Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ovr-30/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan pu punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P., sa sjedištem u Z., protiv ovršenice S. F. iz K., OIB: …, radi ovrhe na nekretninama ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Ovr-525/2020-30 od 7. prosinca 2021., 2. veljače 2022.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Ovr-525/2020-30 od 7. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice S. F. iz K., radi odgode ovrhe na nekretninama u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Ovr-525/202-2 od 3. srpnja 2020.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenica iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ovršenica u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), tvrdeći da pobijano rješenje nema raloga o odlučnim činjenicama. Također ističe da je prijedlog za odgodu ovrhe osnovan budući je pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja parnica se vodi pod poslovnim brojem P-219/21. Dalje tvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 65. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/20, dalje: OZ), za odgodu ovrhe, odnosno da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu štetu, te da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje, s obzirom da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u njenom vlasništvu, u kojoj živi i njezin sin, te da na ime predmetnog dugovanja povremeno vrši uplate u iznosu od 1.400,00 kuna. Konačno ističe da je narušena pravična ravnoteža između ovrhovoditelja i nje kao ovršenice. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu te pobijano rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili podredno da predmetno rješenje preinači na način da prihvati njen prijedlog za odgodu ovrhe.
3. Na žalbu ovršenice odgovorio je ovrhovoditelj koji u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenice, te predlaže da se njena žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrdi.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. u svezi članka 381. ZPP-a.
6. Prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:
"1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,
2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,
3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,
4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,
5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,
6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,
7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,
8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni.
(2) Odluku o prijedlogu za odgodu sud će donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.
(3) Sud može na zahtjev ovrhovoditelja odgodu ovrhe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine. Takav prijedlog ovrhovoditelj može podnijeti i nakon što je rješenje o odgodi ovrhe doneseno.
(4) Ako ovršenik ne da jamčevinu u roku koji mu sud odredi, a koji ne može biti duži od petnaest dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgodu, sud će donijeti rješenje o nastavku ovrhe.
(5) Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ona provodi.
(6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Na prijedlog ovrhovoditelja provest će se i procjena predmeta ovrhe.
(7) Ako odbije prijedlog za odgodu ovrhe, sud će nastaviti s ovrhom i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen."
7. Dakle, navedenom odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako postoji koji od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom članak 65. stavak 1. točka 1. - 8. OZ-a). Prema tome, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
8. Suprotno žalbenim navodima ovršenice sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za predmetnu odluku, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe OZ-a, a svoju odluku je valjeno obrazložio.
9. U odnosu na navode ovršenice u kojima ističe da su ispunjeni uvjeti iz članka 65. OZ-a za odgodu ovrhe, odnosno da bi provedbom ovrhe trpila nenadokandivu štetu i da je odgoda ovrhe potrebna kako bi se spriječilo nasilje, a sve s obzirom da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u njenom vlasništvu, zatim da u njoj živi njezin sin, te da na ime predmetnog dugovanja povremeno vrši uplate od 1.400,00 kuna, potrebno je odgovoriti da isti nisu pravno utemeljeni.
10. Naime, ovršenica u svom prijedlogu za odgodu ovrhe od 4. ožujka 2020. nije iznijela niti jedan navod na koji se sad poziva u svojoj žalbi protiv rješenja od 7. prosinca 2021., već je isti temeljila isljučivo na činjenici da je pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovdje je potrebno istaknuti da je ovršenica bila dužna sve činjenice i dokaze na kojima temelji prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno kojima bi učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadokandivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna, kako bi se spriječilo nasilje, istaknuti u navedenom prijedlogu za odgodu, te je sud dužan o istome odlučiti na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, dok je svako naknadno iznošenje novih činjenica i dokaza nedopušteno u skladu s odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. OZ-a.
11. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da će na ovršenikov prijedlog sud odgoditi ovrhu ukoliko su kumulativno ispunjena dva uvjeta, odnosno ukoliko ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako dokaže postojanje jednog od alternativno postavljenih uvjeta iz točke 1-11. navedenog članka.
12. U konkretnom slučaju ovršenica je ispunila jedan od uvjeta kada je podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u skladu s člankom 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, međutim, ni na koji način nije učinila vjerojatnim da bi provebom ovrhe trpila nenadokadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, u tom pogledu ovršenica nije sudu dostavila niti jedan dokaz kao prilog svojih navoda, odnosno ničim nije dokazala da je predmetna nekretnina doista u njenom vlasništvu. Osim toga ovršenica niti ne tvrdi da ona živi u predmetnoj nekretnini, već navodi da tamo živi njen sin.
13. Ovdje je potrebno istaknuti da teret dokaza da je nekretnina koja je predmet ovrhe ujedno i jedina nekretnina u vlasništvu ovršenice, te da ista predstavlja njezin dom leži isključivo na ovršenici, a što je potvrđeno i zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.
14. Vezano za navode ovršenice da na ime podmirenja predmetnog dugovanja mjesečno uplaćuje iznos od 1.400,00 kuna, potrebno je odgovoriti da isti nisu pravno relevantni budući ni na koji način ne ograničavaju pravo ovrhovoditelja na pokretanje ovrhe, te namirenje njegove tražbine. S obzirom na visinu potraživanja, ovrhovoditelj bi takvim načinom podmirenja duga bio namiren tek za 16 godina, a što nije dužan čekati, budući je predmetna tražbina dospijela u cijelosti.
15. Pored toga ovršenica nije konkretizirala navodnu štetu, te istu u cijelosti nedvojbeno izjednačuje s redovnim posljedicama ovrhe.
16. Dakle, pozivanje ovršenice na odredbe članka 65. OZ-a, za odgodu ovrhe je u konkretnom slučaju neosnovano.
17. U vezi navoda ovršenice da je narušena pravična ravnoteža interesa između nje i ovrhovoditelja, potrebno je odgovoriti da isti nisu dopušteni, te su kao takvi irelevantini za odlučivanje u prijedlogu za odgodu ovrhe.
17.1. Naime, odredbom članka 80.b. stavak 2. OZ-a određeno je da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Dakle, ovdje se radi o žalbenom razlogu kojeg je ovršenica mogla istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi, dok je isti u ovom slučaju budući se odlučuje u odgodi ovrhe bespredmetan.
17.2. Iz stanja spisa proizlazi da se ovršenica u žalbi protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda nije niti pozvala na povredu pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika, te nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je došlo do navedene povrede, a isto je bila dužna dostaviti u prilogu žalbe, ako je smatrala da je taj žalbeni razlog osnovan.
18. Nadalje, neovisno o naprijed navedenom, ovdje je također potrebno istaknuti da je pozivanje ovršenice na povredu pravične ravnoteže između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja u konkretnom slučaju nedopušteno, budući na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka ovrhovoditelj ima upisano založno pravo u svoju korist, a isto je zasnovano dobrovoljno i to upravo radi osiguranja predmetnog potraživanja ovrhovoditelja.
19. Naime, odredbama članka 77. i članka 305. stavak 5. OZ-a propisano je da se u konkretnom slučaju, odnosno u slučaju kada je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sa ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ne primjenjuju odredbe OZ-a, o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, odnosno da se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi s obzirom na to da se ne primjenjuju odredbe OZ-a o zaštiti ovršenika.
20. Ovdje je također potrebno naglasiti da je prethodno navedeno potvrđeno i u presudi Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. donesenoj u predmetu Frlan protiv Republike Hrvatske, a u kojoj presudi sud navodi: "Sud je utvrdio da je podnositelj dobrovoljno koristio kuću kao instrument osiguranja kredita, te da je izričito pristao da u slučaju neisplate kredita, vjerovnik naplati nepodmireni dug prodajom njegove kuće," Zatim: "Podnositelj je slobodno sklopio ugovor o kreditu, te pristao da se njegova isplata osigura kućom, kao instrumenom osiguranja. Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja." "Sud je smatrao da je prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Što više to je bila posljedica na koju je podnositelj izričito pristao", te konačno: "Sud je zaključio da je podnositeljev zahtjev očigledno neosnovan, te da mora biti odbačen u skladu s člankom 35. stavak 3(a) i 4. Konvencije."
21. Slijedom svega navedenog, a kako ovaj drugostupanjski sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 380. ZPP-a, to je u skladu sa odredbom članka 380. točka 2. ZPP- a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, valjalo odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Gospiću 2. veljače 2022.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić, v.r.
