REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1390/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., protiv prvotuženice D. P. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z. i drugotuženika R. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Č., M. i partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5421/2017-3 od 6. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-552/04-82 od 30. rujna 2015., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija drugotuženika R. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Nalaže se II tuženiku R. P. da isplati tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 29.093,77 EUR-a obračunatu prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi ugovorenih kamata od 12% godišnje od 29. listopada 1998. do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da naknadi trošak parničnog postupka u visini 40.691,16 kn. sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. O d b i j a se tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženicu D. P."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba II. tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-552/04-82 od 30. rujna 2015. godine, u pobijanom dijelu, u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo II. tuženiku da isplati tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 29.093,77 EUR-a obračunat prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, te u dijelu u kojem mu je naloženo da na iznos od 26.892,72 EUR-a plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2008. pa da 31. srpnja 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu u kojem je naloženo II. tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.494,54 kn.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-552/04-82 od 30. rujna 2015. godine, u pobijanom dijelu, u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo II. tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu na kunsku protuvrijednost iznosa od 26.892,72 EUR-a po stopi ugovorenih kamata od 12 % godišnje od 29. listopada1998. godine do 31. prosinca 2017.godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na kunsku protuvrijednost iznosa od 2.131,05 EUR-a zateznu kamatu za razdoblje od 29. listopada 1998. godine pa do isplate kao i u dijelu u kojem je naloženo II. tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 30.196,62 kn i sudi:

Nalaže se II. tuženiku R. P. da plati tužitelju na kunsku protuvrijednost iznosa od 26.892, 72 EUR-a obračunat prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zateznu kamatu po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u odnosnoj valuti i to na iznos od 52.597,58 DEM od 29. listopada 1998. godine do 28. veljače 2002. godine, a na iznos od 26.892,72 EUR-a od 1. ožujka 2002. godine do 31. prosinca 2005. godine, te na iznos od 26.892,72 EUR od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate.

Nalaže se II. tuženiku R. P. da plati tužitelju zakonsku zateznu kamatu na kunsku protuvrijednost iznosa od 26.892, 72 EUR-a obračunat prema prodajnom tečaju HNB od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, u roku 8 dana. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na kunsku protuvrijednost iznosa od 2.131,05 EUR-a obračunat prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate po stopi ugovorenih kamata od 12% godišnje od 29.10.1998. godine do 31.12.2007. godine, a od 1.1.2008. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 30.196,62 kn.

III. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 14/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da se preinači drugostupanjska presuda u točki I. i II. izreke, kao i prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, podredno da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati na ponovni postupak uz dosudu troškova parničnog postupka. Traži trošak sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Drugotuženik je u reviziji naveo da reviziju podnosi pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. t. 1. i čl. 382. st. 2. ZPP. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u ovom postupku prelazi vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, tj. iznos od 200.000,00 kn, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Naime, revizija na temelju čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Zbog toga je o reviziji drugotuženika protiv presude odlučivano kao o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer utvrđenje sudova u postupku koji je prethodio reviziji u pogledu odlučne činjenice je li dopunom nalaza i mišljenja vještaka grafologa utvrđeno na razini sigurnosti da je drugotuženik potpisao predmetni ugovor, kao i da na dopunsko očitovanje drugotuženik nije imao primjedbe, nije proturječno provedenim dokazima niti sadržaju spisa. To stoga što je u obrazloženju prvostupanjski sud, koje razloge obrazloženja je prihvatio drugostupanjski sud, prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dopunski nalaz i mišljenje vještaka grafologa, te očitovanje tog vještaka na raspravi od 17. rujna 2015., na temelju kojeg je utvrdio odlučnu činjenicu i to da je potpis na Ugovoru o kreditu od 25. siječnja 1995. pisan rukom drugotuženika, kao i da drugotuženik nije imao primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje vještaka grafologa.

8.1. Dakle, s obzirom da je prvostupanjski sud dao razloge zbog čega je prihvatio nalaz i mišljenje, kao i dopunski nalaz i mišljenje vještaka grafologa, te njegovo očitovanje na raspravi od 17. rujna 2015., kao i razloge da stranke nisu imale primjedbe na dopunski nalaz vještaka, a koje razloge je prihvatio drugostupanjski sud, to su neosnovani revijski razlozi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koje u tom pravcu ističe drugotuženik u reviziji, s obzirom da se u tom dijelu pobijana presuda može ispitati.

8.2. Nadalje, neodlučan je revizijski razlog da sudovi nisu uzeli u obzir nalaz i mišljenje drugog vještaka grafologa od 2. svibnja 2018., kojeg vještaka je angažirao drugotuženik, s obzirom da je navedeni nalaz i mišljenje drugotuženik dostavio u spis tek nakon što su već donesene presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji.

8.3. Valja reći i to da je, suprotno revizijskim navodima drugotuženika drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za donošenje presude u ovom postupku pa u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP kao i čl. 8. ZPP koje povrede sadržajno ističe revident.

8.4. Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka sudova u postupku koji je prethodio reviziji iznesenih u obrazloženju tih odluka (u pogledu toga jesu li sudovi pravilno ocijenili nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka grafologa) predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.5. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revident ukazuje u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 29.023,07 EUR-a u protuvrijednosti kuna sa zateznim kamatama koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi da je kao kreditor zaključio Ugovor o kreditu dana 23. siječnja 1995. s V. Š. kao korisnicom kredita, dok su prvo i drugotuženici zaključili taj ugovor kao jamci-platci, a koji kredit da je otkazan i nije vraćen.

10. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da je tužitelj kao kreditor zaključio ugovor o kreditu 23. siječnja 1995. kojim se V. Š. kao korisniku kredita odobrava kredit u iznosu 46.186,42 DEM u protuvrijednosti kuna, te da su prvo i drugotuženici isti zaključili kao jamci-platci,

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv korisnika kredita i da je donijeto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-18096/98 dana 28. siječnja 2000., time da su prvo i drugotuženici, kao ovršenici protiv tog rješenja podnijeli prigovor, nakon čega je doneseno rješenje 25. travnja 2001. kojim je stavljeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka ing. Z. R. utvrđeno da je tužitelj izvršio obračun utuženog potraživanja 28. listopada 1998., te da na taj dan preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu iznosu 56.765,56 DEM glavnog duga i 4.167,98 DEM dospjelih zateznih kamata, odnosno iskazano u valuti EUR da se radi o iznosu 29.023,77 EUR-a (26.892,72 EUR glavnog duga i 2.131,05 EUR dospjelih kamata),

- da na iznos nepodmirenog glavnog duga (52.597,58 DEM odnosno 26.892,72 EUR-a) teku zatezne kamate (po stopi ugovorenih kamata od 12% godišnje) za razdoblje od 29. listopada 1998. do isplate,

- da na nalaz i mišljenje financijskog vještaka stranke nisu stavile primjedbe,

- da je grafološkim vještačenjem i dopunom nalaza te očitovanjem vještaka grafologa M. K. na raspravi 17. rujna 2015. utvrđeno da predmetni Ugovor o kreditu nije potpisala prvotuženica, dok je sporan potpis R. P. pisan rukom imenovane osobe, dakle drugotuženika,

- da je nalaz grafologa izrađen na temelju uvida u original Ugovora o kreditu i mjenice te nesporne potpise drugotuženika, kao i uvidom u potpise na zahtjevu za izdavanje putne isprave i kartona osobne iskaznice,

- da nakon dopunskog očitovanja vještaka grafologa stranke nisu imale primjedbe.

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu, s obzirom na utvrđenje da ista nije potpisala ugovor o kreditu kao jamac platac. Međutim, u odnosu na drugotuženika a s obzirom na utvrđenje da je navedeni ugovor o kreditu potpisao drugotuženik, te da glavni dužnik nije podmirio dugovanje, prvostupanjski sud je zaključio da je drugotuženik kao jamac platac odgovoran za ispunjenje dugovanja iz Ugovora o kreditu u cijelosti, zbog čega je u odnosu na drugotuženika prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 1004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO).

10.2. Drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su nalaz i mišljenje vještaka ing. Z. R. te grafologa M. K. kao i njegova dopuna izrađeni u skladu s pravilima struke i da ukupno potraživanje tužitelja iznosi 29.093,77 EUR-a, kao i da tužitelju na iznos glavnog duga (26.892,72 EUR-a) pripada zatezna kamata od 29. listopada 1998., te je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

10.3. Međutim, drugostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. t. 1. i 2. i st. 3. ZPP uvidom u spis i dokumentaciju te nalaz i mišljenje vještaka ing. Z. R. utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan i da se radi o potraživanju sa ugovorenom valutnom klauzulom, da je tužitelj sačinio obračun utuženog potraživanja na dan 28. listopada 1998., te da na taj dan preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosi iskazno u valuti EUR 29.023,77 EUR-a (26.892,72 EUR glavni dug i 2.131,72 EUR dospjele kamate), da s obzirom da na navedeni obračun na iznos nepodmirenog glavnog duga (26.892,72 EUR) teku zatezne kamate za razdoblje od 29. listopada 1998. do isplate, da prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje protuvrijednost iznosa 29.093,77 EUR-a obračunat prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 12% godišnje od 29. listopada 1998. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO. 10.4. Na temelju navedenih utvrđenja, zaključujući da je u odnosu na dosuđene kamate materijalno pravo pogrešno primijenjeno, drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odlučio kao pod točkom II. izreke drugostupanjske odluke.

11. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo kada su u odnosu na drugotuženika prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa 29.093,77 EUR-a.

12. Naime, odredbom čl. 997. ZOO propisano je da ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

13. Prema odredbi čl. 1004. st. 3. ZOO ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo).

14. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je tužitelj zaključio ugovor o kreditu 23. siječnja 1995. kojim se V. Š. kao korisniku kredita odobrava kredit u iznosu 46.186,42 DEM u protuvrijednosti kuna, da je drugotuženik zaključio navedeni Ugovor o kreditu od 23. siječnja 1995. kao jamac-platac, da je grafološkim vještačenjem i dopunom nalaza te očitovanjem vještaka grafologa M. K. na raspravi 17. rujna 2015. utvrđeno da je sporan potpis R. P. na navedenom Ugovoru o kreditu pisan rukom drugotuženika, da na dopunsko očitovanje vještaka grafologa stranke nisu imale primjedbe, te da je nalaz grafologa izrađen na temelju uvida u original Ugovora o kreditu i mjenice te u nesporne potpise drugotuženika, kao i uvidom u potpise na zahtjevu za izdavanje putne isprave i kartona osobne iskaznice drugotuženika, a imajući na umu naprijed citirane odredbe ZOO, to je i prema shvaćanju ovog suda, pravilno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenilo materijalno pravo kada je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika kojem je kao jamcu- platcu iz navedenog ugovora o kreditu naložena isplata kunske protuvrijednosti iznosa 29.093,77 EUR-a sa kamatama kako je to odlučeno u izreci drugostupanjske presude.

15. Osim toga, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da su nalaz i dopuna nalaza vještaka grafologa (za potrebe utvrđivanja je li sporan potpis na ugovoru o kreditu pisan rukom drugotuženika) izrađeni uvidom u original Ugovora o kreditu i mjenicu (kao i u nesporne potpise drugotuženika, te u potpise na zahtjevu za izdavanje putne isprave i kartona osobne iskaznice drugotuženika) te da je vještak sukladno odredbi čl. 260. ZPP, otklonio sve prigovore stranaka, a da drugotuženik nije imao daljnje prigovore na nalaz i mišljenje tog vještaka, neodlučni su navodi drugotuženika kojima navodi da nikada nije sklopio ugovor o jamstvu niti dao izjavu o jamstvu kojima bi jamčio za bilo koju obvezu neke treće osobe.

16. Nadalje, navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji o prethodno iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima isti iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu. S obzirom da se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), to takvi revizijski navodi drugotuženika nisu uzeti u razmatranje.

17. Zbog toga je valjalo odbiti reviziju drugotuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v. r.