REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 677/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B., OIB …, iz L., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo financija, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-366/2020-2 od 20. svibnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-114/19-4 od 22. siječnja 2020., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja protiv tuženice, radi isplate, podnijeta 30. svibnja 2019.

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3134/2020-2 od 20. siječnja 2021. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:

"Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-366/20-2 od 20. svibnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-114/19-2 od 22. siječnja 2020. u odnosu na pitanje tumačenja odredbe čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) kod okolnosti da tužitelj u tužbi nije naznačio odnosno dostavio dokaz da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu prema sadržaju njihovog pravnog odnosa?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio reviziju zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena:

"Da li je pretpostavka urednosti tužbe da je tužitelj u tužbi naznačio odnosno dostavio dokaze da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu, dostavu zatraženih podataka i knjigovodstvenu dokumentaciju, pod prijetnjom odbacivanja cjelokupne tužbe?".

4.1. Tužitelj predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijano rješenje, navodeći da se radi o pravnom pitanju o kojem u odnosu na urednost tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) praksa viših sudova nije jedinstvena.

5. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP.

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

7.2. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tužitelj kao razloge važnosti navodi odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-276/2020 od 18. svibnja 2020. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-198/2020 od 12. lipnja 2010. u kojima je zauzeto shvaćanje da "nedostatak dokaza da je tužitelj zatražio od tuženice podatke i knjigovodstvenu dokumentaciju radi potpunog određivanja tužbenog zahtjeva a tuženica da je to odbila učiniti, nije pretpostavka urednosti stupnjevite tužbe radi čega nije bilo mjesta pozivati tužitelja na ispravak odnosno nadopunu iste pod prijetnjom odbačaja cjelokupne tužbe prema članku 109. ZPP, kako je to učinio sud prvog stupnja". Navedeno shvaćanje suprotno je pobijanoj odluci.

8. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu radi isplate plaće s osnove prekovremenog rada za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. ožujka 2019., predlažući sudu prvog stupnja da donese rješenje kojim će obvezati tuženicu da dostavi rješenje o rasporedu na radno mjesto tužitelja, obračunske liste mjesečnih plaća u utuženom razdoblju, evidenciju radnog vremena, putne naloge, evidenciju ulazaka i izlazaka službenog vozila te mjesečni iznos razlike plaće koju bi tužitelj primio da mu je pravilno obračunata plaća, nakon čega da će urediti svoj tužbeni zahtjev.

9. Sud prvog stupnja smatra da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje manifestacijskog zahtjeva i stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP, iz koje proizlazi da do mogućnosti podnošenja takve tužbe dolazi tek onda kada tuženik odbija dati tužitelju podatke bez kojih se ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev, a da u ovom sporu tužitelj ni ne tvrdi da mu je tuženica odbila dati podatke bez kojih on ne bi bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, s tim da - niti nakon što je od njega zatražen ispravak tužbe nije dostavio dokaz o tome da je te podatke zatražio od tuženice te da mu ih je ova odbila dati. Navedene podatke da nije zatražio od tuženice niti u zahtjevu za mirno rješavanje spora, već da je u tom zahtjevu samo naveo da potražuje iznos od 15.000,00 kn po osnovi neplaćenog rada, ali da istodobno nije tražio da mu se dostave podaci niti dokumentacija potrebna za izračun iznosa potraživanja. Pritom se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-108/08 od 4. rujna 2008.

9.1. Sud prvog stupnja je rješenjem pozvao tužitelja da dostavi dokaz da mu tuženica ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP ili da u istom roku postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja budući da je pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavka za meritorno suđenje, jer tužba bez toga nije podobna za raspravljanje te je tužitelj upozoren na posljedice, sukladno odredbi čl. 109. st. 4. ZPP.

9.2. Međutim, kako tužitelj nije postupio po navedenom rješenju, već je tužbu vratio bez ispravka, to je sud prvog stupnja odbacio tužbu na temelju odredbe čl. 109. st. 4. ZPP.

10. Drugostupanjski sud odbijajući žalbu tužitelja smatra pravilnim pravni pristup suda prvog stupnja – prema kojem u ovakvom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopustivosti (urednosti) stupnjevite tužbe. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se da takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (čl. 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskog zahtjeva (čl. 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl.

10.1. Drugostupanjski sud navodi da je tako sud prvog stupnja i postupio kada je rješenjem pozvao tužitelja na ispravak i dopunu tužbe na način da dostavi dokaz da mu tuženica ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP ili da u istom roku postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.

11. Odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno, koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

11.1. Pravozaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti. Tako je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

11.2. Prema odredbama čl. 325.a ZPP, u povodu tužbi iz čl. 186.b st. 1. i 2. ovoga Zakona, sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana, koja ne odgađa ovrhu (prema shvaćanju revizijskog suda ova se odredba sadržajno odnosi i na st. 3. istog članka). Ako utvrdi da zahtjevi iz stavka 1. ovoga čl. nisu osnovani, sud će donijeti rješenje iz čl. 186.b st. 4. ovoga Zakona. Nakon što tuženik položi račun, podnese pregled imovine i obveza ili se očituje o traženim podacima, odnosno nakon što utvrdi da je ovrha radi pribavljanja tih podataka ostala bez uspjeha ili da njezina provedba ili nastavak nisu svrhoviti, sud može, na prijedlog tužitelja, prije nego što donese rješenje iz čl. 186.b st. 4. ovoga Zakona, odrediti vještačenje ili izvođenje drugih dokaza ako ocijeni da je to potrebno radi provjere i dopune predloženoga računa, podnijetoga pregleda imovine i obveza ili danih podataka. Troškove izvođenja dokaza iz st. 3. ovoga čl. snosit će tuženik ako se pokaže da položeni račun, predani pregled imovine i obveza te dani podaci nisu bili točni i potpuni, odnosno ako odbije položiti račun, predati pregled imovine i obveza ili dati potrebne podatke. Tužitelj može u posebnoj parnici zatražiti naknadu štete koju je pretrpio zato što tuženik nije postupio u skladu s rješenjem iz st. 1. ovoga čl.

12. Stoga će kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP, sud najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani čl. 109. st. 2. ZPP) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).

13. Upravo na naprijed opisani način je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i postupio, što je sud drugog stupnja pravilno potvrdio, stoga revizija tužitelja nije osnovana.

13.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je postavio manifestacijski zahtjev za koji je sud ocijenio da nije osnovan jer tužitelj nije dokazao osnovanost tog zahtjeva (nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zatražio potrebne podatke i da mu je tuženica iste odbila dati). Stoga je sud rješenjem vratio tužbu tužitelju, pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP i odredio mu rok radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva. Kako tužitelj u određenom roku nije postupio po rješenju suda već je dostavio podnesak u kojem navodi da je ispunio zakonsku pretpostavku podnoseći zahtjev za mirno rješenje spora - ističući da nije ni bio dužan prethodno tražiti od poslodavca dostavu podataka potrebnih za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

14. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b ZPP je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 400. st. 1. i 3 u vezi s čl. 393. ZPP.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.