Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-271/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužiteljice –predlagateljice osiguranja T. Ž. iz M., OIB:…, zastupane po punomoćnici S. L. M. dipl. iur. predstavnice sindikata, protiv tuženika-protivnika osiguranja HP- Hrvatske pošte d.d. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 2 Pr-969/2021-4 od 2. veljače 2021., 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 2 Pr- 969/2021-4 od 2. veljače 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena privremena mjera te je tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad tako da joj povjeri poslove poštara za opću dostavu što ih je obavljala prije nego što joj je prestao radni odnos, zapriječeno je tuženiku novčanom kaznom od 20.000,00 kn ako ne ispuni navedenu obvezu (točka I izreke), naloženo je tuženiku za vrijeme radnog spora plaćati tužiteljici naknadu u mjesečnim iznosima plaće prema Ugovoru o radu od dana prestanka radnog odnosa do pravomoćnosti presude u ovom radnom sporu (točka II izreke), te je odlučeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice ili drugačije odluke suda ako se promjene okolnosti (točka III izreke).

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

3. U žalbi ukazuje da mu sud nije omogućio raspravljati o činjenicama vezanim za prijedlog osiguranja, već je bez raspravljanja donio odluku o prijedlogu. Odluka da je donesena na temelju mišljenja Radničkog vijeća GP3 od 25. studenog 2020. koje se protivilo namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovora o radu iz paušalnih razloga. Naglašava da su drugi radnici stizali obaviti posao na istom dostavnom području te da je ostao neisporučen ogroman broj pošiljaka, više od 500 zbog propusta tužiteljice te nepravodobnog i nemarnog obavljanja poslova. Tvrdi da je na takav način tužiteljica utjecala na redovito odvijanje poštanskog prometa što da je dovelo do smanjenja ugleda tuženika te da je zbog toga izgubio povjerenje u tužitelju, što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu. Povratkom na rad da postoji opravdana opasnost da će tužiteljica i dalje narušavati ugled tuženika te i dalje kršiti radnu disciplinu pri čemu tvrdi da se radi o radnici koja je pokretač većine destrukcija od strane poštara, iako je tužiteljici već u dva navrata izdano upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa, a sada i otkaz ugovora o radu, budući da su uz veliku količinu prekoračenja roka dostave običnih pošiljaka, pronađene i preporuke na radnom stolu tužiteljice za koje je evidentirano uručenje i otrgnute povratnice krivotvorenog potpisa. Stoga smatra da je protivljenje radničkog vijeća otkazu neutemeljeno te da u nazočnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere iz čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ).

4. Navodi da tužiteljica u prijedlogu nije naznačila vrijeme trajanja mjere u skladu s odredbom čl. 341. OZ-a pa da je takav prijedlog sud trebao odbaciti, a odluka suda o plaćanju naknade plaće prema ugovoru o radu od dana prestanka radnog odnosa da nema podlogu u pozitivnim propisima. Tvrdi da razlozi navedeni u odluci o otkazu predstavljaju opravdane razloge za odbijanje privremenog vraćanja tužiteljice na rad, da je tužiteljica bila dužna učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine, dakle da pobijana odluka nije dopuštena te da bi bez mjere tuženik spriječio i znatno otežao ostvarenje te tražbine, što da u nazočnom slučaju tužiteljica nije učinila. Također da nije dokazala da je privremena mjera nužna za uzdržavanje nje i drugih osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati. Naglašava da radno mjesto na kojemu je radila tužiteljica iziskuje povećanu odgovornost izvršitelja i zahtijeva povjerenje poslodavca prema izvršitelju. Navodi da je podnio prijedlog da ga sud privremeno, do okončanja sudskog spora oslobodi obveze vraćanja tužiteljice na rad i isplate naknade plaće, u skladu s odredbom čl. 150. st. 11. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR), s obzirom na činjenicu da je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno.

5. Predlaže stoga pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak uz prihvaćanje prijedloga za oslobođenjem obveze vraćanja tužiteljice na rad i isplate naknade plaće, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

6. Žalba je osnovana.

7. U donošenju pobijanog rješenja je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koji žalbeni razlog ukazuje tuženik u žalbi, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a koje su bile osnova za donošenje odluke o privremenoj mjeri. Nije počinjena povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju povredu također sadržajno tuženik ukazuje u žalbi, budući da je tuženiku dostavljana tužba i prijedlog za određivanje privremene mjere te se tuženik u odgovoru na tužbu očitovao i na prijedlog, čime mu je omogućeno raspravljanje o zatraženoj mjeri osiguranja.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da se Radničko vijeće GP3 očitovalo na namjeravanu odluku izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice, da je u obrazloženju dalo opsežne razloge protivljenja toj namjeri, smatrajući da tužiteljica nije bila u mogućnosti odraditi sav posao zbog povećanog dostavnog područja te da je poslodavac paušalno utvrdio broj navodno neisporučenih pošiljaka iz čega zaključuje da se ne radi o očito neutemeljenom protivljenju radničkog vijeća pa odluku donosi primjenom odredbe čl. 150. st. 9. ZR-a te čl. 347. st. 1. toč. 10. te čl. 324. (ispravno 342.) OZ-a.

9. Prema odredbi čl. 150. st. 7. ZR-a radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen tim Zakonom. Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora (točka 9.). Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno, odnosno protivno odredbama tog Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće (stavak 11.).

10. U ovoj parnici je tužiteljica podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere vraćanja na rad do okončanja sudskog spora, a tuženik je zatražio od suda da ga do okončanja spora oslobodi obveze vraćanja tužiteljice na rad i isplate naknade plaće.

11. Sud prvog stupnja u razlozima pobijanog rješenja nije obrazložio zbog čega je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu, nije tu odluku ispitao u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za odlučivanje o prijedlogu za donošenje privremene mjere, a da bi mogao nakon toga ocijeniti je li protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu bilo očito neutemeljeno ili nije.

12. Naime, iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu bi proizlazilo da se tužiteljici ne stavlja na teret samo zakašnjenje pri uručenju običnih pismovnih pošiljaka (u roku od tri dana od dana prijema), već joj je stavljeno na teret i da je krivotvorila podatke o uručenju preporučenih pošiljaka primateljima, s tim što je u Odluci navedeno da je tužiteljica već dva puta bila pisano upozoravana zbog povreda obveza iz radnog odnosa, a koje tvrdnje su potkrijepljene odgovarajućim dokazima. U Odluci se elaborira i sadržaj usmene obrane tužiteljice te sadržaj očitovanja Radničkog vijeća, pri čemu se prigovora da očitovanje nije fokusirano na pitanja koja se odnose na konkretne povrede radnih obveza, nakon čega se opširno ocjenjuje sadržaj tih pismena. Još treba dodati da je tuženik donio i odluku povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice, u kojoj odluci se očitovao na svaku pojedinu točku zahtjeva pa tako i na prigovor o nepostojanju preduvjeta za uredno i pravovremeno obavljanje poslova.

13. Sud prvog stupnja je propustio ocijeniti sadržaj narečenih odluka i pismena u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za donošenje odluke o prijedlogu za određivanje privremene mjere, s obzirom na činjenicu da tužiteljica zahtijeva vraćanje rad, a tuženik zahtijeva da ga se privremeno, do okončanja spora oslobodi te obveze. Naime, ocjena sadržaja očitovanja (protivljenja) Radničkog vijeća o otkazu mora biti obrazložena u kontekstu sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu, što je u nazočnom slučaju izostalo.

14. Stoga će sud prvog stupnja ponovno ocijeniti jesu li u nazočnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere vraćanja tužiteljice na rad do okončanja sudskog postupka, imajući u vidu upute iz ovog rješenja, a sve primjenom odredbi čl. 150. st. 3. toč. 7., 9. i 11. ZR-a te čl. 342.-347. te čl. 351. OZ-a.

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i rješenje prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 2. veljače 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan