Poslovni broj: 3 Us I-721/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja L. T. iz O., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 2. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21- 01/146, URBROJ: 512-2501-21-2 od 20. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/146, URBROJ: 512-2501-21-2 od 20. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/20-01/1713, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 17. veljače 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 21. prosinca 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 21. prosinca 1991., za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, obavljao zadaće u sklopu naoružanih odreda Narodne zaštite MZ R. koje su se sastojale od čuvanja štićenih objekata, kopanja rovova, gradnje fortifikacijskih objekata, ophodnje po naselju i držanje položaja na desnoj obali Drave te je naoružano stražario i razmjenjivao vatru s neprijateljem. Stajališta je da se navedeno smatra obranom suvereniteta Republike Hrvatske i sudjelovanjem u naoružanom otporu agresoru, a isto su potvrdili i svjedoci I. M. i I. B. u svojim izjavama, suprotno navodima tuženika. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Naime, iz izjave tužitelja, kao i izjava svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 26. siječnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

6. Na raspravu je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, dodao je da smatra kako mu treba biti priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite obzirom da je tim odredima pristupio već u ožujku 1991. godine, čuvao je vitalne objekte, obavljao ophodnju na P., a imao je zadužen i pištolj, što su sve potvrdili svjedoci čije izjave su priložene spisu. Također je istaknuo da je u prosincu 1991. godine pristupio Hrvatskoj vojsci te za to razdoblje ima priznat status hrvatskog branitelja. Na raspravu je pristupio i opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja.

7. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 5. prosinca 2018. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite MZ R. za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 21. prosinca 1991., uz koji je priložio pisane izjave svjedoka I. M. i I. B. U zahtjevu je tužitelj naveo da je obavljao slijedeće zadaće: čuvanje štićenih objekata, ophodnje po naselju (patroliranje), držanje položaja na desnoj obali Drave (P.) koja je bila prva crta obrane, a imao je zadužen pištolj, dok je na osiguranju položaja na P. dužio drugo oružje.

9. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz pripadnost pričuvnom sastavu VP 3070 Osijek od 22. prosinca 1991. do 26. ožujka 1992. i kroz pripadnost pričuvnom sastavu VP 8310 Osijek od 7. kolovoza 1995. do 6. rujna 1995. te je nadalje utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite bivše Mjesne zajednice „Nova Retfala“, a nisu pronađeni niti podaci o pripadnosti tužitelja nekim drugim sastavnicama Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju.

13. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.

14. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane O. 1, KLASA: 034-02/18-01/313, URBROJ: 512M2-77-20-2 od 12. listopada 2020. tužitelj je naglasio da je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite tadašnjeg MO R. u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 21. prosinca 1991., a obavljao je zadaće čuvanja vitalnih objekata u zoni odgovornosti mjesne zajednice (prostorije mjesne zajednice, poštu, Dom zdravlja, ljekarnu, Vatrogasni dom), kontrolirao je kretanje ljudstva i vozila, stražario prema rasporedu zapovjednika, kopao rovove i izrađivao fortifikacijske objekte te držao položaje na desnoj obali rijeke Drave (P.) koja je bila prva crta obrane grada O. Nadalje je naveo da je imao svoje osobno naoružanje, pištolj, a prilikom stražarenja na punktovima dužio je i drugo oružje. U navedenom vremenskom razdoblju bio je zaposlen, ali je dragovoljno izvršavao zadaće koje je nametala tadašnja ratna situacija.

15. Također, iz zahtjevu priloženih izjava svjedoka I. M. i I. B. proizlazi da isti potvrđuju da je tužitelj kao pripadnik odreda Narodne zaštite u spornom vremenskom razdoblju obavljao zadaće čuvanja vitalnih objekata svojim osobnim naoružanjem.

16. Nadalje, u žalbenom postupku su saslušani svjedoci I. M. i I. B. (zapisnik pred Područnim odjelom za poslove obrane O., KLASA: UP/I-560-01/21-01/1713, URBROJ: 512M2-76-21-7 od 1. travnja 2021.) te je svjedok I. M. izjavio da je bio zapovjednik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ R., a 7. listopada 1991. prešao je 106. brigadu HV O. Poznato mu je da je tužitelj pristupio odredima Narodne zaštite MZ R. već od osnivanja istog, a ostao je u odredu i nakon njegova prelaska u 106. brigadu HV O. Također mu je poznato da je tužitelj posjedovao svoje osobno naoružanje, obavljao je aktivnosti stražara na punktovima, a vjerojatno je pogreškom izostavljen s popisa pripadnika Narodne zaštite.

17. Svjedok I. B. je izjavio da mu je poznato kako je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite tadašnje MZ R. od travnja 1991. Posjedovao je osobni pištolj s kojim je obavljao stražarske dužnosti, viđao ga je na punktovima, a nije mu poznato zašto se ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite.

18. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjavu tužitelja, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na temelju navoda iz podnesenog zahtjeva, kao i njegove vlastite izjave te izjava svjedoka u kojima su opisane zadaće koje je obavljao) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.

19. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja.

20. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.

U Osijeku 2. veljače 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).