Poslovni broj: Usž-3826/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. s. d. o. o., OIB: …, Z, kojeg zastupa M. M., protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite S., Službe inspekcijskih poslova, S., kojeg zastupa opunomoćenica M. T., radi nadzora poslovanja gotovim novcem i vrijednostima, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 746/20-9 od 6. travnja 2021., na sjednici održanoj 3. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-746/20-9 od 6. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/I-214-03/19-14-12, URBROJ: 511-01-368/3-19-1 od 27. prosinca 2019. kojim je tužitelju naloženo provođenje određenih mjera zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima.
2. Tužitelj je protiv označene presude prvostupanjskog suda izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi osporava da je u istoj poslovnici već prije počinjeno kazneno djelo razbojništva, jer se radilo o drugoj njegovoj poslovnici. Navodi da je netočan zaključak prvostupanjskog suda da je već poduzeo mjere kojima osigurava razmjerno povećanje zaštite i da je preostalo još pregraditi radni prostor zaposlenika neprobojnim protubalističkim pregradama od prostora za stranke, jer je suprotan stajalištu istog suda zauzetom u presudi poslovni broj: UsI-260/17-7 od 15. siječnja 2018. Navodi da u predmetnoj poslovnici nema postavljenu ladicu s vremenskom odgodom otvaranja za pohranu dnevnog manipulativnog novca na uplatno-isplatnom mjestu s dokazom o razini protupravnosti kao ni ugrađen sef za pohranu novca uz dokaze o razini protupravnosti, a koje mjere mu tuženik nije naložio, iako su to mjere koje je trebao naložiti prije predmetnim rješenjem naloženih mjera. Tvrdi da je praksa postupanja policijskih uprava se nalažu mjere iz članka 7. Zakona o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“ 56/15, dalje: Zakon) tek ako se treći puta dogodi kazneno djelo u istoj poslovnici.
4. Nadalje tužitelj tvrdi da zbog velikih troškova koje zahtijeva mjera pregradnje radnog prostora zaposlenika neprobojnim protubalističkim pregradama od prostora za stranke, novčarska institucija može donijeti odluku o neprofitabilnosti daljnjeg rada i zatvaranja predmetne poslovnice pa da je zato nužno ujednačiti postupanje i ne nalagati odmah najveće i najskuplje mjere zaštite odmah nakon što se prvi puta dogodi kazneno djelo u poslovnici. Navodi da je u predmetnoj poslovnici počinjeno jedno kazneno djelo i da je tuženik u skladu sa Zakonom i ustaljenom sudskom praksom trebao naložiti povećanje mjere zaštite postavljanjem ladice ili kase s vremenskom odgodom otvaranja za pohranu dnevnog manipulativnog novca na uplatno-isplatnom mjestu s dokazom o razini protupravnosti ili sefa s dostavom dokaza o razini protupravnosti. Smatra da je tuženik trebao obrazložiti zašto te mjere ne bi osigurale dovoljnu razinu zaštite odnosno zašto je naloženo poduzimanje konkretne mjere i da je postojeće obrazloženje netočno, općenito i paušalno.
5. Tužitelj tvrdi da u tuženikovom rješenju nije obrazloženo iz kojih razloga nije postupano po članku 22. stavku 2. Zakona kojim je propisana mogućnost razmjernog povećanja mjere zaštite. Tvrdi da je tuženik prilikom donošenja rješenja i određivanja mjere trebao odabrati onu mjeru zaštite koju smatra da je primjerena i odgovarajuća konkretnoj novčarskoj instituciji. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti tuženikovo rješenje, a podredno poništiti prvostupanjsku presudu, poništiti tuženikovo rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava tužiteljeve navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te ostaje kod navoda odgovora na tužbu. Navodi da je tužitelj u skladu s člankom 26. Zakona bio u obvezi donijeti sigurnosni plan zaštite te sigurnosne procedure za svaku poslovnicu pa je tako za predmetnu poslovnicu u D. R. donio Sigurnosnu proceduru br. 90/16 od 20. svibnja 2016. kojom je propisao mjere i radnje koje se u poslovnici poduzimaju radi provedbe mjera zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima. Navodi da je svrha donošenja procedure smanjenje rizika i povećanje sigurnosti te citira točke 2., 10., 12. i 14. navedene procedure. Tvrdi da iz te procedure proizlazi da u poslovnici pored ladica s mehaničkim otvaranjem već postoji i metalna kasa s vremenskom odgodom otvaranja, čiju ugradnju tužitelj traži u svojoj tužbi, a da je druga mjera koju predlaže tužitelj kojom bi se osiguralo razmjerno povećanje mjera zaštite prema inim normativno klasificiranje navedene kase za protuprovalnost u skladu s člankom 11. stavkom 7. Zakona.
