Broj: Ppž- 971/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog B. R. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „Narodne novine broj 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog B. R. podnesenoj po braniteljicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. L. i T. B. B. u O., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 9. studenog 2021., broj: 31. Pp-638/2020-11, u sjednici održanoj 3. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog B. R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, na način da se za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljenik proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) dana, te se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode od 17. listopada 2020. u 9,30 sati do 17. listopada 2020. u 21,30 sati kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da mu preostaje 7 (sedam) dana zatvora.

II. Odbija se žalba okrivljenog B. R. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljeni B. R. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni B. R. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te mu je, na temelju istog propisa, i uz primjenu članka 44. Prekršajnog zakona primjenjena uvjetna osuda koja se sastoji od kazne zatvora od osam dana i roka kušnje od jedne godine tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje ne počini isti ili sličan prekršaj (pravilno je trebalo navesti – ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan sud može opozvati uvjetnu osudu

ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom). Ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode kao jedan dan zatvora tako da mu za izdržeti ostaje još sedam dana zatvora.

1.1. Istom presudom, na temelju člank 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve - oca S. R. iz P., S. R. x, na udaljenosti ne manjoj od tri metra u obiteljskoj kući na adresi u P., S. R. x, i u drugom zatvorenom prostoru, kao i na bilo kojem otvorenom prostoru na udaljenosti ne manjoj od 10 metara, te mu se zabranjuje uznemiravanje verbalnim obraćanjem i provokacijam te nazivanje na mobitel ili telefon, slanje poruka na mobitel ili putem društvenih mreža, te mu se nalaže da ukoliko se slučajno nađe na udaljenosti manjoj od utvrđene zaštitnom mjerom, da odmah ode na udaljenost koja je utvrđena zaštitnom mjerom. Ova zaštitna mjera izrečena je na vrijeme od šest mjeseci.

1.2. Nadalje, pobijanom prvostupanjskom mjerom okrivljenik je obvezan platiti trošak prekršajnog posupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, trošak upotrebe alkotesta od 80,00 kuna te troškove svjedoka od 54,00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljeni B. R. je pravodobno, putem braniteljica, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. tpčke 11. Prekršajnog zakona, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnoj sankciji, odluke o troškovima prekršajnog postupka i odluke o zaštitnoj mjeri. Okrivljenik u žalbi ističe kako je svjedok oštećenik S. R. na raspravi koristio blagodat nesvjedočenja, nakon čega je sud, bez imalo kritičnosti, pročitao njegovu izjavu tj. iskaz dan u prostorijama PP Ogulin. Okrivljenik ističe kako takav policijski zapisnik može biti pročitan tijekom dokaznog postupka, ali se na njemu ne može utemeljiti osuđujuća presuda. Okrivljenik za spomenutog svjedoka navodi da se radi o osobi koja ima ozbiljnih psihičkih problema u vidu bipolarnog afektivnog poremećaja i pati od maničnih epizoda sa psihotičnim simptomima, sklonog izmišljanju događaja. Okrivljenik navodi kako se ni predmetni događaj nije odigrao već se radi o iskonstruiranom događaju.

2.2. Okrivljenik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, dok je po službenoj dužnosti utvrđeno, da je prvostupanjski sud povrijedio prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika (članak 196. točka 5. Prekršajnog zakona).

5. Okrivljenik u žalbi ponavlja tvrdnje kako oštećenik tj.njegov otac S. R. ima ozbiljnih psihičkih problema te da je i poziv policiji i prijava navodnog nasilničkog ponašanja prema njemu rezultat takvog očevog stanja.

5.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, prvenstveno kroz osporavanje vjerodostojnosti iskaza oštećenika, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj.

5.2. Tijekom postupka prvostupanjski sud je pročitao iskaz oštećenika dan na policiji, budući da je oštećenik pred sudom koristio blagodat nesvjedočenja, te su u svojstvu svjedoka ispitani policijski službenici M. B. i J. A. M., a sud je pročitao i dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.

5.3. U odnosu na žalbeni navod kako zapisnik o ispitivanju oštećenika s policije ne može biti dokaz na kojem se može utemeljiti osuđujuća presuda, navodi se kako nigdje u Prekršajnom zakonu navedeno nije propisano. Osim toga, okrivljenik je bio upoznat sa sadržajem navedenog zapisnika, jer ga je sud čitao tijekom postupka i nakon toga okrivljenik u spis dostavlja pisanu obranu, u kojoj je samo paušalno porekao počinjenje prekršaja. Čak štoviše, navodi kako ostale okolnosti ne želi iznositi iz razloga što je oštećenik koristio blagodat nesvjedočenja. Osim toga, sud nije svoju odluku temeljio isključivo na zapisniku o ispitivanju oštećenika na policiji već je navedeni dokaz doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, prvenstveno iskazima ispitanih svjedoka policijskih službenika koji svjedoče o stanju zatečenom na licu mjesta po dolasku na intervenciju. Pri tome, pitanje je li okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju ili nije, a koje pitanje okrivljenik na nekoliko mjesta u žalbi problematizira, nije odlučna činjenica za predmetni prekršaj (iako policijski službenik J. A. M. iskazuje da je okrivljenik tijekom intervencije pokazivao znakove alkoholiziranosti (teturanje), a alkohol je konzumirao i pred njima, tijekom intervencije). Za razliku od okrivljenikove alkoholiziranosti, u većoj mjeri je relevantno pitanje u kojem stanju je zatečen oštećenik. A prema iskazu navedenog svjedoka, isti je bio vidno jako uznemiren.

6. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

7. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na primijenjenu prekršajnopravnu sankciju, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je nepravilno primijenio odredbe o opozivu uvjetne osude.

7.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u visini od 8 dana, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerene stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.2. Na izrečenu novčanu kaznu prvostupanjski je sud primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja, smatrajući da se u konkretnom slučaju i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja.

7.3. Međutim, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer je nepravilno primijenio odredbe Prekršajnog zakona o uvjetnoj osudi.

7.4. Naime, u smislu članka 44. stavka 1. Prekršajnog zakona uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom. Navedeni uvjeti propisani su člankom 46. stavkom 1. Prekršajnog zakona, koji glasi:"Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom."

7.5. Kako je u izreci pobijane presude prvostupanjski sud kao uvjet za opoziv uvjetne osude naveo počinjenje istog ili sličnog prekršaja u roku provjeravanja, umjesto počinjenje jednog ili više prekršaja za koje je okrivljeniku izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio je ovlast koju ima po zakonu, iz kojeg razloga je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu kao u toč. I ove presude.

8. U odnosnu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju zaštitna mjera na zakonu utemeljena te je opravdano izrečena, kako je to obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. U konkretnom slučaju, okrivljenik ne živi zajedno sa oštećenikom, već živi odvojeno od njega, u drugom dijelu kuće, a sam je naveo inače živi i radi u Italiji, a kući dolazi povremeno. Zbog toga, predmetna mjere ničim ne ide njemu na štetu, a s druge će strane otkloniti svaku mogućnost da do činjenja novih prekršaja ponovno dođe.

9. U odnosu na žalbene navode vezano za visinu troška prvostupanjskog postupka, navodi se da je ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na platež navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te okrivljenikovom imovinskom stanju. Paušalna je svota, osim toga, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.), u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Također je okrivljenik pravilno i zakonito obvezan na platež troškova nastalih u svezi upotrebe alkotesta u iznosu obzirom se radi o trošku tužitelja iz članka 138. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, kao i na platež troškova svjedoka.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenika.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 207. (točka I) i članka 205. (točka II) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka - za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.