Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Zk-2/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Svjetlane Vidović, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka, kao suca izvjestitelja i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženika Z. K., OIB: ..., T., kojeg zastupaju punomoćnici zajedničkog odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B. iz S., radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 7 P-223/2020 od 24. rujna 2020. u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 7 P-223/2020 od 24. rujna 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim se nalaže brisanje izvršenog upisa temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u korist tuženoga Z. K. te upis u korist Republike Hrvatske kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Sud je naložio tužiteljici da tuženiku na ime troškova postupka isplati iznos od 5.625,00 kn.

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se presuda preinači odbije tužbeni zahtjev te naknade troškovi postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti poriče žalbene navode tužiteljice i predlaže da žalba bude odbijena.

4. Žalba je neosnovana.

5. Sporno je između parničnih stranaka je li izvršeni upis pravo vlasništva u korist tuženika a uz prethodni izbris prava vlasništva sa imena tužiteljice na kat. čest. 388/2 i kat. čest. 416/1 k.o. P. valjan, a time i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su sporne nekretnine 28. kolovoza 2004, odnosno do 4. studeni 2009. bile upisane kao vlasništvo Zemljišne zajednice P., a od tada do 7. studeni 2017. bila uknjižena kao vlasnica Republika Hrvatska,

- da je tuženi uknjižen kao vlasnik spornih nekretnina od 7. studenog 2017. temeljem rješenja donesenih u pojedinačnom ispravnom postupku.

7. Naime, sud prvog stupnja propustio je na pravilan način ocijeniti činjenicu da su sporne nekretnine bile unesene u zemljišnu zajednicu P., te o osnovanosti ovog zahtjeva prosuđivati primjenom Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, Krajiških imovnih Općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine", broj 36/47, dalje Zakona).

8. U uvodu je nužno ukazati da je zemljišna zajednica bila zajednica seljaka, zemljoradnika, bivših kmetova kojima pripada pravo ispaše na zajedničkim seoskim pašnjacima i pravo sječe šume za ogrjev i gradnju, uživanje i pobiranje šumskih plodova i sastojima.

9. Odvajanje seoskih šuma i pašnjaka od vlastelinskih posjeda nastaje 1857. kao posljedica razrješenja feudalnih odnosa nakon ukidanja kmetstva i postupanja likvidiranje urbarskih odnosa što je započelo 1848. na temelju proglasa bana Jelačića 25. travnja 1848.

10. Pravni je položaj ovih urbarskih zemljišnih zajednica kao i prava ovlaštenika i opseg njihovih "užitničkih prava" bili su uređeni Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1894.

11. Ovlaštenička prava i pojedini ovlaštenički dijelovi, "užitnički udjeli", bili su predmet pravnog prometa između ovlaštenika iste zemljišne zajednice. Udjeli pojedinih korisnika mogli su se prenositi pravnim poslovima i putem nasljeđivanja, a time su se i prava pojedinih ovlaštenika povećavala ili smanjivala. Također su nositelji ovlaštenja imali pravo izdvajanja iz zemljišnih zajednica određenog fizičkog dijela pašnjaka, šumskog zemljišta ili šume koji odgovara veličini i broju njihovih ovlašteničkih radi "užitničkih" udjela. Takav način diobe, takozvani razgodba, zemljišnih zajednica pospješilo je njihovo propadanje.

12. Odredbom članka 1. Zakona imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih Općina postala je ONI danom objavljivanja ovog Zakona u „Narodnom novinama“, a to je 19. travnja 1947.

13. Prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja mora cijeniti činjenicu da je do uređenja zemljišnih zajednica 1894. ovlaštenici su u zemljišnim knjigama bili upisani kao suvlasnici a poslije 1894. prilikom uređenja zemljišnih zajednica u zemljišnim knjigama kao vlasnici zemljišta bile su upisane zemljišne zajednice koje su imale svojstvo pravne osobe. U zemljišnoknjižnom ulošku pojedinog vlasnika – ovlaštenika bila je upisana zabilježba ovlašteničkog prava na odnosnu zemljišnu zajednicu.

14. Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev neosnovan prihvaća kao pravilan i ovaj sud ali ne iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi.

15. Naime, propis ovog zakona ne odnose na ona zemljišta, zemljišne zajednice koje su ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. na osnovu provedenog diobnog postupka, kao i ona zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripada u vlasništvo na temelju naknado odobrenog, donesenog diobenog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., a što je sud prvog stupnja propustio cijeniti, iako je na tu činjenicu ukazano u odluci ovoga suda poslovni broj Gž Zk-60/2020. (list 91. spisa) od 25. svibnja 2020.

16. Polazi od prednjeg utvrđenja osnovano tužiteljica ističe da nije postojala mogućnost stjecanja prava vlasništva na imovini nekadašnjih zemljišnih zajednica temeljem dosjelosti jer ta imovina prelazi u privatno vlasništvo sukladno propisima kojima su se uređivali zemljišne zajednice i sukladno Zakonu o proglašenju imovine zemljišnih zajednica i njima sličnih zajednica, te imovina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. ("Narodne novine", broj 36/47, dalje Zakona) koju činjenicu sud prvog stupnja nije cijenio.

17. Prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud nije vezan pravnom kvalifikacijom spora ali je vezan prezentiranim činjeničnim supstratom i sadržaja tužbenog zahtjeva.

18. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka A. M., M. M., D. B., povijesno posjedovnog lista broj 550 k.o. P. koji je priložen spisu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Rz-2/2015 je razvidno da tuženi, odnosno njegovi pravni prednici nalaze se u isključivom, samostalnom, poštenom posjedu spornih nekretnina i da su te nekretnine temeljem valjanih pravnih osnova prelazilo pravo vlasništva s jednog prednika na drugog, a pri tome pravni osnov nije članstvo u zemljišnoj zajednici P. Ove činjenice ukazuju da su pravni prednici izdojili iz zemljišne zajednice, te izdvojili svoje "užitničke" udjele čime je izvršena takozvana razgodba (dioba). Izvršenom diobom pravni prednici tuženog su postali vlasnici a sama imovina koja je ostala u zemljišnim zajednicama postala je Općenarodna imovina temeljem članka 1. Zakona.

19. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 373.a stavak 2. ZPP- a.

U Splitu 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Vidović, v. r.