Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: 10 Povrv-46/2021-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja M. s. d.o.o., Z.1 , OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. M. i M. O. iz Z.1 , protiv tuženika T. T., d.o.o., P., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Z., B. i p. d.o.o., Z.2 , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja S. K. Z., odvjetnice iz Odvjetničkog društva Ž. & p. d.o.o., Z.1 i punomoćnika tuženika odvjetnika M. Z., te nakon objave presude 2. veljače 2022. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. iz Z.2 , poslovni broj Ovrv-3674/2020 od 19. siječnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku T. T., d.o.o., P., OIB:…, isplatiti tužitelju M. s. d.o.o., Z.1 , OIB:…, iznos od 290.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 102.500,00 kn od 8. kolovoza 2019.,
- na iznos od 187.500,00 kn od 5. siječnja 2020.,
pa do isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 5 postotnih poena, kao i iznos od 8.284,80 kn na ime ovršnog troška sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. iz Z.2 , poslovni broj Ovrv-3674/2020 od 19. siječnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.071,20 kn na ime ovršnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 15.375,00 kn na ime parničnih troškova, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 6.625,00 kn.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 23. prosinca 2020., podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika, tada kao ovršenika, radi isplate iznosa od 290.000,00 kn sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik V. M. iz Z.2 donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3674/2020 od 19. siječnja 2021.
2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti kako po osnovi tako i visini. Navodi kako u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje rješenja o ovrsi budući isprava koju je tužitelj priložio prijedlogu za ovrhu ne sadrži elemente koji se odredbama OZ-a, Zakona o PDV-u, Zakona o računovodstvu i dr., traže kod vjerodostojne isprave. Budući da u "izvodu otvorenih stavaka dužnika" nije specificiran zahtjev iz kojeg bi se vidjelo na što se konkretno predmetno potraživanje odnosi tuženik da se o poslovnom odnosu, koji među strankama nije sporan, može očitovati pod pretpostavkom da se utužena tražbina odnosi na dugovanje koje tuženik ima prema tužitelju s osnova neplaćenih računa po Ugovoru o pružanju savjetodavnih usluga RIB-I.6-2018-1 od 31. srpnja 2018. i Ugovoru o pružanju usluga poslovnog i financijskog savjetovanja vezano za izvještavanje HBOR-a od 31. listopada 2018. Tužitelj da je svoju obvezu po citiranim ugovorima tek djelomično izvršio stoga da mu ne pripada naknada za ono što nije odradio. Od ugovorenih poslova po Ugovoru o pružanju usluga tužitelj nije napravio detaljnu financijsku analizu poslovanja Društva i to za 06/2019 niti je utvrdio trend u poslovanju, nije naveo postojeće nedostatke u poslovanju kao ni moguće buduće probleme u poslovanju. Kod detaljne analize tehnološkog procesa prerade ribe u postojećem pogonu tužitelj nigdje nije naveo normative, nema organizacije procesa rada niti je unutar tvrtke bio i utvrdio stanje i predložio organizaciju procesa. Analizu ulova riba kao i analizu prihoda od prodaje svježe ribe po vrstama po mjesecima u razdoblju od 2017.-06/2019 i izračun prosječnih cijena ribe kod analize profitabilnosti poslovanja ribarskih brodova u vlasništvu Društva tužitelj je napravio za 2018., dok je ugovoreno da će se napraviti mjesečno za 2017., 2018. i 2019. Nadalje, tužitelj nije izradio analize ulaganja u brodove 2017., 2018. i do 06/2019 kao i zaposlenika u razdoblju 2017. do 06/2019 niti je utvrdio profitabilnost po brodu za 06/2019. U okviru analize profitabilnosti prerađenih proizvoda tužitelj nije napravio analizu količinskih podataka po vrstama proizvoda po mjesecima u razdoblju 2017.-06/2019 niti je napravio prihode od prodaje prerađenih proizvoda po vrstama po mjesecima u razdoblju 2017.-06/2019, kao ni izračun prosječnih cijena, a niti je napravio analizu ulaganja u pogon u 2017., 2018. i do 06/2019. Nadalje, nije napravio niti troškove vezane uz pogon, analizu zaposlenika u razdoblju 2017.-06/2019 kao ni troškove zaposlenika po kategorijama zaposlenika (po zanimanju) na mjesečnoj osnovi (troškovi bruto plaća te ostale naknade). Nadalje, nije napravio analizu sa 31. prosinca 2018. kao ni za 06/2019. analitike zaliha gotovih proizvoda niti je napravio pregled važećih ugovora s kupcima i dobavljačima, a također da nije napravljena analiza – utvrđivanje profitabilnosti poslovanja po pojedinom proizvodu za 2017. i 06/2019 kao ni strategija razvoja društva - analiza po tržištima, a koja bi uključivala preporuke za moguće uštede tj. racionalizacije u poslovanju odnosno poboljšanja tehnološkog procesa prerade ribe odnosno procedura koje će omogućiti bolje praćenje podataka koji se odnose na proces prerade ribe. U prilog svojih navoda tuženik je dostavio Ugovor o pružanju usluga poslovnog i financijskog savjetovanja vezano za izvještavanje HBOR-a zaključen između parničnih stranaka 31. listopada 2018., Ugovor o pružanju savjetodavnih usluga RIB-IV.4.-2019-1 zaključen između parničnih stranaka 17. lipnja 2019., te u nastavku postupka predložio izvesti dokaz stranačkim saslušanjem kao i vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.
