REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1750/2017-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FM, 2. LM, oboje iz [adresa], 3. IM rođ. LM iz [adresa], 4. ŠM rođ. LM iz [adresa]., 5. GM, 6. FM, 7. FMJ i 8. ŽM, svi iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku Želimiru Paru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Par i Gradac, Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split I, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-146/2014 od 26. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P1-1898/10 od 17. travnja 2014., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-146/2014 od 26. siječnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P1-1898/10 od 17. travnja 2014. pod točkom X. izreke, kao i u dijelu kojim je preinačena navedena prvostupanjska presuda pod točkom XI. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. Revizija 1. – 4. tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-146/2014 od 26. siječnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P1- 1898/10 od 17. travnja 2014. u odbijajućem dijelu pod točkama II., IV., VII. i IX. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

III. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P1-1898/10 od 17. travnja 2014. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici FM s naslova duševnih boli iznos od 24.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 71.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplate tužiteljici FM s naslova crnine 100,00 kn i s naslova troškova vijenaca i cvijeća 1.050,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 1.050,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplati tužitelju LM s naslova duševnih boli iznos od 17.250,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 45.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LM za naknadom troškova crnine, vijenaca i cvijeća te troškova karmina u iznosu od 10.078,54 kn kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici LM s naslova troškova nadgrobnog spomenika iznos od 15.400,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 105.140,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici IM s naslova duševnih boli iznos od 17.250,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 45.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplate tužiteljici IM s naslova, crnine 100,00 kn i s naslova troškova vijenaca i cvijeća 1.050,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 1.050,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VIII. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici ĐM s naslova duševnih boli iznos od 17.250,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 45.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranju" d.d. iz Zagreba, da u roku od 15 dana isplate tužiteljici ĐM s naslova, crnine 100,00 kn i s naslova troškova vijenaca i cvijeća 1.050,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.03.2010. g. do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 1.050,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

X. Odbijaju se u cijelosti kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja GM za naknadom imovinske i neimovinske štete u iznosu od 78.000,00 kn, FM KM za naknadom imovinske i neimovinske štete u iznosu od 76.500,00 kn, LMJ za naknadom imovinske i neimovinske štete u iznosu od 76.500,00 kn i mal. ŽM za naknadom imovinske i neimovinske štete u iznosu od 76.500,00 kn.

XI. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 25.756,68 kn.“

2. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-146/2014 od 26. siječnja 2017. suđeno je:

„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) FM, pod 2) LM, pod 3) IM, pod 4) ŠM rođ. LM, pod 5) GM, pod 6) FM, pod 7) FMJ i pod 8) ŽM, dok se žalba tuženika dijelom prihvaća, a dijelom odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P1- 1898/10 od 17. travnja 2014.

- potvrđuje u dijelu pod točkama I., II, III., IV., VI., VII., VIII., IX. i X. izreke,

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom V. izreke i to baš u onom dijelu u kojem je naloženu tuženiku da isplati tužitelju pod 2) LM iznos od preko 6.000,00 kuna do iznosa od 15.400,00 kuna (dakle za razliku od 9.400,00 kuna), sa pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka XI. izreke), na način da se odlučuje: Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

3. Protiv te drugostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev svih tužitelja za naknadu imovinske štete u cijelosti, zatim u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev 5. – 8. tužitelja za naknadu neimovinske štete, kao i protiv odluke o troškovima postupka, reviziju su podnijeli 1. – 8. tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), dakle, tzv. izvanrednu reviziju, s prijedlogom da se ista preinači u skladu s navodima revizije. Traži naknadu troškova revizije.

4. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

5. Revizija protiv presude djelomično je osnovana, dok djelomično nije dopuštena.

6. Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U takvoj, tzv. izvanrednoj, reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP treba, ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Tužitelji su u reviziji postavili matrijalnopravna pitanja koja se odnose na odluku o glavnoj stvari te na odluku o troškovima postupka.

9. Pitanja koja 1. - 4. tužitelji u reviziji postavljaju odnose se na primjenu materijalnog prava iz čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), pitanje koje postavljaju 5. – 8. tužitelji se odnosi na primjenu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, a pitanja koja postavljaju svi tužitelji odnosi se na naknadu troškova postupka u skladu s uspjehom u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP). Revidenti ističu da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na nepodudarnom stavu revizijskog suda u odlukama na koje se tužitelji pozivaju u reviziji, a što predstavlja jedan od primjerice navedenih slučajeva (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP) za dopuštenost izvanredne revizije.

10. Revizijska pitanja glase:

„- U primjeni čl. 1093. ZOO-a predstavljaju li troškovi vijenaca i cvijeća koje svaki član obitelji polaže na grob uobičajene troškove pogreba koje je dužan naknaditi tuženik te predstavljaju li troškovi sahrane uobičajene troškove pogreba koje je dužan nadoknaditi tuženik? VSRH Rev-157/06, Rev-48/06 i Rev-765/88

- Je li u primjeni čl. 1101. st. 2. ZOO-a moguće dosuditi naknadu unucima u slučaju smrti djeda/bake ako unuci nisu živjeli s umrlim u istom kućanstvu odnosno je li ispunjen uvjet trajnije zajednice života kao pretpostavke iz čl. 1102. st. 2. ZOO-a kao su unuci i umrli bili emocionalno i ekonomski povezani i upućeni jedni na druge ali su živjeli u odvojenim kućanstvima? VSRH Rev-333/80, Rev-x-120/09, Rev- 649/10 i Rev-1111/02 i Županijski sud u Osijeku Gž-2897/09

- Je li u situaciji kada parnične stranke djelomično uspiju u parnici, u primjeni čl. 154. ZPP-a, sud dužan najprije utvrditi iznos naknade troškova na koji svaka stranka ima pravo s obzirom na svoj uspjeh u sporu, a nakon toga navedene iznose prebiti i razliku dosuditi onoj stranci koja ima pravo na naknadu većeg iznosa parničnih troškova?

- Je li kod djelomičnog uspjeha u sporu stranaka u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a potrebno voditi računa o tužiteljevom i tuženikovom uspjehu u sporu na način da se utvrdi i odmjeri naknada troškova za sve poduzete parnične radnje na koje svaka stranka koja ih je poduzela ima pravo u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a potom utvrditi omjer uspjeha u sporu svake stranke da bi na taj način sud odlučio 1) ima li koja stranka pravo na naknadu većeg iznosa parničnih troškova ili je 2) uspjeh odnosno neuspjeh u sporu stranaka podjednak pa je opravdano da svaka stranka snosi svoj trošak?

- U primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a na koji način se određuje i priznaje strankama trošak parničnog postupka u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici?

- Je li trošak sastava tužbe trošak potreban radi vođenja parnice u smislu primjene čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a? VSRH Rev-832/2005Rev-885/06, Rev-1083/09, Rev-367/10, Rev-2575/11, Rev-2834/14, Rev-609/01, Rev-200/01, Rev-2141/95 i Rev-3146/90“

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, uzrokovane tužiteljima smrću bliske osobe (supruga, oca, odnosno djeda), GM. U revizijskoj fazi postupka nije sporno da je za nastanak predmetne nesreće odgovoran vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika (pravomoćno osuđen u kaznenom postupku), te da je sada pok. GM, prednik tužitelja, doprinio nastanku štetnog događaja u opsegu od 30%.

12. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da tužiteljici pod 1. FM, zbog smrti supruga te tužiteljima pod 2. LM, pod 3. IM i pod 4. ŠM rođ. LM, zbog smrti oca pripada pravedna novčana naknada pretrpljene neimovinske štete.

Međutim, smatraju da tužiteljima 5. – 8., kao unucima pok. GM, ne pripada naknada neimovinske štete, kao ni imovinske štete (troškovi žalobne odjeće, cvijeća i vijenaca), a koju trpe zbog smrti djeda u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, kojom je određeno kako se u slučaju smrti neke osobe pravična naknada neimovinske štete može dosuditi i unučadi ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. To stoga što je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako između tužitelja pod 5. – 8. i njihovog pok. djeda GM nije postojala trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st.k 2. ZOO. U pobijanoj se presudi navodi da trajnija zajednica života nije postojala jer su tužitelji pod 5. GM (rođ. 1990.), pod 6. FM, (rođ. 1991.), pod 7. FMJ (rođ. 1993.) i pod 8. SM (rođ. 2006.) živjeli sa svojim roditeljima koji su o njima vodili svekoliku brigu, pa tako, zasigurno snosili i troškove njihovog življenja, a u stanu fizički potpuno odvojenom od drugog stana u kojem su živjeli njihovi baka i djed. Ova dva stana se nalaze u istoj kući, no imaju odvojene ulaze i zapravo predstavljaju dva posve odvojena domaćinstva, za koja su se odvojeno plaćali i razni troškovi. U prilog pravilnosti odluke prvostupanjskog suda koji je odbio zahtjev tužitelja - unuka za naknadom štete radi smrti djeda, drugostupanjski sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1171/2008-2 od 21. srpnja 2010., u kojoj je zauzet pravni stav kako unuka nema pravo na naknadu štete za duševne bolove zbog smrti bake ako joj baka nije u cijelosti zamjenjivala roditelje, neovisno o tome što je baka bila potpora jednom roditelju u odgoju djeteta.

