Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 10 Gž-1660/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J. (OIB:…) iz V., zastupane po punomoćniku Z. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženih A. L. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćnicima iz O. d. R. & R. iz Z. i D. J. (OIB:…) iz V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2900/2019-18 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2900/2019-18 od 30. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, koja se vodi u predmetu istog prvostupanjskog suda pod brojem Ovr-934/2018 po prijedlogu tužene A. L. protiv tuženika D. J. kao ovršenika radi iseljenja i predaje u posjed nekretnina (toč.I izreke). Toč. II izreke obvezana je tuženoj A. L. naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.800,00 kn.
1.1. Obrazlažući zauzeto stajalište prvostupanjski sud polazi od nespornih činjenica da je tužiteljica u svojstvu treće osobe zaključkom ovršnog suda broj Ovr-934/2018 od 9. listopada 2019. upućena na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja ovrhe radi iseljenja nedopuštenom, da se ovrha u postupku broj Ovr-934/2018 vodi po prijedlogu tužene A. L. kao ovrhovoditeljice protiv tuženika D. J. kao ovršenika, radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine upisane u zk.ul.13433 k.o. Z. koju je A. L. stekla na javnoj dražbi u ovršnom postupku broj Ovr-2461/14 koji je vođen po prijedlogu ovrhovoditelja zavod protiv ovršenika – ovdje tuženika D. J., da joj je predmetna nekretnina dosuđena rješenjem od 11. srpnja 2016., a zaključkom od 26. kolovoza 2016. i predana, potvrđeno da je kupovnina uplaćena, određena uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime kupca te naloženo brisanje ostalih upisa u B i C listu, što je i prevedeno pod brojem Z-17557/16 dana 8. rujna 2016., te da je rješenjem broj Ovr-934/2018-49 od 30. listopada 2019. utvrđeno da je ovrha u toj pravnoj stvari dovršena uz obrazloženje da je prilikom uredovanja na licu mjesta dana 29. listopada 2019. sudski ovršitelj predao nekretninu u posjed ovrhovoditeljici
– ovdje tuženoj A. L. te obavio sve ovršne radnje.
1.2. Polazeći od utvrđenja da je ovršni postupak čije proglašenje nedopuštenim traži tužiteljica u predmetnoj parnici, pravomoćno dovršen u prosincu 2019., prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice zauzevši stajalište da ishod pokrenute parnice ne može imati utjecaja na ovršni postupak (pozivajući se pri tom na istovjetno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev x-987/13 i Rev x-982/16).
1.3. Zauzeto stajalište o nedopuštenosti predmetne tužbe prvostupanjski sud temelji i na utvrđenju da je ovršni postupak koji je predmetom tužbenog zahtjeva tužiteljice, vođen radi predaje nekretnine u posjed kupcu koji nije izvorni ovrhovoditelj, već je nakon ovršne prodaje predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 131. stav. 4. u vezi stav. 3. Ovršnog zakona (dalje: OZ - „Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) stekao samostalnu osnovu za ovršni prijedlog za iseljenje ovršenika iz predmetne nekretnine i da je pravo kupca nekretnine zaštićeno odredbom čl. 110. OZ prema kojoj ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi, poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnina, ne utječu na pravo vlasništva kupca, koji je pravo vlasništva stekao temeljem pravomoćne sudske odluke, u smislu odredbi čl. 114. stav. 1. u vezi čl. 126. stav. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17) koje vlasničko pravo kupca, po ocjeni prvostupanjskog suda ne može biti dovedeno u pitanje predmetnom tužbom koju tužiteljica temelji na tvrdnji da je predmetna nekretnina zajedničko vlasništvo nje i tuženika D. J. s naslova bračne stečevine.
2. Ispitujući žalbene navode tužiteljice, odgovarajući na one od odlučnog značaja - u smislu odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, ovaj sud je žalbu tužiteljice ocijenio neosnovanom.
3. Naime, pobijajući opisanu presudu pravovremenom žalbom iz svih zakonskih žalbenih razloga, tužiteljica uvodno obrazlaže žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl.354.stav.2.toč.9. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) i čl.381. ZPP-a ističući da je ovrha vođena u postupku broj Ovr- 934/2018 (po prijedlogu A. L. protiv D. J. radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine upisane u zk.ul.13433 k.o. Z.) istovjetna ovrsi koja je vođena pod brojem Ovr- 2461/14 a koja je pravomoćno okončana rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2007/17 od 24. listopada 2017. kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj Ovr-2461/2014-79 od 1. lipnja 2017. kojim je po prijedlogu A. L. protiv D. J. određena ovrha radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine upisane u zk.ul.13433 k.o. Z. i odbijen prijedlog za ovrhu.
3.1. Ne ulazeći u pravnu analizu obrazloženja prethodno iznesenog žalbenog razloga (prigovor res iudicate istaknut u parnici, a u odnosu na dva ovršna postupka koji su pravomoćno okončani) valja tek kratko navesti da navedeni žalbeni razlog nije osnovan obzirom da se o presuđenoj stvari može raditi isključivo u odnosu na predmetnu parnicu - i to između istih parničnih stranaka u istovjetnim stranačkim ulogama (subjektivni identitet spora) i u odnosu na istovjetan predmet spora - proglašenje nedopustivosti ovrhe radi iseljenja utemeljenog na bitno istovrsnoj činjeničnoj osnovi (objektivni identitet spora).
4. Nastavno razmatrajući pobijanu presudu u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka (iz čl.354.stav.2.toč.2.,4., 8., 13. i 14. ZPP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Osporavajući stajalište prvostupanjskog suda da nema mjesta vođenju predmetne parnice obzirom da je ovršni postupak broj Ovr-934/18 pravomoćno dovršen tužiteljica navodi da se navedeni ovršni postupak nije ni smio voditi jer je, citira se :“u identičnoj stvari već pravomoćno bilo odlučeno na način da je prijedlog za ovrhu odbijen“ a da se prvostupanjski sud na navedenu činjenicu uopće nije osvrnuo pa nastavno tome obrazlaže stajalište prema kojemu tužena A. L. nije mogla u smislu odredbe čl.131.stav.1. i stav.4. Ovršnog zakona steći položaj ovrhovoditeljice te smatra da je iz tog razloga ovrha trebala biti proglašena nedopuštena.
5.1. U odnosu na prednje navedeno valja ponajprije navesti da je predmet ispitivanja u ovom žalbenom stadiju određen sadržajem pobijane sudske odluke – dakle presudom prvostupanjskog suda kojim je njezin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati sadržaj postupanje ovršnog suda u pravomoćno dovršenom ovršnom postupku – pa niti da li je ovrhovoditeljica mogla steći položaj ovrhovoditeljice u smislu odredbe čl.131.stav.1. i 4. OZ".
6. Polazeći od stajališta prvostupanjskog suda o odlučnom značaju činjenice pravomoćnog dovršetka postupka ovrhe broj Ovr-934/2018 na ishod predmetne parnice, tužiteljici valja staviti na znanje da je na pokretanje predmetne parnice upućena u svojstvu treće osobe povodom izjavljenog prigovora što determinira primjenu odredbi čl.59. i čl.60. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12, 93/14 i 73/17).
6.1. Prema odredbi čl. 60.stav.3. OZ podnositelj prigovora može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka ovršnoga postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka iz koje
ishod pokrenute parnice
odredbe proizlazi da nakon dovršetka ovršnog postupka
više nema utjecaja na ovršni postupak, kao što to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Navedeno potvrđuje činjenica, da Ovršni zakon posebno normira situaciju kada ovršenik povodom izjavljene žalbe bude upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (u smislu odredbi čl.52., čl.53. i čl.55. OZ) od one kada treća osoba povodom izjavljenog prigovora bude upućena na pokretanje takve parnice (u smislu odredbi čl. 59. i čl.60. OZ) pa tako u odnosu na treću osobu ne propisuje ni mogućnost naknade štete (u smislu odredbe čl.56. OZ) niti mogućnost protuovrhe (u smislu odredbe čl.62. OZ-a).
6.2. Naime, upravo institut naknade štete normiran odredbom čl. 56. OZ, omogućava zaštitu ovršenika u slučaju kada ovršni postupak bude pravomoćno dovršen prije pravomoćnog dovršetka parnice na koju je upućen, time da navedena odredba čl.56. OZ-a ne obuhvaća treću osobu niti je njoj omogućeno iniciranje protuovrhe.
7. Imajući dakle u vidu pravilnost stajališta prvostupanjskog suda – da zbog činjenice pravomoćnog dovršetka postupka ovrhe, predajom nekretnine u posjed kupcu, ishod predmetne parnice pokrenute po tužiteljici kao treće osobe (u smislu odredbe čl. 59.stav.1. OZ-a) više nije ni od kakvog pravno-relevantnog značaja na ovršni postupak, valjalo je, bez analize žalbene teze o predmetnim nekretninama kao bračnoj stečevini, a pozivom na ovlast iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, sukladno odredbi čl.368.stav.1. ZPP-a.
U Varaždinu, 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj
