REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 90/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Š. R. u Z., protiv I-tuženika Ž. V. iz Z., OIB:... i II-tuženika B. M. iz Z., OIB:..., koje zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi sklapanja ugovora i isplate, odlučujući o reviziji I i II-tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-9163/13-3 od 7. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2047/12 od 2. rujna 2013., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2047/12 od 11. rujna 2013., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija I i II-tuženika kao neosnovana u odnosu na pravno pitanje: „Daje li čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine 109/2007, 36/2009) pravo dioničarima ciljnog društva da putem suda zahtijevaju obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica već zbog činjenice da je regulatorno tijelo Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) donijelo rješenje o utvrđivanju obveze na objavu ponude za preuzimanje ili tek nakon što regulatorno tijelo – HANFA, donese rješenje o odobrenju ponude, sukladno odredbi članka 124. st. 3. i članka 27. st. 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava?

Drugim riječima, dospijeva li obveza objave ponude, u smislu čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine 109/2007, 36/2009) prije nego li istekne rok određen rješenjem HANFA-e donesenim na temelju članka 24. st.3. i članka 27. stavka 1. ZPDD?“

r i j e š i o  j e:

Revizija I i II-tuženika odbacuje se kao nedopuštena u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I i II-tuženiku sklopiti s tužiteljicom ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo I i II-tuženiku tužiteljici solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.664,00 kuna (toč. II.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice u dijelu kojim se nalaže I i II-tuženiku, po proteku roka od 15 dana od dana pravomoćnosti točke I. presude suda prvog stupnja, solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 154.481,40 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.289,00 kuna (toč. I.), dok je djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem suda prvog stupnja u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice na naknadu parničnog troška u iznosu od 9.275,00 kuna (toč. II.) Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 7.139,37 kuna (toč. III.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kuna (toč. IV.).

4. Protiv presude suda drugoga stupnja I i II-tuženici su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) jer smatraju da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana u odnosu na prvo pitanje, dok nije dopuštena u odnosu na preostala pitanja.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. Tuženici u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:

„1. Daje li čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine 109/2007, 36/2009) pravo dioničarima ciljnog društva da putem suda zahtijevaju obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica već zbog činjenice da je regulatorno tijelo Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) donijelo rješenje o utvrđivanju obveze na objavu ponude za preuzimanje ili tek nakon što regulatorno tijelo – HANFA, donese rješenje o odobrenju ponude, sukladno odredbi članka 24. st.3. i članka 27. st. 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ?

Drugim riječima, dospijeva li obveza objave ponude, u smislu čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine 109/2007, 36/2009) prije nego li istekne rok određen rješenjem HANFA-e donesenim na temelju članka 24. st.3. i članka 27. stavka 1. ZPDD?

2. Je li obveza na zaključenje ugovora propisana člankom 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine 109/2007, 36/2009) novčana ili nenovčana obveza te teku li, po dospijeću obveze iz čl. 49. toga Zakona, na iznos kupoprodajne cijene zatezne kamate u slučaju neispunjenja obveze?

3. Prestaju li otvaranjem stečaja nad ciljnim društvom dionice ciljnog društva biti istim vrijednosnim papirima kao u vrijeme nastanka navodne obveze na objavljivanje ponude za preuzimanje, odnosno utječe li činjenica otvaranja stečaja nad ciljnim društvom na prestanak obveze preuzimanja dionica po odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava i na prestanak prava zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, prema čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava?“

9. Tuženici kao razlog važnosti u odnosu na prvo postavljeno pitanje ukazuju na odluku revizijskog suda broj Revt-22/05 od 21. siječnja 2009., Revt-265/13 od 2. prosinca 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2179/13 od 22. ožujka 2013., u odnosu na drugo pitanje ukazuju na odluke revizijskog suda broj Rev-230/02 od 18. veljače 2004., Revx-106/12 od 29. svibnja 2013., Rev-95/99 od 27. kolovoza 2012., Gzz-209/03 od 22. siječnja 2004. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2179/13 od 22. ožujka 2013., dok u odnosu na treće pitanje ukazuju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4469/2008 od 8. srpnja 2013..

10. Odlučujući o dopuštenosti revizije u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno pravno pitanje ovaj sud je ocijenio da se radi o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te da postavljeno pravno pitanje udovoljava formalnim uvjetima za donošenje meritorne odluke u ovom sporu sukladno čl. 392.b st. 2. ZPP

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica s tuženicima i isplata kupoprodajne cijene, a kojeg tužiteljica temelji na odredbi čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109707, 36/09 dalje: ZPDD ), te zahtjev na isplatu iznosa kupoprodajne cijene po proteku roka od 15 dana od pravomoćnosti presude suda prvog stupnja.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica imatelj 1140 redovnih dionica trgovačkog društva K. d.d. Z.,

- da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA ) donijela rješenje Klasa:UP/I-041-02/07-01/24 Urbroj:326-321/09-86 od 21. svibnja 2009. kojim je utvrđeno da je za I-tuženika, II-tuženika i društvo T.-G. d.o.o. G. nastala obveza 23. svibnja 2007. objavljivanja ponude za preuzimanje društva K. d.d. Z.,

- da je navedenim rješenjem tuženicima naloženo da u roku od 30 dana od dana konačnosti navedenog rješenja podnesu zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanja društva K. d.d. Z.,

- da je prosječna cijena redovnih dionica društva K. d.d. Z. u razdoblju od 22. veljače 2007. do 22. svibnja 2007. iznosila 135,51 kuna,

- da tuženici nisu podnijeli zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude u roku od 30 dana računajući od dana nastanka obveze objavljivanja ponude.

13. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica s tuženicima i isplatu kupoprodajne cijene na temelju čl. 49. ZPDD, obzirom je konačnim rješenjem HANFA-e utvrđena obveza tuženika na objavu ponude koja je nastala 23. svibnja 2007. za preuzimanje društva K. d.d. Z., a tuženici nisu objavili ponudu za preuzimanje.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 154.481,40 kuna po proteku roka od 15 dana od dana pravomoćnosti prethodno navedenog prihvaćenog tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu, obzirom tužiteljica više nema pravni interes da sud još jednom donese odluku o isplati istog iznosa, jer je u točci dva predmetnog ugovora sud obvezao kupce (tuženike) da solidarno isplate prodavatelju (tužiteljici) kupoprodajnu cijenu.

14. U revizijskom postupku je sporna primjena odredbe čl. 49. ZPDD u situaciji kada HANFA nije donijela rješenje o odobrenju ponude sukladno odredbama čl. 24.-27. ZPDD.

15. Odredbom čl. 49. ZPDD propisano je da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz ovog Zakona, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

Kad nastaje obvezna ponuda za preuzimanje propisano je odredbom čl. 9. st. 1. ZPDD sukladno kojoj je fizička ili pravna osoba obvezna objaviti ponudu za preuzimanje kad neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne dionice s pravom glasa ciljnog društva, tako da, zajedno s dionicama koje je već stekla, prijeđe prag od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva (kontrolni prag).

Nakon nastanka obveze za objavljivanje ponude, fizička ili pravna osoba koja prijeđe kontrolni prag, obvezna je, bez odgode, o nastanku obveze dostaviti obavijest Agenciji (HANFA) te istu bez odgode objaviti (čl. 9. st. 5. ZPDD).

Nadalje, sukladno odredbi čl. 24. ZPDD ponuditelj je obvezan u roku od 30 dana od dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje podnijeti Agenciji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudu za preuzimanje i isprave iz čl. 22. st. 3. ZPDD (st. 1.), nakon čega će Agencija o zahtjevu ponuditelja donijeti rješenje u roku od 14 dana od dana primitka urednog zahtjeva (st. 3.).

Ponudu za preuzimanje ponuditelj je obvezan objaviti u roku od 7 dana od dana primitka rješenja iz čl. 24. st. 3. ZPDD (čl. 27. st. 1. ZPDD) te je odmah nakon objavljivanja ponude za preuzimanje ciljno društvo obvezno svakog dioničara obavijestiti o sadržaju ponude za preuzimanje dok je dioničaru koji to zahtjeva ciljno društvo obvezno dati sve informacije kojima raspolaže u svezi s ponudom za preuzimanje (čl. 27. st. 4. ZPDD.).

Ponuda za preuzimanje traje 28 dana od dana objave (čl. 28. st. 1. ZPDD.).

Učinak prihvata ponude za preuzimanje i obveza plaćanja nastaje za ponuditelja istekom roka trajanja ponude za preuzimanje ako je dioničar pohranio dionice u skladu s uvjetima iz ponude za preuzimanje (čl. 37. st. 1. ZPDD.) pri čemu je rok za plaćanje pohranjenih dionica 14 dana od dana isteka roka trajanja ponude za preuzimanje ( čl. 37. st. 2. ZPDD.).

16. Prethodno navedenim odredbama ZPDD uređuje postupak preuzimanja ciljnih društava objavljivanjem ponude za preuzimanje sa svrhom zaštite dioničara u situaciji kada jedan dioničar ili osobe koje djeluju zajednički steknu kontrolu nad ciljnim društvom.

17. U situaciji nepoštivanja propisanog postupka ZPDD u okviru Nadzornim mjera (čl. 48-50.) propisuje mjere koje može poduzeti Agencija i dioničari ciljnog društva prema ponuditeljima.

Tako će sukladno odredbi čl. 48. st. 3. ZPDD Agencija kada utvrdi nepravilnost ili nezakonitost utvrditi postojanje obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, te naložiti poduzimanje radnji radi objavljivanja ponude za preuzimanje, naložiti izmjenu, dopunu ili povlačenje ponude za preuzimanje, zatražiti dostavljanje ili objavljivanje dodatnih podataka i/ili informacija, očitovanja, obavijesti ili ispravaka u svezi s ponudom za preuzimanje, proglasiti ponudu za preuzimanje nevažećom, donijeti druge mjere koje su potrebne radi uklanjanja posljedica koje su nastale izvršenjem ili propuštanjem radnji.

18. Mjera koju dioničari ciljnog društva mogu poduzeti prema ponuditelju je propisana upravo spornim čl. 49. ZPDD.

19. Slijedom navedenog svaki dioničar ciljnog društva može podnijeti tužbu i zahtijevati sklapanje ugovora, ako je ponuditelj propustio postupiti po zakonu, odnosno kada nije pokrenuo prethodno navedeni postupak, a nastala je obveza za objavljivanje ponude.

20. Obzirom tuženici nisu postupili u skladu s odredbama ZPDD, nakon što je za njih nastala obveza objave ponude za preuzimanje, tužiteljica je ovlaštena sukladno odredbi čl. 49. ZPDD zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica.

21. Slijedom navedenog, a kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, revizija je u odnosu na prvo postavljeno pitanje neosnovana pa je valjalo reviziju I i II-tuženika u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno materijalnopravno pitanje odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

22. Glede drugog postavljenog pitanja valja reći da od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, budući da pobijana odluka ne sadrži razloge u smislu pravnog shvaćanja na koje se odnosi pitanje kako su ga u reviziji postavili tuženici.

23. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da se u odluci na koju se revidenti pozivaju u reviziji, nije radilo o istoj činjeničnoj niti pravnoj situacijama kao u ovom postupku, pa se samim time pozivanje revidenata na navedenu odluku ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojeg je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4469/2008 pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom, te je ukinut čl. 13. st. 3. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07, 36/09 i 108/12), a koji se u konkretnom predmetu ne primjenjuje.

24. Obzirom da u odnosu na preostala pitanja nisu ispunjene pretpostavke da bi se o istima moglo meritorno odlučivati, valjalo je reviziju I i II-tuženika glede drugog i trećeg pitanja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan