REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 339/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. Č., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1284/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2864/2019-147 od 29. rujna 2020., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1284/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2864/2019-147 od 29. rujna 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio tri pitanja kojima problematizira ocjenu provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova te primjenu pravila o teretu dokazivanja u konkretnom slučaju pri čemu se je pozvao na odluke revizijskog suda broj Revr-567/02, Revr 325/16, Revx 214/18, Rev 3042/14, Revx 931/17 te odluku Županijskog suda u Splitu u predmetu broj Gž 3050/16, dok u odnosu na četvrto pitanje (kojim se osporava mogućnost ostvarivanje prava radnika kod nedopuštenog otkaza u slučaju ako radnik nije zatražio povratak na posao), tužitelj nije naznačio razloge zbog kojih ga smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je predložila isti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje tuženika da tužiteljici naknadi trošak sastava odgovora.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da odluke revizijskog suda na koje se je tuženik pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije argumentirajući važnost prva tri pitanja nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna ovom predmetu, pa se stoga ne mogu smatrati valjanom argumentacijom važnosti tih pitanja koja bi opravdala intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. U odnosu na četvrto pitanje, tuženik nije uopće izložio razloge zbog kojih to pitanje smatra važnim, te stoga nije dokazao važnost pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom toga prijedloga.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.