REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1261/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica D. G., dipl. iur, protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1715/2020-2 od 17. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6208/2018 od 30. lipnja 2020., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1715/2020-2 od 17. prosinca 2020. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6208/2018- 17 od 30. lipnja 2020., te se sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženi platiti tužitelju u korist državnog proračuna RH broj … pozivom na broj …

- iznos od 15.985,72 kune koji se odnosi na razdoblje od 06.05.2003.g.g do 30.04.2006.g.g sa zakonskim zateznim kamatama od 15 % godišnje od 19.12.2007.g. do 31.12.2007.g. , a od 01.01.2008.g. do isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 270.835,68 kn (kapitalizirani iznos jednokratne naknade štete) sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje koje teku od 19.12.2007.g. do 31.12.2007.g. a od 01.01.2008. do isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2502/2021-2 od 9. lipnja 2020. podnosi tuženik zbog procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja koja glase:

1. „Je li parnični sud vezan odlukom upravnog tijela (konkretno tužitelja) u pogledu uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja ili je tuženiku (osiguratelju štetnika) dopušteno u parnici dokazivati da radna nesposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu uzročno-posljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem pa kada tuženik (osiguratelj štetnika) dokaže da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi i umirovljenja osiguranika tužitelja da li postoji obveza tuženika na naknadu štete tužitelju odnosno pravo tužitelja da traži naknadu štete od tuženika kao osiguratelja štetnika?“

2. „Je li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kada potražuje naknadu štete na ime mirovine koju isplaćuje svome osiguraniku u kapitaliziranoj svoti istu može tražiti tako što istu treba utvrditi prema preostalom trajanju mirovnskog staža i godina života korisnika odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu a sve u smisl čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 102/1998,71/1999 itd)?“

3. „Je li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u smislu odredbi Zakona o mirovinsko osiguranje u smislu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 102/1998, 71/1999 itd) ima pravo tražiti naknadu štete po osnovi mirovine koju isplaćuje svome osiguraniku i za razdoblje nakon kojega bi osiguranik HZMO-a ostvario pravo na starosnu mirovinu.“

4. „Je li oštećenik kod traženja odnosno dosude mu naknade buduće kapitalizirane naknade imovinske štete ima pravo ma zakonske zatezne kamate za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude?“.

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Sud drugog stupnja u svojoj odluci ne prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja da parnični sud nije vezan rješenjem tužitelja od 2. prosinca 2004. kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica zadobivenih ozljeda uslijed prometne nesreće i u svojoj odluci sud drugog stupnja iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

„Suprotno zaključku prvostupanjskog suda po pitanju invalidnosti osiguranika tužitelja je već odlučeno upravnim postupkom te se o valjanosti i zakonitosti odluke gdje je utvrđena invalidnost ne može raspravljati u parničnom postupku, niti se mogu provjeravati činjenice na kojima se gradila odluka o invalidnosti osiguranika u upravnom postupku.

Zakonitost ili pravilnost tog rješenja mogla se ispitivati samo u upravnom postupku – u postupku povodom pravnih lijekova propisanih za taj postupak, a u upravnom sporu je Upravni sud (prema članku 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine" broj 20/10 i 143/12) mogao odlučivati o zakonitosti akta kojima su organizacije s javnim ovlastima rješavale o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

Glede pravnog značaja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-140-01/02-01, OB: 03127372085, Ur. broj: 341-18-03/02-72562 od 2. prosinca 2004., o umirovljenju osiguranika tužitelja Nediljka Kolića i u njemu utvrđenim razlozima za umirovljenje (zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad), a koje rješenje je konačno i pravomoćno i njime je sud vezan, uz ostalo ne samo činjenicom umirovljenja osiguranika tužitelja već i razlozima koji su doveli do umirovljenja Nediljka Kolića, te se u njih više ne može ulaziti, posebno ne u ovom sudskom postupku.

Prema tome, sud prvog stupnja ne može se upuštati u preispitivanje pravomoćnih rješenja tužitelja vezanih za utvrđivanje invaliditeta i razlozima invaliditeta osiguranika tužitelja, obzirom da je sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom upravnog tijela, odlukom zavoda, sve dok takva odluka (rješenje) postoji, tj. dok ne bude izmijenjena u zakonom propisanom postupku a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a isto je izraženo i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Revr-1172/2016 od 24. travnja 2018., Revx-1219/2015 od 2. veljače 2016., Revr-210/09 od 16. lipnja 2009., Revx-140/18 od 2. listopada 2019., Revt-275/14 od 1. travnja 2015. itd.).

Stoga, budući da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kojim je utvrđeno svojstvo osiguranika tužitelja uslijed čega sud nije mogao raspravljati o utvrđenoj invalidnosti, ni kao prethodnom pitanju.“.

6. Slijedom ovako izraženog pravnog shvaćanja suda drugog stupnja nema mjesta dokazivanju da između isplata mirovine osiguraniku tužitelja i ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći postoji uzročna veza kao jedan od elemenata postojanja odštetne odgovornosti.

7. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

8. Ovaj sud je glede ovog pitanja (pitanje broj 1. u reviziji) izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. gdje je rečeno:

„Naime, kada je u drugoj parnici odlučeno o odgovornosti tuženika samo na razini prethodnog pitanja, bez obzira što je u toj parnici uzročna veza utvrđena na temelju izvedenog vještačenja, sud tom odlukom nije vezan u novoj parnici, neovisno o tome što u njoj tužitelj postavlja zahtjev u vezi istog štetnog događaja i od tuženika zahtijeva isplata po osnovi regresnog zahtjeva tužitelja radi isplaćenog razmjernog dijela invalidske mirovine. Ocjena suda u pogledu uzročne veze vezala je samo sud u postupku u kojem je donesena odluka o odgovornosti tuženika za naknadu štete osiguraniku tužitelja i ona ima pravni učinak samo u postupku u kojem je o njoj odlučeno, a nema ni značaj presuđene stvari, budući da pitanje ocjene uzročne veze nije uneseno u izreku, već je sadržano samo u obrazloženju (čl. 333. ZPP). Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).

Slijedom navedenog, time što su u postupku u dokazne svrhe bez suglasnosti tuženika uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka izrađeni u drugom predmetu među različitim strankama, a istovremeno je odbijen prijedlog tuženika da se u ovom konkretnom postupku izvede medicinsko vještačenje radi utvrđivanja je li, eventualno, uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja različit od onoga iz upravnog rješenja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu - posljedice stradavanja u predmetnom štetnom događaju, to je takvim (nezakonitim) postupkom nižestupanjskih sudova stranci zapravo oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom. Tim više jer sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave i vještačenje se usmeno iznosi na glavnoj raspravi, a sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Vještak mora obrazložiti svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi, s tim da je svrha takvog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka omogućavanje strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne eventualne primjedbe na njegov nalaz i mišljenje (čl. 4. i 259. do 260.ZPP).

Stoga je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, jer je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.“.

9. Slično ovaj sud i u odluci poslovni broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017. gdje je rečeno:

„Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan Rješenjem tužitelj od. 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M.

Naime, tim Rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim Rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M.

Ovdje je za ukazati da tužitelj nije niti ovlašten odlučivati o obvezi naknade prouzročene mu štete, već on ima samo pravo zahtijevati od štetnika (u izvansudskom ili sudskom postupku) da mu naknadi prouzročenu štetu (čl. 160. st. 1. ZMO).“.

10. Dakle, reafirmirajući gore navedena pravna shvaćanja u odgovoru na prvo postavljeno pitanje u ovoj reviziji valja reći da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i osiguraniku štetnika (ovdje tuženika) dopušteno je u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno- posljedičnoj vezi. O rezultatu dokazivanja i eventualnom etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi i odštetna odgovornost tuženika.

11. Slijedom navedenog kako je u postupku pred sudom drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja na opisani način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, jer je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.

12. Stoga je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. al. 3. odlučeno kao u izreci.

13. Odluka o troškovima sastava revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. ZPP-a.

14. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i zbog prvog postavljenog pitanja u reviziji odlučeno kao u izreci, zbog svih gore navedenih razloga, to nije bilo mjesta odlučivati o ostalim u reviziji postavljenim pitanjima.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.