REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4423/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., iz K. M., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u V., protiv tuženika I. - I. n. d.d., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva I., O. i Partneri, odvjetnicima u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-3/19-2 od 18. travnja 2019.., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1059/12-22 od 28. lipnja 2013., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da otkaz ugovora o radu temeljem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 19. travnja 2012. godine, te odgovora na Zahtjev za zaštitu prava od 21. svibnja 2012.godine tuženika I. – I. n. d.d. Z., nije dopušten, te da nema učinka na kontinuitet prava i obveza temeljem Ugovora o radu tužitelja od 1. listopada 2010. godine, te da bi tuženik I. – I. n. d.d. Z. bio dužan vratiti tužitelja I. Š. iz K. M. na rad u roku od 8 dana, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u roku od 8 dana, kao neosnovan.

II/ Naprotiv tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kn ( dvijetisućesedamstokuna) u roku od 8 dana.''

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, podredno ukine presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu drugostupanjskog suda ili drugom vijeću drugostupanjskog suda, odnosno da prihvati i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP, za koje revident tvrdi da su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Revident ističe kako drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a niti je dao jasne razloge za odluku koju je donio.

9. Drugostupanjska presuda sadrži valjane razloge koji su jasni i nisu u međusobnom proturječju. Naime, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje presude pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, što je u suglasju s odredbama zakona.

10. Prema odredbama čl. 375. st. 5. ZPP, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. S obzirom da je sud u cijelosti prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, isti se pravilnom primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP pozvao na razloge prvostupanjske presude. Za takvu svoju odluku dao je valjane i jasne razloge, a ostali revizijski razlozi vezani uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka svode se na ocjenu dokaza i utvrđenje činjenica u prvostupanjskom postupku, što predstavlja revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

11. Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu od 19. travnja 2011.; da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

13. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu, te da je odluka o otkazu donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 - dalje: ZR).

14. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju uručio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu na radnom mjestu zamjenika voditelja PUO na benzinskoj postaji N. M. - Z., te da se u navedenoj odluci navodi kako je tužitelj počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa predviđene odredbom čl. 47. Pravilnika o radu tuženika, a koje se sastoje u tome da je tužitelj u dogovoru s vozačem kamiona tvrtke I. t. d.o.o. S. I. Z., koji je za plaćanje goriva koristio I. karticu, 16. ožujka 2012. od tog vozača otkupio dio količine goriva po nižoj cijeni od prodajne cijene, a da je to omogućio i drugim radnicima na toj benzinskoj crpki, dok je cijeli račun podmiren I. karticom TD I. t. d.o.o. U odluci o otkazu tuženik navodi kako je tužitelj time omogućio zloupotrebu I. kartice pribavljajući materijalnu korist za sebe i drugog na štetu vlasnika I. kartice, a protivno Uputi o izdavanju računa u benzinskoj postaji, te da je opisanom radnjom počinio naprijed navedenu tešku povredu obveze iz radnog odnosa predviđenu odredbom čl. 47. Pravilnika o radu I.

16. Također nije sporno da tuženik tužitelja nije pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i mogućnost davanja redovitog otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede obveza, kao i to da se radničko vijeće tuženika protivilo navedenom otkazu.

17. U tijeku postupka sud prvog stupnja proveo je dokaze saslušanjem tužitelja, svjedoka V. I., M. V., Ž. B., D. D., M. I. te izvršio uvid u dokumentaciju u spisu. Na temelju naprijed navedenih dokaza i njihove ocjene sud je zaključio da su utvrđene sve činjenice navedene u odluci o otkazu te da je ostvarena povreda radne obveze zbog koje je osnovano tužitelju izrečen otkaz ugovora o radu.

18. Pritom je izveden dokaz uvidom u snimke na benzinskoj postaji, na temelju kojih je sud prvog stupnja utvrdio da je iz navedenih snimki vidljivo kako na benzinskoj postaji stoji vozilo reg. oznake ..., koje je u vlasništvu supruge tužitelja, kao i da je na naprijed opisani način izvršeno utakanje goriva u navedeno vozilo. Nadalje, utvrđeno je da su povrede radne obveze potvrđene 15. ožujka 2012., a ne 16. ožujka 2012., kao što to piše u odluci o otkazu. Činjenica da je u otkazu naveden pogrešan datum (omaška u pisanju) ne utječe na zakonitost otkaza ugovora o radu.

19. Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani i ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

20. Za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje je tuženik imao opravdani razlog tužitelju dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika dovoljna je činjenica da je tužitelj izdao predmetni račun u kojem je neistinito navedena prodaja goriva za vozilo reg. oznake naznačene u izvješću, za koje je izdana I. kartica, dok stvarna prodaja goriva za to vozilo koje je u vrijeme izdavanja računa nije uopće bilo na benzinskoj postaji, jer je već time tužitelj prekršio organizacijske propise tuženika o poslovanju I. karticama, a radnici benzinskih postaja tuženik, pa tako i tužitelj, posebno su upozoreni na dužnost strogog pridržavanja tih akata.

21. Podredno se ističe da nedostatak pisanog upozorenja nije sam po sebi dovoljan da bi se utvrdila nedopuštenost otkaza, pogotovo u situaciji kada postoje dokazi da su počinjene radnje navedene u odluci o otkazu. U prirodi značaja povrede obveza iz radnog odnosa, koja se tužitelju stavlja na teret, a za koju su sudovi utvrdili da je počinjena, nije bilo razloga i opravdanja očekivati od poslodavca da takvo ponašanje i takva povreda ostanu bez ikakvih posljedica.

22. Stoga je pravilan zaključak sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem, te pravilno primijenio odredbu čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR.

23. Kako nisu ostvareni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.