REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2530/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R., iz K. L., zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv tuženika K. r. d.d. K. S., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. i partneri, u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-356/2014 od 12. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-6863/09 od 5. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju novčani iznos od 458.473,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. 05. 2009. sve do potpune isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.845,00 kuna.«

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP. Revizija je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Drugostupanjski sud je u obrazloženju dao valjane i jasne razloge koji nisu proturječni.

9. Prvostupanjski sud je jasno obrazložio koje činjenice je utvrdio i na temelju toga primijenio pravilno materijalno pravo, koje je drugostupanjski sud prihvatio i to valjano obrazložio.

10. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 458.473,00 kn sa zateznim kamatama, kojeg tužitelj traži jer smatra da ga je tuženik stekao bez osnove, a odnosi se na ulaganje znatnih sredstava u uređenje poslovnog prostora tuženika.

13. Sudovi prvog i drugog stupnja su u tijeku postupka utvrdili sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj kao zakupnik i tuženik kao zakupodavac 30. srpnja 1999. sklopili ugovor o zakupu poslovnih prostorija u hotelu I. površine 67 m2 na određeno vrijeme od 1. listopada 1999. do 1. listopada 2002.;

- da su čl. 5. ugovorne strane suglasno utvrdile da je poslovni prostor potpuno devastiran i da je potrebno izvršiti veće radove na sanaciji i adaptaciji prostora kako bi se isti mogao dovesti u uporabnu svrhu; također se tim ugovorom zakupnik suglasio da će snositi sve troškove dovođenja prostora u uporabnu svrhu, a zauzvrat zakupodavac ga je oslobodio obveze plaćanja zakupnine dok ugovor traje;

- da je zakupodavac ostao u prostoru nakon isteka ugovora o zakupu na određeno vrijeme, te da je nakon isteka ugovora taj prostor ustupio trećoj osobi A. M., koji je izvršio znatna ulaganja u prostor i u tom prostoru u dva navrata 2004. i 2006. držao kavanu, pri čemu je za otvorenje kavane 2004. dobio dopuštenje nadležnog ureda;

- da tužitelj nije nikad započeo s radom ugostiteljskog objekta.

14. Na temelju takvih utvrđenja sudovi su ocijenili da tužitelj nije dokazao važnu činjenicu da je on izvršio adaptaciju predmetnog poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 458.473,00 kn, te da tuženik, ako je izvršena adaptacija, istu nije stekao bez osnove u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/2005) i čl. 1111. ZOO/2005.

15. Ostali navodi revizije, kojima obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava odnose se na ocjenu dokaza provedenih u postupku i time ustvari revident ističe i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg se presuda ne može pobijati revizijom.

16. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.