Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 20 Gž Ovr-1222/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Skerlev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. P. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., …, protiv ovršenika Grada Z…., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz O. društva R. & partneri iz Z., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7714/10 od 19. siječnja 2011., dana 3. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika Grada Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrpl-7714/10 od 19. siječnja 2011..

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja A. P. za naknadu troška odgovora na žalbu.

III Ovršenik Grad Z. dužan je ovrhovoditelju A. P. naknaditi troškove postupka nastale povodom revizije u iznosu od 1.406,25 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl- 7714/10 od 19. siječnja 2011., donesenim na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude istoga suda poslovni broj Pr-18426/04 od 19. ožujka 2009. je, radi naplate dugovanja u iznosu od 7.125,74 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i odbaciti prijedlog za ovrhu, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima ovršenika, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet prisilnog namirenja u ovom postupku jest tražbina ovrhovoditelja za isplatu bruto plaće, koja se sastoji od doprinosa za obvezna osiguranja, poreza na dohodak i prireza istome te neto plaće.

6. Ovršenik u žalbi navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu u pogledu cjelokupnog zatraženog iznosa jer je riječ o iznosima razlike bruto plaće, koji u sebi sadržavaju poreze, prireze i doprinose.

7. Osporava mu i pravo na naplatu zateznih kamata na ova davanja, pravo da vrši prijeboj i pravo da sam obračunava zatezne kamate. Smatra da je na taj način ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena (čl. 4 st. 5 Ovršnog zakona, "Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 194/04, 88/05 i 67/08 - u daljnjem tekstu OZ) te ističe da je došlo do povrede odredaba ovršnog postupka i do pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ovršnom ispravom – presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-18426/04 od 19. ožujka 2009., ovršeniku je naloženo da određene novčane iznose (glavnicu, zatezne kamate i trošak) isplati ovrhovoditelju. Prema tome, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati isplatu cjelokupnih novčanih iznosa iz spomenute ovršne isprave, bilo dobrovoljno, bilo prisilno (u ovršnom postupku).

9. Ovršni postupak, kao postupak prisilnog ostvarenja potraživanja utvrđenih ovršnim ispravama, ne provodi se nužno, već samo ukoliko dužnik iz ovršne isprave potraživanje vjerovnika ne ispuni dobrovoljno. Prema tome, poticaj provođenju ovršnog postupka suštinski ne daje ovrhovoditelj, već ovršenik - time što nije postupio po ovršnoj ispravi, kao aktu javnog poretka kojem se mora pokoriti (čl. 6 st, 3 Zakona o sudovima, "Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09). Stoga ovrhovoditelj ni na koji način ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj – u odnosu na svoje pravomoćno priznato potraživanje u situaciji kada je prisiljen pokrenuti ovršni postupak. Tako sama činjenica provođenja ovršnog postupka ne može ovrhovoditelju oduzimati pravo na naplatu dosuđenih bruto iznosa plaće, niti pravo na naplatu dosuđenih zateznih kamata.

10. Štoviše, ovrhovoditelj u ovom predmetu potražuje i manje od onog što bi imao pravo po ovršnoj ispravi. Pritom je pravno potpuno nevažno koji pravni temelj on pridaje razlozima za takav umanjeni zahtjev. Sve i da doista nije imao osnova za vršenje prijeboja, ovrhovoditelj uvijek u ovršnom postupku može zahtijevati manje od dosuđenog, čak i ne navodeći pritom nikakve razloge. Stoga su svi žalbeni navodi koji se odnose na nemogućnost vršenja prijeboja i na obračun preostalog potraživanja bespredmetni, jer ovrhovoditelj uvijek naknadno može tražiti prisilnu naplatu razlike, do punog iznosa svoj potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom.

11. Pozivanje ovršenika na odredbu čl. 4 st. 5 OZ nema osnove, jer na temelju članka 433.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu - ZPP) nije propisano nikakvo postupanje bilo u okviru parničnog, bilo u okviru ovršnog postupka, koje bi razlučilo neto iznos potraživanja i iznose javnih davanja. Prihvaćanje stava žalitelja bi stoga u praksi potpuno onemogućilo ovrhovoditelja u naplati čak i neto iznosa svog potraživanja, što je nedopustivo.

12. Valja zaključiti da će ovršenik, na temelju podataka o prisilnoj naplati bruto iznosa tražbine od strane ovrhovoditelja, o tome obavijestiti poreznu upravu koja će na temelju toga - i na temelju već dostavljene ovršne isprave (čl. 433.a st. 2 ZPP) - naknadno ovrhovoditelju obračunati javna davanja koja mora platiti iz naplaćenih (bruto) primanja.

13. Dakle, pobijano rješenje o ovrsi je doneseno pravilno i zakonito te nije ispunjen niti jedan žalbeni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 46 st. 5 OZ).

14. Stoga je žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, temeljem čl. 380 toč. 2 ZPP, u vezi čl. 19 st. 1 OZ, pa je odlučeno kao u stavku I izreke.

15. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP, u vezi s čl. 19 st. 1 OZ, nije bio potreban (stavak II izreke).

16. Ovrhovoditelju su dosuđeni troškovi postupka u povodu revizije (čl. 14 st. 4 OZ) u iznosu od 1.406,25 kn, koji se odnose na zastupanje po odvjetniku, a odmjereni su sukladno Tbr. 13, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu 3. veljače 2022.

Sudac:

Vesna Skerlev