7. Tuženik nadalje navodi da je Zakon stupio na snagu 22. svibnja 2015. te da je zakonodavac odredio rok za uspostavu mjera zaštite, šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona te da je, stoga, već davno prošao rok za uspostavu mjere zaštite koja se traži. Ističe da prema članku 22. Zakona nije točna konstatacija tužitelja prema kojoj se mjera pregradnje radnog prostora zaposlenika neprobojnom protubalističkom pregradom prostora za stranke odrađuje kao krajnja mjera, u slučaju kada se u poslovnici kladionice dogodi više kaznenih djela. Tvrdi da su zahtjevi tužitelja neosnovani i kontradiktorni, budući da se traži već odrađeno, to se odnosi na kasu s vremenskom odgodom otvaranja, čije postojanje u poslovnici dokazuje sigurnosna procedura donesena i potpisana od strane odgovorne osobe tužitelja ili nešto što je već trebalo biti odrađeno, a to se odnosi na normativno klasificiranje navedene kase.
8. Tuženik tvrdi da jedino preostaje mjera pregradnje radnog prostora zaposlenika neprobojnim protubalističkim pregradama od prostora za stranke u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom 9. podstavkom 4. Zakona.
9. Žalba je neosnovana.
10. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
11. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
12. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Naime, u postupku je utvrđeno da je kod tužitelja u kladionici u D. R., počinjeno kazneno djelo razbojništva te da je, stoga, proveden inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno koje je sigurnosne mjere tužitelj već bio poduzeo pa je tuženikovim rješenjem naloženo tužitelju da u roku od 30 dana u predmetnoj poslovnici pregradi radni prostor zaposlenika neprobojnom protubalističkom pregradom od prostora za stranke i da upotpuni projektnu dokumentaciju s uspostavljenim mjerama zaštite te istu dostavi tuženiku na uvid.
14. Protiv tog rješenja je tužitelj pokrenuo upravni spor osporavajući zakonitost istog, a prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelju u skladu s člankom 22. Zakona pravilno naložena mjera zaštite propisana člankom 7. točkom 9. alinejom 4. Zakona.
15. Naime, provedenim nadzorom je utvrđeno da je u prostoru predmetne kladionice ugrađen sustav tehničke zaštite u skladu s člankom 7. točkom 9. alinejama 1., 2., 3., i 5. od propisanih pet mjera zaštite, stoga tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno navodi da je preostala jedino mjera zaštite određena tim rješenjem. Iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je nadzoru nazočio i predstavnik tužitelja, a tuženik pravilno upućuje na Sigurnosnu proceduru broj: 90/2016., Poslovnice D. R., koju je potpisao direktor tužitelja i u koju je sud izvršio uvid jer ista prileži spisu. Tužiteljevi navodi koji se odnose na financijsko opterećenje koje mu određena mjera prouzrokuje, nisu od utjecaja na zakonitost tuženikovog rješenja.
16. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim te odbio tužiteljev zahtjev uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan, a koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanje prihvaća u cijelosti.
17. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
18. U odnosu na prijedloge žalitelja, valja još napomenuti da Visoki upravni sud na temelju odredbe članka 74. ZUS-a može presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu ili poništiti prvostupanjsku presudu i sam otkloniti nedostatke u sporu. Dakle, prijedlog da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje nema uporište u odredbama ZUS-a.
U Zagrebu 3. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović,v.r.
