REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1871/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Đ., iz B., Republika Srbija, zastupanog po punomoćnicima R. M. i V. M., odvjetnicima u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-260/2016-2 od 13. travnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3921/12-34 od 21. siječnja 2016., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je potraživao isplatu iznosa 90.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presuda do isplate, te je ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 6.500,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. te na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te iz razloga što odluka o sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno preinačenje drugostupanjske presude uz prihvaćanje tužbenog zahtjeva i nalaganje tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. Prema odredbi čl. 373. a st. 1. ZPP-a, drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

Prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. tog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok prema odredbi st. 3. istoga članka u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud će ju donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga zakona.

7. Iz obrazloženja drugostupanjske presude se može zaključiti da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a jer je drugostupanjski sud, odlučujući o iznesenom prigovoru zastare, na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu utvrdio datum kad je tužitelj primio rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1727/12-2 od 3. srpnja 2012. te je ocijenio da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, potvrdivši drugostupanjsku presudu primjenom relevantnih materijalnopravnih normi na utvrđeno činjenično stanje.

7.1. Slijedom navedenog, drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, pa je stoga tužitelju u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

7.2. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, tzv. izvanredne revizije.

7.3. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tužitelja razmatrao kao tzv. redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane presude.

8. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, a koji temelji na tvrdnji da su policijski službenici 29. listopada 2008. prilikom njegovog uhićenja prekoračili granice svojih službenih ovlasti, te mu nepotrebno nanijeli tjelesne ozljede.

11. U reviziji tužitelj prigovara da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, jer da se presuda ne može ispitati obzirom da drugostupanjski sud u obrazloženju odluke nije naveo da li je ta presuda donesena primjenom odredbe čl. 373a ZPP-a, o čemu ovisi dopustivost podnošenja revizije sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, a niti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda sadrže jasne razloge glede odlučnih činjenica na temelju kojih su sudovi ocijenili da nema odgovornosti tuženice za štetu nastalu tužitelju.

11.1. Ocjena ovog suda je da takva povreda nije počinjena jer se iz obrazloženja drugostupanjske presude može zaključiti da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 373a st. 1. toč. 2. ZPP-a – kao što je već prethodno obrazloženo pod točkom 7. obrazloženja ove presude.

11.2. Dakle, pobijana drugostupanjska presuda je u suglasju s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama broj Revx-883/14 od 3. prosinca 2014 i Rev- 1130/06 od 28. kolovoza 2007. na koje se je tužitelj pozvao u reviziji, a koje polaze od toga da nenavođenje propisa na kojima se presuda temelji ne dovodi do njene nezakonitosti ako se iz obrazloženja može presude može zaključiti o kojim se propisima radi - sve budući da se iz obrazloženja konkretne drugostupanjske presude može zaključiti na temelju kojeg propisa je donesena.

11.3. Suprotno daljnjim navodima revidenta, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP-a), pa stoga ni u navedenom smislu drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Također, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa je tako obrazložio i razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pravilno postupio prihvativši nalaz i mišljenje medicinskih vještaka koji su, saslušani na ročištu, otklonili sve prigovore tužitelja slijedom čega je pravilno odbijen prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza novim medicinskim vještačenjem (čl. 261. st. 3. ZPP-a).

13. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je do uhićenja tužitelja došlo uporabom tjelesne snage na način da su se policijski službenici zaletjeli u tužitelja i bacili ga na pod,

- da su upotrijebljena sredstva prinude kod uhićenja tužitelja u konkretnom slučaju bila zakonita i srazmjerna,

- da je tužitelj kod uhićenja zadobio lake tjelesne ozljede koje nisu ostavile trajne posljedice,

slijedom čega je ocijenjeno da djelatnici policije nisu postupali nepravilno niti nezakonito imajući na umu odredbe čl. 54. i 55. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 129/2000), a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi kod tužitelja uslijed štetnog događaja (uhićenja) bili povrijeđeni njegova čast, ugled i dostojanstvo u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, kao i da utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha kod tužitelja nisu bili takvi da bi opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

14. Tužitelj svojim navodima u reviziji nije doveo u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tužitelja odbiti valjalo kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.