigovara da je vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti vozila provedeno povredom čl. 312. st. 1. ZKP/08.-17 jer vještak nije izvršio „...ikakav uvid u konkretno vozilo ...“ čime je „... ostvaren utjecaj u dijelu zakidanja prava obrane da u kontradiktornom propistivanju se sučeli prema vještaku(kao dokazu optužbe), a u pogledu stvarnog stanja vozila ...“
7. Suprotno žalbenim prigovorima optuženika, izreka presude nije proturječna ni nerazumljiva sama sebi niti razlozima presude. Ista sadrži opis radnji kojima je
I Kž-Us 7/2020-7
optuženik ostvario bitna obilježja terećenog djela, predao novac u iznosu od 1.500,00 kuna carinskom službeniku S. S. da ovaj tijekom carinskog nadzora pri uvozu rabljenog vozila prihvati kao vrijednost vozila iznos naznačen u računu iako je znao da je stvarna vrijednost vozila višestruko veća. Činjenični navodi na koje se referira žalitelj pobliže opisuju kontekst zbivanja, da je formalni vlasnik i uvoznik vozila S. M. čiji otac M. M. sa optuženikom dogovora pogodovanje pri carinskom nadzoru i u tu svrhu predaje optuženiku 3.000,00 kuna. Povrh toga, činjenični i pravni opis djela iz izreke pobijane presude odraz su činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud o čemu je, glede dokazanosti djela i primjeni materijalnog prava dao jasne i iscrpne razloge pa nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.-17.
7.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pisanim nalogom od 6. ožujka 2019. naložio procjenu vrijednosti osobnog vozila uz naznaku svih važnih i raspoloživih podataka za konkretno vozilo koji su sadržani u spisu predmeta. Drugim riječima u nalogu je jasno naznačeno u kojem pravcu treba obaviti vještačenje te koje činjenice i na temelju kojih okolnosti treba utvrditi. Iz sadržaja naloga ne proizlazi obveza vještaka da vizualno pregleda vozilo niti ta obveza proizlazi iz odredbe čl. 312. st. 1. ZKP/08.- 17 na koju upire optuženik. Naime, spomenuta norma obvezuje vještaka da predmet vještačenja brižljivo prouči, u ovom predmetu, sukladno nalogu suda, da temeljito istraži i ispita sve okolnosti relevantne za davanje stručnog mišljenja o vrijednosti vozila. Zamjerkom da je vještačenje obavljeno „tek kataloškom procjenom“ optuženik ustvari kritizira kvalitetu, stručnost, a time i pouzdanost provedenog vještačenja što je prigovor činjenične naravi, a kako je obrana na raspravi (24. svibnja 2019.) imala mogućnost te aktivno iskoristila pravo ispitivanja i očitovanja na vještaka na to je promašeno žalbeno smjeranje na povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.-17.
8. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.- 19.
9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da je vještačenje vrijednosti vozila manjkavo zbog čega je žalbi priloženo mišljenje drugog vještaka uz dokumentaciju prema kojoj je vrijednost vozila iskazana na računu realno prihvatljiva za predmetno vozilo. U žalbi se ponavlja obrana da je optuženik u vrijeme prvog iskaza imao problema s alkoholizmom i iskaz dao nekritički u svrhu što skorijeg otpuštanja na slobodu, dok je na raspravi objasnio kontekst razgovora o novcu (nabavka alternatora). Po mišljenju žalitelja odbijanjem ispitivanja S. B. (o vjerodostojnosti izdanog računa za vozilo) i B. B. (o stanju i uporabivosti vozila) činjenično stanje je ostalo i nepotpuno utvrđeno.
10. Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze, razumno obrazložio odbijanje dokaznih prijedloga obrane (str. 21 presude) te je temeljitom i savjesnom ocjenom dokazne građe pravilno zaključio da je pouzdano dokazana kaznena odgovornost optuženika.
I Kž-Us 7/2020-7
11. Prije svega, optuženik nije dosljedan u obrani, okolnosno priznanje djela iz prethodnog postupka opovrgava na raspravi razlozima koje, imajući na umu sadržaj nadziranih razgovora te vještačenje vrijednosti vozila, s pravom sud prvog stupnja podrobnom argumentacijom cijeni neuvjerljivim. Detaljnu i sveobuhvatnu analizu optuženikove obrane u cijelosti ispravnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja na tako iznesene razloge upućuje žalitelja.
11.1. Prema tome, optuženikovo priznanje svih relevantnih okolnosti pod kojima se odvijala njegova komunikacija sa carinskim službenikom S. S. podudarna je rezultatu posebnih dokaznih radnji, znakovitim telefonskim razgovorima oko carinjenja automobila prihvaćanjem povoljnije vrijednosti automobila, one naznačene u računu za što je, upravo prema (prvom) iskazu optuženika, carinik bio nagrađen sa 1.500 kuna. Stoga je i za ovaj sud neuvjerljivo optuženikovo reteriranje na raspravi uz objašnjenje da se razgovor o novcu odnosio na nabavku rezervnog dijela-alternatora, što, kako pravilno uočava sud prvog stupnja, ni svjedok S. S. uopće ne spominje.
11.2. Premda optuženik na raspravi i sada u žalbi nastoji dovesti u sumnju ispravnost vještakove procjene vrijednosti vozila, osnovano je prvostupanjski sud izračun vještaka prihvatio stručnim i pouzdanim. Polazeći od poznatih odnosno raspoloživih podataka za predmetno vozilo, kako je sve podrobno i navedeno u nalogu za vještačenje (marka automobila, godina proizvodnje, kilometraža prema navodu svjedoka S., cijena 1.300 eura na Internet stranici Suchen.mobile.d./auto-inserat- ljubljana, zemlja podrijetla Njemačka, zemlja izvoza Italija itd) nedvojbeno slijedi zaključak da je vrijednost predmetnog vozila prilikom uvoza u Republiku Hrvatsku bila veća od one iskazane na računu. Vještačenje je samo dodatna potvrda sadržaja i smisla nadziranih razgovora, dogovora optuženika sa carinskim službenikom svjedokom S., da, uz novčanu naknadu, prihvati povoljniju cijenu vozila, onu iz računa. Naime, na pouzdanost zaključka vještaka o većoj vrijednosti vozila od one izražene u računu upućuju i znakoviti razgovori između optuženika i carinskog službenika S. S. kako je to podrobno izložio prvostupanjski sud (str. 19 presude).
12. Stoga, imajući na umu stanje dokazne građe, poglavito da je optuženikovo priznanje djela iz prethodnog postupka u nizu detalja podudarno i potkrijepljeno sadržajem nadziranih razgovora te provedenim vještačenjem vrijednosti vozila, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao potpuna i pravilna te ne nalazi nikakvog uporišta za sumnju u dokazanost kaznenog djela za koje je optuženik osnovano proglašen krivim.
13. Žaleći se zbog odluke o kazni USKOK navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, ali je veći značaj trebalo dati društvenoj opasnosti kaznenog djela kojim se stvara nepovjerenje građana u pravni poredak i zbog čega izrečena sankcija „neće poslati poruku koja će opravdati generalnu prevenciju“.
13.1. Osporavajući odluku o kazni optuženik navodi kako „odluka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uključuje i žalbu zbog odluke o kazni“ upirući
I Kž-Us 7/2020-7
na „odlučni utjecaj ovisnosti o alkoholu...što je bila pretpostavka davanja...prvotnog nevjerodostojnog iskaza...“
14. Razmotrivši žalbene navode USKOK-a i optuženika, ovaj sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne pravilno utvrđene i primjereno vrednovane pa je i u ovom dijelu neosnovana optuženikova žalba te žalba USKOK-a.
14.1. Sud prvog stupnja cijenio je olakotnim optuženikovu neosuđivanost prije i nakon djela uvažavajući i protek vremena od njegova učina, gubitak posla, sudjelovanje u Domovinskom ratu dok je društvena opasnost djela, odražena javljanjem nepovjerenja građana u pravni poredak, cijenjena otegotnim. Vodeći računa o tako utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci jer odgovara okolnostima počinjenja djela i osobnosti optuženika time da značaj olakotnih okolnosti, i po ocjeni ovog suda, ukazuje na osnovanost primjene vrste prijekora kojim se omogućava ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezinog izvršenja.
15. Budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice odražene i opisom svih okolnosti pod kojima je djelo ostvareno (od dobivenih 3.000,00 kuna, optuženik je službenoj osobi S. S. predao 1.500,00 kuna dok je 1.500,00 kuna zadržao za sebe), to je i odluka o oduzimanju imovinske koristi pravilna i zakonita, uslijed čega ni u tom dijelu nije osnovana optuženikova žalba.
16. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-19, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
