Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kžzd-12/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Dajane Barberić-Valentić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. B. C., zbog kaznenog djela iz čl. 177. stavak 2. Kaznenog zakona (KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 38 Kzd-65/2020 od 18. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru na temelju čl. 554. st. 5. u svezi čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) oslobođen je optužbe okrivljeni E. B. C. da bi u neubrojivom stanju počinio protupravno kazneno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ-a.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč.

1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika E. B. C. i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu te prvostupanjsku presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je okr. E. B. C., putem svog branitelja Š. L., odvjetnika iz B. n. M. u kojem predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-121/2021 od 20. travnja 2021.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, državni odvjetnik u žalbi navodi da su razlozi u presudi, koji se odnose na razloge zbog kojih je okrivljenik oslobođen optužbe u znatnoj mjeri proturječni, jer nije jasno da li je sud okrivljenika oslobodio što protupravno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili zato što nije dokazano da bi okrivljenik u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja iz čl. 177. st. 2. KZ- a.

6.1. Nasuprot ovakvim stavovima žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi postojanje postupovne povrede, jer iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika zbog toga što ono za što ga se tereti po zakonu nije kazneno djelo.

6.2. Naime, i sam državni odvjetnik obrazlažući žalbene razloge povrede kaznenog zakona navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se u postupanju okrivljenika nisu ostvarila obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja iz čl. 177. st. 2. KZ-a.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da bi u radnjama koje je poduzeo okr. E. B. C. bila ostvarena sva potrebna bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ-a.

7.1. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su radnje koje je poduzeo okrivljenik bile isključivo usmjerene zadovoljenju vlastite pohote.

7.2. Za razliku od prijašnjeg Kaznenog zakona/97, takve radnje prema sada važećem Kaznenom zakonu/11 kriminalizirane su kada se poduzimaju pred djetetom mlađim od petnaest godina, dok je u vrijeme događaja ošt. A. C., budući da je rođena …., bila starija od petnaest godina.

8. Nema sumnje da su radnje samozadovoljavanja, koje je poduzimao okrivljenik, ali samo jedno kraće vrijeme dok ga je mogla vidjeti oštećenica, jer iz provedenih dokaza posebno iskaza oštećenice ne proizlazi da bi to trajalo čitava dva sata, imale za posljedicu da su kod oštećenice izazvale osjećaj nelagode i uznemirenosti. Međutim, stav je i ovog drugostupanjskog suda da postupci okrivljenika nisu takvi da bi ih se mogli okarakterizirati zlostavljanjem u smislu odredbe čl. 177. st. 2. KZ-a.

8.1. Naime, za postojanje tog kaznenog djela potrebno je da se radi o daleko grubljem nasrtaju na dijete, usmjerenom kako bi ga se u velikoj mjeri povrijedilo, a što bi onda dovelo do toga da trpi znatan stupanj fizičke ili psihičke boli i neugode.

8.2. Kako je oštećenica u vrijeme događaja bila starija od petnaest godina, ne može se zaključiti ni da bi ovakvo ponašanje okrivljenika moglo štetno djelovati na njezin daljnji razvoj.

9. Što se tiče presude Vrhovnog suda RH broj Kžm-12/2017 od 16. studenog 2017., na koju u žalbi ukazuje državni odvjetnik, pravna stajališta izražena u toj odluci nisu primjenjiva u ovom konkretnom slučaju, imajući prije svega u vidu da se u tom predmetu radilo o oštećenici koja je bila u dobi od svega 2 godine i 3 mjeseca, ali i poduzete radnje i nastale posljedice na strani oštećenog djeteta.

10. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je okr. E. B. C. temeljem čl. 554. st. 5. u svezi čl. 453. ZKP-a oslobodio optužbe.

11. Slijedom svih navedenih razloga, kako žalba državnog odvjetnika nije ocijenjena osnovanom, presuđeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća v.r.

Milenka Slivar