REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-802/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.H. i okrivljene Š.H., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljenog S.H. i okrivljene Š.H. podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 28. siječnja 2020., broj: Pp J-622/19, na sjednici vijeća 2. veljače 2022.,

r i j e š i o j e :

Obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljenog S.H.zbog smrti okrivljenika.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalbe okrivljene Š.H. i potvrđuje se pobijana presuda u odnosu na okrivljenu Š.H.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljena Š.H.se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni S.H. i okrivljena Š.H. su proglašeni krivim i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna svakom, dok su na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. . Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja S.H. na udaljenost manju od 20 metara i zabrane uznemiravanja u trajanju od šest mjeseci.

3. Protiv te presude svi okrivljenici su pravodobno podnijeli zajedničku žalbu zbog svih žalbenih razloga.

4. Žalba okrivljenog S.H. je bespredmetna, a žalba okrivljene Š.H. nije osnovana.

5. U odnosu na rješenje o obustavi prekršajnog postupka:

Naime, u međuvremenu je okrivljeni S.H. umro dana 16. srpnja 2020., a što je utvrđeno na temelju e-ispisa Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Stoga je na temelju članka 155. stavka 1. obustavljen prekršajni postupak protiv navedenog okrivljenika

6. U odnosu na presudu kojom je odbijena žalba okrivljene Š.H.:

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenih povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U svojoj žalbi žaliteljica navodi u bitnom, da se nasiljem u obitelji smatra psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i li uznemirenost, a što sud nije utvrdio iako se radi o bitnom obilježju prekršaja. Žaliteljica detaljno analizira iskaze ispitanih osoba i tijek postupka, ukazujući da ne postoji niti jedan materijalni ili personalni dokaz osim iskaza oštećenice koja ne navodi da bi te prilike bila uznemirena, a ista nije niti zvala policiju. Naprotiv, te prilike je nasilje počinjeno na štetu okrivljenih, a nevjerojatno je da sud pri ocjeni iskaza sina okrivljenih primjenjuje kriterij različit od onog koji primjenjuje na oštećenu, pri čemu je neživotno da bi se ona bojala 1.okrivljenika s obzirom na njegovu starost i prisutnost S.H. koji bi po potrebi reagirao, pa i izostanak reakcije ukazuje da nije postojala nikakva ugroza. Žaliteljica analizira tijek samog događaja, ističući da je oštećenica zainteresirana za ishod postupka i da nije moguće nedvojbeno utvrditi krivnju kao i da navedene riječi nisu podobno sredstvo za počiniti prekršaj. Dodaje da je umirovljenica s malim primanjima, nakon događaja nije bilo nikakvih sukoba s oštećenom, a sama činjenica da nije kažnjavana i da joj je u tim godinama optužba za tako težak prekršaj dovoljna kazna, ukazuje da nije bilo uvjeta niti za izricanje novčane kazne niti za primjenu zaštitne mjere, predlažući da se žalba prihvati i nju oslobodi optužbe.

8. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upiru žalitelji. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

7. Nadalje, činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika i iskaza svjedoka – S.H. (snaha žaliteljice) i S.H. (unuk žaliteljice).

9. Iskaz okrivljenika i provedene dokaze prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Analizom provedenih dokaza i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, prvostupanjski sud je utvrdio da je žaliteljica predmetne zgode postupala na način opisan u izreci pobijane presude, za svoju odluku dao je zadovoljavajuće razloge, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljene Štefanije Hrastinski.

10. Što se tiče žalbenog navoda koji se odnosi na pitanje uznemirenosti oštećenice, ukazuje se da je odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan i određen pojam nasilja u obitelji, a jedan od oblika nasilja je i psihičko nasilje pod koji oblik nasilja se podvodi verbalno nasilje, ali pod uvjetom da je kod žrtve nasilja prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost (točka 3.). U konkretnom slučaju se žaliteljica činjeničnim opisom prekršaja u optužnom prijedlogu tereti da je svojim ponašanjem izazvala osjećaj uznemirenosti i straha kod oštećenice, te je i u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude naveden upravo taj konstitutivni element prekršaja koji se žaliteljici stavlja na teret. U ovom slučaju iz cijelog provedenog postupka nesporno proizlazi da je postupanje žaliteljice izazvalo kod oštećenice strah i uznemirenost, pa tako ista u svojem svjedočenju navodi: „…povrijeđuje me to što svekar i svekrva govore…, ne želim da me vrijeđaju, omalovažavaju i uznemiravaju…“.

Pri ocjeni ponašanja žaliteljice potrebno je uzeti u obzir cjelokupni kontekst, odnosno činjenicu da je oštećenica dan ranije prijavila svojeg supruga (žaliteljičin sin) zbog prijetnji, a ponašanje žaliteljice (izrazi: „ti ništa ne vrijediš, trebala si se jučer ubiti, bolesna si u glavu, trebaš se liječiti…“) i objektivno gledajući svakako predstavlja uznemirujuće ponašanje, što je oštećenica i potvrdila u svojem iskazu tražeći pritom i da je se zaštiti primjenom zaštitne mjere zabrane približavanja. Sve navedeno nesporno ukazuje da su u ponašanju žaliteljice ispunjena sva zakonska obilježja prekršaja.

11. Stoga je prema mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo žaliteljice kao prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

12. Razmotrivši povodom žalbi odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

13. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 6.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najviše 90 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu- novčanu kaznu u znatno ublaženom iznosu za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste.

14. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna izrečena žaliteljici nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žaliteljice i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

15. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žaliteljica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

16. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda o primijeni zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja i zabrane uznemiravanja osobe izložene nasilju, ovaj Sud nalazi da je ista opravdano izrečena i da je od strane prvostupanjskog suda valjano obrazložena, te će se primjenom navedene mjere, po mišljenju ovog Suda, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na eventualno činjenje novih prekršaja. Imajući u vidu poremećene odnose u obitelji, cijeneći da oštećenica ima partnerskih problema i sa žaliteljičinim sinom, ovaj Sud nalazi da su izneseni razlozi, zbog kojih je izrečena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani, držeći da će se izricanjem navedene mjere u kombinaciji s novčanom kaznom otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na ponavljanje sukoba i efikasno zaštiti i djeca koju je nužno zaštititi od izloženosti negativnim učincima poremećenih obiteljskih odnosa.

Sve okolnosti koje je žaliteljica navela u svojoj žalbi, nisu takve prirode da bi utjecale na odluku prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere. Naime, člankom 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je jasno propisano da je svrha zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, pa su sve druge okolnosti na strani okrivljenika pravno irelevantne i nisu od bitnog utjecaja na izricanje navedene zaštitne mjere, jer je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja, zaštiti obitelj koja je pod osobitom zaštitom države te sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji, pružanjem zaštite i pomoći žrtvi.

17. Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žaliteljica je oslobođena obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka, jer je umirovljenica s malom mirovinom.

18. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. veljače 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.