REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1125/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o., V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u V., protiv tuženika B. B. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa privremeni zastupnik B. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8775/15-5 od 21. studenog 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 1574/14-21 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8775/15-5 od 21. studenog 2017. kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1574/14-21 od 10. srpnja 2015., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženik isplati iznos od od 746.649,82 kuna sa zakonskom zateznom kamatom pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, sa zahtjevom da mu se nadoknade troškovi postupka izdavanja privremene mjere, zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u vlasništvu tuženika pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2827/2011, te zahtjev za naknadom parničnog troška (toč. I.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 67.862,50 kuna sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kuna odbijen (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke za dosuđeni trošak u iznosu od 67.862,50 kuna s pripadajućom kamatom tekućom od 10. srpnja 2015. do isplate, dok je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 21.656,25 kuna.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 746.649,82 kuna sa pripadajućom kamatom, a koji se zasniva na tome da je tužitelj singularni pravni slijednik trgovačkog društva M. ... d.o.o., na temelju ugovora o cesiji zaključenog između tužitelja i M. ... d.o.o. 6. ožujka 2012.
8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključivši da je predmetni ugovor o cesiji zaključen 6. ožujka 2012. ništetan pravni posao, jer je zaključen protivno prisilnim propisima, te da stoga tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku.
Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da je predmetni ugovor o cesiji ništetan pravni posao obzirom je u trenutku zaključenja ugovora o cesiji 6. ožujka 2012. račun tvrtke M. .... d.o.o., kao vjerovnika tuženika, bio u blokadi, a odredbom čl. 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 dalje: ZPONS) je zabranjeno izvršavanje obračunskog plaćanja, pa i sklapanje ugovora o cesiji svim subjektima koji su u blokadi. Osim toga sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na trećega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
9. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
10. Sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZPONS ovršenik-poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.
11. Prema ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo kad su naveli da postupanje protivno čl. 14. ZPONS, dakle vršenje obračunskog plaćanja za vrijeme kada je račun poslovnog subjekta u blokadi, ima za posljedicu ništavost predmetnih ugovora o cesiji.
12. To stoga jer je odredbom čl. 322. st. 2. ZOO propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, da će tada ugovor ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
13. Slijedom navedenog, ako je ugovor o cesiji sklopljen u uvjetima blokade računa jednog poslovnog subjekta, posljedica takvog postupanja (samog po sebi) nije ništavost ugovora jer takva posljedica nije propisana zakonskom odredbom. Naime, sukladno odredbi čl. 30. st.1. alineja 1 ZPONS propisana je prekršajna odgovornost subjekta koji bi prekršio odredbu čl. 14. istog Zakona.
14. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljena sva pitanja nužna za donošenje meritorne odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti odluke nižestupanjskih sudova, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu presudu o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodeći računa o razlozima iznesenim u obrazloženju ove odluke.
16. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
