REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2349/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Z. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženika S. S. iz P., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-654/17-2 od 11. lipnja 2018., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž-654/17-5 od 27. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama broj Ps-20/16 od 8. svibnja 2017., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužiteljici u isključivi, neposredni i zakoniti posjed, slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao čest. zem. 2379 k.o. O., ZU 3536, što u naravi predstavlja kuću površine 35 m2, dvorište 15 m2, te da se ubuduće suzdrži od bilo kakvog uznemiravanja tužiteljice u ostvarenju vlasničkih prava tužiteljice na predmetnoj nekretnini.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 48.220,00 kuna sa zakonskom kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem razdoblju, uvećano za 5 % poena koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je ujedno odbijen i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Tužiteljica u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke.

7.1. Suprotno revizijskim navodima tuženika ne radi se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da se radilo o očitoj omašci u pisanju, koju je drugostupanjski sud ispravio rješenjem od 27. kolovoza 2018. sukladno odredbi članka 342. ZPP, a kada je omaškom u izreci presude naveo raniji broj prvostupanjske presude, koja je od strane istog drugostupanjskog suda ranije bila ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

7.2. Tuženik u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi tuženika izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je vlasničkopravni zahtjev (rei vindicatio) tužiteljice na predaju u posjed nekretnine.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, označene čest. zem. 2540/2 k.o. O., bio upisan N. Z., pok. otac tužiteljice,

- da je kupoprodajnim ugovorom od 3. svibnja 1997., sada pok. otac tužiteljice prodao nekretninu označenu kao čest. zem. 2540/2 k.o. O., T. K.,

- da je T. K. pred Općinskim sudom u Metkoviću pokrenuo postupak radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje, a u kojem postupku je ishodio presudu broj P-131/00 od 25. svibnja 2000. protiv sada pok. N. Z. (oca tužiteljice), u kojem postupku je utvrđen vlasnikom kupljene nekretnine označene kao čest. zem. 2540/2 k.o. O.,

- da je T. K., 7. lipnja 2006. sklopio ugovor o kupoprodaji s M. S. (bratom tuženika), kojim mu je prodao nekretninu oznake čest. zem. 2540/2 k.o. O.,

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika S. Š. iz Z. kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6780/07 od 12. veljače 2008. donesenog iza smrti pok. N. Z., nekretninu čest. zem. 2540/2 k.o. O., naslijedila tužiteljica za cijelo,

- da je rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, zemljišnoknjižnog odjela broj Z-385/10-3536 u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. O., na novoformiranoj nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zem. 2379 zk.ul.br. 3536 k.o. O., bio upisan N. Z. pok. G. (djed tužiteljice) za 2/3 dijela i tužiteljica za 1/3 dijela,

- da predmetna nekretnina čest. zem. 2379 zk.ul.br. 3536 k.o. O., u naravi predstavlja dio stepeništa, kuću i dvorište, te da je formirana od bivše čest. zem. 2540/2 zk.ul.br. 154 k.o. O.,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Metkoviću broj P-1297/09 od 16. prosinca 2009., tužiteljica utvrđena vlasnicom za 1/3 dijela bivše čest. zem. 2540/2 k.o. O., od kojeg dijela je nastala novoformirana čest. zem. 2379 zk.ul.br. 3536 k.o. O.,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom na temelju priznanja i zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj P-1416/11 od 18. kolovoza 2015. tužiteljica utvrđena vlasnicom nekretnine za 2/3 dijela bivše čest. zem. 2540/2 k.o. O., od kojeg dijela je nastala novoformirana čest. zem. 2379 zk.ul.br. 3536 k.o. O.,

- da je provedbom uknjižbe u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj Z-2101/15 od 9. studenoga 2015., tužiteljica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vukovaru broj O-426/09 od 17. veljače 2014. proizlazi da su zakonskim nasljednicima iza pok. M. S. proglašeni S. M., D. M. i M. Z., te da tuženik nije proglašen zakonskim nasljednikom iza pok. brata M. S., te da tim ostavinskim rješenjem nije raspoređena predmetna nekretnina,

- da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika.

10. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sudovi nižeg stupnja su zaključili da se tuženik nezakonito nalazi u posjedu predmetne nekretnine obzirom da nije nasljednik iza svoga pok. brata M. S., te da isti nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine (članak 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP), pa su tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatili kao osnovan sukladno odredbi članka 162. ZVDSP.

11. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, prema odredbi članka 161. stavak 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom članka 162. stavak 1. ZVDSP propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

13. Odredbama članka 161. stavak 3. i članka 163. ZVDSP uređeni su prigovori kojima se tuženik može suprotstaviti zahtjevu vlasnika na predaju stvari, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev. Tako prema odredbi članka 163. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

14. U konkretnom slučaju tužiteljica je obzirom na tvrdnju da joj je kao vlasnici uskraćena ovlast posjedovati utuženu nekretninu, trebala dokazati ono na čemu temelji tužbeni zahtjev - da na toj nekretnini ima pravo vlasništva koje ju ovlašćuje na zahtijevani posjed i da se ta nekretnina nalazi u tuženikovu posjedu.

15. Iz činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja proizlazi da je tužiteljica upisana kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, što je i dokazala zemljišnoknjižnim izvatkom, dok u postupku nije bilo prijeporno da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

16. Stoga su neosnovani revizijski prigovori tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje prave vlasničke tužbe, budući da aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz činjenice da je upravo tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine.

17. S druge strane, kod vlasničke tužbe u smislu odredbe članka 162. stavak 1. ZVDSP pasivno je legitimirana svaka osoba koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je kao u konkretnom slučaju posjeduje bespravno, jer na taj način vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari.

18. Nadalje, prema odredbi članka 120. stavak 1. ZVDSP vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, dok odredba članka 122. stavak 1. ZVDSP regulira zaštitu povjerenja u zemljišne knjige prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, dok je odredbom članka 123. stavak 1. ZVDSP regulirano djelovanje povjerenja u istinitost upisa, prema kojoj, stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, premda to nije bila i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

19. U konkretnom slučaju tužiteljica je upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini izvršila na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću broj P-1297/09 od 16. prosinca 2009. i presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj P-1416/11 od 18. kolovoza 2015., s povjerenjem u potpunost i istinitost upisa u zemljišnoj knjizi.

20. Tuženik u reviziji osporava da je tužiteljica bila u dobroj vjeri, slijedom čega smatra da tužiteljica pravo vlasništva sporne nekretnine nije stekla.

21. Revizijski navodi tuženika nisu osnovani, to stoga jer upis prava vlasništva tužiteljice na spornoj nekretnini, nije izbrisan zbog nevaljanosti, dok tuženik tužbu za brisanje upisa u smislu odredbe članka 123. stavak 2. ZVDSP, nesporno nije podnio, kao ni bilo koji od nasljednika iza pok. M. S. (brata tuženika). U takvim okolnostima, dobra vjera tužiteljice nije dovedena u sumnju, pa je tužiteljica, kao stjecatelj u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekla upisom u zemljišnu knjigu, koji do danas zbog nevaljanosti nije izbrisan.

22. Okolnost da bi eventualno zakonski nasljednici iza pok. M. S. (što iz utvrđenja suda nižeg stupnja proizlazi da tuženik nije) na predmetnoj nekretnini imali neko pravo, ne zaustavlja zahtjev tužiteljice za predaju u posjed predmetne nekretnine u čijem je posjedu sada tuženik.

23. Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužiteljice, jer je tužiteljica sukladno odredbi članka 162. stavak 1. ZVDSP u postupku dokazala svoje pravo vlasništva i tuženikov posjed predmetne nekretnine, dok tuženik nije dokazao osnovanost prigovora kojim tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari (članak 163. stavak 1. ZVDSP).

24. Prema tome, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe članka 393. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskom stupnju postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.