Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž R-947/2020
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Ž. O., dipl. iur. iz Sindikata, Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i P. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-224/20-14 od 27. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-224/20-14 od 27. srpnja 2020., potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I izreke utvrđen je nedopušten otkaz koji je tužiteljici izrečen Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 17. prosinca 2019. te da radni odnos tužiteljice nije prestao.
2. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog Ugovora o radu od 1. ožujka 2018. u roku od 15 dana.
3. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadnom troškova postupka.
4. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe ista preinači i zahtjev tužiteljice odbije uz obvezu da mu naknadi troškove postupka.
5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.
6. Žalba nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu zbog gospodarskih odnosno organizacijskih razloga – poslovno uvjetovani otkaz, sukladno odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR).
8. Po provedenom postupku utvrđeno je slijedeće:
- tužiteljica je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2018. kod tuženika obavljala poslove na radnom mjestu viši osobni bankar
- člankom 4. ugovoreno je da je mjesto rada za te poslove R., s time da se ista obvezuje da će, radi zaštite opravdanih interesa poslodavca, po potrebi posla privremeno raditi i izvan mjesta rada
- tuženik je 23. travnja 2019. donio Odluku prema kojoj će tužiteljici radi potreba posla i učinkovitije organizacije rada, mjesto rada biti K. počev od 1. svibnja 2019. tako da je tužiteljica nakon toga radila na poslovima višeg osobnog bankara u poslovnici tuženika u K.
- tuženik je 17. prosinca 2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. ožujka 2018. iz razloga što je uslijed organizacijskih promjena zatvoreno deset poslovnica, između ostalih i poslovnica u K., u obrazloženju odluke navedeno je da su radnici ponuđeni poslovi na radnom mjestu blagajnika u R. i P. ali da je tu ponudu odbila, kao i da pri identifikaciji tehnološkog viška, osim kriterija iz članka 115. stavak 2. ZR-a (trajanja radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika) poslodavac uzima u obzir i dodatne kriterije , a to su uspješnost u radu te posebna znanja, sukladno odredbi članka 85. Pravilnika o radu, iako je utvrđeno da se rukovodio isključivo time da poslovnica prestaje sa radom tako da svim radnicima koji u njoj rade prestaje radni odnos.
- tužiteljica je protiv navedene Odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava 31. prosinca 2019., na koju tuženik nije odgovorio
- tužiteljica je predmetni postupak pokrenula tužbom od 28. siječnja 2020.
9. Sud prvog stupnja u prvom redu utvrđuje da su ispunjene sve pretpostavke i ispoštivani rokovi propisani odredbom članka 133. ZR-a za traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa, uvažavajući naprijed iznesena utvrđenja vezana uz datum primitka Odluke o otkazu ugovora o radu, podnošenja zahtjeva za zaštitu prava te podnošenja tužbe kojom je pokrenut predmetni postupak.
10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik od radničkog vijeća zatražio očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazima ugovora o radu (za više radnika pa i za tužiteljicu), ali da se vijeće nije o tome očitovalo u roku od 8 dana, zbog čega se smatra da nema primjedbi na namjeravane otkaze, pa zaključuje da je ispunjena pretpostavka provođenja postupka savjetovanja sa radničkim vijećem u smislu odredbe članka 150. ZR-a, koja je propisana za postupak prije donošenja odluke važne za položaj radnika, kakvim se smatra odluka o otkazu.
11. Prijeporno je i u fazi žalbenog postupka da li je tuženik kao poslodavac prilikom donošenja navedene Odluke bio u obvezi uspoređivati tužiteljicu sa ostalim radnicima zaposlenim na radnom mjestu višeg osobnog bankara u R., jer se donoseći tu Odluku rukovodio isključivo činjenicom da se zatvara poslovnica u K. i da svim radnicima, uključujući i tužiteljicu koja je tada radila u toj poslovnici, radni odnos prestaje.
12. S tim u vezi sud prvog stupnja utvrđuje da je sukladno Ugovoru o radu sklopljenom između stranaka 1. ožujka 2018. njeno mjesto rada u R., a da je Odlukom od 23. travnja 2019. privremeno određeno kao mjesto rada K., a ne trajno kao što to tvrdi tuženik.
13. Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je u odnosu na te odlučne činjenice iznio razloge koji su jasni tako da je presudu moguće ispitati pa njenim donošenjem nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih bitnih povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
14. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je unatoč odredbe članka 4. Ugovora o radu kojim je kao mjesto rada tužiteljice određena R., donošenjem Odluke od 23. travnja 2019. trajno kao njeno mjesto rada određen K., pa da je taj raspored definitivan, konačan i trajan bez obzira na odredbe Ugovora o radu, tako da je pobijana presuda rezultat pogrešnog tumačenja odredbi Ugovora i Odluke od strane suda prvog stupnja.
15. Protivno takvim navodima i prema mišljenju ovoga suda stranke su prilikom sklapanja Ugovora o radu od 1. ožujka 2018. kao mjesto rada tužiteljice odredile R. kako to proizlazi iz odredbe članka 4. stavak. 1. Ugovora. Prema stavku 2. tužiteljica se obvezala da će, radi zaštitite opravdanih interesa poslodavca, po potrebi posla privremeno raditi i izvan mjesta rada. Upravo sukladno ovoj odredbi tuženik je donio Odluku od 23. travnja 2019. da će zbog potreba posla i učinkovitije organizacije rada sada privremeno njeno mjesto rada biti K..
16. Tužiteljica protiv te odluke nije ponosila zahtjev za zaštitu prava, ali to nije bila niti u obvezi jer je tuženik time postupio, sukladno odredbi članka 4. stavak. 2. Ugovora o radu pa je tužiteljicu privremeno uputio na rad u poslovnicu K.. Međutim, neosnovane su tvrdnje tuženika da je time definitivno, konačno i trajno kao mjesto rada tužiteljice određen K. jer je to protivno izričitoj odredbi članka 4. stavak 1. Ugovora o radu i time nije trajno izmijenjen njen radno pravni status u odnosu na mjesto rada prema Ugovoru o radu.
17. Stoga u situaciji kada je poslovnica K. ukinuta, tada tuženik nije mogao osnovano istoj otkazati ugovor o radu samo iz tog razloga. Naime, iako je u Odluci navedeno da se rukovodio i ostalim kriterijima, suprotna su utvrđenja suda prvog stupnja što tuženik niti ne spori, odnosno da je svim radnicima koji su radili u toj poslovnici uključujući i tužiteljicu, radni odnos prestao iz tog razloga, odnosno zbog prestanka rada poslovnice.
18. Prema odredbi članka 115. stavak 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a neprijeporno je da tuženik kod donošenja navedene Odluke o tome nije vodio računa niti istu uspoređivao sa ostalim radnicima koji su radili na poslovima viši osobni bankar u Poslovnici R. u kojoj je njezino mjesto rada, već se isključivo rukovodio time da se poslovnica u kojoj je ona temeljem odluke privremeno premještena zatvara.
19. U takvoj situaciji pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je iz navedenih razloga pobijana odluka nezakonita jer poslodavac treba dokazati prema članku 135. stavak 3. ZR-a da su prilikom davanja poslovno uvjetovanog otkaza pravilno primijenjeni kriteriji kod uspoređivanja radnika koji rade na istim poslovima, što podrazumijeva konkretne podatke o kriterijima uspoređivanja, tako da sud ima mogućnost provjeriti primjenu tih kriterija u odnosu na tužiteljicu i usporedne radnike kako bi mogao ocijeniti da li je tužiteljica pravilno utvrđena tehnološkim viškom, odnosno da li je u odnosu na usporedne radnike stavljena u nepovoljniji položaj. Međutim, tuženik to nije dokazao jer tvrdi da je tužiteljici trajno mjesto rada bilo K. te da je prestankom rada te Poslovnice njoj prestao radni odnos, što je bio jedini kriterij kojim se rukovodio kod donošenja pobijane odluke.
20. U odnosu na žalbene navode tuženika da je tužiteljica odbila ponuđene poslove u poslovnici R. i P. na poslovima blagajnika pa da i iz tog razloga Odluka zakonita, valja odgovoriti da su isti neosnovani. Naime, tuženik je takve navode iznio u obrazloženju pobijane odluke, odnosno da joj je dostavio ponudu ali da je odgovorila „nije zainteresirana“, što prema mišljenju ovoga suda ne utječe na zakonitost pobijane odluke. Tuženik je u takvoj situaciji eventualno imao mogućnost dostaviti tužiteljici otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora u smislu odredbe članka 123. ZR-a, što naprijed iznesenim navodima nije dokazao pa takve tvrdnje nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane odluke niti donošenja odluke po žalbi.
21. Stoga je sud prvog stupnja daljnjom primjenom odredbe članka 124. stavak 1. ZR-a odlučio kao u točki II izreke.
22. S obzirom na navedeno valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a.
U Rijeci, 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