3. Javni bilježnik je predmet proslijedio ovom sudu koji je rješenjem od 8. veljače 2021. (koje rješenje je postalo pravomoćno) stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavku postupka, očitujući se na prigovorne navode tuženika, tužitelj pojašnjava da je s tuženikom sklopio dva ugovora o pružanju usluga i to: Ugovor o pružanju savjetodavnih usluga RIB-IV.4.-2019-1 od 17. lipnja 2019. godine, sklopljen sa svrhom prijave tuženika na natječaj za Mjeru IV.4 Prerada proizvoda ribarstava i akvakulture, s ciljem realizacije bespovratnih sredstava (potpore) iz EU fondova za projektno ulaganje tuženika, temeljem kojeg je izdan račun broj 20/P1/1 od 8. srpnja 2019. u iznosu 112.500,00 kn (90.000,00 kn uvećano za PDV u iznosu 22.500,00 kn) i Ugovor o pružanju usluga poslovnog i financijskog savjetovanja vezano za strategiju poslovanja Društva od 31. srpnja 2019., temeljem kojeg je izdan račun broj 37/P1/1 od 4. prosinca 2019. u iznosu 187.500,00 kn (150.000,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 37.500,00 kn). Tužitelj da je izvršio naručene usluge citiranim Ugovorima i izdao navedene račune, ali tuženik nije izvršio svoju obvezu plaćanja istih tužitelju, osim iznosa od 10.000,00 kn dana 21. travnja 2020. (nespecificirajući na koji račun se odnosi ta uplata, pa je tužitelj tu uplatu u svojem knjigovodstvu evidentirao kao uplatu za obvezu po starijem računu, računu broj 20/P1/1), tako da sada stanje duga po računu broj 20/P1/1 iznosi 102.500,00 kn (dospjelo 7. kolovoza 2019.), a po računu 37/P1/1 iznosi 187.500,00 kn (dospjelo 4. siječnja 2020.). Ispostavljene citirane račune tuženik nije osporavao, niti osporio, već ih je kao nesporne (onako kako glase) evidentirao u svojim poslovnim knjigama te na temelju tih računa umanjio poreznu obvezu plaćanja PDV-a. Ističe i da je tijekom obavljanja redovne revizije za financijska izvješća tuženika za 2019. godinu, tužitelj na zahtjev vanjskog revizora tuženika 25. ožujka 2020. dostavio popunjenu konfirmaciju stanja duga tuženika prema tužitelju na dan 31. prosinca 2019. u iznosu od 240.000,00 kn + PDV, ukupno 300.000,00 kn koji se odnosio na utužene račune, s tim da tuženik nije nikada osporio iskazano stanje duga prema tužitelju niti je isto u provedbi revizije poslovanja tuženika bilo sporno. Sve navedeno nedvojbeno potvrđuje da predmetni računi nisu sporni te da ih ni sam tuženik nikada nije osporio niti osporavao. Štoviše, niti u prigovoru tuženik da ne navodi niti podastire dokaze da je zaprimljene račune osporavao odnosno da je imao bilo kakve primjedbe na iste. Stoga drži da su irelevantni svi navodi tuženika iz prigovora kojima sada, tek nakon pokrenute ovrhe, u nedostatku drugoga, iznosi netočne i neutemeljene navode u svezi izvršenih usluga (ali ne i u svezi izdanih računa). Tuženik da nije nikada prema tužitelju isticao da temeljem gore navedenih Ugovora usluga nije izvršena, da je djelomično izvršena, a niti je ikada tražio dopunu obavljene usluge. Kada je rok dospijeća plaćanja računa premašio godinu dana, zastupnik po zakonu tužitelja da je 5. lipnja 2020. i 10. studenog 2020., isključivo po toj temi razgovarao sa zastupnikom tuženika. Cijelo to vrijeme tuženik da je obećavao da će izvršiti svoje obveze sukcesivnim otplatama, što nije učinio, a što je primoralo tužitelja na pokretanje ovrhe. Da je tuženik smatrao da usluga nije izvršena u cijelosti (kako to sada u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdi vezano za Ugovor od 31. srpnja 2019.), onda da bi odmah istaknuo svoj prigovor ili zahtjev za dopunu prema tužitelju, a što tuženik nije napravio u razdoblju od 1,5 godine kod Ugovora od 17. lipnja 2019., niti kod Ugovora od 31. srpnja 2019. Ističe da tuženik prigovara navodno neizvršenoj usluzi iz Ugovora o pružanju usluga poslovnog i financijskog savjetovanja vezano za strategiju poslovanja Društva od 31. srpnja 2019. dok uopće nije prigovorio pruženim uslugama temeljem Ugovora o pružanju savjetodavnih usluga RIB-IV.4.-2019-1 od 17. lipnja 2019. S tim da je nelogično da tuženik u spis ne dostavlja Ugovor na čije izvršenje ističe primjedbe. Neutemeljenost i neistinitost navoda iz prigovora tuženika da proizlazi iz činjenice da je tužitelj u potpunosti ispunio sve svoje obveze iz Ugovora te je dana 29. studenog 2019. tuženiku dostavio izvješće "Analiza poslovanja i prijedlog buduće strategije poslovanja". Čl. 1. citiranog Ugovora da je jasno navedeno što treba biti rezultat analize, a tužitelj da je isporučio sve što je bilo označeno strelicom da će se isporučiti tuženiku. Tužitelj da je analizirao sve što je trebalo po Ugovoru i za što mu je tuženik dostavio traženu dokumentaciju, informaciju i podatke. Ističe da je tuženik mijenjao knjigovodstveni program uslijed čega nije mogao tužitelju dostaviti određene podatke međutim, suglasnošću zastupnika parničnih stranaka da je dogovoreno da se neće raditi sve analize na 30.6.2019. jer za iste ne postoje podaci na strani tuženika, a niti je isto značajno za ukupan naručeni posao i konačne rezultate. Problem zbog promjene knjigovodstvenog programa da se odrazio i na nemogućnost dobivanja svih potrebnih podataka za 2017. i 2018. godinu, što je tuženiku poznato i dokumentirano kroz pisanu dokumentaciju (mailove između tužitelja i tuženika). Dodatno, ističe i da je prije dostave pisanog izvješća "Analiza poslovanja i prijedlog buduće strategije poslovanja" u tri navrata tužitelj održao (preliminarnu) prezentaciju nalaza i zaključaka rukovodstvu tuženika, a 11. studenog 2019. i konačnu prezentaciju nalaza i zaključaka na kojoj tuženik nije imao primjedbi niti dodatnih zahtjeva prema tužitelju. Tužitelj da je, protivno navodima tuženika, analizirao potrebne pokazatelje i utvrdio trendove u poslovanju, postojeće nedostatke i moguće buduće probleme u poslovanju, a što se sve nalazi u isporučenoj "Analiza poslovanja i prijedlog buduće strategije poslovanja" - u daljnjem tekstu Izvješću, koji dio je posebno iskomuniciran s predstavnicima tuženika na radnim sastancima. Nadalje, protivno navodima tuženika, tužitelj da je analizirao normative po proizvodima i organizaciju procesa rada, vidljivo iz Izvješća, a frapantnim drži istaknuti navod tuženika da nikada nije bio u tvrtci i utvrdio stanje budući je u razdoblju od 19.- 24.8.2019. proveo kod tuženika snimajući procese, organizaciju te prikupljajući potrebne podatke i informacije vezano za uredno izvršavanje svojih obveza po Ugovoru. Osporava i navode tuženika kako nije napravljena analiza ulova i prihoda od prodaje za ribarske brodove po mjesecima, da nije napravljena analiza ulaganja u dugotrajnu imovinu i troškove vezane za brodove te troškove zaposlenika te da kao rezultat analiza nije utvrđena profitabilnost po broju za 06/2019, budući je iz samog Izvješća razvidno da je tužitelj obavio i ovaj dio posla. Naime, tuženik da je i sam upoznat sa činjenicom da nije mogao isporučiti potrebne podatke za analizu međutim, tužitelj da je 29. siječnja 2020., dakle, nakon isporuke Izvješća na temelju dostavljenog dijela podataka o poslovanju brodova u cijeloj 2019., napravio dodatnu analizu profitabilnosti brodova za cijelu 2019., dakle, ne samo do 06/2019, a što nije uopće bilo definirano Ugovorom te ju mailom istog dana dostavio tuženiku. Osporava navode tuženika da nije napravio mjesečnu analizu količina i prihoda od prodaje prerađenih proizvoda te analizu zaposlenika, zatim analizu ulaganja u pogon i troškova vezanih uz pogon, analitiku zaliha gotovih proizvoda i pregleda ugovora s kupcima i dobavljačima te da kao rezultat tih analiza nije napravljena profitabilnost poslovanja po pojedinom proizvodu za 2017. i 06/2019 kao i da nema analize po pojedinim tržištima poslovanja ističući, kao i ranije, da je tuženik upoznat sa činjenicom da on sam nije mogao isporučiti potrebne podatke. Pregled ugovora s kupcima i dobavljačima tužitelj da nije prikazao u Izvješću već je iste analizirao kao podlogu za izradu analize i tuženiku navedene izračune dostavio mailom od 7. listopada 2019. u excel dokumentu dok su u spomenutoj analizi prodanih proizvoda po kupcima vidljivi ostvareni prodajni rezultati po pojedinim kupcima na domaćem i na inozemnim tržištima. Ističe i da je tužitelj, protivno navodima tuženika, u Izvješću iznio i svoje zaključke i preporuke u vezi buduće strategije poslovanja tuženika pri čemu je, na zahtjev tuženika (o čemu postoji e-mail komunikacija od 12. studenog 2019. u 13:54 i od 13. studenog 2019. u 11:01) tužitelj detaljno razradio prvu opciju koja se odnosi na mogućnost plasmana mariniranog i usoljenog inćuna na tržište B., što je i napravljeno. Osobito ističe i da je tužitelj, nakon što je isporučio Izvješće i račun za izvršene usluge, i dalje stajao na raspolaganju tuženiku za sve dodatne analize i pojašnjenja. Protivno navodima tuženika tužitelj da nije bio u obvezi napisati procedure za proces prerade riba, međutim, tužitelj da je na str. 20. i 32. Izvješća iznio analizu te zaključke i preporuke u vezi tehnološkog procesa prerade ribe, koje uključuju i preporuke za donošenje određenih općih akata vezano za organizaciju i evidentiranje proizvodnog procesa, sve kako je i definirano Ugovorom. U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio Ugovor o pružanju savjetodavnih usluga RIB-IV.4.-2019-1 od 17. lipnja 2019., račun broj 20/P1/1 od 8. srpnja 2019., Ugovor o pružanju usluga poslovnog i financijskog savjetovanja vezano za strategiju poslovanja Društva od 4. prosinca 2019., račun broj 37/P1/1 od 4. prosinca 2019., Izvod iz otvorenih stavki tužitelja od 8. prosinca 2020., konfirmaciju obveza tuženika prema tužitelju pri reviziji financijskih izvješća tuženika za 2019. od 25. ožujka 2020., ispis e-maila od 25. ožujka 2020. kojim tužitelj dostavlja konfirmaciju o stanju duga tuženiku i tuženikovom ovlaštenom revizoru, preslika e-maila od 29. studenog 2019. u 17:28 kojom je dostavljeno izvješće "Analiza poslovanja i prijedlog buduće strategije poslovanja", e-mail od 19. kolovoza 2019. u 9:05 h u kojem tužitelj dostavlja računovodstvu tuženika popis potrebne dokumentacije o kojoj će se raspravljati na dogovorenom sastanku kod tuženika, e-mail od 29. kolovoza 2019. u 11:27 h upućen računovodstvu tuženika od strane tužitelja u kojem se konstatira da s obzirom da računovodstvo tuženika neće moći dostaviti sve potrebne podatke s datumom 30. lipnja 2019, da se nastoji dostaviti barem određeni dio tih podataka, e-mail od 29. kolovoza 2019. u 16:22 h u kojem se nakon razgovora predstavnika tužitelja s računovodstvom tuženika utvrđuje da postoje problemi s dostavom podataka zbog promjene knjigovodstvenog programa te se dogovara što bi se od podataka u kojem obujmu ipak moglo dostaviti, presliku e-maila od 7. studenog 2019. u 12:29 h u kojem je dogovorena konačna prezentacija nalaza i zaključka, preslika e-mailova od 16. rujna 2019. u 8:24 i 19. rujna 2019. u 14:03 h poslanih M. K. i M. J. u kojem ih tužitelj informira o netočnosti financijskih izvješća za 2018. i da je zbog toga potrošeno preko dva tjedna dodatnog rada, Izvješće "Analiza poslovanja i prijedlog buduće strategije poslovanja", e-mail od 30. kolovoza 2019. u 16:45 u kojem se analiziraju normativi i potrebni zaposlenici u procesu mariniranja inćuna, e-mail od 12. studenog 2019. u 13:54 h u kojem je dostavljen excel dokument Profitabilnost proizvoda, koji sadrži normative i izračun troškova zaposlenika u proizvodnji pojedinom proizvoda, excel dokument Profitabilnost proizvoda, e-mail od 29. siječnja 2020. u 15:46 u kojem je na temelju dostavljenog dijela podataka o poslovanju brodova u cijeloj 2019., napravljena analiza profitabilnosti brodova za 2019., e-mail od 7. listopada 2019. u 12:54 h u kojem je dostavljen excel dokument s analizom prodanih proizvoda po kupcima u 2018. i 2019. s izračunom prosječnih cijena, excel dokument analiza prodanih proizvoda po kupcima u 2018. i 2019. s izračunom prosječnih cijena proizvoda, e-mail od 13. studenog 2019. u 11:01 h u kojem je razrađena opcija plasmana mariniranog i usoljenog inćuna na tržište B., e-mail od 8. siječnja 2020. u 10:47 h u kojem je napravljen dodatni izračun u vezi mariniranog inćuna koji bi se plasirao na tržište B., e-mail od 29. siječnja 2020. u 15:46 h u kojem je analizirana profitabilnost brodova u 2019. te je u nastavku postupka predložio sudu, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, od nadležne Porezne uprave zatražiti podatak da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima.
5. Nastavno, tužitelj je dostavio i Zahtjev za potporu od 1. srpnja 2019., Poslovni plan za mjeru IV.4.-opisni dio, Poslovni plan za mjeru IV.4.-excel te elektroničku poruku od 1. srpnja 2019. u 17:18 h, a sve na okolnost da je izvršio i uslugu po Ugovoru o pružanju savjetodavnih usluga RIB IV.4.-2019.-1 od 17. lipnja 2019., ukazujući pri tom da tuženik nije osporio izvršenje usluga po ovom Ugovoru.
6. Podneske tužitelja sa prilozima sud je uredno uručio tuženiku.
7. Službenim putem od Ministarstva Financija, Porezne uprave zatražen je podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima.
8. Iz dopisa Ministarstva Financija, Porezne uprave, Područni ured Z.2 , Ispostava Z.2 , Klasa: 410-19/21-02/119, Ur.broj: 513-07-13-01/21-02 od 16. studenog 2021., proizlazi da je tuženik koristio odbitak pretporeza po računima broj: 20/P1/1 od 8. srpnja 2019., u ukupnom iznosu od 112.500,00 kn (PDV 22.500,00 kn) i broj 37/p1/1 od 4. prosinca 2019. u ukupnom iznosu 187.500,00 kn(PDV 37.500,00). Navedeni dopis sud je uredno uručio strankama.
9. Očitujući se na navode tužitelja kao i dostavljenu dokumentaciju te dostavljeni dopis Porezne uprave tuženik je naveo da, unatoč nespornoj činjenici odbitka pretporeza, ustraje kod svih prigovornih navoda predlažući u nastavku postupka izvesti dokaz vještačenjem (sada specificira) po vještaku financijske struke, uže specijalnosti iz područja za poslove upravljanja i poslovanja trgovačkih društava kao i za poslove iz domene financijskog savjetovanja trgovačkih društava. Ističe da je jedino izvođenjem ovog dokaza moguće utvrditi što je od ugovorenih obveza tužitelj izvršio, a što nije i kolika je realna tržišna vrijednost izvršenog dijela njegove obveze. U prilog svojih navoda dostavio je Poslovni plan za mjeru IV.4 "prerada proizvoda ribarstva i akvakulture i "Analiza poslovanja i prijedlog buduće strategije poslovanja" kao jedina dva dokumenta zaprimljena od tužitelja.
10. Očitujući se na zaprimljene podneske tuženika kao i dopis Porezne uprave tužitelj ističe da je tuženik iznio tek golu tvrdnju da tužitelj nije izvršio sve ugovorene usluge, dok se na opsežnu dokumentaciju tužitelja uopće nije očitovao, a da se ustrajanje kod navoda iz prigovora (odgovora na tužbu) zasigurno ne može smatrati očitovanjem na navedenu dokumentaciju. Kako iz dostavljenog očitovanja Porezne uprave proizlazi da je tuženik koristio odbitak poreza po utuženim računima drži da da tuženik dokaznim prijedlogom financijskim vještačenjem nepotrebno odugovlači ovaj postupak.
11. Obe stranke sudu su dostavljale podneske protivno odredbi čl. 229.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP). Kako je tužitelj uz podnesak dostavljen sudu (8. studenog 2021.) dakle, svega dan prije pripremnog ročišta dostavio opsežnu dokumentaciju, na traženje tuženika sud je odgodio pripremno ročište, a kako je tuženik podnesak sudu dostavio 17. siječnja 2022., a tužitelj ga zaprimio prije održanog ročišta, sud je na ročištu održanom 19. siječnja 2022. tako dostavljeni podnesak uzeo u obzir ocjenjujući da njime tužitelj samo ustraje pri ranijim navodima, a da sami navodi kao i dokumentacija koja prileži tom podnesku pri tom ne bi doveli do odugovlačenja postupka. U konačnici tužitelj se na tako zaprimljeni podnesak i očitovao na istom ročištu.
12. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. ZPP-a.
13. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.
14. Tužbeni zahtjev je osnovan.
15. Isplatu iznosa od 290.000,00 kn potražuje tužitelj kao izvođač radova od tuženika kao naručitelja, sukladno dospjelim, a neplaćenim računima broj: 20/P1/1 od 8. srpnja 2019. u (preostalom) iznosu od 102.500,00 kn i broj 37/P1/1 od 4. prosinca 2019. u iznosu 187.500,00 kn.
16. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu. Među strankama je sporno je li tužitelj u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu odnosno je li tuženik u obvezi tužitelju podmiriti ovdje utuženi iznos.
17. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
18. Čl. 590. ZOO-a propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
19. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
20. Sukladno čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
21. Iz dostavljenih podataka Ministarstva Financija, Porezne uprave, utvrđeno je da je tuženik račun br. 400/1/1 od 29. srpnja 2016., iskazao u knjizi ulaznih računa te da je za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju ovih vjerodostojnih isprava koristio pravo na odbitak pretporeza. Ovime je utvrđeno postojanje predmnijeve postojanja potraživanja iz odredbe čl. 221. b. ZPP-a prema kojoj se, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatra da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. U ovom postupku je kao nesporno utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o pružanju savjetodavnih usluga RIB-IV.4.-2019-1 od 17. lipnja 2019. i Ugovora o pružanju usluga poslovnog i financijskog savjetovanja vezano za strategiju poslovanja Društva od 31. srpnja 2019., da je tuženik primio ispunjenje kao i utužene račune, koje je bez prigovora zaveo u svoje poslovne knjige i po kojima je koristio odbitak pretporeza, podmirio obvezu 21. travnja 2020. u manjem iznosu (10.000,00 kn), a onda (prešutno) potvrdio obvezu tuženika iskazanu po tužitelju pri reviziji financijskog izvješća tuženika za 2019. dostavljenu mu putem e-maila od 25. ožujka 2020., a koja odgovara iznosu ovdje utuženih računa. Dakle, da je usluga u cijelosti pružena dokazuje upravo tuženik koji je primio ispunjenje kao i utužene račune bez primjedbi te iste, onako kako glase, bez prigovora, zaveo u poslovne knjige i po njima koristio odbitak pretporeza, podmirio iznos od 10.000,00 kn te nije osporio svoje dugovanje iskazano po tužitelju 25. ožujka 2020. Tuženik je tek u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada tužbi) po prvi put iznio tvrdnju da usluga nije bila u cijelosti pružena. Obzirom na naprijed navedeno predloženi dokazi po tuženiku i to stranačko saslušanje kao i financijsko vještačenje ukazuju se neadekvatnima jer iz naprijed izloženog proizlazi da je usluga pružena u cijelosti u skladu sa zaključenim Ugovorima kojima je ugovorena, između ostalog i cijena ugovorenog posla. Kako je teret dokaza da tražbina ne postoji na tuženiku, tuženik je u skladu sa odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP-a bio dužan navesti činjenice i predložiti odgovarajuće dokaze da tražbina ne postoji, a kako tuženik takvo što nije niti dokazivao (nije predložio izvođenje adekvatnih dokaza) sud je ocijenio da je predmetno potraživanje osnovano i održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 290.000,00 kn kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate na dosuđenu glavnicu. Odluka o kamatama temelji se na odredbama čl. 12.a st. 1. i 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 78/15, 71/15) kao lex specialis obzirom se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru, a sve na način kako je to i specificirano u izreci presude.
22. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 10.356,00 kn, kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime nagrade javnom bilježniku u iznosu od 4.062,50 kn sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 8/11, 112/12, 114/12 - dalje Pravilnik) sa PDV-om od 25 % kao i trošak dostave u iznosu od 34,80 kn, a potonje sukladno čl. 4. i 5. Pravilnika prema kojim odredbama javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu nagradu i naknadu troškova, a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove te čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj: 97/01, 115/12, 120/15) prema kojoj javni bilježnik ima pravo na naknadu troškova dostave pismena; pa je za tužitelja očigledno navedeni trošak i nastao). Nadalje, tužitelju je valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 207/15 - dalje Tarifa), a prema Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 42. i trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 6.250,00 kn, odnosno ukupno 10.347,30 kn, a kako je tužitelj zatražio trošak u iznosu 8.284,80 kn sud je isti i priznao u tom dijelu uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a i održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zatezne kamate koje teku na navedeni iznos u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a po nižoj stopi kako je i zatraženo, dok je u preostalom iznosu sa zateznim kamatama (2.071,20 kn) platni nalog ukinut te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude).
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora, te obzirom na uspjeh u parnici trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav obrazloženog podneska od 15. ožujka 2021. u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 29. prosinca 2021., u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, zastupanje na ročištu održanom 9. studenog 2021. koje je odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife (umjesto zatraženih 5.000,00 kn), zatim zastupanje na ročištu održanom 19. siječnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sve uvećano za PDV 25%, sukladno Tbr. 42. Tarife iznosi ukupno 13.750,00 kn, a na koji iznos valja nadodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.625,00 kn (umjesto zatraženih 3.250,00 kn) sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) i Tbr. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19), što sveukupno iznosi 15.375,00 kn.
24. Sud tužitelju nije priznao trošak na ime sastava podneska od 8. studenog 2021. budući je isti dostavljen sudu dan prije održavanja ročišta na kojem je tužitelj sadržaj istoga mogao i usmeno izložiti na zapisnik zatim trošak zastupanja na ročištu održanom 9. studenoga 2021. u iznosu preko dosuđenog kao ni razliku iznosa na ime sudske pristojbe na presudu, a što je obrazloženo pod točkom 23., slijedom čega je tužiteljev zahtjev za naknadu iznosa od 6.625,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan (točka IV. izreke).
U Zadru 2. veljače 2021.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Iva Begonja Vuković
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćnici uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 3.250,00 kn,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.
