REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 233/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Vinkovci, OIB 02958272670, kojega zastupa punomoćnica Kata Rašić, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica 1, u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3586/2019-2 od 1. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/17-45 od 4. svibnja 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Euroherc osiguranje odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3586/2019-2 od 1. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/17-45 od 4. svibnja 2018.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
„1. Je li, u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) protiv osiguravatelja štetnika radi naknade štete koju je HZZO imao u vidu troškova liječenja svog osiguranika koji je ozlijeđen u štetnom događaju za koji odgovara osiguravatelj štetnika, teret dokaza na tužitelju u situaciji kada je tuženik osporio da bi šteta u vidu svih utuženih troškova liječenja bila uzročno-posljedično povezana sa tim štetnim događajem i je li tužitelj ona stranka u postupku koja je u takvoj situaciji dužna predložiti adekvatna dokazna sredstva na okolnosti utvrđenja uzročne veze?
2. Je li teret dokazivanja plaćanja utuženog potraživanja, kao preduvjet potraživanja naknade štete od tuženika, na tužitelju koji tvrdi da je pretrpio štetu za koju je odgovoran tuženik, te je li potvrda koju je sam tužitelj HZZO sastavio i priložio u tužbi na kojoj je tužitelj naznačio da je izvršio plaćanje dokaz plaćanja utuženog potraživanja?
3. Da li je šteta (troškovi liječenja) koju potražuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) povodom ozljeđivanja osiguranika HZZO-a u prometnoj nezgodi od osiguravajućeg društva kod kojega je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koje prometne nezgode su se dogodile nakon 01. 01. 2009. god. pa su i štete (troškovi liječenja) koje se potražuju nastale nakon 01. 01. 2009. god., već plaćena izdvajanjima koje osiguravajuća društva vrše plaćanjem funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu odredbi čl. 53., 54. i 55. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 132/12 i 142/12) ili pak postoji obveza osiguravajućeg društva na plaćanje takve štete unatoč obvezi plaćanja iz odredbi čl. 53., 54. i 55. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te da li je osporena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 55 Pž-3586/2019-2 od 1. listopada 2020. godine nezakonita, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u presuda ŽS u Velikoj Gorici Gž- 1380/2017-2 od 26. 02. 2020., ŽS u Karlovcu Gž-1044/2016-2 od 05. 06. 2017., ŽS u Splitu Gž-956/2015 od 19. 04. 2016., ŽS u Osijeku Gž-1564/2015-3 od 14. 07. 2015., ŽS u Splitu Gžp-1109/14 od 31. 10. 2014., ŽS u Splitu Gžo-88/14 od 22. 10. 2014., ŽS u Splitu Gžnš-238/13 od 17. 07. 2013.?
4. Je li, u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) protiv osiguravatelja štetnika radi naknade štete koju je HZZO imao u vidu troškova liječenja svog osiguranika koji je ozlijeđen u štetnom događaju za koji odgovara osiguravatelj štetnika, rokovi zastare tražbine naknade štete počinju teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja i je li kod takvih plaćanja vrijede zastarni rokovi za naknadu štete u smislu odredbe čl. 230. ZOO?“
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje sljedeće.
3.1. U odnosu na prvo i drugo postavljena pitanja (koja se odnose na teret dokazivanja činjenice jesu li utuženi troškovi liječenja uzročno-posljedično povezani sa štetnim događajem, te činjenice o izvršenom plaćanju troškova liječenja u smislu odredbe čl. 219. i čl. 7. ZPP, odnosno je li teret dokazivanja činjenica jesu li troškovi liječenja bili uzročno-posljedično povezani sa štetnim događajem, te je li teret dokazivanja činjenice da je izvršeno plaćanje na tužitelju (koji tvrdi da su svi troškovi liječenja bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, kao i da je izvršeno određeno plaćanje) ili je teret dokazivanja na tuženiku (koji tvrdi da troškovi liječenja nisu bili uzročno-posljedično povezani sa štetnim događajem, te da plaćanje nije izvršeno) valja odgovoriti da prvo i drugo postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u situaciji kada je tužitelj dostavio dokaze (isprave-račune ispostavljene od strane zdravstvenih ustanova o izvršenim medicinskim zahvatima i dijagnostičkim postupcima i dokaze o plaćanju) kojima je tuženik prigovarao, a na navode svojih prigovora nije dostavio dokaze radi njihove osnovanosti.
3.2. Pritom, u odnosu na dio drugo postavljenog pitanja jesu li isprave koje je tužitelj priložio i na kojima je naznačeno da je tužitelj isplatio troškove liječenja dokaz plaćanja utuženog potraživanja, valja odgovoriti, da to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Revt-476/2017-2 od 3. ožujka 2020.
3.3. U odnosu na treće postavljeno pitanje, ovaj sud ocjenjuje da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda izraženom u brojnim odluka (Revt-95/2018 od 23. lipnja 2020., Rev-85/2020 od 8. rujna 2020., Revt-360/2017-2 od 12. studenoga 2019.), zbog čega treće postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga, valja reći da tuženik u treće postavljenom pitanju polazi i od činjeničnog utvrđenja koje ne konicidira s činjeničnim utvrđenjem sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom u trećepostavljenom pitanju tuženik polazi od činjenice da se predmetna prometna nezgoda dogodila nakon 1. siječnja 2009., a u postupku je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila 25. studenoga 2007., to o odgovoru na treće postavljeno pitanje ne ovisi ni odluka u ovom sporu.
3.4. Nadalje, u odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke (u vezi istaknutog prigovora zastare) podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Rev-x-1045/2013-2 od 8. siječnja 2014., slijedom čega navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb306-0cc3a
Kontrolni broj: 0bcba-0498b-b011b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
