REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 900/2017-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. G. iz Z., P., OIB ..., 2. A. Č. iz Bosne i Hercegovine, B. B. i 3. M. M. iz Z., ..., protiv tuženika J. M., iz N. V., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-146/2016-3 od 3. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1267/2015-20 od 5. listopada 2015., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-146/2016-3 od 3. travnja 2017. i Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1267/2015-20 od 5. listopada 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj P-1267/2015-20 od 5. listopada 2015. suđeno je:
" I. Tuženiku se nalaže da tužitelju ad1 M. G. plati iznos od 28.000,00 EUR, tužitelju ad2 A. Č. 35.000,00 EUR i tužitelju ad3 M. M. 30.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2007., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.
III Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 43.449,60 kn, u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.".
2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-146/2016-3 od 3. travnja 2017. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog svih razloga iz odredbe čl. 385. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da im tuženik (zajmoprimac), isplati iznos od ukupno 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime povrata zajma iz ugovora od 27. travnja 2006., i to: tužitelju 1. M. G. iznos od 35.000,00 EUR, tužitelju 2. A. Č. iznos od 35.000,00 EUR i tužitelju 3. M. M. iznos od 30.000,00 EUR.
7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud zaključuje da je navedeni ugovor o zajmu ništetan u smislu odredbe čl. 103. st. 1. u vezi s odredbom čl. 395. ZOO/91, pa je u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91 tuženik dužan vratiti tužiteljima ono što je temeljem tako ništavog ugovora primio, odnosno u konkretnom slučaju 1. tužitelju M. G. iznos od 28.600,00 EUR, 2. tužitelju A. Č. iznos od 35.000,00 EUR i 3. tužitelju M. M. iznos od 30.000,00 EUR, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe (čl. 214. ZOO/91).
7.1. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenično utvrđenje i pravne zaključke prvostupanjskog suda - osim u dijelu primjene Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), umjesto Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 117/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), s obzirom na to da je ugovor o zajmu sklopljen 27. travnja 2006.), slijedom čega je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
8. Tužitelj u reviziji prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, uz tvrdnju da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koju drugostupanjski sud nije sankcionirao unatoč izričitim žalbenim razlozima.
8.1. Naime, tuženik ističe da prvostupanjski sud odluku temelji na presudi kaznenog suda Ko-3346/06 u kojem su saslušani ovdje tužitelj 3. M. M. (a koji nije saslušan u ovom postupku jer se nije odazvao na pozive suda) te svjedok F. L. (za kojeg se nije mogla utvrditi točna adresa stanovanja), ali da za takvo korištenje dokazima provedenim u drugom postupku nije postojala suglasnost stranaka. Pritom navodi kako se nije protivio tome da sud izvrši uvid u presudu Ko-3346/06. Međutim, nije dao suglasnost da se koriste iskazi stranka i svjedoka koji nisu saslušani u ovom postupku.
9. Iz presude prvostupanjskog suda vidljivo je kako je taj sud uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj XXI KO-3346/06 od 4. travnja 2007. utvrdio da su (ovdje) tužitelji 1. i 2. oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine – lihvarskim ugovorom, opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. KZ, te tužitelj 2. kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 129. st. 2. KZ. Međutim, iz prvostupanjske presude proizlazi (na što u reviziji upozorava tužitelj) da prvostupanjski sud koristi iskaze svjedoka saslušanih u kaznenom postupku i navedenih u obrazloženju presude kaznenog suda i to: svjedoka F. L., koji nije saslušan u ovom postupku kao i iskaz svjedoka M. M., ovdje tužitelja 3. koji, također, nije saslušan u ovom postupku te dovodi u vezu te iskaze sa iskazima stranka i svjedoka saslušanih u ovom postupku.
9.1. Slijedom navedenog, time što su u postupku, unatoč protivljenju jedne od stranaka ili unatoč izostanku suglasnosti stranke za takvo postupanje, u dokazne svrhe uzeti u obzir iskazi svjedoka i stranaka izrađeni u drugom sporu, to je takvim (nezakonitim) postupkom suda prvog stupnja stranci oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom (tako i ovaj sud u svojim odlukama Rev-2408/13 od 24. travnja 2018., Rev-1116/1990 od 26. rujna 1990. i dr.) tim više jer sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (čl. 4. ZPP) te ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (čl. 7. st. 3. ZPP)
10. Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, na što je on bezuspješno upirao u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude, pa je stoga i sud drugog stupnja, koji nije sankcionirao tu postupovnopravnu povredu, sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP.
10.1. Zbog navedenog je, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci pod toč. 1. i ukinuti nižestupanjske presude.
11. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
12. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. 2. izreke).
Zagreb, 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
