REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2352/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., protiv tuženika C. n. s. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici V. K. i I. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije i reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-244/2018-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pr-41/2016-33 od 17. svibnja 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, te revizija tuženika se odbacuju kao nedopušteni.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-244/2018-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pr-41/2016-33 od 17. svibnja 2018., tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, podredno reviziju.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, podredno reviziju, osporava navode tuženika, te predlaže prijedlog i reviziju odbaciti.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, iz sadržaja prvog i drugog pitanja proizlazi da podnositelj prijedloga polazi od činjenica na kojima nižestupanjski sudovi nisu utemeljili odluke, pa stoga o istima ne ovisi odluka u sporu. Pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima koje nisu utvrđene u postupku, ne mogu biti važna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
4.1. U odnosu na treće postavljeno pitanje, ovaj sud ocjenjuje da je riječ o pitanju koje se temelji na okolnostima predmetnog (konkretnog) slučaja, koje nema značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke ovog suda broj Revr- 425/11 od 15. listopada 2014., broj Revr-370/10 od 6. listopada 2010., broj Rev- 378/11 od 15. svibnja 2013., broj Rev x-432/16 od 12. ožujka 2019., broj Revr- 1047/12 od 21. rujna 2016., te odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1278/10 od 17. siječnja 2011., na koje se poziva tuženik u smislu razloga važnosti, nisu podudarne s činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu.
6. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.
7. Nadalje, prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, prema odredbi članka 382.a stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju očinstva ili majčinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, odnosno u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.
8. U ovom predmetu nije riječ o reviziji protiv presude iz članka 382.a ZPP, a Vrhovni sud Republike Hrvatske nije prethodno donio rješenje kojim dopušta reviziju, pa podnesena revizija tuženika nije dopuštena.
9. Stoga je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 7. ZPP valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 2. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.