13. U odluci ovog suda na koju se revidenti, između ostalih, u reviziji pozivaju broj Rev-649/10 od 18. prosinca 2014., izraženo je shvaćanje:

„…smislenim tumačenjem, pojam: trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno i fizičko zajedničko življenje "pod istim krovom" dviju osoba (braće i sestara), već naprotiv da je između braće i sestara, unatoč činjenici što su odrasle i samostalne osobe, oni i dalje nastavili između sebe imati čvrstu emocionalnu povezanost, te i dalje ostali upućeni jedni na druge ...“.

14. Prema stavu ovog suda, a imajući u vidu sadržaj izraženog stava o pojmu trajnija zajednica života u citiranoj odluci ovog suda (kao i u odluci Rev-276/14 od 18. lipnja 2019.), navedeno drugo pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Odredbom članka 1101. propisano je:

„1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

(3) Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta.“

16. Ovaj sud je u već spomenutoj odluci broj Rev-276/14 od 18. lipnja 2019. odgovorio na podudarno pravno pitanje – je li trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO jedino onda kada bliski srodnici (braća i sestre) žive u zajedničkom domaćinstvu ili se o trajnoj zajednici života može raditi i kada braća i sestre ne žive u zajedničkom domaćinstvu, odnosno da li su za procjenu trajnije zajednice života bitni isključivo emocionalna povezanost braće i sestara koja proizlazi iz njihovog dosadašnjeg života te izrazio slijedeće pravno shvaćanje:

„Takvo pravno shvaćanje u svojoj ukupnosti, obzirom da se u svojoj suštini prvenstveno poziva na to da pokojni i njegova braća i sestre nisu živjeli u istom domaćinstvu i da pokojni nije pomagao svoju braću i sestre, je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odlukama gdje se tumačila trajnija zajednica života kao pretpostavka za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (brata ili sestre), odnosno kada se radi o trajnijoj zajednici života. Tako je ovaj sud primjerice u odluci broj Rev-1733/13, a isto tako i u odlukama na koje se pozivaju revidenti u reviziji, zauzeo pravno shvaćanje da se trajnijom zajednicom života između brata i sestre ne smatra življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog domaćinstva, a isto tako niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene njihove ljubavi te brige i poštivanja.“

17. S obzirom na navedeno, a budući da se osporavane nižestupanjske odluke ne temelje na navedenom pravnom shvaćanju, pobijana odluka ne sadrži potrebne razloge (upravo one u svezi kojih 5. – 8. tužitelji opravdano postavljaju pitanje u reviziji i naznačuje ih važnim u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP). Stoga je, a budući da ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija te ukinute nižestupanjske presude u pobijanom dijelu koji se odnosi na naknadu zatražene imovinske i neimovinske štete 5. - 8. tužitelja i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Kako odluka o troškovima ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, ukinuta je odluka o naknadi troškova postupka.

19. Što se pak tiče prvog postavljenog materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na naknadu imovinske štete 1. – 4. tužiteljima za uobičajene troškove pogreba, ovaj sud je utvrdio da se ne radi o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. To stoga što su tužiteljima pobijanom presudom dosuđeni uobičajeni troškovi pogreba (crnina, cvijeće, troškovi sahrane) u iznosu koji prelazi već plaćeni iznos od strane tuženika, a u osnovi i visini koje su sudovi utvrdili utemeljenima, pa postavljenim pitanjem tužitelji zapravo preispituju utvrđene činjenice u postupku (tj. jesu li isplatom nespornog iznosa na ime imovinske štete podmireni troškovi vijenaca i cvijeća, odnosno karmina ...). Imajući na umu da postavljeno pitanje i njegovo obrazloženje sadrže prigovore činjenične naravi kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka u smislu odredbe čl. 385. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

20. Odluka o zahtjevu za naknadu troškova revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 164. st. 4. ZPP).

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud