Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1458/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Dubravke Srečec Fletko, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. D. odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. t. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD R. i p. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi poništenja otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 4078/19 od 16. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika H. t. d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 4078/19 od 16. rujna 2021., u točkama I. i II. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 20. studenog 2019., te da radni odnos kod tuženika nije prestao, točkom II. izreke određen je prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s 22. travnjem 2021., te je naloženo tuženiku da s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužitelju iznos od 32.199,00 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 16. rujna 2021. do isplate, točkom III. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 32.199,00 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 16. rujna 2021. do isplate, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 16. rujna 2021. do isplate u roku od 15 dana, te je točkom V. izreke odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 16. rujna 2021. do isplate.

2.Protiv citirane presude, točaka I. i II. izreke, te odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV. izreke, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene tvrdnje tuženika kao neosnovane.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1.Nije u pravu tuženik, ni kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 299. ZPP-a, iz razloga jer da mu je sud prvog stupnja odbio prijedlog za dodijelu roka za provjeru istinitosti podataka koje je tužitelj dostavio na ročištu od 28. svibnja 2020., čime da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu sa tužitelja.

6.2.Odredbom čl. 299. st.1. ZPP-a, propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

Iz sadržaja raspravnog zapisnika s ročišta od 28. svibnja 2020., proizlazi da se radilo o pripremnom ročištu, na kojem je tužitelj dostavio određenu dokumentaciju (opis poslova Voditelja smjene u organizacijskoj jedinici: Odsjek za prodaju u dućanima), da je nakon toga tuženik zatražio kraći rok radi očitovanja na navedenu dokumentaciju, koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio s obrazloženjem da je tužitelj već u tužbi istaknuo da u opis njegovih poslova nisu ulazili platomati, pa da je tuženik do ovog ročišta imao dovoljno vremena da se očituje na tu tvrdnju tužitelja, te da se osim toga radi o podacima s opisom poslova koji je tuženiku poznat. U kontekstu prednje izloženog, protivno ocjeni tuženika, ovaj sud drži da opisanim postupanjem, sud prvog stupnja u konkretnoj pravnoj situaciji, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik u žalbi.

7.Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu i u svezi sa time zahtjev za naknadu štete.

Slijedom toga, kako je to naveo i sud prvog stupnja u svojoj presudi, činjenice na kojima se temelji tuženikova Odluka o otkazu, navedene su u obrazloženju te Odluke, te predstavljaju činjenični supstrat koji je bio predmetom ispitivanja u tijeku prvostupanjskog postupka, a da bi se utvrdila opravdanost donesene Odluke tuženik kao poslodavac je taj koji je dužan dokazati da je došlo do propusta koji se Odlukom o otkazu tužitelju stavljaju na teret kao i to da je upravo tužitelj za navedene nepravilnosti odgovoran.

8.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

9.Naime iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

-da je tužitelj sa tuženikom 1. lipnja 2019. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto Voditelja smjene 1 – Odsjek za prodaju u dućanima 5 (Z.),

-da je tuženik 20. studenog 2019. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, da je iz sadržaja iste razvidno: 1) da je u T-C. D. utvrđen manjak novčanih sredstava koji se akumulirao kroz duži vremenski period, te da je 9. rujna 2019. iznosio 13.641,00 kn; 2) da tužitelj nije prijavljivao manjkove nadležnim organizacijskim cjelinama odnosno nije postupao sukladno propisanim uputama; 3) da je dokumentacija koja se odnosi na godišnju inventuru za 2018. u T.-C. D. neistinito ispunjena odnosno da nije prikazan tadašnji manjak novca; 4) da je tužitelj neistinito ispunjenu dokumentaciju koja se odnosi na inventuru potpisao. Također iz sadržaja navedene Odluke proizlazi i to da je tuženik omogućio tužitelju da u roku od 3 dana iznese svoju obranu sukladno čl. 119. st.2. Zakona o radu, da zbog težine povrede, tužitelj nije pismeno upozoren, prije donošenja pobijane Odluke,

-da je prije donošenja predmetne Odluke, tuženik proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem, koje se usprotivilo donošenju namjeravane Odluke,

-da je tuženik 5. prosinca 2019. zaprimio tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava,

-da je iz ispisa e-mail poruke od 24. rujna 2019. proizlazi da je D. M. dostavio voditeljima T.-c. nadopune i ispravke uputa za platomat koje se nalaze na ukazanim poveznicama, te se ujedno navodi da se promjene odnose na proceduru prijave kvara te manjka/viška na platomatima, kao i u pogledu upute o provođenju mjesečne inventure na platomatu, te obrasca za mjesečni popis na platomatu,

-da je iz iskaza svjedoka M. Ž. razvidno u bitnome da je do nje kao direktorice Sektora za prodaju u rujnu 2019. došla anonimna prijava o nedostatku novca na platomatu u T.-C. D., nakon čega je izvršena inventura i utvrđen manjak u iznosu od cca 13.500,00 kn, da su inače djelatnici tuženika upoznati sa radom platomata, te da postoji čitav niz osoba kojima u ovakvim situacijama, nastali manjak treba prijaviti, da je tužitelj trebao biti upoznat s postojećim manjkom iz razloga jer da je na dnevnoj bazi zadužen za kontrolu stanja platomata. Navela je i to da je prema izjavi voditelja taj manjak postojao i u rujnu 2018., no da kad je sačinjena inventura da je tužitelj svojim potpisom potvrdio da je sve u redu, te da ukoliko se tada i nije uočila greška, da se kod svake slijedeće kontrole taj manjak morao uočiti, da je ranije tužitelj prijavljivao manjkove kad bi se uočili. Iskazala je i to da ukoliko je i postojao pritisak voditelja dućana na djelatnike, da je postojala mogućnost da se nekako manjak prijavi ako ga se utvrdi, da je Uputa za rad i upravljanje platomata bila dostupna svima na T-spotu, a da je i postojala obveza djelatnika da se s istom upoznaju, da je tim Uputama definiran svaki procesni korak vezan uz kontrolu novca, prijave kvara, nedostataka, tko raspolaže ključem. Provedenom kontrolom da je utvrđeno da se sporni manjak akumulirao kroz razdoblje od godinu do dvije, da je sam Voditelj smjene rekao da je za te manjkove znao on i administratorica, koja također da je to potvrdila, da je zbog utvrđenih povreda otkaz dobio i voditelj dućana, dok je administratorica dobila opomenu i promjenu radnog mjesta,

-da je tužitelj u svom iskazu u bitnome naveo da je ranije prijavio djelatnika F. S. nakon što je utvrdio njegovo prijevarno ponašanje, da nije imao saznanja o nikakvim manjkovima na platomatu, da je posao bio tako organiziran da je samo na kraju smjene, navečer uzimao dnevni utržak, koji se brojao i predao zaštitarima, ali se nije brojao depozit, dnevni depozit da mu je uvijek štimao, da su Voditelj jutarnje smjene M. V. i administratorica I. H. brojali depozite u platomatu, ako je i radio u jutarnjoj smjeni, da je depozit već bio pobrojan, da je prije inventure 2018. radio samo nekoliko mjeseci na tom radnom mjestu, da je prilikom te inventure dobio zadatak da broji maskice, tom prilikom da je utvrdio manjak od nekoliko maskica te inzistirao da se to prijavi kao manjak, no da mu je M. V. kao tadašnji mentor rekao da nije važno, te da potpiše to stanje maskica, da tada nije shvatio da se radi o godišnjoj inventuri. Naveo je da mu I. H. nikada nije rekla za neki manjak, da je kao i drugi djelatnici imao pristup ključu za platomat, koji se otvarao na kraju smjene radi preuzimanja uplaćenog novca i brojanja, kojom prilikom da nisu imali vremena brojati i depozit u platomatu, da mu je bilo rečeno da depozit broji M. V., da to nije njegov posao, da je na poslu svakih 6 mjeseci dobivao promaknuće i napredovao, da je dobivao samo pohvale, da ga je uglavnom o poslovima i radnim zadacima upućivao mentor M. V. i to usmenim putem, da je tek nakon izvanredne inventure došao e- mailom sažetak kojim se skreće pozornost na Upute.,

-da iz iskaza svjedoka M. S. proizlazi u bitnome da je tužitelj kao Voditelj smjene radio s njom u smjeni, da je za postojanje manjka saznala kad je došla kontrola, da su na kraju smjene isprintali dnevni utržak, izvadili novac iz platomata, i predali ga zaštitarima, ujutro se brojala inventura, nije imala saznanja o tome da li je tužitelj brojao i depozit prilikom otvaranja platomata, da se u jutarnjoj smjeni brojao cijeli platomat, to su radili Voditelj centra M. V. i I. H., da od tuženika nije dobila nikakve posebne upute za rad s platomatom,

-da iz iskaza svjedoka D. M. proizlazi u bitnome da je u sporno vrijeme radio u Odjelu za upravljanje projektima i prodajnim procedurama, da je bio zadužen za platomate, da je pregledom dokumentacije utrdio da nije bilo prijava nikakvih razlika, odnosno manjkova za sporni platomat, da postoje detaljne upute za platomate koje su dostupne na mrežnim stranicama tuženika i svi djelatnici imaju pristup tome i moraju biti upoznati s tim uputama. U tim uputama da je detaljno navedeno sve o radu platomata, o depozitu i poslovanju s novcem, da su platomati kod tuženika uvedeni 2009., od tada postoje upute za rad istima, da zadnje tri godine radi na dodatnim uputama, odnosno na doradama uputa i tumačenjima ako za to postoji potreba. Prema uputama polog se treba brojati svaki dan, to čine zaduženi radnici, a glavni na prodajnom mjestu je voditelj prodajnog mjesta i on zadužuje radnike sa radnim zadacima. Osnovne upute za platomate da su donesene 2009., te da su revidirane sa svakom izmjenom glede poslovanja platomata.,

-da iz iskaza svjedoka I. H. proizlazi da je s tužiteljem radila u prodajnom mjestu u D., tužitelj kao Voditelj smjene, a ona kao administrator, da je ona uvijek bila ujutro, a tužitelj je radio u dvije smjene, navečer se prebrojavao utržak, iako da se trebao brojati i platomat u cijelosti, što da su i radili, a ujutro se brojalo početno stanje platomata, što da je ona radila, te o tome obavještavala M. V., da je ona ujutro dobivala e-mail s ukupnim stanjem platomata koji je uključivao i depozit. Ponekad da se znalo desiti da u platomatu nije onoliki depozit koliki je trebao biti, da joj je u svezi toga M. V. govorio da se ne brine, da je to njegov dio, da mu je platomat nevažan, da je za to on odgovoran, da su vezano za stanje u platomatu, točnije činjenicu da nije uplaćen cjelokupni dnevni utržak u banku, da je prema uplatama na platomatu trebao biti uplaćen određeni iznos, a da je bilo uplaćeno manje, svi dobivali e-mailove, uključujući i tužitelja, da je o svemu uočenom ona obavještavala M. V., što da je smatrala dostatnim, a koji je ujedno bio svima nadređeni, da on nikada nije radio u popodnevnoj smjeni,

-da je iz iskaza svjedokinja A. B. vidljivo u bitnome da je tužitelj bio koordinator druge smjene, da su tužitelj i svjedokinja radili u suprotnim smjenama, da je koordinator njene smjene bio S. F., da nije bila zadužena za platomat, niti je imala ikakve veze s platomatom. Platomat se prema saznanjima iste brojao isključivo navečer, ako se brojao ujutro onda je to morao raditi M., ako bi došao ranije, da se prilikom primopredaje smjene u popodnevnim satima nije brojao platomat. Kada je bila u popodnevnoj smjeni sa koordinatorom S. F., da je on imao šifru platomata i bio zadužen za izvješće, navečer je vidjela da se novac vadio iz platomata u kutijama, oni su to brojali, i zna da se dio vraća kao depozit koji mora ostati u platomatu. Nikada nije dobila grupni mail u kojem bi se spominjao iznos novca i stanje platomata. Šef tužitelja je bilo M. V..

10.U kontekstu ovakvog činjeničnog stanja, ovaj sud prihvaća kao utemeljen zaključak prvostupanjskog suda vezano kako za postojanje navodnog manjka prilikom inventure u rujnu 2018., tako i ukupne visine manjka, te razdoblja kroz koje je isti nastao.

11.1.Ovo ponajprije iz razloga, jer kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, iz raspoložive dokumentacije postojanje spomenutog manjka proizlazi samo iz navodne „izjave“ M. V., sada bivšeg djelatnika tuženika, nekadašnjeg nadređenog tužitelju, čije saslušanje kao svjedoka nije predloženo u ovoj parnici, niti je tuženik u spis dostavio samu „izjavu“ imenovanog na koju se poziva u svom Izvješću (l.32.-39. spisa). Pored toga, tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, nije pružio sudu prvog stupnja relevantne dokaze na okolnost točne visine navodnog manjka utvrđenog inventurom 2018. u odnosu na visinu manjka utvrđenu inventurom u rujnu 2019., kao ni dužine razdoblja kroz koje je isti navodno nastao, dakle da li je to bilo prije zapošljavanja tužitelja na radno mjesto Voditelja smjene u T-C. D. ili nakon njegova dolaska na to radno mjesto. Isto tako nije dostavljena dokumentacija o samoj inventuri iz 2018., točnije Zapisnici ili bilo što slično, iz čega bi se moglo utvrditi tko je sve istu potpisao, odnosno što je konkretno tužitelj tada potpisao. Vezano za prednje, prosudba je i ovog suda, da ukoliko tuženik doista i tužitelju stavlja na teret navodne manjkove utvrđene 2018., da je na okolnost vjerodostojnosti te tvrdnje, trebao pružiti prvostupanjskom sudu pravno relevantne dokaze, što međutim isti ni po ocjeni ovog suda nije učinio.

11.2.Slijedom rečenog, prosudba je i ovog suda, da u konkretnom slučaju, tuženik nije nedvojbeno dokazao da je u rujnu 2018. prilikom provedene inventure doista utvrđen manjak, kao ni koliko je to konkretno tada iznosilo, te u kojem je vremenskom razdoblju isti nastao, a posljedično svemu tome, ni da bi tužitelj za to snosio bilo kakvu odgovornost.

12.Nadalje, temeljem analize dokumentacije koja prileži spisu, kao i iskaze svjedoka, napose djelatnika tuženika M. Ž., I. H., M. S., D. M., te A. B., ni prema uvjerenju ovog suda, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, nije nedvojbeno razvidno u kojem je konkretnom vremenskom razdoblju nastao manjak od 13.641,00 kn, dakle da li to obuhvaća i 2018., ako da koje točno razdoblje, te koliko je iznosio manjak prilikom inventure te godine.

Naime, vezano za prednje, valja skrenuti pažnju na činjenicu da nitko od saslušanih svjedoka nije imao decidiranih saznanja o prethodno spomenutim spornim okolnostima, te da samo iz navodne „izjave“ M. V. proizlazi da se radi o manjku koji se akumulirao kroz cca dvije godine, koja „izjava“ kao što je već napomenuto nije predana u sudski spis, niti je M. V. saslušan kao svjedok u ovoj parnici. Osim toga, za napomenuti je i to da iz raspoložive dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis nije vidljivo odnosno nije specificirano na što se konkretno odnosi sporni manjak, dakle da li se radi isključivo o nedostatku novčanih sredstava u samom platomatu ili se taj manjak odnosi i na neke druge stavke (manji broj maskica i sl.).

13.1.Polazeći od prethodno navedenog, ovaj sud prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je zaključio da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je tužitelj počinio daljnju povredu koju mu tuženik stavlja na teret, a to je neistinito ispunjavanje dokumentacije koja se odnosi na inventuru 2018., te potpisivanje iste, posljedično čemu, ovaj sud drži neosnovane žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra pogrešnim postupanje suda prvog stupnja koji je prihvatio iskaz tužitelja kao logičan i uvjerljiv.

Naime, kako i po uvjerenju ovog suda, tuženik nije nedvojbeno dokazao da je prilikom inventure 2018. doista utvrđen manjak u nekom iznosu, a onda i da bi upravo tužitelj bio odgovoran za nastanak istog, to i ovaj sud drži da tuženik ne može osnovano tužitelju staviti na teret potpisivanje neistinite dokumentacije, obzirom na to da tuženik ni na koji način nije dokazao svoju tvrdnju o neispravnosti spomenute dokumentacije.

13.2.Shodno rečenom, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o inventuri iz rujna 2018. Naime, kraj neprijeporne činjenice da je o toj inventuri iskazivao samo tužitelj, da s druge strane tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno do zaključenja prethodnog postupka, nije predložio sudu prvog stupnja provođenje pravno relevantnih dokaza kojima bi pobio vjerodostojnost navoda tužitelja, niti dokazao sam način provođenja te inventure odnosno procedura odvijanja iste, koja su bila konkretno zaduženja tužitelja tijekom inventure, tada protivno stavu tuženika, nije bilo razloga da se ne prihvati iskaz tužitelja kao vjerodostojan.

14.1.Nadalje, rukovodeći se činjenicom da je tuženik Upute za ispravan rad i rukovanje platomata dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (28. svibnja 2020.), točnije uz podnesak od 2. lipnja 2020., pravilno je postupio prvostupanjski sud, kada tu dokumentaciju nije cijenio kao dokaz.

Shodno tome, te uvažavajući sve ostale provedene dokaze, ovaj sud prihvaća stajalište suda prvog stupnja i u dijelu u kojem utvrđuje da tuženik nije dokazao kakav je bio sadržaj Uputa vezanih uz rukovanje platomatom i prijavu manjka novčanih sredstava dalje: Upute), koje su dostavljene tužitelju.

Na prednje se ukazuje iz razloga jer iako iz iskaza svjedoka M. Ž. i D. M., ali i svjedoka I. H., proizlazi da su djelatnici tuženika dobivali putem e-maila između ostalog i spomenute Upute, kao i izmjene istih, iz sadržaja e-maila od 24. rujna 2019. proizlazi da su tužitelju dostavljene promjene u pogledu uputa za platomat koje se odnose na proceduru prijave manjka. Pri tome je sud prvog stupnja, ispravno zaključio da u spisu nema dokaza da bi prije navedenog datuma, tuženik dostavio tužitelju Upute, a ako je dostavio, kakav je bio sadržaj tih Uputa.

Nastavno tome, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da tuženik nije nedvojbeno dokazao na koji je točno način tužitelj trebao postupati u pogledu prijave manjka novčanih sredstava na platomatu prije 24. rujna 2019., odnosno kojim je to organizacijskim jedinicama tužitelj trebao prijaviti utvrđeni manjak.

14.2.Vezano za proceduru prijave manjka, skreće se pažnja tuženiku na ranije citirani iskaz svjedokinje I. H., kojeg je osnovano cijenio i sud prvog stupnja, koja je pored ostalog navela da je o stanju depozita koji je nekada bio u iznosu koji treba biti, a nekada nije bilo novca koliko treba, upoznavala i tužitelja, ali i voditelja dućana M.

V., koji je bio direktno nadređen tužitelju, i koji je na sastancima naglašavao da je to njegov dio i da je on za to odgovoran, da je platomat nevažan i da neka se ne brinu nego da se fokusiraju na ciljeve prodajnog mjesta, da je o postojanju manjka bilo obavještavano i računovodstvo tuženika.

Pored toga, skreće se pažnja i na ranije citirani iskaz svjedoka M. Ž., iz kojeg proizlazi pored ostalog da manjak novčanih sredstava nije prijavljen redovitim putem, temeljem čega sud prvog stupnja pravilno zaključuje da međutim, tuženik nije dokazao na koji se način odnosno kome (kojoj organizacijskoj cjelini) prije izvanredne inventure 6. rujna 2019. trebalo prijavljivati manjkove, odnosno kome se isto trebalo prijaviti ako ih se utvrdi.

14.3.Vezano za prednje, prvostupanjski je sud vodio računa i o postojanju internetske platforme tuženika T-s., za koju je tužitelj u svom iskazu naveo da mu je poznato i na kojoj se nalaze svi akti tuženika, te ujedno naveo da je ta platforma bila nepregledna, da su tek nakon upozorenja glede ažuriranja Uputa, iste dostavljene nakon provedene izvanredne inventure.

Na vjerodostojnost ovih navoda tužitelja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, nepobitno ukazuje sadržaj ranije spomenute e-mail poruke od 24. rujna 2019., iz kojeg proizlazi da je došlo do promjene upravo u pogledu procedure prijave manjka na platomatima.

Obzirom na navedeno, pravno utemeljenim smatra ovaj sud utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao na koji je način bila regulirana procedura prijave manjka prije 6. rujna 2019., kao ni da je Obrazac za prijavu manjka na koji se tuženik poziva u obrazloženju Odluke o otkazu bio propisan i ranijim uputama koje su bile na snazi do 24. rujna 2019. kada je tužitelj izvješten o promjenama u pogledu te procedure.

15.Kako iz stanja u spisu, a ni iz dosadašnjeg dijela obrazloženja, nije vidljivo kakva je točno procedura bila predviđena za prijavu manjka na platomatu u razdoblju dok je tužitelj bio voditelj smjene, a prije poduzimanja izvanredne inventure u rujnu 2019., ovaj sud prihvaća stajalište suda prvog stupnja da se postupanje tužitelja na način kako to tužitelj u svom iskazu navodi ne može okarakterizirati kao povreda obveze iz radnog odnosa koja bi bila opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Budući da se ni prema uvjerenju ovog suda, iz ranije navedenih razloga, sporno postupanje tužitelja vezano uz provođenje godišnje inventure u rujnu 2018. ne može uzeti kao povreda obveze iz radnog odnosa, nameće se zaključak da se radi o postupanju koje ni u kom slučaju ne opravdava tuženikovu odluku o otkazu.

16.Konačno, u kontekstu svega do sada utvrđenog, pravilno prvostupanjski sud zaključuje i to da je u ovoj pravnoj situaciji, bilo opravdano očekivati od tuženika da prije donošenja pobijane Odluke, upozori tužitelja na povrede obveza iz radnog odnosa iz kojih bi bilo razvidno koja je procedura predviđena za prijavu manjka na platomatu, a koju eventualno tužitelj nije poštovao.

17.Nastavno do sada izloženom, pravilno je prvostupanjski sud temeljem svih provedenih dokaza, zaključio da u konkretnoj pravnoj situaciji, tuženik nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki u smislu čl. 115. st.1. t.3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i dr., dalje: ZR/14), odnosno postojanje opravdanog razloga za donošenje pobijane odluke o otkazu Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem 1. lipnja 2019., kao i da je trebalo tužitelja prije otkazivanja predmetnog Ugovora o radu pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa. Stoga je osnovano sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je pobijana Odluka tužitelja od 20. studenog 2019. nedopuštena.

Posljedično prednjem, osnovano je utvrdio da su ispunjene pretpostavke i iz čl. 125. ZR-a, da se prihvati zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem je tražio sudski raskid Ugovora o radu, te djelomično u dijelu u kojem je tražio naknadu štete u iznosu od 32.199,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), dok je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 32.199,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a.

18.Uvažavajući sve do sada iznesene razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu presudu, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra da je sud prvog stupnja neosnovano poklonio vjeru iskazu tužitelja, umjesto iskazu svjedoka M. Ž., D. M. i I. H., vezano za upoznavanje sa Uputama tuženika.

No radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, upućuje se tuženik na do sada iznesene razloge sadržane u točkama 14. i 15. obrazloženja ove presude.

19.Isto tako, vodeći računa o svim pravno relevantnim okolnostima, na koje je ukazano u dosadašnjem dijelu obrazloženja, pogrešnim drži ovaj sud stav tuženika vezano za činjenicu da tužitelj prije donošenja pobijane Odluke, nije pismeno upozorio tužitelja sukladno čl. 119. ZR-a.

Protivno ocjeni tuženika, prosudba je i ovog suda, da je u konkretnoj pravnoj situaciji itekako bilo opravdano prethodno upozoriti pismeno tužitelja na moguće povrede radne obveze.

20.Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze ovaj sud u potpunosti dijeli zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u točkama I. i II. izreke presude, prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude, čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe.

Shodno tome, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

21.Obzirom na do sada utvrđeno, pravilnom smatra ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke.

22.Zbog svih izloženih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

23.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

24.Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković