REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 271/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. Z., ..., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. Ž. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6758/2016-2 od 22. studenog 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1610/13-52 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6758/2016-2 od 22. studenog 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1610/13-52 od 29. veljače 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u končanoj odluci.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1610/13-52 od 29. veljače 2016. suđeno je:

"I Ukida se rješenje ovog suda poslovni broj Ivmj-28/97 od 03. srpnja 1998.g., u dijelu pod točkom 1. za iznos od 1.750.126,58 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. veljače 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 12.525,00 kn.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 280.143,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. veljače 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, te da mu naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III Obvezuje se tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 169.207,45 kn, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6758/2016-2 od 22. studenog 2016. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovo suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju. Predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom od tuženika - mjeničnog jamca temeljem bjanko mjenice izdane kao osiguranje Ugovora o kreditu od 2. srpnja 1991.

7. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tuženik kao jamac kredita tužitelju – davatelju kredita 2. srpnja 1991. potpisao spornu bjanko mjenicu kada je i sklopljen ugovor o kreditu,

- da je predmetnu mjenicu popunio tužitelj na slijedeći način:

"U Z. 20. veljače 1997. platite za ovu mjenicu po naredbi C. d.d. Z., ... svotu od jedanmilijunsedamstopedesettisućastodvadesetšest kuna i pedesetosam lipa". Pod rubrikom "plaćanje" navedeno je C. b. d. Z. ..." dok pod rubrikama "vrijednost primljena", "stavite istu u račun" i "izvještaj" nije ništa navedeno. U gornjem desnom uglu mjenice navedeno je brojkama iznos od 1.750.126,58 kuna, a u donjem desnom uglu su potpisi tuženika i Ž. Z. (mjeničnog jamca po istoj mjenici)."

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev uz zaključak da mjenica na temelju koje tužitelj od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa, ne sadrži dva bitna sastojka i to oznaku dana i mjesta izdavanja mjenice iz čega proizlazi da sukladno čl. 108. st. 1. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 53/91) i čl. 110. st. 1. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94) ta mjenica nije pravno valjana. Zaključuju da datum upisan na mjenici (20. veljače 1997.) nije datum izdavanja mjenice koja je nesporno potpisana istog dana kao i ugovor o kreditu 2. srpnja 1991.

9. Zaključak nižestupanjskih sudova je pogrešan.

10. U trenutku izdavanja mjenice (2. srpnja 1991.) na snazi je bio Zakon o mjenici ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZM/91), dok je u trenutku ispunjenja mjenice (20. veljače 1997.) na snazi je bio Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 – dalje: ZM/94).

11. U konkretnoj situaciji, valja poći od toga da je predmetna mjenica u vrijeme njezinog potpisivanja bila nepotpuna (bjanko), a izdao ju je i potpisao tuženik (kao jamac) radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu koje je tužitelj zaključio sa A. H. kao korisnikom kredita.

11.1. U ovome slučaju riječ je, dakle, o mjeničnopravnom sporu za isplatu mjenične svote po vlastitoj mjenici potpisanoj i izdanoj u smislu navedene odredbe čl. 107. ZM/91(čl. 109. ZM 109/94) po izdavatelju mjenice – ovdje tuženiku. U sporu je valjalo odlučiti o zahtjevu tužitelja kao mjeničnog vjerovnika na isplatu prema tuženiku i to primjenom odredaba ZM-a kao posebnog zakona (lex specialis) - koji isključuje primjenu odredaba Zakon o obveznim odnosima.

11.2. Bjanko mjenica je u ovom slučaju izdana radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu i vjerovnik iz toga ugovora je bio ovlašten popuniti mjenicu koja služi osiguranju njegove tražbine u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. S obzirom na to da između tužitelja i tuženika nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je bio ovlašten popuniti mjenicu u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

12. Odredbom čl. 107. ZM /91 (čl. 109. ZM/94) određeno je da vlastita mjenica sadrži: 1) oznaku da je mjenica, unesena u sam slog isprave na jeziku na kome je ona sastavljena, 2) bezuvjetno obećanje da će se određena svota novca platiti, 3) oznaku dospjelosti, 4) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti, 5) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti, 6) oznaku dana i mjesta gdje je vlastita mjenica izdana, 7) potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavatelj).

12.1. Prema čl. 108. st. 1 ZM/91 (čl. 110. st. 1. ZM/94 ) proizlazi da isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od gore nabrojanih sastojaka ne vrijedi kao vlastita mjenica. Ipak postoje neke zakonske pretpostavke, koje se odnose na dospjelost, mjesto plaćanja te mjesto izdavanja. Tako se po čl. 108. st. 4. ZM/91 (čl. 110. st. 4. ZM/94) za vlastitu mjenicu, ako nije naznačeno mjesto izdavanja smatra da je izdana u mjestu koje je označeno pored potpisa izdavatelja mjenice.

13. Iz svega proizlazi da nije propisano gdje se prostorno na mjeničnoj ispravi označavaju dan i mjesto izdavanja mjenice, ali to se obično stavlja u gornjem lijevom uglu na što upućuju i mjenični formulari pa i onaj koji je korišten u konkretnom slučaju. Minimalni sadržaj koji bjanko mjenica mora imati u trenutku izdavanja je potpis trasanta i/ili akceptanata kod trasirane bjanko mjenice, odnosno potpis izdavatelja kod vlastite bjanko mjenice. Sve ostale sastojke ovlašten je imatelj mjenice naknadno popuniti u skladu sa ovlaštenjima koje mu je dao izdavatelj. Ako mjenica nema datuma izdanja, takva isprava nije mjenica dok je propuštanje oznake mjesta izdavanja nema uvijek tu posljedicu.

13.1. Suprotno zaključku nižestupanjskih sudova oznaka datuma (vremena) izdavanja mjenice ne mora odgovarati istini. Uzima se da oznaka datuma i mjesta izdanja ne mora biti točna, za formalnu valjanost mjenice bitno je da navedene oznake budu moguće.

13.2. Naime, valjana je i ona mjenica koja je antidatirana kao i ona koja je postdatirana, dakle kada je upisan neki datum kasniji od mjerodavnog, jer nije riječ o činjenici već o očitovanju volje. Nevaljane bi bile one mjenice sa višestrukim ili nemogućim označavanjem vremena (npr. da je dan dospijeća upisan kao neki raniji dan od dana izdavanja mjenice). Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-2/14 od 28. veljače 2018. u odnosu na istu činjenicu.

13.3. Odredbom čl. 109. ZM/91 (čl. 111. ZM/94) određeno je da na vlastitu mjenicu, ako nisu u suprotnosti s njenom prirodom, primjenjuju se odredbe Zakona o trasiranoj mjenici i to, uz ostalo, i odredbe o dospjelosti, o plaćanju te ostale odredbe

14. Dakle, kada je u gornjem lijevom uglu upisano "U Z. 20. veljače 1997." prema za sada utvrđenom činjeničnom stanju ovaj sud nalazi da je riječ o danu i mjestu izdavanja mjenice, dok je ostao neupisan drugi red u kojem je trebalo označiti dan dospijeća nakon čega se nastavlja u formularu upisani tekst "platite za ovu".

14.1. U takvom slučaju važila bi predmnijeva iz čl. 108. st. 2. ZM/91 (čl. 110. st. 2. ZM/94) da kada u vlastitoj mjenici nije označena dospjelost, smatra se kao mjenica po viđenju na što upravo tužitelj u svojoj reviziji i ukazuje.

15. Dakle, kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a. (toč. 2. izreke).

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u toč. 3. izreke rješenja

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.